Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-517/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. sc. JJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: 1. HJ iz [adresa], kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... u [adresa], 2. AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... u [adresa], 3. NJ iz [adresa], koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], 4. [obrt], [adresa], GJ, predsjednik koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u ... u [adresa], i 5. [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj] mr.sc. ČJ, predsjednik, koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [obrt] u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 128/2021-20 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-128/2021-20 od 3. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima tužitelju nadoknaditi (proporcionalno) štetu u iznosu od 767.099,52 kuna (211.200 DEM), uvećano za zakonske kamate od trenutka zaključenja ugovora o kupnji dionica s popustom, pa do dana isplate, u roku 15 dana, sve pod prijetnjom ovrhe, koju su mu nanijeli, jer mu - u svojstvu dokazne građe - nisu dali popis članova [obrt]: (a) koji su članovi [obrt] i [obrt], (b) koji su radili ili još uvijek rade u državnim ustrojima Republike Hrvatske, (c) koji su radili ili još uvijek rade u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Sigurnosno-obavještajnoj agenciji."

II. Nalaže se tužitelju VJ, iz [adresa], naknaditi parnični trošak I-tuženiku HJ iz [adresa] u iznosu od 12.000,00 kn, II-tuženiku PJ, iz [adresa] iznos u visini od 33.800,00 kn, III-tuženici NJ iz [adresa] iznos u visini od 21.700,00 kn, IV-tuženiku [obrt], [adresa] iznos u visini od 12.088,75 kn i V-tuženiku [obrt], iz [adresa] iznos u visini od 31.300,00 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od 03. ožujak 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“,

dok je rješenjem odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere kao neosnovan. Ujedno je naloženo tužitelju platiti parnične troškove tuženicima.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da se radi o boljševičko – udbaškom pamfletu suprotnom načelima i praksi europske pravne tradicije i Rezoluciji Europskog parlamenta broj 2019/2819 od 19. rujna 2019.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj tvrdi da je tijekom 1993. sklopio više ugovora s Hrvatskim fondom za privatizaciju za kupnju "dionica s popustom", što je učinili još 9.650 građana, ali je onemogućen u realizaciji tog prava, da se ta zabrana nije odnosila na članove [obrt], da se želi izjednačiti u pravima sa članovima [obrt] pa je zatražio pristup informacijama o dionicama uz popust pri pretvorbi društvenih poduzeća. Smatra da mu je nastala šteta jer su mu navedene informacije uskraćene od strane tuženika. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete jer je onemogućen u kupnji dionica s popustom a odgovornost, po stajalištu tužitelja, proizlazi iz činjenice da mu nisu dali popis članova [obrt] koji su sada članovi [obrt] i [obrt], odnosno koji su radili i još uvijek rade u državnim ustrojima Republike Hrvatske, u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova i sigurnosno obavještajnoj agenciji.

6. Polazeći od toga da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe članaka 20., 1046., 1045. stavak 1. i 2., 1089. stavak 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao nastanak štetnog događaja, odnosno nastanak štete, ni uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja, koji se sastoji u odbijanju dostave popisa članova [obrt] i nastale štete, kao što nije dokazao da su tuženici posjedovali takav popis i podatke o bivšim članovima [obrt] koji su članovi [obrt] partije [adresa] i [obrt], koji su radili ili još rade u državnim ustrojima Republike Hrvatske, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sigurnosno obavještajnoj agenciji. U odnosu na tuženike ad 1., ad 2. i ad 3. prvostupanjski sud je još naveo da, sukladno članku 14. Zakona o sustavu državne uprave u vezi sa člankom 19. i 1089. ZOO-a tuženici ad 1. i ad 2. nisu pasivno legitimirani u ovom sporu jer za eventualni njihov propust odgovara Republika Hrvatska, a u odnosu na tuženicu ad 3. za njezin propust također odgovara Republika Hrvatska u smislu odredbe članka 105. Zakona o sudovima.

7. Prijedlog za određivanje privremene mjere prvostupanjski sud je odbio jer tužitelj nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez predložene privremene mjere tuženici spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine odnosno da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete koja prijeti.

8. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu dužan ju je nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje općih pretpostavki, a to su postojanje subjekata obveznog odnosa, odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročno posljedična veza i protupravnost.

9. Tužitelj tvrdi da je štetna radnja propust tuženika da mu dostave podatke o osobama koje su bile članovi [obrt], dok nije precizno opisao u čemu bi se sastojala šteta, već bi se moglo zaključiti da se radi o šteti zbog neostvarenja prava na kupnju dionica s popustom.

10. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

11. Kao prvo valja reći da je pravilan zaključak suda da tužitelj nije dokazao postojanje štete ni uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete.

12. Nadalje, ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da ne postoje relevantna uzročno-posljedična veza između navodnog nedostavljanja podataka o bivšim članovima [obrt] i nemogućnosti tužitelja da ostvari popust kod kupnje dionica.

12.1. Ovdje valja navesti da u sudskoj praksi prevladava stav da odgovornost za štetu postoji samo ako je uzrok adekvatan nastanku štete, a adekvatan je onaj uzrok koji po redovitom tijeku stvari dovodi do posljedice tj. do štete. Ne postoji adekvatna uzročno posljedična veza između navodnog propuštanja tuženika da daju podatke o bivšim članovima komunističke partije [obrt] i eventualne štete koja bi se sastojala u gubitku prava na otkup dionica sa popustom.

13. Isto tako, navedene radnje (propusti tuženika) se ne mogu smatrati protupravnim.

14. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

15. Rezolucija o važnosti Europskog sjećanja za budućnost Europe Europskog parlamenta broj 2019/2819 od 19. rujna 2019. nije izvor prava, ali može biti smjernica za tumačenje i sadržaj prava unije. Tužitelj ne obrazlaže u čemu je prvostupanjska odluka protivna navedenoj rezoluciji.

16. Pravilno je odbijen i prijedlog za određivanje privremene mjere. Prema odredbi članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24– u daljnjem tekstu: OZ) privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti ili na drugi način njome raspolagati. Uvjeti za određivanje privremene mjere su postavljeni kumulativno. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnom opasnost da će tuženici bez predložene mjere spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine. Za dodati je da nije ispunjen ni drugi uvjet jer tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

17. Budući je u cijelosti izgubio spor pravilno je naloženo tužitelju platiti parnične troškove tuženiku.

18. Žalitelj ne navodi razloge pobijanja odluke o troškovima, a drugostupanjski sud u konkretnom predmetu ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu prava u pogledu odluke o troškovima u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma