REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj Kž-367/2024-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Biljane Boček, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IV zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 22. listopada 2024., poslovni broj K-159/22., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenik IV za kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 231. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zlataru presudom od 22. listopada 2024., poslovni broj K- 159/22., proglasio je krivim okrivljenika IV zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 28. travnja 2024. pa nadalje.

2. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom IV izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11 ova mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud će obustaviti izvršavanje mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena.

3. Na temelju članka 559. i članka 560. ZKP od optuženika je oduzeta imovinska korist na slijedeći način: I. Utvrđuje se da novčani iznos 3,60 € predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 231. stavka 1. KZ/11. II. Utvrđuje se da je novčani iznos 3,60 € imovina Republike Hrvatske. III. Nalaže se optuženiku da uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od novčani iznos 3,60 € (tri eura i šezdeset centi), u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) optuženi IV oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. - 6. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

5. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici odvjetnici Sari Salopek, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni sud usvoji žalbu okrivljenika i preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

8. Žalba je djelomično osnovana.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik smatra da pobijanom presudom nije sa sigurnošću utvrđeno što se konkretno dogodilo između okrivljenika i oštećene odnosno da li je ostvareno bitno obilježje djela u vidu uporabe sile protiv prodavačice oštećene da predmete zadrži, kao ni da bi upotrijebio silu tolikog intenziteta kojom bi se ostvarilo bitno obilježje ovog kaznenog djela obzirom da u odnosu na oštećenu nisu nastale nikakve ozljede niti joj je prouzročena nikakva šteta.

10. Međutim protivno navodima žalbe ovaj sud drugog stupnja drži pravilnom ocjenu prvostupanjskoga suda da je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i svakako usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. U potpunosti je prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da je okrivljenik prema oštećenici prodavačici HV primijenio silu kada je ona primijetila da je oduzeo stvari koje nije platio (tri boce piva) i poduzela je radnje radi vraćanja ukradenih stvari to jest htjela ga je zaustaviti na izlazu kako bi od istog zatražila da vrati otuđene predmete ili ih plati, na što ju je on odgurnuo i izašao van iz trgovine ne plativši pivo što svakako upućuje da je okrivljenik primijenio silu kako bi zadržao ukradene stvari – pivo, a iz cjelokupnog njegovog ponašanja proizlazi da je imao namjeru ukradene stvari zadržati za sebe jer pivo nije platio i pri tome uporabio silu protiv prodavačice kako bi ukradene stvari zadržao.

11. Dakle na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno u protupravnoj radnji okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ-a jer je zatečen pri počinjenju krađe s ciljem da ukradene stvari zadrži, uporabio silu protiv druge osobe.

12. Prema tome protivno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon.

13. Žaleći se zbog odluke o kazni okrivljenik smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti te da mu je trebao izreći kaznu zatvora što bliže zakonskom minimumu i istu zamijeniti uvjetnom ili djelomičnom uvjetnom osudom kojom bi se postigla svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

14. Kao prvo valja reći da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda je izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. U tom smislu, sud u svakom pojedinom slučaju stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

15. U konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi vrsta i mjera kazne a nije ih ni pravilno vrednovao kako to osnovano u žalbi ističe okrivljenik. Tako je kao otegotne okolnosti cijenio okrivljenikovu višestruku prekršajnu osuđivanost za razne prekršaje za koje mu je bila izrečena i bezuvjetna kazna zatvora 21 puta što upućuje na zaključak da te i takve osude nisu polučile svoju svrhu, da je iskoristio poznanstvo prodavačica i počinio terećeno kazneno djelo, dok je kao olakotne okolnosti cijenio malen iznos štete i da je kazneno djelo počinio kada je bio bitno smanjeno ubrojiv.

16. Imajući u vidu da je uz rečene olakotne okolnosti okrivljenik do sada kazneno neosuđivan, da je starije životne dobi i lošeg materijalnog stanja, a cijeneći i svrhu kažnjavanja koja je propisana odredbom članka 41. KZ/11 (izražavanje društvene osobe zbog počinjenja kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak i utjecaj na počinitelja i druge da ne čine kaznena djela, ali da se mora voditi računa i o pravednosti kažnjavanja i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo) tada s pravom okrivljenik prigovara da je kazna zatvora u trajanju od 2 godine prestrogo odmjerena.

17. Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba okrivljenika te je preinačena u odluci o kazni prvostupanjska presuda na način da je okrivljenik s obzirom na sve gore navedeno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine u koju kaznu mu je na temelju članka 54. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 28. travnja 2024. pa na dalje te mu na temelju članka 68. KZ-a izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koje može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora uz oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 3,60 eura koliko koštaju tri boce piva, a kako bi se okrivljeniku pružila prilika da se što prije uključi u društvo i da nastavi živjeti s općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja.

18. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ovako izrečena kazna uz sigurnosnu mjeru opravdana je i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne tako i generalne prevencije, te nije bilo mjesta ublažavanju kazne i izricanju iste ispod zakonskog minimuma niti je bilo mjesta izricanju djelomične uvjetne osude ili uvjetne osude, kako to sve predlaže okrivljenik.

19. Kako su navodi žalbe okrivljenika djelomično osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo