Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2892/2024-3

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Bilić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1196/2019-74 od 18. srpnja 2024. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1196/2019- 77 od 26. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1196/2019-74 od 18. srpnja 2024. te rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1196/2019-77 od 26. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 45,345.44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem stope HNB-a koje je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od datuma dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. godine, te od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena pa do isplate, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- Na iznos od 3.981,68 EUR od 01.10.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 4.897,47 EUR od 15.07.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 325,69 EUR od 02.05.2009. god pa do isplate

- Na iznos od 325,69 EUR od 02.06.2009. god pa do isplate

- Na iznos od 312,67 EUR od 02.07.2009. god pa do isplate

- Na iznos od 319,88 EUR od 02.08.2009. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.09.2009. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.10.2009. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.11.2009. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.12.2009. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.01.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.02.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.03.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.04.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 316,22 EUR od 02.05.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 320,89 EUR od 02.06.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 320,89 EUR od 02.07.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 320,89 EUR od 02.08.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 320,89 EUR od 02.09.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 320,89 EUR od 02.10.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.11.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.12.2010. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.01.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.02.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.03.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.04.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.05.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.06.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.07.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.08.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.09.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.10.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.11.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.12.2011. god pa do isplate

- Na iznos od 334,27 EUR od 02.01.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 328.31 EUR od 02.02.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 335,58 EUR od 02.03.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 330,68 EUR od 02.04.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 330,68 EUR od 02.05.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 330,68 EUR od 02.06.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 330,68 EUR od 02.07.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 337,53 EUR od 02.08.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 173.49 EUR od 02.09.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 334,96 EUR od 02.11.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 334,96 EUR od 02.12.2012. god pa do isplate

- Na iznos od 334,96 EUR od 02.01.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 334,96 EUR od 02.02.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 344,81 EUR od 02.03.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 337,57 EUR od 02.04.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 337,57 EUR od 02.05.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 337,57 EUR od 02.06.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 337,57 EUR od 02.07.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 343.35 EUR od 02.08.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 340,41 EUR od 02.09.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 340,41 EUR od 02.10.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 340,41 EUR od 02.11.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 291,85 EUR od 02.12.2013. god pa do isplate

- Na iznos od 306,40 EUR od 02.11.2014. god pa do isplate

- Na iznos od 310,46 EUR od 02.12.2014. god pa do isplate

- Na iznos od 310,46 EUR od 02.01.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,08 EUR od 02.02.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,08 EUR od 02.03.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,08 EUR od 02.04.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,08 EUR od 02.05.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,08 EUR od 02.06.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,08 EUR od 02.07.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 329,16 EUR od 02.08.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,85 EUR od 02.09.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,85 EUR od 02.10.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,85 EUR od 02.11.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,85 EUR od 02.12.2015. god pa do isplate

- Na iznos od 310,85 EUR od 02.01.2016. god pa do isplate

- Na iznos od 310,85 EUR od 02.02.2016. god pa do isplate

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja ove presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.861,97 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 18.7.2024. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno postupanje radi provedbe dokaznog postupka uz nalog tuženiku na snašanje troškova postupka tužitelju, te da usvoji žalbu tužitelja i preinači pobijano rješenje na način da se usvoji zahtjev tužitelja uz dosudu troškova postupka tužitelju uključujući i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguratelj odvjetnice ČŠ koja je zastupala tužitelja u predmetu vođenom pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-624/08, naknadi štetu nastalu poduzimanjem štetnih radnji od strane odvjetnice.

6. Sporno je postoji li štetna radnja osiguranika tuženika, odvjetnice ČŠ koja je bila punomoćnica tužitelja do 22.9.2009. kada mu je otkazala punomoć, protupravnost u njenom postupanju, krivnja te uzročno posljedična veza između bilo kakvog propusta i eventualno nastale štete, kao što je sporno, je li za utuženo potraživanje iznosa od 36.600,00 kn uvećano za zateznu kamatu tekuću od 16.10.2008. nastupila zastara već u vrijeme podnošenja tužbe (30.11.2012.) te je li nastupila zastara za preinačeni tužbeni zahtjev od dana 18.4.2016.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da nije sporno da je odvjetnica ČŠ kao punomoćnica tužitelja [adresa] dana **.**.2008. podnijela zahtjev za mirno rješenje spora radi naknade neimovinske štete nastale tužitelju zbog, kako tvrdi, mobinga na radnom mjestu kod Plovput d.o.o., da je zaprimila odgovor na zahtjev u kojem se iznosi mišljenje da Republika Hrvatska ne bi bila pasivno legitimirana u postupku naknade štete zbog navodnih nezakonitih postupanja kojima je bio izložen tužitelj, slijedom čega da se otklanja mogućnost mirnog rješenja spora,

- da nije sporno da je odvjetnica ČŠ kao punomoćnica tužitelja Općinskom sudu u Splitu dana **.**.2008. predala tužbu radi naknade nematerijalne štete kojom je na strani tuženih obuhvatila Republiku Hrvatsku, Plovput. d.o.o., ŠŠ (tadašnju odgovornu osobu za Plovput. d.o.o.) i ZŠ (bivšu odgovornu osobu za Plovput. d.o.o.),

- da nije sporno da je pred Općinskim sudom u Splitu dana 16.10.2008. održano ročište na koje je pristupio tužitelj osobno sa punomoćnicom ČŠ, da je punomoćnik II-tuženika zatražio, a budući mu uz tužbu niti na tom ročištu nisu dostavljeni dokazi iz kojih bih proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva da sud naloži tužitelju da mu naknadi trošak pristupa na to ročište u iznosu od 300.000,00 kn uvećano za PDV, da je sud rješenjem od istog dana naložio tužitelju da u roku od 15 dana s naslova naknade parničnog troška isplati II-tuženiku Plovput d.o.o. iznos od 36.600,00 kn,

- da nije sporno da je pred istim sudom dana 5.12.2008. održano ročište na koje je pristupio tužitelj osobno sa punomoćnicom ČŠ, da je na tom ročištu tužitelj izjavio da povlači tužbu prema tuženom KŠ, da je punomoćnik KŠ izjavio da se ne protivi povlačenju tužbe, ali potražuje parnični trošak koji mu je sud i dosudio rješenjem od istoga dana u ukupnom iznosu od 90.833,00 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od 5.12.2008. pa do isplate, da je rješenje postalo pravomoćno istoga dana, da je tužitelj izjavio i da smanjuje tužbeni zahtjev pa da od I. III. i IV-tuženih umjesto iznosa od 3.000.000,00 kn potražuje iznos od 1.000.000,00 kn,

- da nije sporno da je odvjetnica ČŠ tužitelju **.**.2009. otkazala punomoć o čemu ga je obavijestila pisanim otkazom punomoći i opomenom pred tužbu u kojem navodi da već od održavanja prvog ročišta pred Općinskim sudom u Splitu P-624/08 ne postoji mogućnost normalnog komuniciranja sa tužiteljem, da se ne pridržava Sporazuma koji su zaključili u njenom uredu, slijedom čega da je prisiljena otkazati punomoć, a koji otkaz punomoći je dostavila i sudu,

- da iz Sporazuma od 23.9.2008. na koji se odvjetnica ČŠ poziva u otkazu punomoći proizlazi da ju je BŠ opunomoćio za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora prema Republici Hrvatskoj i nadležnom Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, u radnom sporu, radi naknade nematerijalne štete, a ukoliko do mirnog rješenja spora po podnesenom zahtjevu ne dođe tada joj daje punomoć za podnošenje tužbe kod nadležnog Općinskog suda u Splitu, da je navedeno da vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe iznosi 3.000.000,00 kn,

- da nije sporno da je pred istim sudom dana 7.9.2010. održano ročište na koje je pristupio tužitelj osobno, da je izjavio da povlači tužbu u odnosu na III-tuženu ZŠ, da je sa I-tuženom Republikom Hrvatskom na istom ročištu sklopljena sudska nagodba po kojoj se postupak u potpunosti okončava na način da se tužitelj obvezuje u roku od 30 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti Republici Hrvatskoj na ime parničnog troška ukupan iznos od 30.000,00 kn,

- da nije sporno da je taj iznos i uplaćen na ime državnog proračuna dana 29.9.2010,

- da nije sporno da je sa ZŠ tužitelj sklopio Sporazum o reguliranju međusobnih prava i obveza po kojem joj je na račun njenog punomoćnika odvjetnika Vinka Bešlića isplatio iznos od 36.900,00 kn dana 14.7.2010.,

- da nije sporno da je u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-624/08 dana 24.5.2013. donesena presuda i djelomična presuda na temelju odricanja poslovni broj P-624/08, da je navedenom presudom tužitelj BŠ odbijen sa tužbenim zahtjevom prema tuženiku Plovput d.o.o. za isplatu iznosa od 150.000,00 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe pa do isplate, da je odbijen sa zahtjevom za naknadu pretrpljene neimovinske štete u visini od 2.850.000,00 kn s zateznom kamatom tekućem od podnošenja tužbe pa do isplate, da je tužitelju naloženo da II-tuženiku Plovput d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 155.606,25 kn,

- da je iz obrazloženja citirane presude razvidno kako je sud ocijenio neosnovanim tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te povredu ugleda časti i dostojanstva pa da ga je sa zahtjevom za isplatom iznosa od 150.000,00 kn odbio kao neosnovanim, da je tužitelj osobno u podnesku od 4.2.2011. naveo da se odriče tužbenog zahtjeva iznad iznosa od 150.000,00 kn pa da je temeljem čl. 331. a. ZPP odbijen sa zatraženom isplatom iznosa od 2.850,000,00 kn sa naslova pretrpljene neimovinske štete sa pripadajućim zateznim kamatama,

- da nije sporno da je tužitelj sa tuženim Plovput d.o.o. dana 29.4.2014. sklopio Sporazum po kojem se obvezuje da će u roku od 90 dana od dana sklapanja tog Sporazuma Plovputu d.o.o. uplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 155.606,25 kn, a temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-624/08, da je navedeni trošak platio 22.7.2014. što dokazuje ispisom naloga HPB,

- da nije sporno da je Općinski sud u Splitu po prijedlogu Plovput d.o.o. kao ovrhovoditelja dana 24.9.2014. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2158/09 radi prisilne naplate tražbine u iznosu od 36.600,00 kn, sve na temelju pravomoćnog i ovršnog raspravnog rješenja od 16.10.2008. poslovni broj P-624/08, da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 4.12.2015.,

- da nije sporno da je Općinski sud u Splitu po prijedlogu ŠŠ kao ovrhovoditelja dana **.**.2009. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2053/09 radi prisilne naplate iznosa od 90.833,00 kn uvećano za zatezne kamate od 5.12.2008. pa do isplate, sve na temelju pravomoćnog i ovršnog raspravnog rješenja od 5.12.2008., poslovni broj P-624/08, da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 27.9.2010.,

- da tužitelj svojim iskazom nije uvjerio sud u istinitost navoda da je upravo odvjetnica ČŠ odredila vrijednost predmeta spora koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-624/08 u iznosu od 3.000.000,00 kn, kao niti da je upravo ona ta koja je, bez volje i upute tužitelja, naznačila tuženike u tom predmetu,

- da se tužitelj sa svojim dopisima još prije podnošenja tužbe, tijekom 2007., obraćao Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka u kojem ih obavještava o maltretiranju na radnom mjestu (Plovput d.o.o.) u tolikoj mjeri da mu je zdravlje teško narušeno i da mu je život bio doveden u pitanje, a što sve i navodi u tužbi pa da sud kao uvjerljivo prihvaća pisano očitovanje odvjetnice ČŠ dostavljeno tuženiku dana 20.10.2009. u kojem navodi da je u svemu postupala onako kako je tužitelj zahtijevao, uvažavajući okolnosti i činjenice koje joj je prezentirao kao odvjetnici koja je po njegovim uputama i radila,

- da tužitelj utuženu štetu veže uz štetne radnje uslijed kojih su donesena rješenja od 29.9.2010., 14.7.2010. te 16.2.2009., a tužba u ovom predmetu da je podnesena 30.11.2012., pa da do podnošenja tužbe nije istekao petogodišnji zastarni rok.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 763. stavak 1. i 2. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO) te odredbe članak 7. Zakona o odvjetništvu (Narodne Novine broj 91/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21 - dalje: ZO), zaključio da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao štetnu radnju osiguranice tuženika u njegovom zastupanju, točnije u sastavljanju tužbe od dana 2.4.2008. podnesene Općinskom sudu u Splitu (tuženi, vrijednost predmeta spora, prilaganje dokaza uz tužbu), protupravnost (da bi postupala suprotno uputi iz Sporazuma koji su potpisali dana 23.9.2008.), krivnju te uzročno – posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale štete, posebno s obzirom na nespornu okolnost da je sam tužitelj priznao da je u vrijeme dok ga je zastupala odvjetnica ČŠ, na ročištu održanog dana 5.12.2008. postupao samoinicijativno, dok su ostale odluke (sudska nagodba sa Republikom Hrvatskom od 7.9.2010., Sporazum sa ZŠ od 12.7.2010., Sporazum sa Plovput d.o.o. od 29.4.2014.) donesene nakon otkaza punomoći, dakle nakon 22.9.2009. pa da za iste osiguranica tuženika ne može biti odgovorna. Za utvrđivanje osnovanosti istaknutog prigovora zastare da je mjerodavna odredba čl. 215. st. 1. ZOO, prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kako odredbe koje uređuju ugovor o nalogu ne sadrže poseban rok zastare potraživanja koje slijede iz tog ugovora, za te obveze da se primjenjuje opći rok zastare od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO, pa taj rok važi i za tražbinu naknade štete o kojem govori odredbe čl. 230. st. 3. ZOO. Budući da tužitelj utuženu štetu veže uz štetne radnje uslijed kojih su donesena rješenja od 29.9.2010., 14.7.2010. te 16.2.2009., a tužba u ovom predmetu da je podnesena 30.11.2012., to da do podnošenja tužbe nije istekao petogodišnji zastarni rok.

9. Dakle, prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao da tužitelj tijekom postupka ničime nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, kako u pogledu nastale štete tako i u odnosu na štetnu radnju koja bi se očitovala u nesavjesnom postupanju osiguranice tuženika pri obavljanju odvjetničke djelatnosti u smislu članka 1045. stavka 1. ZOO, pa da ne postoji ni obveza na strani tuženika u skladu s odredbama Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika.

10. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj sud.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

12. Odredbom čl. 7. st. 1. ZO određeno je da su odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno ustavu Republike Hrvatske, zakonima, Statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike, a st. 2. citiranog članka je odredio da odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

13. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilan pravni stav suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao postojanje štete kao propusta u zastupanju istog od strane osiguranice tuženika u smislu 1045. ZOO. Naime, za odštetnu odgovornost odvjetnika potrebno je da određeni propust odnosno nečinjenje kod zastupanja prilikom izvršavanja ugovora o nalogu, dovede do štetne posljedice za stranku.

14. Teret dokaza osnovanosti iznesenih tvrdnji leži upravo na tužitelju pri čemu je noveliranom odredbom članka 7. (članka 2. ZIDZPP iz 2003.) napušteno načelo istraživanje materijalne istine po službenoj dužnosti odnosno postojanje apsolutne obveze suda za utvrđenje tzv. materijalne istine.

15. Zbog toga novelirani članka 7. ZPP prihvaćajući raspravno načelo kao dominatno i u odnosu na dokaze, više ne sadrži odredbu ovlaštenja suda izvođenjem dokaza koja stranke nisu predložile (ranija odredbe stavak 3. članka 7. ZPP).

16. Dakle, novim člankom 7. ZPP kroz prihvaćanjem raspravnog načela isključivi teret dokaza leži na strankama pri čemu je njihova dužnosti pobrinuti se za dokazivanje svojih tvrdnji u odnosu na činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore.

17. S druge strane da bi sud u građanskim sudskim postupcima mogao odlučiti o osnovanosti zahtjeva za pružanje pravne zaštite mora u pravilu sa sigurnošću utvrditi činjenice na kojim temelji svoju odluku (arg. ex. 221 ZPP).

18. Prema navedenoj odredbi, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članka 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica zaključiti će upravo primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. U kontekstu iznesenih odredbi smatra se da je neka činjenica sigurno ili izvjesno utvrđena ako nema razumne sumnje u pravilnost zaključka do kojeg je sud o njenom postojanju došao.

20. Građanskopravna odgovornost odvjetnika u hrvatskom pravu nije regulirana posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za odvjetnike i odvjetničke vježbenike. Na to upućuje i odredba čl. 33. ZO prema kojoj za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici u odvjetničkim društvima odgovaraju po općim pravilima o odgovornosti. To znači da se građanskopravna odgovornost odvjetnika za štetu određuje prema općim pravilima građanskog prava o deliktnoj odgovornosti, odnosno prema pravilima Zakona o obveznim odnosima.

21. Odgovornost odvjetnika za štetu stoga se može temeljiti na povredi ugovora, ako je riječ o obvezi koja je obuhvaćena valjanim ugovorom sa strankom, ali isto tako i na deliktu ako nije riječ o ugovornoj obvezi ili je odvjetnik svojim ponašanjem nanio štetu trećoj osobi. No, iz općeg načela ZOO o zabrani uzrokovanja štete, kao i iz pravila da je svatko tko uzrokuje štetu dužan tu štetu naknaditi ako ne dokaže da je nastala bez njegove krivnje i moguća je konkurencija osnova odgovornosti.

22. Međutim, profesionalna odgovornost uopće, pa tako i odgovornost odvjetnika, bez obzira temelji li se na ugovoru ili na deliktu uvijek je subjektivna odgovornost. Stoga odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike. Naime, u smislu odredbe članka 7. ZO odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno zakonu, Ustavu RH,statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike pri čemu odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. U tom kontekstu promatrana obveza odvjetnika u pružanju odvjetničkih usluga je da će upotrijebiti profesionalna znanja i vještine te da će postupati s potrebnom pažnjom da bi postigao određeni cilj za stranku. Tek ukoliko bi između stranaka ugovorom o zastupanju bilo izričito ugovorena obveza na postizanje rezultata i nagrada za rad odvjetnika bi ovisila o razmjeru uspjeha u postupku (članak 19. Zakon o odvjetništvu). U protivnom rizik neuspjeha je na stranci, ako je odvjetnik postupao u svemu kako treba. Dakle, samo nepostizanje cilja nije dovoljno za odgovornost već je na strani tužitelja kao vjerovnika teret dokaza da cilj nije postignut zato što je povrijeđena obveza postupanja u skladu s pravilima struke i s dužnom pažnjom.

23. Prema tomu, definiranje krivnje odvjetnika, odnosno standarda dužne pažnje bitno određuje njegovu odgovornost i ugovornu i izvanugovornu koju je promatrati kroz odredbu članka 10. stavka ZOO.

24. Međutim, osnovna pretpostavka za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu pa i u okolnostima kada ista nastaje povredom ugovorne obveze jest postojanje štete, koju tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao.

25. Dakle, u utvrđenim okolnostima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju. Uzročno posljedična veza se ne presumira, veći ju je u konkretnom slučaju dužan dokazati tužitelji, što nije. Tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu koje se u konkretnom slučaju traže a to su: nastala šteta, štetna radnja/propust osiguranika tuženika, protupravnost u postupanju osiguranika tuženika, krivnja osiguranika i uzročno-posljedična vezu između štetne radnje i nastale štete. Tužitelj je a kako to i proizlazi iz spisa poslovni broj P-624/08 postupao samostalno bez konzultacije sa odvjetnicom dok je odvjetnica poduzimala radnje sukladno navodima tužitelja a da je tome tako proizlazi i iz potpisanog Sporazuma kojeg su tužitelj i odvjetnica sklopili 23. rujna 2008., dakle prije podnošenja tužbe i kojim su se suglasili da odvjetnica podnese zahtjev za mirno rješenje spora RH a potom i tužbu određujući da će vrijednost spora biti 3.000.000,00 kuna, koji Sporazum tužitelj nije doveo u dvojbu, dakle upravo je tužitelj odredio tko će biti stranke u postupku. Čak što više tužitelj je a kako to i proizlazi iz njegova iskaza iz citiranog predmeta inzistirao da tužbom bude obuhvaćena ZŠ koja da ga je "maltretirala", a i sam je nakon otkaza punomoći od strane odvjetnice povlačio tužbu, sklapao nagodbe i smanjivao vrijednost predmeta spora, te se svojim dopisima još prije podnošenja tužbe, tijekom 2007. obraćao Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka u kojem ih obavještava o maltretiranju na radnom mjestu (Plovput d.o.o.) u tolikoj mjeri da mu je zdravlje teško narušeno i da mu je život bio doveden u pitanje, a što sve i navodi u tužbi, što opet upućuje na to da je odvjetnica u svemu postupala onako kako je tužitelj zahtijevao, uvažavajući okolnosti i činjenice koje joj je prezentirao kao odvjetnici koja je po njegovim uputama i radila. Prilikom podnošenja tužbe odvjetnica ČŠ postupala je po uputi tužitelja, njegovom nalogu koga da tuži i za koji iznos, a tužitelj niti ne tvrdi da je odvjetnica ČŠ ta po čijoj je uputi smanjio tužbeni zahtjev, odnosno povukao tužbu prema ŠŠ već ističe da je to učinio samoinicijativno, dok ista nakon otkaza punomoći 22.09.2009. ni na koji način, a zbog nedostatka mandatnog odnosa, ne može odgovarati za radnje tužitelja poduzete u predmetu P-624/08 nakon tog datuma.

26. Kako je punomoćnica tužitelja bila opunomoćena od strane istog za podnošenje tužbe protiv svih tuženih za iznos od 3.000.000,00 kuna-nema protupravnosti, te je djelovala po nalogu tužitelja i njegovim uputama kao i dogovorima-a dio radnji je tužitelj poduzimao sam nakon otkaza punomoći pa nema štetne radnje ni propusta odvjetnice, kao što nedostaje krivnja bez koje nema ni obveze naknade štete i uzročno-posljedična veza između propusta odvjetnice i nastale štete pa se žalba ukazuje neosnovanom.

27. Budući je prvostupanjski sud stečeno uvjerenje prema stanju spisa opravdao logičkim i uvjerljivim razlozima, koji svoju činjeničnu i pravnu osnovu imaju u izvedenim dokazima u postupku, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja jer je izvedene dokaze sud pravilno ocijenio po slobodnom uvjerenju kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, pravilno zaključivši da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pravne osnove odgovornosti osiguranice tuženika, pa s tim u svezi ni odgovornosti tuženika.

28. Žalbeni navodi tužitelja svode se u bitnome na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni dokaza, ali ipak ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska odluka mogle dovesti u sumnju.

29. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je ispravljena rješenjem od 26. srpnja 2024. a koja je valjano zasnovana na odredbi članak 154. stavak 1. ZPP i članak 155. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

30. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu i rješenje a prema odredbi čl. 368. st. 1. i 380. stavak 2. ZPP.

U Splitu, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tihana Pivac