REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3835/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GEN-I HRVATSKA d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 54, OIB: 77604626413, zastupan po punomoćnici Andrei Kožar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HOTEL IMPERIAL VODICE iz Šibenika, Vladimira Nazora 53, OIB: 06819473304, zastupan po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-116/2020 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-116/2020 od 27. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suđeno je:
„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alisa Kale iz Šibenika, pod poslovnim brojem Ovrv-316/2019 od dana 10. srpnja 2019. godine, te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.445,36 kuna na ime uglavničenih kamata.
- ovaj iznos predstavlja kamate – obračun u privitku obračunate na plaćeni dio glavnice za račun broj IR180113405 u iznos u od 14.124,89 kuna te dio računa broj IR180127404 u iznosu od 60.875,11 kuna koje je tuženik podmirio sa zakašnjenjem dana 14.02.2020. nakon proteka DVO roka.
II. Iznos od 234.884,43 na ime glavnice sa zateznim kamatama koje teku:
- Na iznos od 60.693,04 kuna od dana 15.11.2018. godine,
- Na iznos od 61.916,30 kuna od dana 14.12.2018. godine,
- Na iznos od 23.654,32 kuna od dana 12.01.2019. godine,
- Na iznos od 52.397,28 kuna od dana 12.02.2019. godine,
- Na iznos od 36.223,49 kuna od dana 14.03.2019. godine,
pa nadalje sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
1. Tuženik je dužan tužitelju platiti i trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.473,55 kuna, uvećanim za zateznu kamatu od dana donošenja rješenja o ovrsi od dana 10.07.2019. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
III. Tuženik je dužan tužitelju platiti i trošak ovog parničnog postupka u iznosu 28.440,00 kuna uvećanim za zateznu kamatu od dana donošenja presude dana 27. svibnja 2022. godine, pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da iz dokaza u spisu proizlazi da je tužitelj za tuženika isporučio električnu energiju, a da tuženik nije istu platio. Ističe i da je tužitelj izvršio plaćanje iznosa od 85.000,00 kuna nakon utuženja, to je stoga dužan platiti i kamatu u iznosu od 6.445,36 kuna.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude, bez navođenja žalbene osnove. U bitnom navodi da su u prvostupanjskoj presudi pogrešno obračunati iznosi, kamate, te nastali troškovi. Ističe i da je prvostupanjski sud trebao ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-316/2019 od 10. srpnja 2019. i u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 4.473,55 kuna te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog kojih se pobijana presude ne može ispitati.
6.1. Naime, pobijana presuda u točki II. izreke je nerazumljiva jer nije razvidno je li prvostupanjski sud u tom dijelu održao na snazi ili ga je ukinuo, s obzirom na to da je u točki II. izreke pobijane presude samo naveden iznos glavnice sa zateznim kamatama. Osim toga, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne obrazlaže na koje vremensko razdoblje se odnose iznosi iz točke II. izreke pobijane presude. Stoga se točka II. izreke pobijane presude ne može ispitati.
6.2. U odnosu na točku I. izreke pobijane presude valja istaknuti je dio izreke „da - ovaj iznos predstavlja kamate – obračun u privitku obračunate na plaćeni dio glavnice za račun broj IR180113405 u iznos u od 14.124,89 kuna te dio računa broj IR180127404 u iznosu od 60.875,11 kuna koje je tuženik podmirio sa zakašnjenjem dana 14.02.2020. nakon proteka DVO roka“ nepotreban jer se u odluci o glavnoj stvari odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.
6.2.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je „…potrebno naglasiti pošto je tužitelj izvršio plaćanje iznosa od 85.000,00 kuna nakon utuženja, to je stoga dužan platiti i kamatu u iznosu od 6.445,36 kuna, a koji iznos je specificirao tužitelj, a tuženik ga ničim nije osporio…“. Takvi razlozi su proturječni jer iz stanja spisa proizlazi da je tuženik (a ne tužitelj) izvršio spomenuto plaćanje. Osim toga, prvostupanjski sud je propustio dati jasne i određene razloge o tome kako je došao do iznosa od 6.445,36 kuna jer iz prethodno spomenutog dijela obrazloženja nije razvidno na koje se vremensko razdoblje odnosi (uglavničena) kamata u iznosu od 6.445,36 kuna. Stoga se i točka I. izreke pobijane presude ne može ispitati.
6.3. Kako pobijanu presudu treba ukinuti u točkama I. i II. izreke, valjalo je ukinuti i pobijanu presudu u odluci o troškovima parničnog postupka, koja je sadržana u točkama II.1. i III. izreke jer odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari.
6.4. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge iznesene u ovom drugostupanjskom rješenju, otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazao drugostupanjski sud te potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
