Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-436/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt], u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola broj P-639/2022-20 od 24. travnja 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba se odbija kao neosnovana te se presuda i rješenje u pobijanom dijelu (točka II. i IV. izreke) Općinskog suda u Puli-Pola broj P639/2022-20 od 24. travnja 2024. potvrđuju.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:
i to presudom:
"I Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o kreditu [broj] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana **.**.2007.g. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:
« … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. »,
u odredbi čl.4.3. koja glasi: « … kamata se obračunava u CHF …. »
te u odredbi čl.5.3. koja glasi: « … obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…. »
te u odredbi čl.6.2. koja glasi: « … obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja …. »
te u odredbi čl.7.2. koja glasi:
« … plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…. »
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ili kasniji dodaci tom ugovoru ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.649,62 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 3,17 eur od 15.03.2007. do isplate,
-na iznos od 6,70 eur od 15.03.2008. do isplate,
-na iznos od 4,39 eur od 15.04.2008. do isplate,
-na iznos od 4,64 eur od 15.10.2008. do isplate,
-na iznos od 13,46 eur od 15.11.2008. do isplate,
-na iznos od 1,53 eur od 15.12.2008. do isplate,
-na iznos od 32,56 eur od 15.01.2009. do isplate,
-na iznos od 32,76 eur od 15.02.2009. do isplate,
-na iznos od 23,90 eur od 15.03.2009. do isplate,
-na iznos od 25,13 eur od 15.04.2009. do isplate,
-na iznos od 26,17 eur od 15.05.2009. do isplate,
-na iznos od 20,78 eur od 15.06.2009. do isplate,
-na iznos od 23,11 eur od 15.07.2009. do isplate,
-na iznos od 19,08 eur od 15.08.2009. do isplate,
-na iznos od 23,45 eur od 15.09.2009. do isplate,
-na iznos od 18,68 eur od 15.10.2009. do isplate,
-na iznos od 22,44 eur od 15.11.2009. do isplate,
-na iznos od 21,10 eur od 15.12.2009. do isplate,
-na iznos od 29,57 eur od 15.01.2010. do isplate,
-na iznos od 34,58 eur od 15.02.2010. do isplate,
-na iznos od 33,36 eur od 15.03.2010. do isplate,
-na iznos od 39,70 eur od 15.04.2010. do isplate,
-na iznos od 49,18 eur od 15.05.2010. do isplate,
-na iznos od 50,12 eur od 15.06.2010. do isplate,
-na iznos od 63,07 eur od 15.07.2010. do isplate,
-na iznos od 62,97 eur od 15.08.2010. do isplate,
-na iznos od 85,74 eur od 15.09.2010. do isplate,
-na iznos od 72,04 eur od 15.10.2010. do isplate,
-na iznos od 75,38 eur od 15.11.2010. do isplate,
-na iznos od 90,54 eur od 15.12.2010. do isplate,
-na iznos od 91,85 eur od 15.01.2011. do isplate,
-na iznos od 86,40 eur od 15.02.2011. do isplate,
-na iznos od 89,66 eur od 15.03.2011. do isplate,
-na iznos od 91,18 eur od 15.04.2011. do isplate,
-na iznos od 100,10 eur od 15.05.2011. do isplate,
-na iznos od 120,87 eur od 15.06.2011. do isplate,
-na iznos od 143,24 eur od 15.07.2011. do isplate,
-na iznos od 171,94 eur od 15.08.2011. do isplate,
-na iznos od 129,64 eur od 15.09.2011. do isplate,
-na iznos od 115,53 eur od 15.10.2011. do isplate,
-na iznos od 116,46 eur od 15.11.2011. do isplate,
-na iznos od 119,26 eur od 15.12.2011. do isplate,
-na iznos od 130,45 eur od 15.01.2012. do isplate,
-na iznos od 133,74 eur od 15.02.2012. do isplate,
-na iznos od 133,74 eur od 15.02.2012. do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi [obrt] koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
i rješenjem:
"I Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 101,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
II Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.368,53 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III U preostalom se dijelu zahtjev tužitelja za naknado parničnog troška odbija kao neosnovan.
IV Odbija se u cijelosti zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka."
2. Ovu presudu, te rješenje u točkama II. i IV., pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke sklopile **.**.2007. (dalje: Ugovor) u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredaba ugovora.
6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor radi kupnje osobnog vozila kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 29.275,00 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 60 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važeće na dan dospijeća. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja Ugovora, već je sporno pitanje ništetnosti odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu s obzirom da je valutna klauzula zakonom dopuštena, te pitanje je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario i može li se tražiti vraćanje stečenog bez osnove s obzirom da je ugovor ispunjen.
7. Prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti spornih ugovornih odredbi utemeljio na utvrđenjima iz odluka sudova na koje se u tužbi pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, u kojem se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanjima ugovornih odredaba ugovora o kreditima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pa tako i onih o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tuženik, sklapale s potrošačima, a što je tužitelj, u određenom vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP).
9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
10. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara počela teći tek pravomoćnošću presude donesene u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi (14. lipnja 2018., po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF), te je predmetna tužba od 26. rujna 2022. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio visinu više plaćanog s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme realizacije ugovora o kreditu, pa je za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, jer on predstavlja stečeno bez osnove, odnosno stečeno na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
12. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članke 323., 1111. i 1115. ZOO-a.
13. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbe iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.
14. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a jer se na njih pozvao tužitelj, a sve to u skladu sa odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF već raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Zakonska mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, to međutim ne znači da je svaka ugovorna odredba o valutnoj klauzuli valjana i da ne može biti ništetna, a o čemu je raspravljano i odlučeno u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, u kojem je utvrđeno da su odredbe, kakve su predmetne, nepoštene pa time i ništetne u smislu ZZP, koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.
15. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. I po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac"), počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule je počela teći od pravomoćnosti presude 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu, (26. rujna 2022.), nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO.
16. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da se učinci presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, s obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.
17. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.
18. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, a tuženik u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka, pa žalba ni u ovom dijelu nije osnovana, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
