REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-147/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom ALIRA d.o.o. u likvidaciji, Poličnik, Grabi 32, OIB 63536012613, odlučujući o žalbi HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vjerovnika i člana društva dužnika, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-342/2024-14 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba HB iz [adresa] i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-342/2024-14 od 11. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-342/2024-14 od 11. prosinca 2024. pozvane su osobe koje imaju pravni interes za provedbom stečajnog postupka nad dužnikom ALIRA d.o.o. u likvidaciji, Poličnik, da u roku od 15 dana od isteka osmog dana od objave ovog rješenja na e-Oglasnoj ploči suda solidarno predujme iznos od 2.681,04 EUR potreban za pokriće troškova vođenja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom.

2. Rješenje je doneseno na temelju odredbe čl. 132. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22).

3. Protiv tog rješenje žalbu je podnio vjerovnik i član društva dužnika HB ne navodeći razloge, a prema sadržaju žalbe proizlazi da je žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje se odnosi na utvrđivanje postojanja i dostatnosti imovine stečajnog dužnika za pokriće troškova stečajnog postupka. Navodi da prema bruto bilanci društvo ima sitnog inventara u vrijednosti 6.674,20 kn time da je najveći dio amortiziran pa da je stečajna upraviteljica trebala utvrditi kolika je tržišna vrijednost djela koji nije amortiziran a ne cjelokupni trošak stečajnog postupka staviti na teret vjerovnika. Nadalje, navodi da iz izvješća stečajne upraviteljice nije vidljivo tko su i kolika potraživanja vjerovnika pa žalitelj ne može izvršiti solidarnu uplatu jer ne zna koji bi to iznos bio. Smatra da zbog navedenog nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja na temelju odredbe čl. 132. st. 1. Stečajnog zakona pa predlaže „odbaciti“ pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje sukladno čl. 381. i čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u vezi s čl. 10. Stečajnog zakona i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi kako je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Pobijano rješenje nije zahvaćeno niti jednom od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i podataka u spisu proizlazi da je predlagatelj podnio sudu prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom, da je pokrenut prethodni postupak radi utvrđenja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka i imenovana je privremena stečajna upraviteljica koja je utvrdila postojanje stečajnog razloga prezaduženosti i nesposobnosti za plaćanje te da dužnik nema unovčive materijalne imovine a ima dugove u iznosu od 3.593,44 EUR. Zaključila je da dužnik nema imovine čijim unovčenjem bi se mogla priskrbiti sredstva za vođenje ovog postupka, pa je predložila da sud pozove osobe koje imaju pravni interes za provedbom stečajnog postupka na predujmljivanje iznosa od 2.681,04 EUR kojim bi se podmirili troškovi stečajnog postupka koji se odnose na jednokratnu nagradu privremenoj stečajnoj upraviteljici, materijalne troškove, paušalne pristojbe i troškove arhiviranja (pobliže opisani u točki 2. obrazloženja) uzimajući u obzir da je zastupnik po zakonu dužnika uplatio na temelju rješenja suda od 3. listopada 2022. iznos od 730,00 EUR.

8. Odredbom čl. 132. st. 1. Stečajnog zakona propisano je da ako prije otvaranja stečajnog postupka sud utvrdi da imovina dužnika koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna ni za namirenje troškova tog postupka ili je neznatne vrijednosti, sud će rješenjem pozvati osobe koje imaju pravni interes za provedbom stečajnog postupka da u roku od 15 dana uplate predujam za namirenje troškova prethodnog i otvorenog stečajnog postupka, a ako ne predujme traženi iznos, prema stavku 2., donijet će rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenicu da dužnik nema imovinu čijim unovčenjem bi se mogla priskrbiti sredstva za vođenje postupka odnosno da imovina dužnika nije dovoljna ni za namirenje troškova stečajnog postupka ili je neznatne vrijednosti, te je pravilnom primjenom čl. 132. st. 1. Stečajnog zakona donio pobijano rješenje.

10. U odnosu na žalbeni navod da dužnik ima imovinu u vidu sitnog inventara te da je stečajna upraviteljica trebala utvrditi barem približnu tržišnu vrijednost istog, a ne kompletni trošak stečajnog postupka prenijeti na teret vjerovnika valja reći da je prema izviješću stečajne upraviteljice u utvrđenoj imovini dužnika sadržan i sitni inventar, te da je iz dostavljenog popisa sitnog inventara utvrdila da je sitni inventar imao vrijednost od 6.674,20 kn (885,00 EUR), ali je gotovo u cijelosti amortiziran. Dakle, njegova vrijednost je neznatna jer se radi o amortiziranoj i teško unovčivoj imovini. Osim toga, od iznosa predvidivih troškova koje je sud utvrdio u iznosu od 3.411,04 EUR, a žalitelj im nije prigovorio, sud je odbio iznos uplaćen od strane zastupnika po zakonu stečajnog dužnika na ime pokrića dijela troška (730,00 EUR).

11. Neosnovan je žalbeni navod da žalitelj ne zna koji iznos treba uplatiti jer se radi o solidarnoj uplati stečajnih vjerovnika, a ne zna tko su preostali vjerovnici dužnika, budući da prema odredbi čl. 43. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara za cijeli iznos duga vjerovniku(....).

12. Žalbeni navodi o nepravilnom ili nezakonitom postupanju zastupnika po zakonu dužnika odnosno njegove odgovorne osobe nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

13. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 10. Stečajnog zakona, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić