REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-141/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VICE PROMET d.o.o. u stečaju, OIB 52956200525, sa sjedištem u Zagrebu, Josipa Gigla 5, kojeg zastupa punomoćnica Sanela Jurković, odvjetnica u Zagrebu, te umješača na strani tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, sa sjedištem u Zagrebu, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Martin Garašić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-564/2024-2 od 16. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-393/2021 od 8. prosinca 2023., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-564/2024-2 od 16. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 393/2021 od 8. prosinca 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.

2. Pitanja koja tuženica naznačuje u prijedlogu glase:

1. Je li u slučaju kada je društvo prestalo postojati i poslovni udio ne postoji jer je društvo brisano iz sudskog registra tužitelj (osoba koja pobija pravne radnje) ovlašten/a sukladno članku 212. stavku 4. Stečajnog zakona tražiti utvrđenje da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela u tom brisanom društvu bez pravnog učinka prema stečajnoj masi;

2. Je li sukladno članku 212. stavku 4. Stečajnog zakona protivna strana tj. stjecatelj udjela (ovdje tuženik) dužna vratiti u stečajnu masu poslovni udio i/ili imovinske koristi stečene na osnovi pobijane radnje tj. poslovni udio koji je prestao postojati zbog brisanja društva iz sudskog registra ili imovinsku korist stečenu stjecanjem poslovnim ili oboje?

3. Tužitelj i umješač na strani tužitelja nisu odgovorili na prijedlog tuženice.

4. Prema odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni će sud reviziju dopustiti ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti osobito ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Tuženica u prijedlogu jasno ne naznačuje razloge zbog kojih smatra da joj Vrhovni sud treba dopustiti reviziju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP niti se određeno poziva ne relevantne propise i dijelove sudskih odluka. To znači da je prijedlog lišen razloga koji bi bili osnova po kojoj bi dopuštenjem revizije bilo moguće ostvariti javnopravnu funkciju revizije po dopuštenju, a ona se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (to mogu biti primjerice, neujednačenost sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava i slično). Kod takvog stanja stvari, za dopuštenje revizije nisu ostvarene temeljne pretpostavke iz članka 387. stavka 2. ZPP.

6. U odnosu na potrebe razvoja prava kao razloga zbog kojeg predlagateljica smatra da bi joj trebalo dopustiti reviziju, valja odgovoriti da predlagateljica u prijedlogu nije navela ni koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije poput, na primjer, usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično, a takve potrebe ne nalazi ni ovaj sud.

7. Imajući na umu naprijed izneseno, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil