Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-78/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt], u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5124/2021-21 od 27. rujna 2023., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu ( točka I., II. i IV. izreke) potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5124/2021- 21 od 27. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5124/2021-21 od 27. rujna 2023. suđeno je:
" I. Utvrđuje se odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br. [osobni identifikacijski broj] od **.**.2006. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetnom.
II. Nalaže se tuženiku ... da tužitelju ĆA iz [adresa] isplati iznos od 9.195,34 kn, odnosno 1.220,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako slijedi:
- na iznos od 4,21 kn 0,56 € od 31.3.2008 do isplate
- na iznos od 48,61 kn 6,45 € od 31.10.2008. do isplate
- na iznos od 3,3 kn 0,44 € od 30.11.2008 do isplate
- na iznos od 48,25 kn 6,40 € od 31.12.2008 do isplate
- na iznos od 49,32 kn 6,55 € od 31.1.2009 do isplate
- na iznos od 68,41 kn 9,08 € od 28.2.2009 do isplate
- na iznos od 55,43 kn 7,36 € od 31.3.2009 do isplate
- na iznos od 52,5 kn 6,97 € od 30.4.2009 do isplate
- na iznos od 43 kn 5,71 € od 31.5.2009 do isplate
- na iznos od 29,27 kn 3,88 € od 30.6.2009 do isplate
- na iznos od 34,2 kn 4,54 € od 31.7.2009 do isplate
- na iznos od 44,25 kn 5,87 € od 31.8.2009 do isplate
- na iznos od 38,48 kn 5,11 € od 30.9.2009 do isplate
- na iznos od 33,67 kn 4,47 € od 31.10.2009 do isplate
- na iznos od 43,32 kn 5,75 € od 30.11.2009 do isplate
- na iznos od 52,96 kn 7,03 € od 31.12.2009 do isplate
- na iznos od 65,42 kn 8,68 € od 31.1.2010 do isplate
- na iznos od 64,12 kn 8,51 € od 28.2.2010 do isplate
- na iznos od 91,1 kn 12,09 € od 31.3.2010 do isplate
- na iznos od 95,11 kn 12,62 € od 30.4.2010 do isplate
- na iznos od 89,92 kn 11,93 € od 31.5.2010 do isplate
- na iznos od 141,25 kn 18,75 € od 30.6.2010 do isplate
- na iznos od 124,49 kn 16,52 € od 31.7.2010 do isplate
- na iznos od 182,18 kn 24,18 € od 31.8.2010 do isplate
- na iznos od 161,06 kn 21,38 € od 30.9.2010 do isplate
- na iznos od 158,66 kn 21,06 € od 31.10.2010 do isplate
- na iznos od 188,94 kn 25,08 € od 30.11.2010 do isplate
- na iznos od 234,74 kn 31,16 € od 31.12.2010 do isplate
- na iznos od 198,07 kn 26,29 € od 31.1.2011 do isplate
- na iznos od 200,32 kn 26,59 € od 28.2.2011 do isplate
- na iznos od 181,63 kn 24,11 € od 31.3.2011 do isplate
- na iznos od 231,66 kn 30,75 € od 30.4.2011 do isplate
- na iznos od 267,68 kn 35,53 € od 31.5.2011 do isplate
- na iznos od 255,94 kn 33,97 € od 30.6.2011 do isplate
- na iznos od 340,61 kn 45,21 € od 31.7.2011 do isplate
- na iznos od 359,35 kn 47,69 € od 31.8.2011 do isplate
- na iznos od 300,54 kn 39,89 € od 30.9.2011 do isplate
- na iznos od 259,92 kn 34,50 € od 31.10.2011 do isplate
- na iznos od 271,58 kn 36,04 € od 30.11.2011 do isplate
- na iznos od 285,27 kn 37,86 € od 31.12.2011 do isplate
- na iznos od 312,43 kn 41,47 € od 31.1.2012 do isplate
- na iznos od 318,99 kn 42,34 € od 29.2.2012 do isplate
- na iznos od 308 kn 40,88 € od 31.3.2012 do isplate
- na iznos od 318,25 kn 42,24 € od 30.4.2012 do isplate
- na iznos od 322,65 kn 42,82 € od 31.5.2012 do isplate
- na iznos od 315,21 kn 41,84 € od 30.6.2012 do isplate
- na iznos od 318,84 kn 42,32 € od 31.7.2012 do isplate
- na iznos od 311,74 kn 41,38 € od 31.8.2012 do isplate
- na iznos od 304,6 kn 40,43 € od 30.9.2012 do isplate
- na iznos od 319,62 kn 42,42 € od 31.10.2012 do isplate
- na iznos od 319,46 kn 42,40 € od 30.11.2012 do isplate
- na iznos od 326,81 kn 43,38 € od 31.12.2012 do isplate
-
III. Odbija se kao neosnovan u cijelosti dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Obzirom su bitne odredbe Ugovora o kreditu br. [osobni identifikacijski broj], sklopljenog dana **.**.2006., i to čl. 1. i 4. ništetne, utvrđuje se Ugovor o kreditu br. [osobni identifikacijski broj] sklopljenog dana **.**.2006. ništetnim u cijelosti, a temeljem čega će potraživanje biti naknadno utuženo."
IV. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.837,56 EUR / 13.845,09 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. rujna 2023. godine pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv točke I. II. i IV. izreke navedene presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetne odredbe Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke sklopile **.**.2006. (dalje: Ugovor) u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te isplata stečenog bez osnove na temelju takve ništetne odredbe ugovora.
6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila dana **.**.2006. (dalje: Ugovor) kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 11.532,90 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 72 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF važeće na dan dospijeća. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti ugovorene valutne klauzule s obzirom da je valutna klauzula zakonom dopuštena, pitanje je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario te može li se tražiti vraćanje stečenog s obzirom da je ugovor ispunjen.
7. Prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe utemeljio na utvrđenjima iz odluka sudova na koje se u tužbi pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, u kojem se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanjima ugovornih odredaba ugovora o kreditima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pa tako i one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tuženik, sklapale s potrošačima, a što je tužitelj, u određenom vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).
9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
10. Prvostupanjski je sud, pozivajući se na stav Vrhovnog suda RH izražen u odluci Rev-2245/2018 od 20. ožujka 2018. godine, tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P 1401/2012 od 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22– u daljnjem tekstu: ZOO), pa je zastara u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, s obzirom da je tužba podnesena 14. lipnja 2021.
11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio visinu više plaćanog s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme realizacije ugovora o kreditu, pa je za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, jer on predstavlja korist stečeno bez osnove odnosno stečeno na temelju ništetne ugovorne odredbe.
12. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članke 1111. i 1115. ZOO-a.
13. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.
14. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu sa odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF već raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Zakonska mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, to međutim ne znači da je svaka ugovorna odredba o valutnoj klauzuli valjana i da ne može biti ništetna, a o čemu je raspravljano i odlučeno u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, u kojem je utvrđeno da su takve odredbe nepoštene pa time i ništetne u smislu Zakona o zaštiti potrošača, koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.
15. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule je počela teći od pravomoćnosti presude 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 14. lipnja 2021., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO.
16. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da se učinci presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, s obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.
17. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.
18. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, a tuženik u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka, pa žalba ni u ovom dijelu nije osnovana, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
