Poslovni broj: Us I-944/2022-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 18, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ad. 1) PLIVA HRVATSKA d.o.o. Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, OIB: 442055016787, zastupana po opunomoćenici Vinki Ježini, odvjetnici u Splitu, Hrvojeva 10, i ad. 2) DORH zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o tužbi tužiteljice, izvanraspravno 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Tužba se usvaja.

II. Poništava se rješenje tuženika Republika Hrvatska, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo pod Klasa: UP/II 942-01/20- 01/119, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 18. ožujka 2022.g."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi ad.1) PLIVA HRVATSKA d.o.o. Zagreb, naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok se u više zatraženom iznosu od 1.250,00 eura zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20- 01/119, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 18. ožujka 2022., odbijena je žalba SČ iz [adresa], ovdje tužiteljice, i IČ, oboje iz [adresa], izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko - pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/512, URBROJ: 2181/1-13/567-20-31 od 27. siječnja 2020.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko - pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/512, URBROJ: 2181/1-13/567-20-31 od 27. siječnja 2020. u točci 1. izreke odbijen je zahtjev SČJ i IČ, oboje iz [adresa], radi naknade oduzete imovine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao neosnovan.

Točkom 2. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv osporavanog rješenja tuženog tijela SČ, ovdje tužiteljica, podnijela je pravodobnu tužbu u bitnom navodeći da stajalište izraženo u osporavanom rješenju nije pravno valjano. Tužiteljica u tužbi navodi da ipak treba priznati da se u pobijanom rješenju priznaje da je bila pravno nevaljana izjava o darovanju sada pok. OČ od 03.07.1948.g.; da se u pobijanom rješenju priznaju, na određeni način, tvrdnje tužitelja da je sada pok. OČ bila pod prisilom, jer da je njenom suprugu sada pok. PČ prijetilo izdržavanje kazne zatvora u Lepoglavi pa da je ona u toj situaciji, a da spasi supruga, popustila pritiscima i predala nekretninu tadašnjoj državnoj vlasti; da je navedeno bitno, a sve ostalo da je formalno - pravno uobličavanje činjenice da je predmetna nekretnina oduzeta, a što da je razvidno iz predmetnog spisa, te da je to tužiteljica ukratko istakla u svojoj žalbi od 07.02. 2020.g. Dakle, da ne bi trebalo biti prijepora oko toga da je predmetna nekretnina u stvari oduzeta iz vlasništva i faktičnog posjeda prednici tužiteljice, a u kojem slučaju da se trebaju primijeniti odredbe Zakona o naknadi, a svakako odredba čl. 2. Zakona koja predviđa pravo na naknadu i u slučaju imovine oduzete bez pravne osobe ili bez propisa. Nadalje navodi, da su kasnija nagodba zaključena u sudskom postupku koji se vodio pred Kotarskim sudom u Splitu u predmetu pod G-1314/51, te presuda Kotarskog suda u Splitu pod pos. br. II G-538/57 samo bili puki formalni okvir da bi se stekao nekakav pravni dokument kojim bi se poduzeće "Svjetlost" moglo legitimirati kao nositeljem upravljanja, odnosno vlasnikom predmetne nekretnine. Uostalom da su 1952.g. odnosno 1957.g. vrijedili isti propisi i isti pravni režim kao i 1948.g. kada je podignuta optužnica protiv sada pok. PČ, kao i kada je sačinjena izjava o darovanju, pa da nije ni čudno što je u takvom pravnom režimu Kotarski sud u Splitu donio svoju presudu pod II-G 538/57 od 30.01. 1958.g. Da ukoliko se sada Državna uprava pobijanim rješenjem poziva na navedenu presudu iz 1957. g., odnosno na nagodbu iz 1952. g., da onda ona u biti ozakonjuje oduzimanje imovine u režimu jugoslavenske komunističke vladavine, a da ne primjenjuje odredbe Zakona o naknadi, a što da svakako nije ratio tog Zakona. Nadalje navodi da su u vrijeme donošenja navedene presude Kotarskog suda iz 1958.g. vrijedili propisi o nacionalizaciji i konfiskaciji, a temeljem kojih propisa da predmetna nekretnina, nekadašnja tvornica bombona u površini većoj od 300 m[2] nikako nije mogla ostati u privatnom vlasništvu obitelji PČ. Dakle, da tužiteljica želi ukazati da bi predmetna nekretnina u svakom slučaju bila oduzeta njenim prednicima i to bilo putem konfiskacije, odnosno bilo putem nacionalizacije, jer da predmetna nekretnina nije mogla ostati u privatnom vlasništvu, a što da pobijano rješenje zaobilazi. Da je tome tako, da svjedoči i presuda donesena u predmetu P-256/59 Okružnog suda u Splitu, a koja je preinačena rješenjem Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu pod Gž-373/1960 u kojem postupku da je prednik tužiteljice sada pok. ĐČ ustao tužbom da se utvrdi vlasnikom određenih nekretnina za 1/2, pa da je Okružni sud svojom presudom od 21.10.1959.g. prihvatio njegov tužbeni zahtjev, međutim da je povodom žalbe tužene Općine Split, Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske svojim rješenjem od 13.04.1960.g. preinačio navedenu prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Da je Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske u obrazloženju svog rješenja upravo naveo da treba voditi računa o odredbama Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, te da dok nadležni organ ne donese rješenje o predmetu nacionalizacije ne postoji niti aktivna, a niti pasivna legitimacija parničnih stranaka, jer da su nekretnine već postale društveno vlasništvo. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na presudu Okružnog suda u Splitu pod posl. br. P-256/59 21.10.1959.g., te rješenje Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske pod br. Gž-373/1960 od 13.04. 1960.g. Nadalje navodi da svakako treba imati u vidu da se presuda Kotarskog suda u Splitu pod posl. br. II G-538/57, na koju se poziva osporavano rješenje, ne odnosi na sve nekretnine koje su predmet zahtjeva za naknadu oduzete imovine već da se navedena presuda odnosi samo na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], a predmet zahtjeva za naknadu oduzete imovine da su nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te da je riječ o dvije zasebne nekretnine, a u naravi dvije zasebne zgrade. Dakle, da presudom Kotarskog suda u Splitu pod posl. br. II G-538/57 nije utvrđeno da je čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] postalo općenarodna imovina temeljem nagodbe od 08.03.1952.g., a niti da je ta nekretnina postala vlasništvo tužitelja Električnog poduzeća "Svjetolost". Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na pregled presude Kotarskog suda u Splitu pod pos.br. II G-538/57 od 30.01.1958.g. Stoga da ne bi trebalo biti prijeporno da pravo na naknadu za oduzetu imovinu pripada tužiteljici na navedenoj čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] jer da i sam tuženik priznaje da je bila nevaljana izjava o darovanju iz 1948.g. Također navodi da pravo na naknadu pripada tužiteljici i za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], jer da je presuda na koju se poziva tuženik tek bio formalni okvir za pokriće nasilno oduzete imovine, a koja imovina, da nije bila donesena navedena presuda pod posl. br. II G-538/57 od 30.01.1958.g. da bi u svakom slučaju bila bilo konfiscirana, bilo nacionalizirana prednicima tužiteljice. Slijedom navedenog predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporavano rješenje tuženika Klasa:

UP/II 942-01/20-01/119, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 18. ožujka 2022. te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je ovom Sudu dostavilo odgovor na tužbu od 21. lipnja 2022. zajedno uz spis tuženog tijela te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Podneskom od 22. srpnja 2022. PLIVA HRVATSKA d.o.o. Zagreb, zastupana po opunomoćenici Vinki Ježini, odvjetnici u Splitu, je zatražila da je Sud uključi u predmetni upravni spor u skladu s odredbom čl. 19. st. 1. ZUS-a, koji je u to vrijeme bio na snazi, navodeći da je upravo PLIVA HRVATSKA d.o.o. Zagreb zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je kao dokaz na navedenu tvrdnju priložen zk izvadak.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj UsI-944/2022-8 od 18. svibnja 2023. pozvane su zainteresirane osobe ad. 1) PLIVA HRVATSKA d.o.o. Zagreb, zastupana po opunomoćenici Vinki Ježini, odvjetnici u Splitu, i zainteresirana osoba ad. 2) DORH zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, da sudjeluju u ovom sporu te im je dostavljena tužba tužiteljice i odgovor na tužbu tuženika na odgovor.

7. Zainteresirana osoba ad.1) PLIVA HRVATSKA d.o.o. Zagreb dostavila je ovom sudu odgovor na tužbu 16. lipnja 2023. navodeći da na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), kao i ustaljene sudske prakse, tužiteljica u ovom sporu, niti u upravnom postupku koji mu je prethodio, nema nikakav pravni temelj za naknadu predmetne imovine – nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] već da se može voditi spor samo u odnosu na zakonitost odluke, a takvu zakonitu odluku da je donijelo i nadležno upravno tijelo te tuženo tijelo. Da suprotno navodima tužiteljice, predmetne nekretnine tužiteljici nisu oduzete bez pravne osnove kako to tužiteljica tvrdi, kako i u ovom upravnom sporu tako i u upravnom postupku koji je prethodio istom, već da su valjano prešle u vlasništvo Elektrotehničkog poduzeća oblasnog N. O. Dalmacije „Svjetlost“ Split i to na temelju odluke Kotarskog suda u Splitu broj: II G-538/57 kojom je potvrđena valjanost nagodbe u predmetu toga suda, posl. broj: G-1314/51, a time da je potvrđen i Ugovor o darovanju pok. OČ, prednice tužitelja. Da je Elektrotehničko poduzeće oblasnog N. O. Dalmacije „Svjetlost“ kasnije ove nekretnine ustupilo poduzeću „Soda- voda“, koje se zatim pripojilo poduzeću „Dalmacija“. Da je poduzeće „Dalmacija“ naplatnim pravnim poslom, Ugovorom o zamjeni osnovnih sredstava od 28. ožujka 1962. godine prenijelo pravo vlasništva predmetnih nekretnina na poduzeće „ S“, koje je pravni prednik PLIVA HRVATSKA d.o.o., a što da uostalom nije ni sporno. Da je navedeno utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. P- 550/94 od 26. svibnja 1999. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev prednika tužiteljice kojim je tražila utvrđenje ništetnosti darovanja pok. OČ učinjeno dana 3. srpnja 1948. godine poduzeću Elektrotehničkom poduzeću oblasnog N.O. Dalmacije „Svjetlost“ Split, kao i utvrđenje ništetnosti nagodbe potpisane u predmetu Kotarskog suda u Splitu pod brojem G-1314/51 od dana 8. ožujka 1952. godine, koja je priložena spisu prvostupanjskog upravnog predmeta, a što da prvostupanjsko upravno tijelo izričito navodi u obrazloženju prvostupanjskog Rješenja od 27. siječnja 2020. godine KLASA: UP/I-942-04/97-01/512, URBROJ: 2181/1-13/567-20-31. Da tužiteljica tijekom čitavog upravnog postupka, a i u dosadašnjem tijeku upravnoga spora, iznosi navode proturječne utvrđenjima u postupku koji se vodio po tužbi njihovih prednika, a koji je okončan presudom posl. br. P-550/94 od 26. svibnja 1999. Da tako tužiteljica u svojoj žalbi na prvostupanjsko rješenje navodi da njihova prednica pok. OČ nikada nije potpisala izjavu od 03.07.1948. godine, dok da je u obrazloženju citirane presude, na str. 6. navedeno da su OČ i njezin suprug ĐČ u svojim iskazima danim u tome postupku izjavili da je upravo OČ potpisala predmetnu Izjavu. Zainteresirana osoba potom citira odredbe čl. 3. ZUS-a, čl. 1. st. 1., čl. 2. i čl. 3. Zakona o naknadi, a iz kojih odredbi da jasno proizlazi da predmetne nekretnine nisu oduzete prednicima tužiteljice na temelju propisa navedenih u članku 2. Zakona o naknadi, niti na temelju osnova navedenih odredbom članka 3. istoga Zakona, niti su oduzete bez pravnog temelja kako to tužitelji tijekom dosadašnjeg postupka navode. Nadalje navodi da suprotno navodima tužiteljice, predmetne nekretnine prednicima tužiteljice uopće nisu oduzete, već da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina valjanim pravnim poslom preneseno pravnom predniku PLIVA HRVATSKA d.o.o., a što da je potvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. P-550/94 od 26. svibnja 1999. godine. Da je pored sudske prakse navedene u podnesku zainteresirane osobe od 22. srpnja 2022., odlukom Visokog upravnog suda RH posl. br. Us-9343/2011-7 od 23.siječnja 2014. istaknuto da nema pravo na naknadu prijašnji vlasnik kome imovina nije oduzeta već da ju je sam darovao. Također, da je Visoki upravni sud u svojoj odluci posl. br. Us- 10145/2004-5 od 5. lipnja 2008. zauzeo pravno stajalište da se povrat odnosno naknada za oduzetu imovinu ostvaruje ako je ista oduzeta na temelju nekog taksativno navedenog propisa. Naposljetku, da je bitno istaknuti da je u odluci Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-835/2017-2 od dana 08.06.2017. još jednom nedvojbeno zauzeto stajalište da je „Zakonom o naknadi uređen postupak u svezi naknade za oduzete nekretnine, dok je žalitelj zatražio povrat novca uplaćenog za nekretninu koja je bila predmet postupka ispitivanja porijekla imovine i oduzimanja nezakonito stečene imovine, što da ne može biti predmet povrata sukladno odredbama Zakona o naknadi koji pobliže definira imovinu koja može biti predmet naknade u smislu odredaba toga Zakona“. Slijedom navedenog, a budući da je upravni postupak u cijelosti zakonito proveden te da su pobijana rješenja na zakonu osnovana, predložila je da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužiteljici da zainteresiranoj osobi naknadi trošak.

8. DORH zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, ovdje zainteresirana osoba ad. 2) u svom odgovoru na tužbu od 28. lipnja 2023. je navela da je pravilan stav izražen u drugostupanjskom rješenju da je trebalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu oduzete imovine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 13021 k. o. [katastarska općina] kao neosnovan jer da predmetna imovina nije oduzeta temeljem propisa iz članka 2. Zakona o naknadi, a niti temeljem akata i načina propisanih člankom 3. istog Zakona. Da u konkretnoj upravnoj stvari nije bilo mjesta primjeni Zakona o naknadi, te da nije oduzeta niti bez pravnog osnova ili bez propisa jer da je vlasničko pravni odnos promijenjen pravomoćnom presudom u redovnom parničnom postupku radi utvrđenja u kojem je OČ, pravna prednica IČJ priznala dio tužbenog zahtjeva. Da je iz presude Kotarskog suda u Splitu posl. broj II G-538/57 utvrđeno da je upis Općenarodne imovine, organa upravljanja Narodnog odbora općine Split s pravom korištenja poduzeća „Svjetlost“ Split izvršen temeljem nagodbe od 8. ožujka 1952. koja nagodba se nalazi u spisu G-1314/51 Kotarskog suda u Splitu, i to upis nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] skupa s građevinom na istoj uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena OČ žene PČ, [adresa]. Da su presudom Općinskog suda u Splitu pos. broj: II P-550/94 od 26. svibnja 1999. tužitelji KČ i dr. u cijelosti odbijeni s tužbenim zahtjevom kojim su pokušali poništiti darovanje pok. OČ od 3. srpnja 1948. poduzeću „Svjetlost“ i to čest zgr. 3871/3 k. o. [katastarska općina]. Da je u obrazloženju presude navedeno da se poduzeće „Svjetlost“ uknjižilo kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz koje nekretnine da je izvedena čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što da proizlazi iz popisnog lista A zemljišnoknjižnog uloška za ZU 13021 k. o. [katastarska općina], broj isprave Z. 1267/90, a koja presuda da je potvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 807/03 od 9. studenog 2004. Stoga, a budući da nije dokazano da je imovina podnositelja zahtjeva oduzeta na način propisan člankom 1. stavak 1. Zakona o naknadi, odnosno da se ne radi o imovini koja je predmet naknade sukladno odredbama tog Zakona, da podnositeljima zahtjeva ne pripada pravo na naknadu. Slijedom navedenog, a budući da je rješenje tuženika Klasa: UP/II-942- 01/20- 01/119, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 18. ožujka 2022. godine pravilno i zakonito, to je predloženo Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Podnescima od 23. studenog 2023. tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu zainteresiranih osoba ad. 1) i ad. 2), pa je tako, osim što je ponovila navode tužbe, navela da se i Pliva d.o.o. i ŽDO u Splitu u svojim odgovorima na tužbu pozivaju i na Odluku Kotarskog suda pod II G-538/57, jer da je time potvrđena valjanost nagodbe, odnosno ugovora o darovanju, međutim da je navedena odluka iz 1957. donesena u ranijem pravnom režimu, pa da sve gore navedeno, izraženo u stajalištu Općinskog suda u Splitu Presudi pod posl. br. II P- 590/94 vrijedi i za tu odluku. Posebno ukazuje da presuda Kotarskog suda u Splitu pod posl. br. II G- 538/57 u svojoj izreci navodi samo čest. zem. [katastarska čestica], ali ne i čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], pa da stoga navedenom Presudom nije postala općenarodna imovina čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], pa da ni Pliva nije mogla steći vlasništvo te čestice. Da je navedeno posebno istaknuto u tužbi kojom je pokrenut ovaj upravni spor, a Pliva da nije demantirala navedenu činjenicu da čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] nije postala općenarodna imovina, pa da time nije mogla ni postati vlasništvo Plive d.o.o. Da je navedena čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] bila prisilno oduzeta iz posjeda bivših vlasnika, dakle da je oduzeta bez ikakve valjane odluke. Da tvrdnje Plive d.o.o. da je ona predmetne nekretnine stekla pravnim poslovima ne dovode u pitanje pravo na naknadu, već ukoliko je Pliva to stekla pravnim poslovima, onda da to može utjecati samo na oblik naknade, odnosno na povrat vlasništva (naturalni povrat) ili pak na naknadu u dionicama, odnosno obveznicama RH, međutim da to pitanje nije stvar ovog upravnog spora. Stoga, da je razvidno da Pliva svojim odgovorom na tužbu nije osporila pravo tužiteljice na naknadu za oduzetu imovinu, odnosno da nije dovela u pitanje ništetnost pobijanog drugostupanjskog rješenja. Da i ŽDO u svom odgovoru navodi da je čest. zgr. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] izvedena iz čest. zgr. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] te da se poziva na ispravu pod Z- 1267/90, a što da nije točno te da ŽDO na navedenu okolnost nije dostavilo nikakav dokaz, a samo pozivanje na ispravu Z-1267/90 da je nedovoljno.

10. Kako tužiteljica u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu, kao ni zainteresirane osobe ad. 1) i ad. 2) nisu predlagali izvođenje novih dokaza, niti su izričito zahtijevali održavanje rasprave, to je Sud vođen načelom učinkovitosti u skladu s odredbom čl. 8. te na temelju odredbe čl. 98. st. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) odlučio predmetni upravni spor riješiti bez rasprave.

11. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih sprava koje su istom priložene.

12. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

13. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II 942-01/20- 01/119, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 18. ožujka 2022.

14. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu oduzete imovine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pozivom na odredbu čl. 1. st. 1., čl. 2. i čl. 3. Zakona o naknadi.

15. Među strankama je isključivo sporno radi li se o nekretninama koje su oduzete na način propisan člankom 1. stavak 1. Zakona o naknadi bez pravnog osnova ili bez propisa i u vezi s tim, ima li tužiteljica pravo na naknadu u skladu s čl. 3. Zakona o naknadi.

16. Odredbom čl. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) je propisano da se ovim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se prijašnjim vlasnikom u smislu ovoga Zakona smatraju fizičke i pravne osobe kojima je imovina oduzeta na temelju propisa iz članka 2. ovoga Zakona te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona, odnosno njihovi nasljednici i pravni slijednici.

17. Odredbom članka 2. Zakona o naknadi navedeni su propisi na temelju kojih je oduzimana imovina za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, dok je odredbom članka 3. propisano da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima, što su ih izdala vojna i civilna tijela od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovog Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravne osnove ili bez propisa.

18. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je presudom Kotarskog suda u Splitu poslovni broj II G-538/57 utvrđeno da je Općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor općine Split, temeljem nagodbe 8.03.1952.g., a koja se nalazi u spisu G-1341/51 Kotarskog suda u Splitu, stekla vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] s pravom korištenja poduzeća „Svjetlost" Split uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena OČ žene PČ, [adresa], prednice tužiteljice u ovom sporu;

- da je Odluka Kotarskog u Splitu posl. br.II G-538/57 donesena u postupku radi uknjižbe prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica], u kojem je OČ priznala dio tužbenog zahtjeva da je općenarodna imovina stekla vlasništvo predmetne nekretnine na temelju nagodbe od 8. ožujka 1952 u spisu G-1314/51 Kotarskog suda u Splitu, skupa s građevinom sagrađenoj na njoj te da je poduzeće „Svjetlost", tužitelj u predmetnom postupku, ovlašteno uknjižiti pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] na ime i u korist općenarodne imovine, s organom upravljanja NOO Split i pravo korištenja poduzeća „Svjetlost" uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena OČ žene PČ, što je razvidno iz točke 1. izreke citirane presude;

- da iz citirane presude nesporno proizlazi da je vlasnikom predmetne imovine utvrđena općenarodna imovina, a koja presuda sadrži i klauzulu uknjižbe kojom prijašnji vlasnik (OČ) dozvoljava uknjižbu prava vlasništva u ime i za korist općenarodne imovine;

- da su podnositelji zahtjeva za povrat, među kojima je i tužiteljica, pokušali u parničnom postupku utvrditi ništavim i bez ikakve pravne valjanosti darovanje pok. OČ od 3.07.1948.g. poduzeću „Svjetlost" Split i to čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te utvrditi ništavim i bez ikakve pravne valjanosti sudsku nagodbu potpisanu u predmetu pod posl. br. G-1341/51 Kotarskog suda u Splitu od 8.03.1952. ali da su isti u cijelosti odbijeni presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj: IIP-550/94 od 26.05.1999., koja presuda je potvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu posl. br: Rev:807/03-2 od 9.11.2004.

19. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, koje činjenice nisu ni među strankama sporne, nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari pozivanje tužiteljice da bi se u konkretnom slučaju radilo o nepravdi koja je u bivšoj državi i tadašnjem političkom sistemu učinjena pok. prednici tužiteljice, radi čega da bi zahtjev za naknadu oduzete imovine trebalo cijeniti osnovanim, a na što da je uputio i Općinski sud u Splitu u svojoj presudi posl. br. IIP-55094 od 26.05.1990., kako to tužiteljica navodi.

20. Ovo stoga što je upravo citiranom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. IIP-55094 od 26.05.1990., na koju se tužiteljica i poziva, odnosno na sadržaj obrazloženja iste, odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavim darovanja sada pok. OČ od 3. srpnja 1948. poduzeću „Svjetlost" Split i to čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te za utvrđenjem ništavim sudske nagodbe potpisane u predmetu pod posl. br. G-1341/51 Kotarskog suda u Splitu od 8.03.1952., a ovaj upravni spor se vodi radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja KLASA:UP/II-942-01/20-01/119, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 18. ožujka 2022. kojim rješenjem je odbijena žalba SČ iz [adresa], ovdje tužiteljice, i VČ iz [adresa], oboje [adresa], izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko - pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/512, URBROJ: 2181/1-13/567-20-31 od 27. siječnja 2020., a kojim rješenjem je odbijen njihov zahtjev za naknadu.

21. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je svojim rješenjem KLASA: UP/I-942-04/97- 01/512, URBROJ: 2181/1-13/567-20-31 od 27. siječnja 2020. odbilo podneseni zahtjev za naknadu oduzete imovine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] budući da podnositelji, a ovdje tužiteljica, nisu dokazali da su predmetne nekretnine oduzete temeljem propisa iz članka 2. Zakona o naknadi, niti na temelju akata i načina propisanih odredbom čl. 3. Zakona te da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi Zakona o naknadi.

22. Pravilno tuženo tijelo u osporavanom rješenju navodi da predmetna imovina nije bila oduzeta presudom, odlukom, rješenjem ili drugim aktom, što ga je izdalo vojno ili civilno tijelo od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovog Zakona, dakle, da imovina nije oduzeta konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom ili bilo kojom drugom mjerom oduzimanja, niti da se u konkretnom slučaju radi o oduzimanju bez pravnog osnova ili bez propisa jer je vlasničko pravni odnos promijenjen pravomoćnom presudom u redovnom parničnom postupku u postupku radi utvrđenja, što nespornim proizlazi iz naprijed navedenih utvrđenja. Stoga se i po mišljenu ovog Suda ne radi o oduzimanju imovine u smislu naprijed citiranih odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

23. Nije osnovan ni tužbeni navod tužiteljice da se presuda Kotarskog suda u Splitu pod posl. br. II G-538/57 odnosi samo čest. zem. [katastarska čestica], ali ne i čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], pa da stoga navedenom Presudom čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] nije postala općenarodna imovina, niti da je Pliva mogla steći vlasništvo te čestice. Ovo stoga, što upravo iz obrazloženja citirane pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu posl. br. IIP-550/94 od 26. svibnja 1999. proizlazi da se poduzeće "Svjetlost" uknjižilo na čest. zgr. [katastarska čestica], a iz koje nekretnine je izvedena čest. zgr. [katastarska čestica], što proizlazi iz popisnog lista A zemljišno knjižnog uloška za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pod brojem isprave Z-1267/90, Poduzeće "Sjetlost" je predmetne nekretnine ustupilo poduzeću "Soda-voda" koje se zatim pripojilo poduzeću "Dalmacija", a poduzeće "Dalmacija" je zamjenom prepustilo predmetne nekretnine poduzeću "Biljana" čiji je slijednik tuženik ad.1) "Pliva" farmaceutska, kemijska, prehrambena i kozmetička industrija d.d. Zagreb (str. 8. citirane presude).

24. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26. Obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

27. Kako je zainteresirana osoba ad. 1) uspjela u predmetnom upravnom sporu, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka 144. st. 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, da je u međuvremenu stupila nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) koja je na snazi od 25. studenog 2023., da je vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife 2,00 eura, te da Tbr. 52. t. 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, to je opunomoćenici zainteresirane osobe ad. 1) koja je zatražila naknadu troškova postupka i to za sastav odgovora na tužbu od 16. lipnja 2023., valjalo priznati zatraženi trošak od 500 bodova odnosno 1.000 eura, uvećano za iznos PDV-a od 25% odnosno 250,00 eura. U više zatraženom iznosu od 500 bodova i to za podnesak od 26. siječnja 2024., kojim podneskom se zainteresirana osoba očitovala na podnesak tužiteljice od 23. studenog 2023. (list 60-62 spisa), Sud je odbio naknadu troškova budući isti podnesak nije bio nužan, ni neophodan za rješenje predmetne upravne stvari već isti sadrži ponovljene navode iz odgovora na tužbu, dakle nije opravdani izdatak u smislu odredbe čl. 144. st. 1. ZUS-a. Radi navedenog, valjalo je riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 21. siječnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužiteljici po opunom.

- pozvati tužiteljicu na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eur-a i za presudu 66,36 eur-a, po pravom.

- tuženiku

- zaint. o. ad.1) po opunom.

- zaint. osobi ad.2) po ŽDO u Splitu

- u spis

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, po pravom.

- kal. do 16.03.2025.