Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1820/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica BĆ, odvjetnica u [adresa], protiv ovršenika EA iz [adresa], 19, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici ND, odvjetnik u [adresa] i DK, odvjetnica u [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-545/2020-133 od 13. studenog 2024., dana 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-545/2020-133 od 13. studenog 2024. te se rješava:
Odgađa se ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu poslovni broj P-955/2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17-dalje OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi sljedeće:
"Predmetnu tražbinu prema dužniku [trgovačko društvo] (sada [trgovačko društvo]) i založno pravo na predmetnoj nekretnini ovrhovoditelj kao novi vjerovnik je stekao prije pokretanja ovog ovršnog postupka od ranijeg vjerovnika [trgovačko društvo] temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina ovjerenog kod javnog bilježnika MM pod brojem OV-8504/2018 od dana 06.07.2018., dok je ovršenik TA predmetnu nekretninu stekao od svog oca SA temeljem Ugovora o darovanju od dana 06.06.2014., dakle, nakon što je ista već bila opterećena založnim pravom u korist prednika ovrhovoditelja [trgovačko društvo]
Ovršenik predlaže odgodu ovrhe isključivo pozivom na odluku Suda Europske unije C-407/18 i zaključak sa sjednice predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pri tom smatrajući da je zbog same činjenice pokretanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave ovršni sud dužan odgoditi ovrhu u ovom predmetu ne preispitujući pri tom da li su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika.
Međutim, u konkretnom slučaju treba imati u vidu prije svega da je predmetna nekretnina pravomoćno dosuđena ovrhovoditelju kao kupcu koji se kao vlasnik i upisao u zemljišne knjige uz istovremeni izbris svih postojećih prava i tereta koja prestaju prodajom te mu je nekretnina predana u posjed.
Odredbom članka 128. OZ određeno je da nakon što donese zaključak o predaji nekretnine kupcu, sud će, na prijedlog kupca pristupiti ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu (stavak 3.), da se ovrha iz stavka 3. ovoga članka provodi po pravilima tog Zakona o ovrsi ispražnjenjem i predajom nekretnine (stavak 4) i da u ovršnom postupku iz stavka 4. ovoga članka kupac stječe položaj ovrhovoditelja podnošenjem prijedloga iz stavka 3. ovoga članka (stavak 5.).
S obzirom da u toj fazi postupka - ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed kupcu, kupac stječe položaj ovrhovoditelja (članak 128. OZ-a) i ostvaruje svoje pravo stečeno u postupku ovrhe, koje pravo je zaštićeno u smislu odredbe članka 110. OZ-a prema kojoj ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 108. OZ-a te da je ovršenik temeljem odredbe članka 120 OZ-a izgubio pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu, to se stoga u ovoj fazi postupka na odnos stranaka niti ne može primjenjivati potrošačko pravo iz Zakona o zaštiti potrošača, niti se primjenjuje Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, slijedom čega su odluka Suda Europske unije C-407/18 i zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. bez utjecaja na odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe.
Suviše navedenog, sve i da rješenje o dosudi nije postalo pravomoćno, odluka Suda Europske unije C-407/18 u konkretnom slučaju se ne primjenjuje jer se ne radi o potrošačkom ugovoru.
Naime, prema stajalištu suda Europske unije zauzetom u predmetu broj C- 407/18 E protiv Addiko Bank d.d., na koje se ovršenik poziva, ovrha će se odgoditi kada nacionalni sud na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, u ovršnom postupku nije ovlašten odlučivati o pitanju nepoštenosti pojedinih odredbi neposredno izvršivog javnobilježničkog akta sklopljenog između trgovca i potrošača temeljem kojeg je predložena ovrha, time da se u tom slučaju ovrha mora odgoditi ili prekinuti (po služenoj dužnosti ili na prijedlog stranke) do donošenja konačne odluke o nedopuštenosti nepoštene ugovorne odredbe koja će biti donesena u parničnom postupku.
Nadalje, prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije i praksi domaćih sudova, na jamce i založne dužnike koji su fizičke osobe, mogu se primijeniti odredbe čl. 5. st. 15. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 1. st. 1. i čl. 2. točka (b) Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., pri čemu navedene odredbe treba tumačiti tako da u definiciju „potrošač“ ulaze i fizičke osobe koje su u svojstvu jamca potpisale ugovore o jamstvu, ugovore o osiguranju nekretnina koje je sklopio obrtnik ili trgovačko društvo za obavljanje svoje djelatnosti, kada je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kada ona nije funkcionalno povezana s navedenim društvom.
Nesporno je u konkretnom slučaju da je ovršenik predmetnu nekretninu već opterećenu založnim pravom stekao darovanjem prije pokretanja ovog ovršnog postupka od svog oca.
Nedvojbeno je i to da je ovršenikov otac ZA (jamac platac i založni dužnik) u vrijeme zaključenja ovršne isprave - Ugovora o založnim pravima i zaključenja Ugovora o dugoročnom kreditu iz kojeg proizlazi tražbina (kredit) koja je predmet naplate ovog ovršnog postupka bio direktor trgovačkog društva (dužnika) u čiju korist je kredit podignut, te da u samom nazivu Ugovora o dugoročnom kreditu stoji da se radi o kreditu za poslovno financiranje, a da je namjena kredita – refinanciranje postojećih kreditnih zaduženja u drugim bankama, dakle, koje okolnosti upućuju na to da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o potrošačkom ugovoru."
5. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna.
6. Odgovara da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. donesen zaključak da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koji nisu prošli sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrže li potrošači ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
7. Prema odredbama u ovom postupku važećeg Ovršnog zakona nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14, pa stoga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao ni opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi.
8. Tako identično stajalište zauzeto je i na sastanku predsjednika vijeća Građanskog odjela ovog suda dana 17. rujna 2024. a sve sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1371/2021 od 17. listopada 2023.
9. Uz prijedlog za odgodu ovrhe ovršenik je dostavio i tužbu iz kojih proizlazi da su on i ZA koji je ovršeniku darovao nekretninu koja je predmet ovršnoga postupka protiv ovdje ovrhovoditelja i [trgovačko društvo] podnijeli tužbu a kojim traže da su ništetni i bez pravnog učinka s jedne strane ugovor dugoročno u kunskom kreditu sa valutnom klauzulom za poslovno financiranje te ugovor o založnim pravima od 20. travnja 2021. kao i ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljen između [trgovačko društvo] i ovdje ovrhovoditelja, te sukladno tome i da se utvrdi ništetnim i bez pravne valjanosti upisi prava vlasništva na temelju tih ugovora, odnosno da se utvrdi djelomična ništetnost ukoliko sud utvrdi da prvotno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Obzirom na gore iznesena stajališta sudova, prvostupanjski sud kao ovršni sud nije bio ovlašten utvrđivati da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru, a iz razloga što je ovršenikov otac ZA (jamac platac i založni dužnik) u vrijeme sklapanja ovršne isprave-Ugovor o založnim pravima i zaključenju ugovora o dugoročnom kreditu bio direktor trgovačkog društva (dužnika) u čiju korist je kredit podignut te obzirom na činjenicu da je namjena kredita bio refinanciranje postojećih kreditnih zaduženja dužnika u drugim bankama, jer je to predmet utvrđenja u parničnom a ne u ovršnom postupku.
11. Nadalje, odgovara da sukladno čl. 110. OZ, ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupaca stečeno po odredbama čl. 108. tog Zakona.
12. Iz stanja spisa je razvidno da je rješenjem o dosudi od 7. listopada 2022. (list 613 spisa) da se zaključkom od 12. rujna 2024. ovrhovoditelju predaje nekretnina koja je predmet ovršnog postupka, da iz zapisnika od 8. listopada 2024. je razvidno da sukladno gore navedenom zaključku se pristupio mjestu provedbe ovrhe radi predaje nekretnine te da je nekretnina predana ovrhovoditelju, te da je dana 14. studenog 2024. održano ročište za diobu kupovnine koje je odgođeno.
13. Odgovara da sukladno već citiranoj odredbi čl. 110. OZ ne pravi razliku da li se radi o ovrhovoditelju kao kupcu ili trećoj osobi.
14. Međutim, kao što je prethodno navedeno, ovdje je kupac nekretnine upravo ovrhovoditelj kojem je ustupljena tražbina od prvotnog vjerovnika [trgovačko društvo] a ne treća-savjesna osoba koja se prilikom kupnje nekretnine pouzdala u pravomoćne odluke ovršnog suda kojemu je nekretnina dosuđena, pa stoga nema razumnog razloga, pa i u ovom stadiju ovršnog postupka, da se ovrha ne odgodi, ne dirajući pri tom u prava trećih osoba, dok se ne ispita u parničnom postupku da li su ništetne u cijelosti ili djelomično odredbe ugovora o kreditu i ugovora o zasnivanju založnog prava a posljedično tome i ugovor o ustupu tražbine sadašnjem ovrhovoditelju.
15. U suprotnom, bi zaštita ovršenika koji tvrdi da je potrošač i da se radi o potrošačkom ugovoru, nakon eventualnog uspjeha u parničnom postupku bila nepotpuna i nedovoljna.
16. Vezano uz pozivanje ovršenika na pravo na dom, valja ukazati na zaključak donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2024. prema kojem, prigovor prava na dom može se istaknut najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti.
17. Zbog navedenog, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo je žalbu ovršenika uvažiti, pobijano rješenje preinačiti te odgoditi ovrhu pozivom na odredbu čl. 65. OZ.
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Sudac:
Marijan Vugić
