Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-823/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1844/2021-23 od 08. studenog 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1844/2021-23 od 08. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1844/2021-23 od 08. studenog 2024., odlučeno je:

„ I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007. zaključenog između stranaka, u dijelu u kojem je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 17.402,02 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i članka 7. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplatu kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 2. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007. zaključenog između stranaka, u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.626,50 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na

- na iznos od 2,00 EUR od 11.01.2008. godine,

- na iznos od 2,61 EUR od 07.02.2008. godine,

- na iznos od 5,93 EUR od 06.03.2008. godine,

- na iznos od 1,14 EUR od 14.05.2008. godine,

- na iznos od 4,60 EUR od 05.06.2008. godine,

- na iznos od 1,46 EUR od 24.07.2008. godine,

- na iznos od 1,78 EUR od 13.08.2008. godine,

- na iznos od 3,94 EUR od 08.09.2008. godine,

- na iznos od 8,66 EUR od 16.10.2008. godine,

- na iznos od 14,08 EUR od 10.11.2008. godine,

- na iznos od 11,36 EUR od 04.12.2008. godine,

- na iznos od 20,87 EUR od 14.01.2009. godine,

- na iznos od 22,41 EUR od 13.02.2009. godine,

- na iznos od 16,70 EUR od 17.03.2009. godine,

- na iznos od 21,99 EUR od 10.04.2009. godine,

- na iznos od 22,81 EUR od 18.05.2009. godine,

- na iznos od 19,88 EUR od 23.06.2009. godine,

- na iznos od 20,09 EUR od 24.07.2009. godine,

- na iznos od 18,90 EUR od 17.08.2009. godine,

- na iznos od 19,98 EUR od 24.09.2009. godine,

- na iznos od 18,66 EUR od 15.10.2009. godine,

- na iznos od 19,51 EUR od 06.11.2009. godine,

- na iznos od 19,47 EUR od 14.12.2009. godine,

- na iznos od 24,23 EUR od 14.01.2010. godine,

- na iznos od 26,78 EUR od 11.02.2010. godine,

- na iznos od 27,01 EUR od 16.03.2010. godine,

- na iznos od 29,63 EUR od 19.04.2010. godine,

- na iznos od 34,20 EUR od 15.05.2010. godine,

- na iznos od 36,19 EUR od 14.06.2010. godine,

- na iznos od 42,90 EUR od 09.07.2010. godine,

- na iznos od 36,57 EUR od 10.08.2010. godine,

- na iznos od 49,08 EUR od 17.09.2010. godine,

- na iznos od 44,88 EUR od 12.10.2010. godine,

- na iznos od 47,76 EUR od 12.11.2010. godine,

- na iznos od 54,10 EUR od 13.12.2010. godine,

- na iznos od 64,29 EUR od 11.01.2011. godine,

- na iznos od 54,16 EUR od 17.02.2011. godine,

- na iznos od 55,53 EUR od 10.03.2011. godine,

- na iznos od 55,14 EUR od 15.04.2011. godine,

- na iznos od 59,63 EUR od 12.05.2011. godine,

- na iznos od 69,87 EUR od 07.06.2011. godine,

- na iznos od 81,66 EUR od 21.07.2011. godine,

- na iznos od 112,34 EUR od 11.08.2011. godine,

- na iznos od 79,51 EUR od 31.08.2011. godine,

- na iznos od 73,03 EUR od 04.10.2011. godine,

- na iznos od 68,34 EUR od 11.11.2011. godine,

- na iznos od 67,86 EUR od 07.12.2011. godine,

- na iznos od 73,83 EUR od 13.01.2012. godine,

- na iznos od 75,94 EUR od 14.02.2012. godine,

- na iznos od 75,79 EUR od 07.03.2012. godine,

- na iznos od 73,84 EUR od 10.04.2012. godine,

- na iznos od 74,76 EUR od 11.05.2012. godine,

- na iznos od 76,41 EUR od 14.06.2012. godine,

- na iznos od 74,98 EUR od 02.07.2012. godine,

- na iznos od 74,92 EUR od 09.08.2012. godine,

- na iznos od 68,36 EUR od 17.09.2012. godine,

- na iznos od 73,01 EUR od 15.10.2012. godine,

- na iznos od 74,85 EUR od 12.11.2012. godine,

- na iznos od 72,99 EUR od 07.12.2012. godine,

- na iznos od 72,01 EUR od 15.01.2013. godine,

- na iznos od 71,29 EUR od 06.02.2013. godine

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope [obrt] koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja [obrt] za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu točke III. tužbenog zahtjeva kojim je tražena isplata iznosa u visini od 29,21 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos.

II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 1.948,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 08. studenog 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja [obrt] za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više traženi iznos 13,27 Eura zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.081,25 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan“.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za [adresa] franke (CHF), te isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 18. siječnja 2007. godine.

6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila dana 18. siječnja 2007. (dalje: Ugovor) kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 17.402,02 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora važeće na dan dospijeća uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom banke (tuženika) o kreditiranju građana, s time da je početna redovna kamata ugovorena u visini 5,20 % godišnje. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je li zahtjev tužiteljice za vraćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF zastario.

6.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda, jer se o spornoj ugovornoj odredbi članka 12. Ugovora o kreditu (mjesna nadležnost), kojim je tuženik za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost očito vodeći se prvenstveno vlastitim interesima, u konkretnoj situaciji, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo, koja je unaprijed sročena od tuženika s svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora provjeri sudu svog središta, te time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Osim toga uzimajući u obzir udaljenosti od mjesta prebivališta tužitelja ([adresa]) do suda čija je nadležnost ugovorena ([adresa]) takva bi ugovorna odredba izazvala visoke troškove dolaska na sud u [adresa], time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka, pa je iz tog razloga ta ugovorna odredba ništetna.

7. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužiteljica, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima. Radi se presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/18.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da su više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, kao i da su povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03,- dalje u tekstu: ZZP/03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09, - dalje u tekstu: ZZP/07).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

10. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio koliko je više tužiteljica tuženiku platila s osnova kamate u odnosu na početno ugovorenu, te koliko je više platila s obzirom na promjenu tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio prilikom sklapanja ugovora dakle ukupno po oba dvije osnove 2.626,50 EUR, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev (točka III izreke), dok je rješenjem utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu zahtjeva kojim se zahtjeva isplata iznosa od 29,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na odredbe članka 323., članka 1111. i članka 1115. ZOO-a.

11. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

12. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

12.1. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da presuda ne sadrži razloge o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naime, iz presude jasno proizlazi da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti utemeljio na utvrđenjima iz presuda donesenih u predmetima radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odluka sudova navedenih u obrazloženju odluke temeljem članka 502 c ZPP.

12.2. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o tim rizicima, ali tuženik na te okolnosti nije predložio dokaze, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe.

12.3. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.

13. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., a s osnova preplaćenih zbog valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (24. svibnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

14. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženice da se učinci presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.

14.1. Kako iz procesne građe proizlazi da je ugovor o kreditu zaključen radi kupnje osobnog vozila, a ne za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti, te da tuženik na kome je teret dokaza nije u tom pravcu predložio dokaze kojima bi to dokazao, protivno navodima žalitelja i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica imala položaj potrošača.

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebalo smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

15.1. Neosnovano žalitelj smatra da je prvostupanjski sud morao voditi računa i o negativnim, a ne samo pozitivnim razlikama, odnosno i o onim otplatama koje su bile manje nego što bi bile da nije bilo ništetnih odredbi ugovora. To stoga što prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda od 8. ožujka 2022., te se razlike uzimaju u obzir samo ako postoji protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, a toga nije bilo.

16. I odluka o troškovima je pravilno donesena temeljem članka 154. stavak 5. i 155. ZPP, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa). Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za sve poduzete radnje dosuđena vrijednost boda od 2,00 EUR, budući je izmjenom Tarife od 14. listopada 2023., („Narodne novine“, broj 138/23) Tbr.54. propisana vrijednost boda 2,00 EUR, a Tbr.52. stavak 3. propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

17. Kako je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, to je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović