Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-43/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TZ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. ispravak, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog TZ, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Kov-39/2024- 4 (Kov-40/2024.) od 20. prosinca 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog TZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Kov- 39/2024-4 (Kov-40/2024.) od 20. prosinca 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog TZ, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) okrivljenom TZ produljen je istražni zatvor temeljem osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koji se računa od uhićenja 30. lipnja 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni TZ po branitelju, odvjetniku Robertu Mikacu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu na način da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, podredno preinači pobijano rješenje i okrivljeniku istražni zatvor zamijeni predloženim mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u svezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza. Za svoju odluku prvostupanjski sud je, protivno tvrdnji žalitelja, iznio jasne i dostatne razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Protivno žalbenim navodima optuženika, iz sadržaja dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom, pri čemu prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati njihovu vjerodostojnost te je to zadatak raspravnog vijeća, ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Iako okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud, obrazlažući osnovanu sumnju, bio dužan navesti sadržaj svakog pojedinog dokaza koji su u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni, kako bi se mogla procijeniti "kvaliteta i kvantiteta dokaza dostatna za opstojnost osnovane sumnje", čime ujedno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, žalitelju se ukazuje da to nije zadatak ni prvostupanjskog niti drugostupanjskog sud kada odlučuju o istražnom zatvoru, već optužnog vijeća prilikom prethodnog ispitivanja i odlučivanja o osnovanosti optužnice, a kasnije raspravnog vijeća u stadiju rasprave. Stoga je navođenjem dokaza iz kojih proizlazi dostatan stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik počinitelj kaznenih djela za koja se tereti, dostatno obrazložen temeljni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega.
6.1. Prema tome u pobijanom rješenju nije počinjena bitna postupovna povreda, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ima li se u vidu način počinjenja kaznenog djela te izrazitu upornost u protupravnom postupanju, obzirom da je i nakon što je bio spriječen da oštećenika liši života ubadanjem noža u predjelu trbuha i dalje unatoč otporu oštećenika ustrajao u realiziranju svoje namjere, pa je i potrčao za žrtvom koja je pobjegla iz stana. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je kod okrivljenika utvrđena dugogodišnja ovisnost o opijatima te da postoji opasnost da bi i u budućnosti mogao počiniti kaznena djela, zbog čega mu je potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Nadalje, iz spisa predmeta vidljivo je kako je okrivljenik u razdoblju od 2007. do 2018. kazneno osuđivan zbog različitih kaznenih djela.
8. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, propisane kazne (od najmanje pet godina do dvadeset godina), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
9. Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
10. U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg sadržajno problematizira žalitelj navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem drugih dobro obrazloženih specifičnih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge, te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti uslijed proteka vremena.
11. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
