Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-33/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LN, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I- 16/2024-4 od 31. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog LN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I-16/2024-4 od 31. prosinca 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog LN, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 2. i 3. i člankom 122. stavkom 2. (pravilno s člankom 131. stavkom 2. i 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi LN po branitelju, odvjetniku Tomislavu Boljatu, ne navodeći zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
6. Da na strani optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da bi optuženik mogao ponoviti isto takvo kazneno djelo, prvostupanjski sud ispravno temelji na rezultatima do sada provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika iz kojeg proizlazi da je optuženik ovisnik o opijatima, aktualno na dugogodišnjoj terapiji metadonom o kojem je također ovisan, uz to i psihički ovisnik o amfetaminu i marihuani te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje se tereti bio bitno smanjeno ubrojiv zbog odlučujućeg djelovanja njegove ovisnosti, kao i akutne intoksikacije amfetaminom, marihuanom i vjerojatno alkoholom, zbog čega vještak zaključuje da kod optuženika postoji rizik ako nastavi konzumirati psihoaktivne tvari da bi mogao počiniti neko slično ili teže kazneno djelo, pa stoga preporučuje izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti. Prvostupanjski je sud ove okolnosti ispravno doveo u vezu sa činjenicom da se protiv optuženika trenutno vode dva kaznena postupka i to jedan zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. KZ/11., gdje je osnovano sumnjiv da je prometnu nesreću izazvao pod utjecajem droga, dok je u ovom kaznenom postupku utvrđeno da je u krvi i mokraći optuženika utvrđena prisutnost raznih vrsta droge, te zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. KZ/11., te osnovano zaključio da je nužno i opravdano, produljiti istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
6.1. Ponavlja se žalitelju da dosadašnja kaznena neosuđivanost optuženika je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista u konkretnom slučaju zbog razloga navedenih u točki 6. ovog rješenja nije od odlučujućeg utjecaja na odluku o potrebi produljenja istražnog zatvora.
6.2. Netočan je žalbeni navod optuženika da je sud propustio navesti u kojem su stadiju postupci koji su trenutno u tijeku protiv optuženika jer je to izričito navedeno pod točkom 9. pobijanog rješenja. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod optuženika da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir zdravstveno stanje optuženika jer se na navedeno izrijekom referirao pod točkom 12. pobijanog rješenja. Teško narušeno zdravstveno stanje optuženik ističe i u žalbi, međutim iz spisa proizlazi da mu je zdravstvena skrb pružena unutar zatvorskog sustava.
7. Ponavlja se žalitelju da pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje opetovanim žalbenim navodima kako je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na optuženika na način da je postao svjestan svih opasnosti koje postoje ako bi ponovno upravljao motornim vozilom pod utjecajem droge ili alkohola, kao i da je spreman na slobodi podvrgnuti se liječenju od ovisnosti o drogama jer sve navedene okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja djela.
8. Jednako tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod optuženika kojim ističe da bi bilo narušeno načelo razmjernosti s obzirom na vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru tvrdeći da se istražni zatvor pretvara u kaznu, a obzirom da drugostupanjski sud nije našao da bi isto bilo povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se optuženik tereti, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanja rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena i još uvijek konkretna opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza predloženih u žalbi jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja istog takvog kaznenog djela.
10. Konačno, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi optuženiku bila povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer je u pobijanom rješenju izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika.
11. S obzirom na navedeno, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
