Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-132/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku po sutkinji Mariji Vetmi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, radi naknade štete, odlučujući žalbi EUROHERC osiguranja d.d, kojeg zastupa punomoćnica odvjetnica Lidija Klepo iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., [adresa], izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 966/2020-21 od 30. rujna 2021., 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-966/2020- 21 od 30. rujna 2021. u pobijanom dijelu točke I.izreke (za svotu od 376,77 EUR) i pobijanom dijelu točke II. izreke (za svotu od 301,94 EUR):

a) preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o sporednoj tražbini - zateznim kamatama na dosuđenu svotu od 181,01 EUR (1.363,80 kn) od 22. studenog 2019. do 9. svibnja 2021. tako da u tom dijelu točka I. izreke glasi:

"Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu zateznih kamata na dosuđenu svotu od 181,01 EUR (1363,80 kn) od 22. studenog 2019. do 9. svibnja 2021. kao neosnovan." b) potvrđuje u preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke (za pobijani iznos od 376,77 EUR glavne tražbine i pobijani tijek zateznih kamata na glavnu tražbinu) i preostalom pobijanom dijelu točke II. izreke (za iznos od 301,94 EUR parničnih troškova).

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 116,96 EUR (881,25 kn) .

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.863,80 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 7.725,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana."

2. Protiv dijela točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju štetu u svoti od 2.838,80 kn (povrh iznosa od 7.025,00 kn) i dijela točke II. izreke kojim su dosuđeni troškovi parničnog postupka u svoti od 2.725,00 kn (povrh iznosa od 5.000,00 kn), tuženik je pravodobno izjavilo žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili ju ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3., kako je to i propisano člankom 467. stavkom 1. ZPP-a. Prema tome, ova presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud nije razmatrao tuženikove žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje .

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, kao i tuženikove žalbene navode, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP- a, a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.

5. Žalitelj u žalbi u bitnom osporava dopuštenost preinake tužbe, visine neimovinske i imovinske štete povrh svote od 376,77 EUR / 2.838,80 kn, primjenu „novih Orijentacijskih kriterija“, početak tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose naknade štete te odluku o troškovima postupka povrh iznosa od 301,94 EUR / 2.275,00 kn. 6. Na žalbu je odgovoreno i predloženo žalbu odbiti kao neosnovanu.

7. Žalba je djelomično osnovana, a u pretežitom dijelu nije osnovana.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete u visini od 11.500,00 kn (15.500,00 kn umanjeno za iznos od 4.000,00 kn isplaćenih u mirnom postupku) koju je pretrpio u prometnoj nezgodi, a koju je skrivio osiguranik tuženika.

9. Tužitelju je tuženik nakon primitka tužbe i to 16. rujna 2020. platio iznos od 3.000,00 kn pa je tužitelj za taj iznos povukao tužbu, čemu se tuženik nije protivio, tako da na pripremnom ročištu održanom 13. siječnja 2021., tužitelj potražuje iznos od 8.500,00 sa zateznim kamatama od 07. studenog 2019. do isplate.

10. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 10. svibnja 2021. godine preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev za 1.363,00 kn tako da konačno zahtjeva naknadu u iznosu od 9.863,00 kn, a djelomično povukao tužbu za plaćanje zateznih kamata jer umjesto početka tijeka kamata od 07. studenog 2019. zahtjeva kamatu od 22. studenog 2019. pa do isplate. Tužitelj je zahtijevao i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

11. Navedenu preinaku žalitelj napada žalbom navodeći kako je ista nezakonita, utemeljena na pogrešnoj primjeni članaka 190. i 191. ZPP-a zbog čega je posljedično pobijanom presudom tužbeni zahtjev prekoračen (bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a).

12. Prema shvaćanju ovog suda, dopuštena je preinaka tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog medicinskog vještačenja (podneskom tužitelja od 10. svibnja 2021., stranica 53 spisa) jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice koje tužitelju ranije nisu mogle biti poznate. Ovo iz razloga jer je člankom 190. stavkom 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe te odlučio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10. svibnja 2021 pa nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

13. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno da je tuženik tužitelju platio iznos od 4.000,00 kn prije pokretanja postupka, potom 3.000,00 kn nakon podnošenja tužbe te da su ukućani pružali tužitelju pomoć oko svakodnevnih kućanskih poslova i njege.

14. U ovom stadiju postupka sporna je visina štete povrh svote od 376,77 EUR (2.838,80 kn) te visina utvrđenih troškova postupka povrh iznosa od 301,94 EUR (2.275,00 kn).

15. Prvostupanjski je sud utvrdio:

-da je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi natučenje prednje strane glave lijevo, te istegnuće mišića vrata;

-da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana te manjeg intenziteta 42 dana;

-da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 14 dana;

-da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 14 dana po 2 sata dnevno te 7 dana po 1 sat dnevno;

-da je došlo do smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 2%;

-da cijena sata tuđe pomoći i njege tužitelju iznosi 24,68 kn.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je temeljem članka 1100. stavak 2. i članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO), utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za što pravična novčana naknada iznosi 16.000,00 kn (neimovinska šteta), a što se tiče imovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, temeljem članka 223. ZPP-a i 1095. ZOO-a, utvrdio da tužitelju pripada iznos od 863.80 kn, dakle ukupno 16.863,80. Obzirom da je tuženik uplatom iznosa od 7.000,00 kn djelomično naknadio štetu, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 9.863,00 kn (16.863,00 – 7.000,00) točkom I. prvostupanjske presude.

17. U odnosu na žalbene navode kojima osporava visinu neimovinske štete u svoti od 376,77 EUR (2.838,80 kn), valja istaknuti kako Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda 29. studenog 2002. (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji ) s izmjenom od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., trebaju omogućiti ujednačenu primjenu sada članka 1100. ZOO-a i kao takvi ne predstavljaju matematičku formulu već služe kao orijentacija sudovima koji uzimaju u obzir sve okolnosti slučaja, a koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu nematerijalne štete u svim stupnjevima suđenja.

18. Stoga u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, imajući u vidu zauzeto pravno shvaćanje kao i okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj koji kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO, prema shvaćanju ovog suda, pravična novčana naknada u dosuđenom iznosu bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Suprotni tuženikovi žalbeni navodi kojima osporava visinu štete u svoti od 376,77 EUR (2.838,80 kn) nisu doveli u sumnju ocjenu prvog stupnja.

19. Pri tome treba naglasiti da pretrpljene fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalan oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

20. Žalitelj osporava pravilnost utvrđene činjenice - cijene sata tuđe pomoći i njege. Kako se u sporovima male vrijednosti ne mogu osporavati činjenice, to je i taj žalbeni navod otklonjen.

21. Žalitelj žalbom dovodi u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava osporavajući dosuđeni početak tijeka zateznih kamata jer smatra kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudu pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđeni iznos naknade štete dosudio zatezne kamate od 22. studenog 2019. umjesto od donošenja prvostupanjske presude.

22. U ovoj pravnoj stvari obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika prosuđuju i prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) koji je lex specialis. Tužitelju temeljem članka 12. ZOOP-a pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tužitelj je odštetni zahtjev podnio 07. studenog 2019., a podneskom od 10. svibnja 2021. djelomično povukao tužbu u odnosu na početak tijeka zateznih kamata, tako da je zatezne kamate zatražio od 22. studenog 2019. odnosno slijedeći dan od završetka liječenja. Prvostupanjski je sud pravilno, u granicama postavljenog zahtjeva, na iznos od 8.500,00 kuna tužitelju dosudio zateznu kamatu od tog datuma.

23. Međutim, na iznos od 1.363,80 kn (iznos za koji je tužitelj podneskom od 10. svibnja 2021. preinačio tužbu povećavši tužbeni zahtjev) tužitelju pripadaju zatezne kamate prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Dakle, u tom dijelu, u odnosu na dosuđeni početak tijeka zateznih kamata preinačena je prvostupanjsku presuda temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a i odbijen zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos od 1.363,80 za razdoblje od 22. studenog 2019. do 9. svibnja 2021.( točka I.a) izreke).

24. Žalitelj smatra kako je tužitelju pogrešno priznat sastav odštetnog zahtjeva. U odnosu na tu tvrdnju, valja kazati kako tužitelju pripada trošak odštetnog zahtjeva bez obzira na to što njegovo podnošenje nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju je radnja uz koju se veže dospijeće tijeka obveze naknade štete pa tužitelj opravdano potražuje naknadu za taj trošak. Odluku o drugim troškovima postupka žalitelj pobija paušalnim navodima. Stoga ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao, uzimajući u obzir članak 365. stavak 2. ZPP-a,a prema kojem sud, u pogledu odluke o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.

25. Stoga je odlučeno kao u točki I.a) izreke ove drugostupanjske presude temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a i u točki I.b) temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

26. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova žalbe, jer je sa žalbom uspio samo u pogledu dijela sporedne tražbine (početka tijeka zateznih kamata na preinačenu tužbu) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Dubrovnik, 22. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Vetma