REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3330/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BEMIX d.o.o., OIB 76507295247, Grebaštica, Put vatrogasaca 20, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Macura i Restović j.t.d. u Šibeniku, Stjepana Radića 24, protiv tuženika GRAD VODICE, OIB 74633363090, Vodice, Ive Čače 8, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić i Koudela d.o.o. u Šibeniku, Poljana 4, radi isplate iznosa od 121.895,92 eur, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-73/2023-35 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-73/2023-35 od 12. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-73/2023-35 od 12. srpnja 2024. i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku daljnji trošak u iznosu od 663,51 eur.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja žalbe protiv rješenja u iznosu od 1.148,75 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-73/2023-35 od 12. srpnja 2024. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alise Kale iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-217/2020 od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 121.895,92 eur sa zateznom kamatom na pojedinačni iznos glavnice od dospijeća do isplate, kao i naknaditi trošak ovog postupka sa zateznom kamatom.

2. Rješenjem toga suda naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.492,22 eur.

3. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju radova na sanaciji odlagališta komunalnog otpada Leć od 12. rujna 2018. i aneksa toga ugovora od 31. siječnja 2019. i 30. travnja 2019. Sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku izdao račun na ime troškova (nepredviđenih) za koje tvrdi da su mu nastali zbog zastoja radova na gradilištu. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da je došlo do zastoja na gradilištu zbog kojeg zastoja bi njemu bili nastali nepredviđeni troškovi pa je odbio tužbeni zahtjev.

4. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarife) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

5. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj, a protiv rješenja tuženik.

6. Tužitelj presudu i rješenje pobija iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud presudu i rješenje preinači odnosno ukine. U žalbi u bitnome navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da se ne može ispitati, jer je sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka te je stoga pogrešno zaključio da nije došlo do zastoja na gradilištu. Navodi da sud nije ocijenio građevinski dnevnik iz kojeg proizlazi da je do zastoja došlo zbog čekanja naručitelja i da je sud trebao primijeniti posebne uzance i građenju.

7. Tuženik pobija rješenje iz svih zakonom propisanih razloga, jer sud nije pravilno izračunao sve tuženikove troškove. Posebno ukazuje na neosnovanost odbijanja zahtjeva za plaćanje troška sudske pristojbe na prigovor. Predlaže da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijano rješenje. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.148,75 eur.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

10. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

11. Ispitavši presudu i rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu, a rješenje djelomično nepravilno.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je potraživanje tužitelja prema računima broj 20/PJ1/1 od 1. veljače 2020. i broj 21/PJ1/1 od 1. veljače 2020. na ime odštete za štetu nastalu po osnovi ranije isporuke na gradilištu Sanacija i zatvaranje odlagališta komunalnog otpada Leć, Vodice u razdoblju od 3. lipnja 2019. do 3. srpnja 2019. i 26. lipnja 2019. do 22. srpnja 2019. Tužitelj svoje potraživanje temelji na tvrdnji da je zbog zastoja u izvođenju radova tužitelju kao izvođaču radova nastala šteta.

13. U ovoj pravnoj stvari odlučno je kakvu je to štetu tužitelj trpio zbog zastoja, kako je utvrđena visina štete, o kakvom zastoju se u konkretnom slučaju radi i zašto bi tuženik bio odgovoran za zastoj u radovima. Upravo zbog utvrđivanja tih odlučnih činjenica, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pž-4250/2022 od 2. kolovoza 2023. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj Povrv-233/2020 od 14. srpnja 2022. i predmet vratio na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno ocijenio da tužitelj nije dokazao da su mu nastali troškovi radnika i strojeva zbog zastoja na gradilištu nastalog krivnjom tuženika. Pozivanje tužitelja u žalbi na listove građevinskog dnevnika nije i ne može biti dokaz da su mu nastali troškovi u iznosu navedenim u izdanim računima.

15. Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.

16. Tužitelj u žalbi ne navodi konkretne razloge zbog kojih osporava prvostupanjsko rješenje dok tuženik smatra da mu pripada pravo na trošak sudske pristojbe na prigovor, ali ne navodi zbog čega smatra da iznos parničnog troška nije ispravno utvrđen prema popisu troškova.

17. Tužiteljeva žalba podnesena protiv odluke o parničnom trošku nije osnovana, dok je tuženikova žalba osnovana u dijelu odluke o naknadi troška sudske pristojbe na prigovor na koju naknadu tuženik ima pravo. Naime, tuženik je pozvan na plaćanje sudske pristojbe na prigovor koju pristojbu je i platio 10. studenog 2020. pa pogrešno prvostupanjski sud navodi da pristojba nije plaćena.

18. Stoga je prvostupanjsko rješenje valjalo preinačiti prema odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbe protiv rješenja valjalo odbiti jer je tuženik uspio u neznatnom dijelu.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak