Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4422/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej i člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2209/2018-76 od 5. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2209/2018-76 od 5. lipnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.176,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 14. kolovoza 2018. do isplate te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 710,19 eura sa zakonskom tekućom od 5. lipnja 2023. pa do isplate, u roku 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2209/2018-76 od 5. lipnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preko iznosa od 5.176,19 eura do iznosa od 8.626,98 eura (za iznos od 3.450,79 eura) te naknaditi parnični trošak preko iznosa od 710,19 eura do iznosa od 4.796,59 eura (za iznos od 4.086,40 eura), sve s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.450,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 5. lipnja 2016. do 13. kolovoza 2018., kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.086,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.626,98 EUR/ 65.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, počevši od 5. lipnja 2016., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu 4.796,59 EUR/36.139,98 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je isplata naknade imovinske štete zbog troškova smještaja u dom, radi pružanja skrbi i njege nakon zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi dana 14. kolovoza 2015. koju je skrivio osiguranik tuženika, a zbog kojih je kod tužitelja zaostala posljedica tetraplegije.

6. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U obrazloženju prvostupanjske presude je navedeno sljedeće:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je na dan štetnog događaja bio s bratom kod liječnice i nakon toga su trebali ići kod roditelja u vikendicu u [adresa]; da je vozio njegov brat ĐĐ i negdje kod West Gate-a je sletio s ceste; da je vozio kombi, kojim je inače vozio djecu s posebnim potrebama, i taj kombi je u stvari bio taksi, a činio mu se sposobnim za vožnju; da je njegov brat imao svoje redovite terapije koje je uzimao od ranije, ali mu nije poznato o kakvoj terapiji je riječ; da je sam tužitelj uzimao terapiju metadonom, na kojoj terapiji, kao bivši ovisnik, je bio tri godine prije štetnog događaja, a nakon toga više nije uzimao tu terapiju; da je u štetnom događaju ozlijedio vratnu kralješnicu, te je ostao oduzet od prsa na dolje, zbog čega je u invalidskim kolicima; da ne osjeća prste na rukama, te ima posebno pomagalo kako bi mogao jesti; da je u trenutku prometne nezgode bio vlasnik stana u [adresa], koji je prodao u srpnju 2020., radio je honorarno i ostvarivao dovoljno financijskih sredstava za vlastito uzdržavanje, kao i za plaćanje uzdržavanja za mlt. kćerku, da sam plaća troškove za Dom od obiteljske mirovine koju je naslijedio od oca; da je trošak smještaja u Domu 4.000,00 kuna i u to je uključena zdravstvena njega, hrana i smještaj; da dodatno plaća lijekove, a obiteljska mirovina koju prima iznosi oko 4.070,00 kuna,

- da iz iskaza svjedokinje PĐ, majke tužitelja, proizlazi da je tužitelj smješten u Dom za starije i nemoćne M u [adresa]; da Dom košta oko 4.000,00 kuna; da je u trošak cijene Doma uključena prehrana i zdravstvena njega; da tužitelja posjećuje u Domu svaki tjedan te mu pere veš; da tužitelju kupuje higijenske potrepštine, razne kreme i potrebne tablete; da je u trenutku štetnog događaja, tužitelj bio nezaposlen i ona mu je financijski pomagala; da je kupio stan kreditom u valuti CHF, pa mu ga je ona otplaćivala, s time da ga je tužitelj prodao jer je bio na trećem katu, a u zgradi nije bilo dizala; da je njezin pokojni sin ĐĐ je bio na metadonskoj terapiji jer je ranije koristio drogu te je on vozio taksi i vozio je djecu s posebnim potrebama,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Zvonka Ivašića proizlazi da provedena analiza i proračuni pokazuju da je tijekom kretanja brzinom od oko 100,4 km/h, na ulazu u blagi desni zavoj, osiguranik tuženika ĐĐ poduzeo naglo skretanje njegovog vozila udesno uz kočenje, što je imalo za posljedicu snažno zanašanje stražnjeg dijela vozila osiguranika tuženika ulijevo i nekontrolirano skretanje vozila udesno, uslijed čega je vozilo naletjelo na autobusnu stanicu s desne strane kolnika te se uz prevrtanje zaustavilo na mekom terenu desno od kolnika; da s obzirom na blagi desni zavoj u koji je na mjestu nesreće ulazilo vozilo osiguranika tuženika, nije moguće dovesti u uzročnu vezu utvrđenu brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika s poduzetim naglim skretanjem i kočenjem osiguranika tuženika; da na mjestu nesreće nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi koji bi ukazivali na razlog poduzimanja naglog skretanja osiguranika tuženika ĐĐ u desno, uslijed kojeg je došlo do prevrtanja njegovog vozila,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Zdravka Kovačića proizlazi da je kvalitativnom toksikološkom analizom u krvi pok. ĐĐ utvrđena prisutnost diazepama i njegovog metabolita nordazepama i metadona, a u mokraći prisutnost trag diazepama i njegovog metabolita nordazepama, metadona i njegovog metabolita amfetamina; da bi se s toksikološkog gledišta moglo zaključivati sa sigurnošću jesu li analizom identificirani - kvalitativno utvrđeni benzodiazepinski anksiolitik diazepam i njegov metabolit nordazepam kao i narkoanalgetik metadom mogli imati utjecaja na smanjenje vozačkih sposobnosti i u kojem obimu, bilo bi potrebno raspolagati s količinom navedenih medikamenata - droga u krvi, tj. s kvantitativnom analizom uzorka krvi; da iz dopune mišljenja Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ proizlazi da to nije izvršeno jer „zatraženu kvantitativnu analizu bioloških uzoraka nije moguće provesti jer su uzorci uništeni u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika ….“; da iz navedenog proizlazi da bez poznatih kvantitativnih rezultata koncentracije diazepama, nordazepama i metadona u krvi nije moguće odgovoriti jesu li analizom identificirani medikamenti - droge u trenutku prometne nesreće u krvi pok. ĐĐ bile niže od terapijskih koncentracija, u granicama terapijskih koncentracija ili više od terapijskih koncentracija te stoga jesu li mogle utjecati na eventualno smanjenje njegovih vozačkih sposobnosti i u kojem obimu, a s toksikološkog gledišta samo koncentracije medikamenata - droga više od terapijskih mogu utjecati na smanjenje vozačkih sposobnosti; da tužitelj, kao laik, nije mogao utvrditi temeljem ponašanja pok. ĐĐ je li on u trenutku vožnje i prometne nesreće pod djelovanjem medikamenata - droga jer to ne mogu niti liječnici bez odgovarajućih testova i rezultata analiza, te da je prema iskazu samog tužitelja na listu 398 spisa i on je bio pod terapijom metadonom.

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. Lane Mužinić Marinić, spec. psihijatra, proizlazi da je pokojni ĐĐ prije događaja bio u psihijatrijskom tretmanu zbog ovisnosti o opijatima; da je bio na supstitucijskoj terapiji, prvo metadonom, kasnije buprenorfinom; da se navodi i štetna uporaba kokaina te ovisnost o marihuani, a liječen je i zbog posttraumatskog stresnog poremećaja, te akutnog psihotičnog poremećaja; da se iz medicinskog kartona vidi da je zadnji pregled kod liječnika opće medicine prije nesreće bio 28. studenoga 2014. dg. Narcomania, F11.2 th: Buprenorfin a 2mg 1x1; da se ne vidi se da je metadon propisan kao terapija u periodu koji je prethodio prometnoj nesreći; da količina metadona i diazepama nije objektivizirana kvantitativnom analizom; da je s toksikološkog gledišta moguće sa sigurnošću tvrditi, temeljem izvršene kvalitativne analize, da pok. ĐĐ u vrijeme prometne nesreće nije bio pod djelovanjem 4 psihostimulansa amfetamina jer je isti identificira u mokraći, a ne i u krvi, a samo nalaz u krvi može djelovati na smanjenje vozačkih sposobnosti; da bi se s toksikološkog gledišta moglo zaključivati sa sigurnošću jesu li analizom identificirani - kvalitativno utvrđeni benzodiazepinski anksiolitik diazepam i njegov metabolit nordazepam i narkoanalgetik metadon mogli imati utjecaj na smanjene vozačkih sposobnosti i u kojem obimu, bilo bi potrebno raspolagati s količinom navedenih medikamenata - droga u krvi, th, s kvantitativnom analizom uzorka krvi; da se nakon provedenog toksikološkog vještačenja od strane vještaka dipl. ing. Zdravka Kovačića te uvida u medicinsku dokumentaciju, ne može sa sigurnošću utvrditi sposobnost odnosno nesposobnost za upravljanje motornim vozilom od strane pokojnog ĐĐ, kao i je li postojala uzročno-posljedična veza između nastale nesreće i činjenice da je bio pod utjecajem opijata; da se s psihijatrijske strane ne može se zaključiti kakvo je točno bilo ponašanje pok. ĐĐ vezano za utjecaj psihoaktivnih tvari koje su pronađene kvalitativnom analizom, a bez kvantitativne analize istih i toksikološkog mišljenja nakon provedbe istog; da tužitelj izjavio kako prije prometne nesreće nije primijetio ništa neuobičajeno, da je vozač ĐĐ izgledao sasvim normalno, sposoban za upravljanje vozilom, slijedom čega on nije mogao utvrditi da je pok. ĐĐ bio pod utjecajem opojnih droga i psihoaktivnih tvari.

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića, Zdravka Kovačića i prof. dr. sc. Lane Mužinić Marinić, jer su isti stručni, logični, jasni i obrazloženi, te međusobno podudarni i u skladu s ostalim izvedenim dokazima, slijedom čega je utvrdio:

- da je prometnu nesreću prouzročio vozač ĐĐ i to na način da je naglo zaokrenuo upravljač uslijed čega je vozilo izletjelo s ceste, a na mjestu nesreće nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi koji bi ukazivali na razlog poduzimanja naglog skretanja osiguranika tuženika ĐĐ u desno, uslijed kojeg je došlo do prevrtanja njegovog vozila, slijedom čega je uzrok prometne nesreće reakcija vozača vozila u kojem je tužitelj bio suputnik,

- da tužitelj kao nestručna osoba nije mogao samostalno procijeniti, ni utvrditi da je pok. ĐĐ kao vozač na dan štetnog događaja bio pod utjecajem droga ili psihoaktivnih tvari, i to iz razloga što nije učinjena kvantitativna analiza metadona i diazepama u krvi ĐĐ zbog čega se ne može zaključiti o količinama navedenih supstanci u krvi u trenutku štetnog događaja, a posljedično tome se ne može niti sa sigurnošću utvrditi kolika je bila njegova nesposobnost za upravljanje motornim vozilom, kako je to naveo vještak toksikolog.

9. Zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj nije znao da je njegov brat pok. ĐĐ pod utjecajem opojnih droga, niti je imao razloga to posumnjati, s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno o kojoj se količini droga u krvi radi, te kako su iste utjecale na njegovo ponašanje i njegovu sposobnost upravljanja motornim vozilom. Stoga, prema ocjeni suda prvog stupnja, ne postoji suodgovornost tužitelja, odnosno tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku svoje vlastite štete, u smislu čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22), dalje ZOO-a, niti je isključivo odgovoran za istu kako to drži tuženik u smislu čl. 1054. i 1067. ZOO-a, nego je upravo osiguranik tuženika isključivo odgovoran za istu.

10. Opisana utvrđenja, zaključak i ocjenu prvostupanjskog suda tuženik nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

11. Žalitelj u bitnome ističe kako je vještak toksikolog dipl. ing. Kovačić na ročištu 20. travnja 2023. naveo da „u konkretnom slučaju diazapam i metadon djeluju sinergistički, a to se očituje u smanjenju intelektualnih funkcija, u nesposobnosti za realnu procjenu situacije u prometu, može doći do bitnog zakašnjenja u vremenu za realnu procjenu situacije u prometu, a dolazi i do nesnalaženja u prostoru“, zbog čega tuženik smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako utjecaj droge na ponašanje pok. ĐĐ i na njegove vozačke sposobnosti nije uzrokom predmetne prometne nesreće.

12. Tuženiku treba odgovoriti da je citirani navod vještaka Zdravka Kovačića izvučen iz konteksta njegovog cjelokupnog nalaza i mišljenja u kojem je navedeno da bez poznatih kvantitativnih rezultata koncentracije diazepama, nordazepama i metadona u krvi nije moguće odgovoriti jesu li analizom identificirani medikamenti - droge u trenutku prometne nesreće u krvi pok. ĐĐ bile niže od terapijskih koncentracija, u granicama terapijskih koncentracija ili više od terapijskih koncentracija te stoga jesu li mogle utjecati na eventualno smanjenje njegovih vozačkih sposobnosti i u kojem obimu, a budući da s toksikološkog gledišta samo koncentracije medikamenata - droga više od terapijskih mogu utjecati na smanjenje vozačkih sposobnosti.

13. Dakle, da bi vještak sa sigurnošću mogao utvrditi u kojoj su mjeri medikamenti – droge u trenutku štetnog događaja utjecale na upravljačke sposobnosti vozača ĐĐ, bilo je nužno utvrditi kvantitetu (količinu) droge i lijekova u krvi i mokraći ĐĐ, ali takva analiza nije provedena jer „zahtjevom PP Zaprešić nije niti zatražena“, a naknadno ju (prema rješenju suda od 5. siječnja 2022., list 462 spisa) nije bilo moguće provesti jer su biološki uzorci uništeni u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te o uvjetima koje ovlaštene ustanove i tijela moraju ispunjavati da bi mogla obavljati poslove analize krvi i urina ("Narodne novine", br. 86/2014 i 41/2019) prema kojem se uzorci čuvaju 6 mjeseci nakon analize, a potom uništavaju (dopis Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „FĐ“ od 19. siječnja 2022., list 481-482 spisa).

14. Iz naprijed iznesenog proizlazi da ne postoje adekvatni dokazi jesu li i u kojoj mjeri medikamenti – droge utjecale na vozačke sposobnosti ĐĐ. No, u slučaju da je eventualno i utvrđeno da su ti medikamenti utjecali na vozačke sposobnosti ĐĐ, to ne bi dovelo do zaključka da je tužitelj doprinio nastanku štete time što je pristao na vožnju s osobom (bratom) koja je vozilom upravljala pod utjecajem opijata (droge), već je za ocjenu postojanja eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete odlučno je li tužitelj to mogao primijetiti te procijeniti (ne)sposobnost svog brata za vožnju, dok je vještak toksikolog u svom nalazu i mišljenju naveo „da tužitelj, kao laik, nije mogao utvrditi temeljem ponašanja pok. ĐĐ je li on u trenutku vožnje i prometne nesreće pod djelovanjem medikamenata - droga jer to ne mogu niti liječnici bez odgovarajućih testova i rezultata analiza“ (list 489 spisa). Dakle, tužitelj nije mogao procijeniti sposobnost svog brata za vožnju, zbog čega na strani tužitelja ne postoji suodgovornost za nastalu štetu.

15. U odnosu na žalbene navode da je kaznena presuda donesena 24. srpnja 2017. nepravomoćna i „nevažeća“ jer je donesena u odnosu na okrivljenika ĐĐ koji je preminuo **.**.2017., zbog čega je taj kazneni postupak obustavljen, te da je u tom smislu promašeno pozivanje prvostupanjskog suda na tu presudu, valja reći da su točni jer iz podataka u eSpisu proizlazi da presuda poslovni broj K-201/17 nije postala pravomoćna, već je postupak okončan donošenjem rješenja poslovni broj K-201/17-11 od 13. studenoga 2017., kojim je obustavljen postupak jer je optuženik ĐĐ preminuo **.**.2017. a na koje rješenje je izdana potvrda pravomoćnosti s danom 17. studenoga 2017. Međutim, taj žalbeni navod nije odlučan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer o utvrđenju točnog uzroka nastanka prometne nezgode, odnosno izlijetanja vozila kojim je upravljao (sada pok.) ĐĐ, ne ovisi ocjena eventualnog doprinosa nastanku štete od strane tužitelja koji je u konkretnom slučaju bio suvozač i za kojeg su pod točkom 14. obrazloženja ove presude navedeni razlozi zbog kojih ne postoji njegova suodgovornost za nastalu štetu.

16. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelj doprinio nastanku štete u konkretnom slučaju.

17. No, djelomično su osnovani žalbeni navodi u pogledu visine naknade imovinske štete.

18. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je naveo da je tužitelj smješten u Domu za starije i nemoćne M, jer nije u mogućnosti samostalno brinuti o sebi, pa je po utvrđenju tog suda tužitelju nastala imovinska šteta u visini troškova plaćanja smještaja u navedeni Dom. Prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 1090. ZOO-a, zaključio kako je nedvojbeno tužitelj platio smještaj u Domu u utuženom razdoblju od lipnja 2016. do srpnja 2018. u iznosu od po 4.000,00 kn za svaki mjesec, pa mu navedeni iznos tuženik dužan naknaditi kao imovinsku štetu pretrpljenu u štetnom događaju. Pritom ocjenjuje neosnovanim tuženikove navode glede troškova prehrane koji su u cijeni troškova Doma, koje bi tužitelj i tako imao neovisno o štetnom događaju. To iz razloga što prvostupanjski sud smatra da nije bilo protupravnog postupanja osiguranika tuženika, tužitelj ne bi bio u Domu i ne bi plaćao nikakve troškove smještaja zdravstvene i druge njege, prehrane, lijekova i ostalog, te bi bio funkcionalan i zdrav član društva koji ne bi ovisio o tuđoj pomoći i njezi i institucionalnom smještaju.

19. U pravu je tuženik kada pravilnost opisanog zaključka i ocjene prvostupanjskog suda osporava u dijelu u kojem navodi da nije cjelokupni utvrđeni mjesečni iznos naknade štete od 4.000,00 kn šteta koju tužitelj trpi vezano za predmetni štetni događaj. Pritom ističe da bi tužitelj, da se štetni događaj nije zbio, nužno imao troškove prehrane i režijske troškove, za koje troškove režija tuženik smatra da u Zagrebu ne mogu biti niži od 1.000,00 kn mjesečno, dok se Dom u svom dopisu očitovao da troškovi prehrane iznose 500,00 kn mjesečno.

20. Iz podataka u spisu je vidljivo da je Dom za starije osobe M dom u dopisu od 22. prosinca 2020. (list 407-408 spisa) naveo da je VĐ smješten u tu ustanovu 4. travnja 2016. te od tada koristi usluge Doma 24 sata; da skrb uključuje zdravstvenu njegu bolesnika, antidekubitalne mjere, brigu o prehrani, vađenje krvi svaka dva tjedna, da je bolesnik inkontinentan te se primjenjuje Kredov postupak eliminacije urina više puta u tijeku dana, za koji postupak je potrebno stručno medicinsko osoblje te se kontinuirano provodi fizikalna terapija jednom dnevno te je više puta dnevno potreban transfer u invalidska kolica radi vertikalizacije i smanjenja posljedica razlike tlakova. Također je u dopisu navedeno da je cijena smještaja u Domu 4.000,00 kn mjesečno, u koju ulazi cijena prehrane od oko 500,00 kn, njega bolesnika i ostale posebne potrebe, dok dio sredstava pokriva cijenu komunalnih i ostalih računa kao i plaće zaposlenika.

21. Odredbom čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

22. U skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

23. U skladu s odredbama čl. 1090. i čl. 1095. st. 1. ZOO-a, da nije bilo štetnog događaja u kojem je tužitelj pretrpio teške ozljede, tužitelju ne bi bila potrebna stručna medicinska skrb i pomoć koja mu se svakodnevno pruža u Domu M i koja nedvojbeno čini pretežni dio ukupne cijene smještaja od 4.000,00 kn.

24. Međutim, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj ne bi plaćao „nikakve troškove smještaja….prehrane“ jer da tužitelj nije pretrpio ozljede u štetnom događaju, u utuženom periodu bi vrlo vjerojatno živio u vlastitom stanu u [adresa] (kojeg je prodao 2020.) ili u nekom drugom stanu, ali i za vlastiti ili za unajmljeni stan bi nedvojbeno morao plaćati režije koje po ocjeni ovoga suda, u smislu odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a, mjesečno ne mogu iznositi manje od 500,00 kn, i to za stan vrlo male kvadrature (garsonijeru), te bi svaki mjesec snosio troškove prehrane, a koji troškovi u Domu M iznose 500,00 kn.

25. Naime, točan je navod suda prvog stupnja da tužitelj ne bi plaćao troškove smještaja u (konkretan) dom, ali bi nedvojbeno plaćao u svakodnevnom životu (da nije pretrpio teške tjelesne ozljede) troškove prehrane i smještaja (režija) u nekoj drugoj stambenoj jedinici, a koji troškovi su ovoj situaciji podmiruje kroz cijenu Doma pa za taj dio troškova tužiteljeva materijalna situacija nije u lošijoj poziciji nego što bi bila da se štetni događaj nije zbio.

26. Dakle, da bi tužitelj bio doveden u materijalnu situaciju u kojoj bi se nalazio da nije bilo štetne radnje, tuženik mu je dužan naknaditi iznos od 3.000,00 kn, dok preostali iznos od 1.000,00 kn mjesečno u utuženom razdoblju predstavlja novčane iznose koje bi tužitelj sasvim sigurno trošio na potrebe prehrane i režija da nije bilo štetnog događaja i da je potpuno zdrav pa ti mjesečni troškovi u visini od 1.000,00 kn nisu posljedica štetnog događaja.

27. Također su osnovani žalbeni navodi u kojima tuženik osporava pravo tužitelju za naknadu zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, navodeći da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 i 155/2023 – dalje: ZOOP).

28. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a, koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

29. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev- 1696/17-2 od 5. rujna 2017. i Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 – dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva Tako i u odluci Vrhovnog suda broj Rev- 464/2024 od 4. travnja 2024.

30. Sukladno navedenoj odredbi tužitelj bi imao pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kako odštetni zahtjev u ovoj pravnoj stvari nije podnesen, pripada mu pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe (tako i u Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021.).

31. Budući da tužitelj potražuje naknadu štete na ime troškova smještaja u Dom za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. srpnja 2018. (26 mjeseci) u iznosu od 2.500,00 kn (nakon što je tuženik isplatio iznos od 39.000,00 kn, odnosno po 1.500,00 kn mjesečno za 26 mjeseci), a prema ocjeni ovoga suda pripada mu pravo na preostali iznos od po 1.500,00 kn mjesečno, što iznosi ukupno 39.000,00 kn/ 5.176,19 eura (primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,5345 kn = 1,00 euro) za zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 14. kolovoza 2018., to je za iznos od 5.176,19 eura valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a za preostali iznos od 3.450,79 eura presudu preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

32. Ispitujući u odnosu na odluku o troškovima postupka pravilnost primjene materijalnog prava u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 365 .st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj sud je utvrdio da je odluka o troškovima djelomično nezakonita.

33. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju sve troškove primjenom vrijednosti boda od 15,00 kn, iako je vrijednost boda povećana odredbom Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), koja se primjenjuje od 1. studenoga 2022. ("Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22 i 126/22)

34. Odredbom Tbr. 48. t. 3. Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

35. U vrijeme donošenja pobijane presude na snazi je bila vrijednost boda od 15,00 kn pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio tu vrijednost boda za sve poduzete radnje. Ovdje treba dodati da je i tuženik u svom troškovniku predanom u spis na ročištu dana 20. travnja 2023. (list 565 spisa) također postavio zahtjev za naknadu troškova primjenom vrijednosti boda od 15,00 kn pa je nejasno zbog čega tuženik smatra da bi njemu pripadalo pravo na trošak po toj vrijednosti boda, a tužitelju po istoj zatraženoj vrijednosti boda trošak ne bi pripadao.

36. No, u pravu je žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak nepostojećeg odštetnog zahtjeva jer tužitelj u konkretnom slučaju nije podnio odštetni zahtjev. Također ističe da je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak šest obrazloženih podnesaka, iako u skladu s odredbama Tarife može priznati trošak najviše četiri obrazložena podneska.

37. Prema odredbi Tbr. 8. t. 1. Tarife odvjetniku može biti priznat trošak za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7.

38. U pobijanoj odluci o trošku je nejasno na koji način i temeljem koje odredbe Tarife je sud prvog stupnja utvrdio trošak pristupa na ročišta održana dana 28.1.2019., 15.10.2019., 9.11.2020., 22.11.2022 i 20.4.2023. u visini od 650 bodova (nije navedeno da li je to trošak za pristup na svako pojedino ročište ili za sva ročišta) te za sastav podnesaka 18.12.2018., 8.2.2019., 31.10.2019., 19.2.2021., 2.5.2022., i 20.4.2023 . također 650 bodova, pri čemu nije jasno koliko bodova tužitelju pripada za pristup na svako pojedino ročište te za sastav svakog pojedinog podneska.

39. Naime, tužitelj je u tužbi potraživao isplatu ukupnog iznosa od 104.000,00 kn pa za sastav tužbe ima pravo na 250 bodova, kao i za sastav podneska od 18. prosinca 2018. (očitovanje na odgovor na tužbu) te 250 bodova za pristup na ročište održano dana 28. siječnja 2019., ali nakon što je podneskom od 18. veljače 2019. snizio tužbeni zahtjev na iznos od 65.000,00 kn (list 105-106 spisa), tužitelju za pristup na ročišta održana dana 15. listopada 2019., 9. studenoga 2020. i 20. travnja 2020. pripada pravo na naknadu u visini od po 100 bodova te za pristup na ročište od 22. studenoga 2022. 50 bodova. Tužitelj ima pravo na trošak sastava podnesaka od 8. veljače 2019., 31. listopada 2019., 23. siječnja 2022. i 20. travnja 2023. u visini od po 25 bodova te za sastav podneska od 5. svibnja 2022. na 100 bodova (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, list 507-508 spisa), odnosno ukupno 1300 bodova x 1,99 eura/ 15,00 kn, što iznosi 2.587,00 eura + PDV 646,75 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 184,48 eura/ 1.390,00 kn i na presudu 132,72 eura/ 999,98 kn, što ukupno iznosi 3.550,95 eura.

40. Kako je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 65.000,00 kn, a ovom odlukom je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na dosuđeni iznos od 39.000,00 kn, to je tužitelj uspio u omjeru od 60%, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, a tuženik s 40%, pa tužitelju pripada pravo na naknadu troška, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, u omjeru od 20%, što iznosi 710,19 eura pa je u toj visini valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka, a u preostalom dijelu odluku preinačiti i odbiti dio zahtjeva od 4.086,40 eura.

41. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II izreke.

42. Budući da je tuženik osporavao prvostupanjsku presudu u cijelosti (svih 8.626,98 eura/ 65.000,00 kn), a donošenjem ove odluke je odbijen dio zahtjeva za isplatu od 3.450,79 eura/ 26.000,00 kn, to je tuženik u žalbenom postupku uspio u omjeru od 40% pa od zatraženog troška sastava žalbe (248,86 eura + PDV 62,22 eura) ima pravo na naknadu od 124,43 eura (40% od 311,08 eura) te je odlučeno kao u točki III izreke, dok spisu ne prileži dokaz da je tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu pa mu taj trošak nije priznat.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac