Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-442/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AS, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 107/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog AS, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 26. srpnja 2023., broj K-30/2022-76 u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog AS, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine na koju je optuženik osuđen za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pa mu se na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda s time da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne te se u neuvjetovani dio kazne uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 28. rujna 2022. do 28. listopada 2022.

II U ostalom dijelu žalba optuženog AS te žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru proglašen je krivim optuženi AS zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstvo u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. te je na temelju tog propisa i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 28. rujna 2022. pa do puštanja na slobodu 28. listopada 2022.

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom MS izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati uz kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava, a sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, s tim što će sud po proteku prve godine od dolaska optuženika na izvršenje navedene sigurnosne mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za nastavkom mjere.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika su trajno oduzeti nož sa drvenom drškom dužine oštrice 10 cm i drveni štap dužine 107 cm, koji će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. dalje: ZKP/08.) nakon pravomoćnosti presude optuženom MS vratit će se privremeno oduzeti predmeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Požeško-slavonske, Policijske postaje Pakrac, broj 00007834 od 29. veljače 2022. i to jedan karirani ručnik, jedan roza ručnik, jedna vunena plavo-bijela vesta, jedna košulja sive boje, jedna potkošulja sive boje, jedne hlače plavo-narančaste boje broj 48, marke "Ex team", jedan par gumenih čizama zelene boje broj 44, NN marke.

1.4. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećena ČS s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 2.654,46 eura/ 20.000,00 kuna, upućena je u posebnu parnicu.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi AS oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja i isti padaju na teret proračuna.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi AS dužan je platiti oštećenoj ČS troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8.

ZKP/08. na ime nagrade opunomoćenika oštećenika.

2. Protiv ove presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika strože kazni.

2.1. Žali se i optuženi AS putem branitelja Perice Medakovića, odvjetnika u Pakracu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno, ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optuženog AS je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Iako optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu pravno ne označava, a niti istu pobliže sadržajno obrazlaže, već samo parcijalno parafrazira dio teksta zakonske odredbe iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., uz uopćenu i paušalnu tvrdnju da "presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati…da je obrazloženje presude nejasno i nedorečeno…da postoji proturječje izreke i dokaza…te da nema razloga o odlučnim činjenicama...".

6.1. Međutim, suprotno tome, nije u pravu optuženik kada, očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi da je ista počinjena, budući da razlozima kojima obrazlaže tu povredu zapravo osporava činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda te subjektivno smatra da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni, pa se radi o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u nastavku ove odluke.

7. Pobijana je presuda u tom dijelu ispitana je i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u stvari samo zbog pogrešnog, jer za nepotpuno niti ne navodi razloge), optuženi AS smatra da na opisani način nije počinio, niti je mogao počiniti kazneno djelo pokušaja ubojstva, a niti je unaprijed imao stvorenu namjeru da liši života oštećenu ČS, pa čak niti da ju ozlijedi, jer da je slijed događaja bio posve različit u odnosu na ono što je utvrdio prvostupanjski sud. Stoga smatra, kako je u pogledu krivnje optuženika trebalo dovesti u vezu sve izvedene dokaze i iste ocijeniti u odnosu na obranu optuženika, sugerirajući pri tome da je zaključak prvostupanjskog suda o njegovoj krivnji pogrešan, upravo iz razloga što je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Nadalje smatra, da čak i kada bi se prihvatilo da je optuženik ozlijedio oštećenicu, da kod optuženika nije postojala namjera da ju ubije, već da se optuženik branio od njenih nasrtaja (postupao u nužnoj obrani), a što se, po njegovom mišljenju, potvrdilo i provođenjem sudsko medicinskog vještačenja na okolnosti ozljeda glave i vrata koje je on zadobio od strane oštećenice, zaključivši da se prvostupanjski sud opredijelio za utvrđenje tijeka događaja kombinacijom iskaza oštećene ČS te njene nećakinje i svjedokinje OS, bez pravih materijalnih dokaza da je doista tako bilo, a pri čemu nije uzeta u obzir njegova obrana koja je, suprotno njihovim tvrdnjama, u skladu sa materijalnim dokazima, dok su iskazi oštećenice i njene nećakinje međusobno proturječni.

9. Razmotrivši prethodno navedene žalbene navode optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud temeljito i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao iskaze oštećene ČS i svjedokinje OS, pri čemu ih je dovoljno analizirao, kako same za sebe, tako i u međusobnom odnosu s drugim dokazima i obranom optuženika, te osnovano zaključio da su ti iskazi vjerodostojni u pogledu dinamike i odvijanja samog događaja, te sukladni ostalim provedenim dokazima.

9.1. Prije svega, u ovom postupku nije bilo sporno da je kritičnog dana, pri susretu optuženika i oštećenice, optuženi AS imao u ruci jedan drveni štap dužine oko jedan metar, kao i to da je toga dana, prije samog događaja, oštećena ČS brala orahe i sa sobom imala dva kuhinjska noža, od kojih je jedan imao oštricu duljine oko 10 cm, niti je bilo sporno da je oštećena toga dana na licu zadobila tjelesnu ozljedu, kao i to, da je i optuženik toga dana zadobio više ozljeda glave i vrata.

9.2. Međutim, opis događaja u odnosu na činjenicu tko je prvi započeo sukob i je li oštećenica pala i na koji način je zadobila ozljedu na licu, odnosno kada je, kako i zašto optuženik zadobio ozljede na glavi, razlikuje se. Tako po obrani optuženika, oštećenica je prva napala njega prijeteći mu nožem, dok po iskazu oštećene ČS i svjedokinje OS proizlazi da je optuženik prvi napao njih dvije, najprije verbalno, psujući i prijeteći im, a potom oštećenu ČS udario štapom po leđima, a nakon toga ju napao i nožem.

9.3. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno uočio da je jedna od spornih činjenica bila tko je napadač te je također pravilno utvrdio da je to optuženik, očito nezadovoljan spoznajom da se oštećenica nalazi u blizini njegove kuće, a s kojom je, kao i s njenim prednicima, već duže vrijeme bio u sukobu zbog imovinskopravnih odnosa. Pravilno je stoga prvostupanjski sud našao da je motiv za postupanje optuženika na štetu oštećenice kritičnog dana bila iskazana netrpeljivost prema oštećenici kao susjedi, prema kojoj je svojim radnjama i riječima jasno pokazao tu netrpeljivost. 9.4. Nastojeći osporiti vjerodostojnost iskaza oštećenice i njene nećakinje, optuženik naglašava da je oštećena ČS različito iskazivala u prethodnom postupku i na raspravi, dok iz iskaza njene nećakinje OS uopće ne proizlazi da se događaj zbio kako ga opisuje oštećenica te da je ova svjedokinja prilagođavala svoje iskazivanje kako bi pomogla oštećenici, kao svojoj teti i navodila neke nove detalje koje ranije uopće nije spominjala, a sve kako bi njih dvije izbjegle odgovornost zbog toga što su one njega toga dana ozlijedile, višestruko ga udarajući štapom po glavi i vratu.

9.5. Izloženi prigovori optuženika koji se odnose na pouzdanost iskaza oštećenice nisu prihvatljivi. Prije svega, osnovano prvostupanjski sud iz suglasnih iskaza oštećene ČS i njene nećakinje OS utvrđuje dinamiku događaja na način da su kritičnog dana na svom imanju skupljale orahe i bile sagnute, kada je u jednom trenutku došao optuženik i počeo ih psovati i tjerati ih da odu, a potom i prijetiti oštećenici da će je ubiti, ali kako se one nisu osvrtale na te njegove verbalne napade, da je optuženik odjednom i nenadano oštećenu ČS, dok je tako bila sagnuta, udario štapom po leđima.

9.6. Nakon toga, kako to nadalje suglasno opisuju, došlo je do međusobnog naguravanja optuženika i oštećenice u otimanju štapa, da bi optuženik u jednom trenutku stao i odmaknuo se, u kojem trenutku je oštećenica pomislila da ju više neće napadati, ali da je optuženik tada nogom prevrnuo tačke iz kojih je na tlo ispao jedan nož, koji je optuženik tada uzeo i naglo nasrnuo na nju, zamahujući prema njoj u predjelu prsa pritom govoreći "majku ti jebem sad ću te zaklati", a kako je išla unatrag, da se spotaknula i pala na leđa, da bi ju optuženik, dok je tako ležala na tlu, odjednom opkoračio i sjeo na njene noge, držeći nož u desnoj ruci i zamahujući istim prema njoj, u predjelu prsa, točnije u predjelu srca, a za koje vrijeme se branila na način da je od sebe svojim rukama odgurivala optuženika, kojom prilikom je nožem zadobila ozljedu na lijevoj strani lica, kada joj je u tom trenu nećakinja priskočila u pomoć te uhvatila optuženika s leđa za vrat i skinula ga s nje.

9.7. Dinamika i kronologija odvijanja događaja, kako ju je prikazala oštećenica te potvrdila njena nećakinja, nije nelogična ni neživotna, što nastoji prikazati žalitelj. Ni iz kojeg dokaza ne proizlazi da je optuženik kritičnog dana bio u nužnoj obrani, a niti da bi ozljedu na licu oštećenice nanio kako bi od sebe otklonio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Naime, upravo činjenica da je prethodni sukob (naguravanje optuženika i oštećenice sa štapom) prestao, a optuženik potom uzeo nož i sa istim započeo novi sukob zamahujući prema oštećenici, a potom, kada je pala nastavio taj napad zamahujući nožem prema njenim prsima, ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio obranu optuženika, kako o početku sukoba, tako i o nužnoj obrani, kao nevjerodostojnu i iskonstruiranu u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti.

9.8. Slijedom navedenog, a s obzirom da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je žrtva ČS kritične zgode zadobila ogrebotinu kože lijeve strane lica, a iz sudsko-medicinskog vještačenja da se radi se o svježoj ozljedi koja je mogla nastati u vrijeme inkriminiranog događaja i predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je mogla nastati kosim udarcem ili kosim povlačenjem vrška noža ili nožu sličnog sredstva, s time da je na takav način i takvim intenzitetom, kakav je bio u konkretnom slučaju, moglo doći do nastanka ozljede u području oka, koju bi bilo moguće okarakterizirati kao tešku tjelesnu ozljedu ili čak iznimno osobito tešku tjelesnu ozljedu, dok je zamahivanje noža usmjerenog prema glavi i prsnom košu oštećenice, a u slučaju da je došlo do uboda noža dužine oštrice 10 cm u područje prsnog koša, s obzirom na karakteristike takvog sredstva i regiju tijela unutar kojega se nalaze vitalni organi prsišta (srce, pluća te velike krvne žile) moglo doći do ozljeđivanja koje bi dovelo čak i do smrtne posljedice te da bi čak i jedan ubod u te vitalne organe ili strukture bio dovoljan da dođe do smrtnog ishoda, a koje ozljeđivanje je izostalo, jer je optuženik očito u tome spriječen, a prema dinamici opisanog događaja od strane oštećenice i njene nećakinje.

9.9. Sud prvog stupnja je navedeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Škavića o tome da je sporna ozljeda vjerojatnije nastala na način kako je to opisala oštećenica, povlačenjem vrška noža ili nožu sličnog sredstva po licu oštećenice, pravilno uzeo kao dokaz koji u kontekstu ostalih dokaza potvrđuje navode optužbe, pa se protivno tvrdnjama žalitelja, ne radi o dvojbenoj situaciji koja bi se imala razriješiti pravilom in dubio pro reo. Naime, to se dokazno pravilo primjenjuje u procesnoj situaciji kada se ni na koji drugi način zbog konstelacije dokaza koji optuženu osobu terete i koji mu idu u prilog, pouzdano ne može izvesti zaključak o odgovarajućoj činjenici, pa se u takvoj situaciji uzima kao da je dokazana ona činjenica koja je za optuženika povoljnija, što međutim u konkretnom predmetu nije bio slučaj.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je namjera optuženika bila usmjerena na lišenje života oštećenice, koja posljedica nije nastupila. Optuženik dolazi na imanje oštećenice, psuje ju, prijeti ubojstvom i udara štapom po leđima, dolazi do međusobnog naguravanja i udaranja jedno drugog, što iskreno priznaje i oštećenica, a koje u jednom trenu i prestaje, ali optuženik tada započinje novi napad kuhinjskim nožem dužine oštrice 10 cm, što nesporno predstavlja sredstvo podobno za lišenje života. Iz iskaza oštećenice proizlazi da je optuženik svoju namjeru i verbalno iskazao riječima "da će je sada zaklati", dok svjedokinja OS potvrđuje da je optuženik već pri dolasku na njihovo imanje psovao i prijetio oštećenici "da će ju ubiti“. S obzirom da je prema suglasnim iskazima oštećenice i njene nećakinje nasrtao na oštećenu zamahujući prema njoj nožem, pa imajući u vidu dinamiku opisanog događaja i činjenicu da se oštećenica kretala unazad, izmičući svoje tijelo od nasrtaja nožem, da se spotakla i pala na leđa, očito je optuženik tada, vidjevši ju na tlu i sjedajući na njene noge te zamahujući i nadalje nožem sada prema njenim prsima i glavi, iskazao u potpunosti svoju namjeru da ju ubije, a kako se oštećenica pri tome branila odgurujući ga i hvatajući za ruku u kojoj je imao nož, očito je kako je ozljeda na licu oštećenice nanesena slabijim intenzitetom djelovanja noža, rezultat pruženog otpora oštećenice, a ne svjesnog doziranja jačine povlačenja noža po licu oštećenice od strane optuženika. Naime, životan je i logičan iskaz oštećenice da se ona branila hvatajući optuženika za ruku u kojoj je držao nož, čime je ublažila intenzitet djelovanja noža. Stoga i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda, da je optuženik zamahujući nožem prema vitalnim dijelovima tijela oštećenice bio svjestan da ona uslijed toga može zadobiti po život opasne ozljede pa i umrijeti, te je to htio.

10.1. Slijedom prethodnog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je ozljeda na licu oštećenice nastala dok je odgurivanjem optuženikove ruke s nožem u ruci nastojala otkloniti ubod u svoja prsa te da je optuženik postupao u cilju da usmrti oštećenicu, budući se, kako je to i utvrdio prvostupanjski sud, nakon prestanka naguravanja radilo o novom sukobu u tijeku kojeg je optuženik s nožem nasrnuo na oštećenicu. Stoga ovdje ne može biti riječi o nužnoj obrani, jer je optuženik bio napadač, a nasrtaj nožem i pokušaj ubadanja oštećenice istim uslijedio je nakon što je prethodni sukob naguravanjem prestao.

10.2. Što se tiče žalbenih prigovora optuženika, kako je prvostupanjski sud pri odlučivanju o njegovoj odgovornosti propustio imati u vidu i odgovornost oštećenice koja je kritičnog dana i njemu nanijela više tjelesnih ozljeda po glavi i vratu udarajući ga štapom, valja istaći kako iz provedenog medicinskog vještačenja nije sporno da je i sam optuženik zadobio opisane tjelesne ozljede po glavi i vratu, nanesene najvjerojatnije tupo tvrdim sredstvom, kao što je štap. No, kako iz opisane dinamike događaja od strane oštećenice proizlazi da se to dogodilo prije napada nožem, u vrijeme kada je došlo do međusobnog udaranja i naguravanja oko štapa, a iz iskaza svjedokinje OS, da je to bilo i tada, a i nakon što je ona "povukla optuženog s leđa i skinula ga s tete", a kada je oštećenica ustala da je "…sa tla uzela štap te istim udarala optuženog….", nakon čega je optuženik otišao prema svojoj kući, to su i te činjenice razjašnjene. Tako iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je mehanizam nastanka ozljeda optuženika u vidu rana i razderotina glave, kao nešto vjerojatnije, ona dinamika kako to navodi ova svjedokinja, budući da je za njihov nastanak bila potrebna sila udarca srednjeg intenziteta te je vjerojatnije takav zamah ostvariti lakše u slobodnom udarcu (za nastanak ovih ozljeda bila su potrebna dva zasebna, međusobno neovisna udarca, zadana silom srednjeg intenziteta), nego prigodom navlačenja i borbe oko štapa, kada su mogle nastati ozljede u vidu krvnih podljeva i oguljotina, udarcima slabog intenziteta i povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva, manje kontaktne površine, najvjerojatnije prstiju i nokta ruke druge osobe (manja oguljotina kože desne strane brade, krvni podljev gornje vjeđe desnog oka, manji krvni podljev kože hrpta nosa) prigodom hvatanja, navlačenja, natezanja i slično. Pravilno je prvostupanjski sud te i takve okolnosti cijenio kod odluke o kazni, pri čemu se optuženiku skreće pozornost da te okolnosti ne utječu na njegovu odgovornost za terećeno kazneno djelo za koje je proglašen krivim, dok odlučivanje o eventualnoj odgovornosti oštećenice može biti predmet samo nekog drugog postupka.

10.3. Isto tako na utvrđenu odgovornost optuženika za terećeno kazneno djelo ne utječe to što provedenim daktiloskopskim vještačenjima nisu utvrđeni upotrebljivi tragovi papilarnih linija na drvenom štapu i kuhinjskom nožu s drvenom drškom, odnosno što je molekularno-genetskom analizom uzoraka tragova krvi s drvenog štapa te noža utvrđen isti DNA profil muške osobe koji se podudara s DNA profilom optuženog AS te uzorka brisa gornjeg dijela drvenog štapa djelomični miješani DNA profil koji nije pogodan za identifikaciju osoba u tragu. Naime, nije sporno da tragovi krvi s drvenog štapa pripadaju optuženiku, jer ne samo da se to potvrđuje iz sudsko-medicinskog vještačenja i rezultata očevida nad osobom i tijelom optuženika, već i iz iskaza same oštećenice koja ne osporava da je optuženiku zadala više udaraca drvenim štapom. Imajući u vidu kao nesporno iz obrane optuženika da je on sa mjesta događaja uzeo i odnio sa sobom i drveni štap i predmetni kuhinjski nož, koji su kod njega po policiji prilikom očevida i pronađeni te da iz iskaza oštećenice i obrane optuženika da su kritičnog dana i optuženi i oštećena držali u rukama predmetni drveni štap s kojim su se međusobno naguravali i udarali, dok je kuhinjski nož bio od oštećenice, ali isti je optuženik uzeo i nakon prestanka nasrtaja na oštećenicu kada je, kako to opisuju svjedokinje "tada sav krvav otišao prema svojoj kući, a one prema svom autu", onda nema spora da su tragovi krvi optuženika s drvenog štapa i noža mogli nastati u vrijeme kada je iste sa mjesta događaja ponio sa sobom.

10.4. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika utvrđeno je da je on tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv zbog duševne smetnje tj. da su sposobnost shvaćanja vlastitog postupanja i sposobnost upravljanja vlastitom voljom bile smanjene u bitnoj mjeri. Sve te činjenice i okolnosti prvostupanjski sud je uzeo u obzir te ispravno utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom da usmrti oštećenicu, respektirajući uporabljeno sredstvo, nož dužine oštrice od 10 cm i dio tijela oštećenice, prsni koš, u koji je optuženik pokušao ubosti oštećenicu, ali je u tome spriječen povlačenjem optuženika sa tijela oštećenice od strane svjedokinje OS, dok je ozljeda na licu oštećenice rezultat njenih obrambenih aktivnosti (odgurivanjem i hvatanjem ruke u kojoj je bio nož), a u cilju da otkloni ubod u svoja prsa i glavu. Pri tome, ono što je vrlo bitno i svakako treba imati u vidu, da sa strane sudsko medicinske struke, iz medicinske dokumentacije optuženika se ne razabire da bi on uslijed svojeg zdravstvenog stanja opisanog po liječnicima bio onemogućen izvršiti radnju koja mu se stavlja na teret, odnosno, vještak smatra kako je optuženik fizički sposoban zamahnuti rukom držeći neko sredstvo, pri čemu bi sila zamaha mogla biti barem srednjeg intenziteta, pa su navodi žalbe i u tom smjeru, kako "…optuženik zbog svoje dobi i fizičkog stanja nije bio u mogućnosti izvršiti napad nožem…", neosnovani.

10.5. Upravo prethodno utvrđene okolnosti, a naročito dio iskaza svjedokinje OS da je ona "…povukla optuženog s leđa i skinula ga s tete…a kada je teta ustala da je sa tla uzela štap…", ukazuju na istinitost iskaza obje svjedokinje, da je oštećenica prilikom nasrtaja optuženika s nožem pala i da dok je bila na tlu, da ju je optuženik tada u tom položaju sjedeći na njenim nogama nastojao nožem ubosti u prsa, pa bez obzira na određene različitosti u njihovim iskazima, iste nisu takove prirode da bi dovele u pitanje samu dinamiku odvijanja događaja i način postupanja optuženika s nožem u ruci. Zbog navedenog, obrana optuženika kako "…ni u jednom trenutku nije uzeo nož oštećene i krenuo na nju…odnosno…. kada je štapom izbio nož oštećenoj iz ruke da je isti uzeo sa tla, kako ne bi probušili gume ljudi koji će prolaziti cestom i odnio u svoju kuću i onda ga dao policiji…" s pravom ocijenjena kao nevjerodostojna i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, jer ne samo da je takova njegova obrana u suprotnosti sa iskazima svjedokinja, već i sa provedenim medicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je opisana ozljeda oštećenice vjerojatnije nastala na način kako su to opisale oštećenica i njena nećakinja. Navodi žalbe, kako je vještak dozvolio da je njena ozljeda mogla nastati od "prstiju i nokta ruke druge osobe" u potpunosti su neosnovani, budući se vještak o tom mehanizmu nastanka ozljeda očitovao u odnosu na oguljotine lica i vrata koje je optuženik mogao zadobiti "…povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva, manje kontaktne površine, najvjerojatnije prstiju i nokta ruke druge osobe prigodom hvatanja, navlačenja, natezanja i slično…." (vidi, točka 10. 2. ove odluke i točka 10. prvostupanjske presude).

10.6. Optuženik je na opisani način, kao u izreci presude, u potpunosti ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaj ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., zbog čega je i proglašen krivim. Iz iznesenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iako optuženik u uvodu žalbe navodi kao žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona, u sadržaju žalbe u tom pravcu ne iznosi razloge, već se razlozi koje navodi preklapaju sa žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, apostrofirajući pri tome primjenu načela in dubio pro reo.

11.1. Ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, pa niti po pitanju "da niti jedan izravan dokaz ne upućuje da je optuženik počinitelj terećenog kaznenog djela…te da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo…", budući da je o takvim prigovorima već odlučeno u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a žalba u tom dijelu nije osnovana.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna preblaga te da istaknute olakotne okolnosti na strani optuženika nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale izbor kazne u trajanju od dvije godine, kao najniže propisane kazne koja se može izreći ublažavanjem, da su olakotne okolnosti, ne samo precijenjene, već da neke sud nije niti mogao vrednovati kao olakotne (otac dvoje punoljetne djece te što optuženik više nije postupao na štetu oštećene žrtve ČS, niti sa istom nije kontaktirao, jer su iste rezultat izrečenih mjera prema optuženiku), dok u dostatnoj mjeri, kao otegotno, nije cijenjena optuženikova upornost prilikom počinjenja kaznenog djela (u ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika prepričan je tijek i dinamika određivanja istražnog zatvora i izricanje mjera opreza), zbog čega se u žalbi državnog odvjetnika "ukazuje na nužnost strožeg kažnjavanja optuženog".

12.1. Budući se optuženik izrijekom ne žali zbog odluke o kazni, njegova žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je prvostupanjska presuda ispitana i u tom pravcu u skladu s obvezom iz članka 478. ZKP/08.

13. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je pravilno optuženiku olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost, da se radi o osobi starije životne dobi (ima nepunih 76 godina), loše imovinske prilike (mirovina oko 200 eura, živi u kući površine oko 37 m2), da je osoba bez obrazovanja i zvanja, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela zbog duševnih smetnji bio bitno smanjeno ubrojiv, da skrbi o vlastitim potrebama (obrađuje vrt, uzgaja kokoši i ovce), da je lošeg zdravstvenog stanja, teže pokretnosti i otežane komunikacije, da je korisnik socijalne pomoći u kući, da je oštećenica zadobila tjelesnu ozljedu uslijed koje neće biti trajnih posljedica po njeno zdravlje te što je u predmetnom događaju i sam optuženik zadobio tjelesne ozljede, kao i to da optuženik nije kršio izrečene mu mjere opreza, dok je od otegotnih okolnosti na strani optuženika sud cijenio činjenicu što u odnosu na kazneno djelo optuženik nije izrazio nimalo kritičnosti prema svojim postupcima i ranijem svom ponašanju prema oštećenici, pa tako i prema svojoj netrpeljivosti prema oštećenici, zbog loših susjedskih odnosa te izraženu kriminalnu volju, odlučnost i upornost u svojoj jasnoj nakani da kritične zgode liši života oštećenicu, unatoč svojoj dobi i težoj pokretljivosti pri hodu.

13.1. Imajući prvenstveno na umu okolnost da je za pokušaj kaznenog djela zakonom propisan razlog za ublažavanje kazne, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud optuženiku i izrekao kaznu zatvora ispod zakonom propisane minimalne kazne za ovo djelo, a uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne te uz sve ostale pravilno utvrđene i valjano ocijenjene, naročito olakotne okolnosti, uvažavajući pri tome i postojanje otegotnih okolnosti na optuženikovoj strani, ocjena je drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji opravdana primjena članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. te da je kazna zatvora od dvije godine, ona kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika, ali i da upravo naročito utvrđene olakotne okolnosti, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ukazuju na opravdanost primjene članka 57. KZ/11., izricanjem djelomične uvjetne osude, tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 28. rujna 2022. pa do 28. listopada 2022., dok se dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

13.2. Stoga je zaključak Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da će se u konkretnom slučaju i bez izvršenja cjelokupne kazne zatvora na koju je optuženik osuđen postići svrha kažnjavanja, ispuniti specijalna i generalna prevencija te utjecati na optuženika da poštuje pravni poredak i ubuduće ne čini kaznena djela, a drugima biti dovoljan poticaj da se suzdrže od činjenja kaznenih djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će se istom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

13.3. Zbog navedenog, u žalbi državnog odvjetnika izražene otegotne okolnosti (izražena kriminalna količina i upornost), koje su već prethodno pravilno ocijenjene i uzete u obzir, ne opravdavaju njegovo strože kažnjavanje, za koje se zalaže državni odvjetnik, pa protivno takvim žalbenim navodima nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a u odnosu na one otegotne.

14. Nadalje, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja. Naime, prema kaznenom zakonu tu mjeru moguće je izreći ako je počinitelj kazneno djelo počinio "u stanju bitno smanjene ubrojivosti" (članak 68. stavak 1. KZ/11.). Ovdje je optuženik, prema provedenom psihijatrijskom vještačenju, bio bitno smanjeno ubrojiv, što znači da je ispunjen zakonski uvjeti za njeno izricanje, a pogotovo stoga što je svrha izricanja ove sigurnosne mjere, otkloniti okolnosti koje omogućavaju, odnosno poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, pa budući je provedenim psihijatrijsko- psihologijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženik nedovoljno duševno razvijena osoba, sklona konzumiranju alkohola, sada sa izraženim psihoorganskim oštećenjima cjelokupne ličnosti, to je preporučeno izricanje navedene sigurnosne mjere, upravo iz razloga jer postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi optuženik zbog postojanja duševnih smetnji mogao počiniti novo kazneno djelo, dok izricanje obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. ne bi imalo svrhu primijeniti iz razloga što je optuženik nedovoljno duševno razvijena osoba. Ova sigurnosna mjera izvršavati će se uz izvršenje neuvjetovanog dijela kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava, a kako ista može trajati i za vrijeme uvjetovanog dijela kazne (uz nadzor nadležnog tijela za probaciju), to će sud po proteku prve godine preispitati potrebu daljnjeg izvršenja navedene sigurnosne mjere, a potom i najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za nastavkom mjere i za vrijeme roka kušnje (članak 68. stavak 4. KZ/11.).

14.1. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o oduzimanju predmeta, budući je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 79. KZ/11. od optuženika oduzeo predmete koji su uporabljeni i kojima je počinjeno kazneno djelo (štap i nož), jer su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović