Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-69/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja AH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mirjani Žrvnar, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj P- 663/2023-27 od 5. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-663/2023-27 od 5. studenoga 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovoru o kreditu broj 9011572840 zaključenog u Puli 21. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, solemniziranog kod Javnog bilježnika Alide Crljenice u Puli 27. lipnja 2006. pod brojem OU-445/06-1, a koja glasi:

« … po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila … »

te odredba čl.4.2 Ugovora,

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9011572840 zaključenog u Puli 21. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, solemniziranog kod Javnog bilježnika Alide Crljenice u Puli 27. lipnja 2006. pod brojem OU-445/06-1, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane:

u odredbi čl.1. koja glasi: « ... za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.»,

u odredbi čl.4. koja glasi: « Kamata se obračunava u CHF ... »

u odredbi čl.5. koja glasi: « … obračunava se u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »,

u odredbi čl.6. 2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja … »

u odredbi čl.11. st. 9. koji glasi:

„Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja, izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“ pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732 da tužitelju UH, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.798,21 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 0,79 eura počev od 11.10.2006. do isplate,

- 1,04 eura počev od 11.10.2006. do isplate,

- 10,17 eura počev od 01.12.2008. do isplate,

- 0,55 eura počev od 29.12.2008. do isplate,

- 15,69 eura počev od 02.02.2009. do isplate,

- 16,40 eura počev od 26.02.2009. do isplate,

- 17,05 eura počev od 02.03.2009. do isplate,

- 14,09 eura počev od 01.04.2009. do isplate,

- 13,36 eura počev od 05.05.2009. do isplate,

- 10,54 eura počev od 01.06.2009. do isplate,

- 6,68 eura počev od 01.07.2009. do isplate,

- 8,35 eura počev od 04.08.2009. do isplate,

- 10,45 eura počev od 01.09.2009. do isplate,

- 9,29 eura počev od 01.10.2009. do isplate,

- 7,93 eura počev od 02.11.2009. do isplate,

- 10,01 eura počev od 01.12.2009. do isplate,

- 12,65 eura počev od 04.01.2010. do isplate,

- 15,36 eura počev od 02.02.2010. do isplate,

- 16,03 eura počev od 04.03.2010. do isplate,

- 19,95 eura počev od 01.04.2010. do isplate,

- 21,32 eura počev od 04.05.2010. do isplate,

- 24,54 eura počev od 07.06.2010. do isplate,

- 34,31 eura počev od 05.07.2010. do isplate,

- 33,55 eura počev od 03.08.2010. do isplate,

- 45,77 eura počev od 03.09.2010. do isplate,

- 39,02 eura počev od 03.11.2010. do isplate,

- 35,60 eura počev od 13.11.2010. do isplate,

- 49,39 eura počev od 16.12.2010. do isplate,

- 61,83 eura počev od 03.02.2011. do isplate,

- 53,86 eura počev od 21.02.2011. do isplate,

- 56,83 eura počev od 03.03.2011. do isplate,

- 49,90 eura počev od 04.04.2011. do isplate,

- 54,41 eura počev od 04.05.2011. do isplate,

- 71,05 eura počev od 03.06.2011. do isplate,

- 68,69 eura počev od 04.07.2011. do isplate,

- 99,36 eura počev od 02.09.2011. do isplate,

- 91,22 eura počev od 21.09.2011. do isplate,

- 74,58 eura počev od 03.11.2011. do isplate,

- 74,42 eura počev od 02.12.2011. do isplate,

- 72,12 eura počev od 07.12.2011. do isplate,

- 76,48 eura počev od 03.02.2012. do isplate,

- 80,80 eura počev od 06.03.2012. do isplate,

- 80,06 eura počev od 04.04.2012. do isplate,

- 77,89 eura počev od 20.04.2012. do isplate,

- 78,57 eura počev od 04.06.2012. do isplate,

- 80,93 eura počev od 04.06.2012. do isplate,

- 79,58 eura počev od 03.07.2012. do isplate,

- 79,47 eura počev od 03.08.2012. do isplate,

- 77,88 eura počev od 01.10.2012. do isplate,

- 75,29 eura počev od 02.11.2012. do isplate,

- 78,28 eura počev od 03.12.2012. do isplate,

- 79,54 eura počev od 03.12.2012. do isplate,

- 79,45 eura počev od 02.01.2013. do isplate,

- 75,22 eura počev od 04.02.2013. do isplate,

- 76,12 eura počev od 04.03.2013. do isplate,

- 78,77 eura počev od 04.04.2013. do isplate,

- 76,93 eura počev od 03.05.2013. do isplate,

- 70,31 eura počev od 04.06.2013. do isplate,

- 68,49 eura počev od 03.07.2013. do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. (NN 72/02), za period od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, 5. studenog 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.600,00 eura kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovane.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnim odredbi članaka 1., 4., 5., 6. i 11. Ugovoru o kreditu broj 9011572840 zaključenog 21. lipnja 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke kao tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku - CHF uz koju je vezana glavnica i

- isplata ukupnog iznosa od 2.798,21 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj:9011572840 od 21. lipnja 2006. za kupnju vozila, i to na iznos od 24.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je u člancima 1., 4., 5., 6. i 11. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća te u dijelu kojim je ugovorena kamata od 4,99% godišnje promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima te u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe članaka 1., 4., 5., 6. i 11. Ugovoru o kreditu broj 9011572840 od 21. lipnja 2006., sklopljenog između tužitelja, u svojstvu korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita, kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja i promjenjiva kamatna stopa, ništetne jer kamatna stopa u vrijeme ugovaranja ugovora o kreditu nije bila određena, a niti odrediva, nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koju promjenu ugovorene kamatne stope donosi isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju motornog vozila, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa prednikom tužiteljice kao korisnikom kredita, kao i u pogledu valutne klauzule, nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima kojima je tuženik promjenljivu kamatnu stopu odredio sukladno aktima banke, bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o čemu tužitelj nije bio pravilno informirana, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na listopad 2006., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 12. lipnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Tomislava Prpića proizlazi da razlika iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF iznosi ukupno 2.798,21 eura sa zateznom kamatom.

18. Polazeći od navedenog, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Tomislava Prpića, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 2.798,21 eura iz osnove tečajnih razlika valutne klauzule u CHF i naknadi parnični trošak u iznosu od 1.900,00 eura sa zateznim kamatama.

19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Za razliku od tužitelja koji je potrošač, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 22. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić