Poslovni broj: Usž-2179/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BR iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi prisilne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-2047/2022-7 od 6. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-2047/2022-7 od 6. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-05/20-01/107, urbroj: 513-04-22-2 od 20. svibnja 2022.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja te obrazlaže razloge zbog kojih smatra da u predmetnom slučaju nije pravilno utvrđen kao trošarinski obveznik, a zbog čega u odnosu na njega nije bilo osnove za donošenje rješenja o ovrsi. Tužitelj ustraje na tvrdnji da je odgovorna osoba i trošarinski obveznik DR, jer je tijekom provedenog carinskog postupka utvrđeno da je duhan njegov, što je i priznao. Tužitelj ukazuje i na svoju tešku materijalnu i financijsku situaciju, a iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi pobijanu presudu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji je prethodio, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, u okviru granica žalbenih navoda, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenje o ovrsi od 7. listopada 2020., kojim je utvrđeno da tužitelj kao ovršenik na dan 7. listopada 2020. duguje iznos od 3.095,068,10 kn (glavnica 2.880,000,00 kn sa zateznim kamatama) te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja. Navedeno rješenje o ovrsi je doneseno na temelju ovršne isprave – poreznog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/19-20/33, urbroj: 513-02-3005/49-19-4 od 4. studenoga 2019., kojim je utvrđeno da su trošarinski obveznici Srebrni kit j.d.o.o., RR i tužitelj dužni solidarno platiti iznos od 2.880,000,00 kn, na ime trošarine, uz pripadajuću zateznu kamatu u iznosu od 149.308,66 kn, obračunate za razdoblje od 14. siječnja 2019. do 4. studenoga 2019., kao i daljnje zatezne kamate od dana 4. studenoga 2019. do isplate.

7. Dalje iz točke 7. izreke navedenog poreznog rješenja proizlazi da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja, a u odnosu na tužitelja je to rješenje postalo izvršno 26. studenoga 2019., čemu tužitelj niti ne prigovara.

8. U osvrtu na žalbene navode valja reći da tužitelj u bitnom ističe prigovore koji se odnose na zakonitost ovršne isprave, koji u postupku ovrhe nisu odlučni. Naime, prema odredbi članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. – dalje: OPZ), žalbom koja je podnesena protiv rješenja o ovrsi se ne može pobijati zakonitost ovršne isprave. Dodaje se i da ovdje nije sporno da je porezno rješenje tužitelju uredno dostavljeno u carinskom postupku, a tužitelj je protiv tog rješenja podnio žalbu koja ne odgađa izvršenje tog rješenja u skladu s odredbom članka 128. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18., 121/19. i 144/21.). Stoga ni okolnost da je tužitelj protiv poreznog rješenja podnio žalbu, koja je odbijena, nije odlučno, jer tužitelj nakon toga nije pokrenuo upravni spor, a niti u žalbi i tijekom ovršnog postupka tvrdi da je porezno rješenje koje je ovdje ovršna isprava stavljeno izvan snage. Sa time u vezi valja reći da niti žalbeni navodi koji se odnose na način utvrđivanja trošarinske obveze, odnosno utvrđenja da su trošarinski obveznici dužni solidarno platiti iznos trošarine i pripadajućih zateznih kamata nisu odlučni za ishod ovog postupka i donošenje drugačije odluke o predmetnoj stvari.

9. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio ocjenu o zakonitosti osporenog rješenja, a pri čemu je dao osvrt na sve tužbene navode. Vezano uz solidarno plaćanje utvrđene trošarinske obveze, prvostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 23. OPZ-a koja propisuje da je svaki solidarni dužnik obvezan podmiriti cjelokupni porezni dug, a porezno tijelo odlučuje od kojeg će solidarnog dužnika naplatiti porezni dug i u kojoj visini.

10. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda zakonita, jer je donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, a tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost zaključaka iznesenih u obrazloženju pobijane presude.

11. Stoga je, ovaj Sud pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović