Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2795/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik AM, odvjetnik u [adresa], protiv tužene SSI, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik MK, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2465/2022-23 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2465/2022-23 od 17. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 83.250,00 kn sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2017. do isplate i naknadu parničnoga troška, te je naloženo tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 1.243,75 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 148/11- Odluka USRH, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na žalbu tužena je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodu žalitelja, iskaz tužene ocijenjen je u kontekstu i u povezanosti sa ostalim provedenim dokazima, iskazima svjedoka i priloženim ispravama, te ne postoje nepravilnosti u ocjeni dokaza koje bi bile od utjecaja na pravilnost presude u smislu odredbi čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP.

6. Sadržajem žalbenih navoda žalitelj ne ističe određeno i jasno ijednu od ostalih bitnih povreda odredbi parničnog postupka a nisu počinjene niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Odlučne činjenice su pravilno utvrđene, dijelom ih je ovaj sud utvrdio primjenom odredbe čl. 373.a st.1. t. 2. ZPP iz isprava i zapisnika u spisu, navodi žalitelja o činjenicama su proizvoljni i protivni dokazima u spisu.

8. Nije sporno da je društvo EG j.d.o.o. [adresa] uplatilo 14. prosinca 2017. tuženoj iznos od 83.250,00 kn za uslugu izrade i montaže tende, time su sklopili ugovor o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine br. 35/05, 78/15, dalje: ZOO).

9. Tužitelj tvrdi da tužena nije izvršila ugovorenu obvezu i zahtijeva povrat uplaćenog predujma, kao sljednik društva EG j.d.o.o. s kojim je 12. ožujka 2018. sklopio ugovor o ustupu tražbine.

10. Tvrdnja žalitelja da je prednik na njega prenio ugovor o djelu sklopljen s tuženom nije osnovana jer je prijenos ugovora u smislu odredbe čl. 127. ZOO valjan ako je druga strana unaprijed dala za to svoj pristanak, u ovom slučaju nesporno takav pristanak tužene nije postojao, u tom smislu tužitelj nije iznio određene tvrdnje niti dokaze, za ustup tražbine tužena je očito saznala naknadno, kada joj se tužitelj obratio.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je prednik tužitelja za postavljanje tende u ugostiteljskom objektu morao prethodno ishoditi suglasnost ostalih suvlasnika zgrade. Iz iskaza svjedokinje DSI je utvrđeno da je ona posredovala za tužitelja odnosno njegovog prednika pri kupnji nekretnine u [adresa] u kojoj je otvorio kafić, također je osobno pregovarala s tuženom kao vlasnicom obrta vezano za izradu tende kao i s predstavnicom suvlasnika DS radi ishođenja suglasnosti za postavljanje tende na terasi kafića. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da joj je predstavnica stanara usmeno izjavila da neće biti problema s postavljanjem tende iako nije o tome pitala ostale suvlasnike jer su neki živjeli u inozemstvu. O ovim činjenicama žalitelj nema osobnih saznanja jer nije sudjelovao u sklapanju ugovora i pribavljanju suglasnosti suvlasnika pa je potpuno proizvoljan i netočan žalbeni navod da je postojala pisana suglasnost suvlasnika jer tako nešto nije izjavila svjedokinja koja je za prednika tužitelja pregovarala s tuženom i predstavnicom stanara niti to proizlazi iz ijednog dokaza.

12. Nakon što je od predstavnice stanara svjedokinja dobila usmeno obećanje da će suglasnost suvlasnika biti pribavljena, s tuženom je usmeno dogovorena izrada i postavljanje tende te joj je temeljem ponude uplaćen predujam od 83.250,00 kn, dio toga iznosa od 48.000,00 kn tužena je uplatila kooperantu za izvođenje bravarskih radova, tj. čelične konstrukcije, KS, što potvrđuju isprave u spisu.

13. Iz iskaza svjedokinje DSI proizlazi da se predniku tužitelja žurilo, htio je da se radovi obave čim prije a iz suglasnih iskaza tužene i izvođača bravarskih radova KS proizlazi da su bili požurivani od strane naručitelja.

14. Nadalje, utvrđeno je da je kooperant KS dolazio u lokal više puta radi mjerenja i izrade nacrta te da je na njegove upite voditeljica lokala potvrdila da će dobiti potrebnu suglasnost za postavljanje tende. On je u radionici izradio metalnu konstrukciju tj. njene dijelove i započeo njeno postavljanje, tako da je postavio podnu konstrukciju i napravio pripremu za dizanje dalje, no radove je morao prekinuti i ukloniti sve postavljeno zbog protivljenja nekog od suvlasnika zgrade.

15. Nadalje, iz utvrđenja proizlazi da je tužena trebala izraditi dio tende koji se sastoji od platna i plastike koju oni zovu staklom, te je dijelove pripremila u potrebnim dimenzijama a montaža je trebala uslijediti nakon postavljanja metalnog dijela, što nije realizirano zbog protivljenja nekih suvlasnika koji su tražili prekid radova.

16. Nakon prekida radova prednik tužitelja i tužena su dogovarali da se pripremljeni materijal za tendu sačuva radi postavljanja nakon što kafić bude iznajmljen nekom tko će pribaviti suglasnost za njeno postavljanje, što nikada nije realizirano, koncem 2019. tužitelj se javio tuženoj radi povrata novca uplaćenog na ime predujma.

17. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je do nemogućnosti izvršenja obveze tužene kao izvođača došlo zbog toga što prednik tužitelja kao naručitelj nije pribavio potrebnu suglasnost za izvođenje radova iako joj je potvrdio da će ona biti izdana te su tužena i njen kooperant nabavili materijal i izradili dijelove za montažu, započetu postavljanjem metalne konstrukcije. Stoga je u ovom slučaju nemogućnost izvršenja ugovora posljedica događaja za koji isključivu odgovornost snosi prednik tužitelja (koji prema odredbi čl. 86. ZOO kao ustupitelj odgovara tužitelju za postojanje tražbine).

18. U takvom slučaju prema odredbi čl. 374. ZOO gasi se obveza ugovorne strane čije ispunjenje je postalo nemoguće a ona zadržava tražbinu prema dugoj strani s tim da se ona smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja vlastite obveze.

19. U postupku je utvrđen da je tužena isplatila KS ukupni iznos od 48.000,00 kn za izradu metalnog dijela konstrukcije koji je u cijelosti i izrađen, iznos od 12.000,00 kn je utrošila za platno za 8 izrađenih i opšivenih tendi, pripremljenih da se prevuku preko aluminija, bez troškova gume, šivanja, konca i rada, i 12.000,00 kn za "staklo" odnosno PVC dimenzija 60x1,40 m 12.600,00 kn (150 kn za m2). Tužena je platila i PDV na primljeni predujam,kao dokaz je na pripremnom ročištu priložila izvod prometa po računu za uplatu PDV-a u iznosu od 13.836,04 kn, tužitelj taj dokaz i osnov uplate PDV-a nije osporio.

20. Dakle, iz provedenih dokaza, suprotno općenitom navodu žalitelja, proizlazi da je tužena utrošila uplaćeni iznos predujma za nabavku materijala i izradu dijelova tende, metalnih, platnenih i plastičnih, riječ je o dijelovima koji su rađeni u određenim dimenzijama upravo za objekt tužitelja i logično nisu iskoristivi za drugu namjenu, po riječima tužene izrezane PVC ploče su se na skladištu slijepile i propale, osim materijala i tužena i kooperant uložili su i svoj rad i vrijeme za izradu potrebnih dijelova tende. Iz provedenih dokaza ne proizlazi niti je tužitelj u tom pravcu iznio konkretne tvrdnje i dokaze (čl. 219. st. 1. ZPP) da je tužena ostvarila određenu korist oslobađanjem od izvršenja preostalog dijela obveze tj. montaže tende.

21. Zbog izloženih razloga prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava odbio tužbeni zahtjev za isplatu kao neosnovan.

22. U odluci o naknadi parničnog troška ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a žalitelj ne ističe ikakve žalbene razloge u odnosu na taj dio presude.

23. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373.a. st. 1. t. 2. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

24. Budući da nije uspio sa žalbom, neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova njenog sastava i pristojbe (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić