Poslovni broj P-741/2023-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov & partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika ad.1 HM iz [adresa], Arminium str. 3, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2 EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3 VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.4 ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici ad.2 do ad.4 zastupani po punomoćniku Ivanu Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Robert Izidor Majić & partneri d.o.o. Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 04. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te tuženika ad.3 i ad.4 i punomoćnika tuženika ad.2 do ad.4 te izočnosti uredno pozvanog tuženika ad.1, 21. siječnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 99 m 2 i to dijela koji je na skici lica mjesta od dana 25. rujna 2023.g. izrađenoj od dipl. ing. geod. Krešimira Jurjevića prikazan likom A-B-C-D-E-A i obojan crvenom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na opisanom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 99 m 2 i to dijela koji je na skici lica mjesta od dana 25. rujna 2023.g. izrađenoj od dipl. ing. geod. Krešimira Jurjevića prikazan likom A-B-C-D-E-A i obojan crvenom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na opisanom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.“

III. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženicima ad.2 do ad.4 iznos od 1.875,00 Eura, u roku od 15 dana, dok se za više traženi iznos od 225,00 Eura zahtjev tuženika ad.2 do ad.4 za naknadu parničnih troškov odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.756,30 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĐM (dalje: tužitelj) 30. ožujka 2023. ovom sudu podnosi tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv tuženika HM (dalje: tuženik ad.1), EM (dalje: tuženik ad.2), VM (dalje: tuženik ad.3) i ŽM (dalje: tuženik ad.4) u kojoj navodi da je tužitelj vlasnik za cijelo dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 100 m2 i to dijela koji je na Skici mjerenja izrađenoj od ing. geod. AM **.**.2011. prikazan likom A-B-C-D-E-A. Pravo vlasništva ove nekretnine da je tužitelj stekao kupoprodajom od prodavatelja KM sklopljenog dana 30. svibnja 2005. i ovjerenog kod javnog bilježnika u [adresa] Vere Marčina pod brojem OV-4855/05 i Aneksa ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika u [adresa] Vere Marčina pod brojem ovjere OV-9955/05. Prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji, ugovorne strane da su označile predmet kupoprodaje i tužitelj da je odmah ušao u posjed kupljenog dijela nekretnine. Tužitelj da je godinu dana nakon kupnje na kupljenom dijelu izgradio objekt garažu i ogradio kupljeni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ogradnim zidom. Tužitelj da je predmetni objekt legalizirao obzirom da je ishodio rješenje i izvedenom stanju Zadarske županije, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-361-03/12-11/3559, Ur.broj: 2198/1-11/1-14-9-IBV od 17. lipnja 2014. te platio sva potreba davanja u postupku legalizacije objekta. U zemljišnoj knjizi da su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tuženici, međutim, tužitelj da je stvarni vlasnik opisanog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 100 m2. Tužitelja da nitko nikada pa tako niti prodavatelj niti tuženici nije smetao u posjedu predmetne nekretnine, a nitko da ga nije smetao niti prilikom gradnje objekta te mu nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva. Sukladno svemu navedenom tužitelj da ima pravni interes urediti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem poradi čega da ustaje ovom tužbom u kojoj postavlja glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 100 m2 i to dijela koji je na Skici mjerenja izrađenoj od ing. geod. AM dana **.**.2011. prikazan likom A-B-C-D- E-A, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da trpjeti da tužitelj temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na opisanom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika. Tužitelj, a u slučaju da sud smatra da tako postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan, postavlja podredni tužbeni zahtjev (pogrešno tužitelj navodi da se radi o alternativnom tužbenom zahtjevu) na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 100 m2 i to dijela koji je na Skici mjerenja izrađenoj od ing. geod. AM dana **.**.2011. prikazan likom A-B-C-D-E-A, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na opisanom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik ad.1 je tužbu uredno zaprimio uz poziv za davanje odgovora na tužbu 28. travnja 2023., međutim, u dodijeljenom roku od 30 dana nije dao odgovor na tužbu.

3. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 25. svibnja 2023. tuženici ad.2 do ad.3 ističu da je predmetna tužbu i u njoj postavljeni (glavni i supsidijarni) tužbeni zahtjev neuredan. Tužitelj da tvrdi da je vlasnik dijela nekretnine u iznosu od 100 m2, međutim, tužbeni zahtjev u predmetu vlasništva nekretnine da se ne može odnositi na realni dio nekretnine, s obzirom da ovdje nije provedena parcelizacija, već da se isključivo može odnositi na vlasništvo cijele nekretnine ili njegov idealni dio koje je povezan sa suvlasničkim udjelima na nekretnini. Tuženik u svezi navedenog citira čl. 36. st. 1. do st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te navodi da s obzirom da se nigdje u tužbenom zahtjevu ne specificira koliki bi suvlasnički udio tužitelja bio te s obzirom da tuženici ad. 2. i ad. 3. nisu sa tužiteljem sklopili predmetni ugovor, a iz vlasničkog lista da je očito da je sporna nekretnina znatno veća od 100 m2, predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti kao neuredan. Podredno, opreza radi, u slučaju da sud ne odbaci predmetnu tužbu, tuženici ad.2 i ad.3 se u cijelosti protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te tužbeni zahtjev i navode iz tužbe u cijelosti smatraju netočnim i neosnovanima na stvarnom činjeničnom stanju, predlažući da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti. Skica koju tužitelj prilaže kao dokaz da nije vjerodostojan dokaz budući iz nje i dalje nije razvidno na koji se dio predmetne nekretnine odnosi kupoprodajni ugovor jer ne sadrži potpise knjižnih vlasnika, dakle tuženika, što da znači da je to proizvoljna skica nekretnine kojom tužitelj za sebe traži 100 m2 nekretnine koje je sam on odredio. S obzirom da skica datira u vrijeme nakon sklopljenog ugovora o kupoprodaji i aneksa, da se ne može točno znati da li je prodavatelj PM upravo mislio prodati tužitelju taj dio nekretnine, a kako se vlasnička struktura naknadno promijenila isti da se trebao usuglasiti sa tuženicama o parcelizaciji 100m2 za sebe ili tražiti točno određeni suvlasnički udio na nekretnini temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji, što da tužitelj nije učinio. Po saznanjima tuženika i očevidaca i svjedoka, dio od 100 m2 koje tužitelj traži tužbom da nije isti po obliku kako to tužitelj traži skicom u postupku, što da će tuženici i dokazati kroz postupak. Također, s obzirom da tužitelj ne tvrdi da je posjednik i suvlasnik cijele nekretnine, između njega i tuženika da ne može postojati suvlasnička zajednica, a vlasnik realnog dijela da ne može biti suvlasnik idealnog dijela nekretnine. Budući da tužbeni zahtjev vlasničke tužbe ne može glasiti na realni dio, ova tužba da je posve promašena. S obzirom na sve navedeno, tuženici ad.2 i ad.3 predlažu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, a podredno odbiti glavni tako i supsidijarni tužbeni zahtjev kao neosnovane.

4. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 07. lipnja 2023. tuženik ad.4 ističe da je predmetna tužbu i u njoj postavljeni (glavni i supsidijarni) tužbeni zahtjev neuredan. Tužitelj da tvrdi da je vlasnik dijela nekretnine u iznosu od 100 m2, međutim, tužbeni zahtjev u predmetu vlasništva nekretnine da se ne može odnositi na realni dio nekretnine, s obzirom da ovdje nije provedena parcelizacija, već da se isključivo može odnositi na vlasništvo cijele nekretnine ili njegov idealni dio koje je povezan sa suvlasničkim udjelima na nekretnini. Tuženik u svezi navedenog citira čl. 36. st. 1. do st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te navodi da s obzirom da se nigdje u tužbenom zahtjevu ne specificira koliki bi suvlasnički udio tužitelja bio te s obzirom da tuženici ad. 2. i ad. 3. nisu sa tužiteljem sklopili predmetni ugovor, a iz vlasničkog lista da je očito da je sporna nekretnina znatno veća od 100 m2, predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti kao neuredan. Podredno, opreza radi, u slučaju da sud ne odbaci predmetnu tužbu, tuženik ad.4 se u cijelosti protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te tužbeni zahtjev i navode iz tužbe u cijelosti smatraju netočnim i neosnovanima na stvarnom činjeničnom stanju, predlažući da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti. Skica koju tužitelj prilaže kao dokaz da nije vjerodostojan dokaz budući iz nje i dalje nije razvidno na koji se dio predmetne nekretnine odnosi kupoprodajni ugovor jer ne sadrži potpise knjižnih vlasnika, dakle tuženika, što da znači da je to proizvoljna skica nekretnine kojom tužitelj za sebe traži 100 m2 nekretnine koje je sam on odredio. S obzirom da skica datira u vrijeme nakon sklopljenog ugovora o kupoprodaji i aneksa, da se ne može točno znati da li je prodavatelj PM upravo mislio prodati tužitelju taj dio nekretnine, a kako se vlasnička struktura naknadno promijenila isti da se trebao usuglasiti sa tuženicama o parcelizaciji 100m2 za sebe ili tražiti točno određeni suvlasnički udio na nekretnini temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji, što da tužitelj nije učinio. Po saznanjima tuženika i očevidaca i svjedoka, dio od 100 m2 koje tužitelj traži tužbom da nije isti po obliku kako to tužitelj traži skicom u postupku, što da će tuženici i dokazati kroz postupak. Također, s obzirom da tužitelj ne tvrdi da je posjednik i suvlasnik cijele nekretnine, između njega i tuženika da ne može postojati suvlasnička zajednica, a vlasnik realnog dijela da ne može biti suvlasnik idealnog dijela nekretnine. Budući da tužbeni zahtjev vlasničke tužbe ne može glasiti na realni dio, ova tužba da je posve promašena. S obzirom na sve navedeno, tuženik ad.4 predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, a podredno odbiti glavni tako i supsidijarni tužbeni zahtjev kao neosnovane.

5. Na pripremnom ročištu održanom 14. lipnja 2023. u odnosu na navode odgovora na tužbu tužitelj pojašnjava da je u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora između tužitelja kao kupca i KM kao prodavatelja, prodavatelj PM bio vlasnik za cijelo predmetne nekretnine, a PM da je upravo pravni prednik ovdje tuženika. Ističe da je na predmetnu spora tužitelj prije više od 15 godina izgradio kuću te da mu nitko pa ni ovdje tuženici nisu osporavali da se radi o njegovoj nekretnini niti su se na bilo koji način protivili gradnji, ulazili u posjed ili činili bilo što drugo čime bi ukazivali na to da polažu bilo kakva prava na spornom dijelu predmetne nekretnine.

6. Nakon provedenog očevida na licu mjesta i zaprimanja skicu lica mjesta izrađene po stanom sudskom vještaku za geodeziju Krešimiru Jurjeviću 25. rujna 2023., tužitelj u podnesku dostavljenom sudu 02. siječnja 2024. tužbeni zahtjev uređuje sukladno skici sudskog očevida na način da sada glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 99 m 2 i to dijela koji je na skici lica mjesta od 25. rujna 2023. izrađenoj od dipl. ing. geod. Krešimira Jurjevića prikazan likom A-B-C-D-E-A i obojan crvenom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na opisanom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, a podrednim tužbenim zahtjevom utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 99 m 2 i to dijela koji je na skici lica mjesta od dana 25. rujna 2023. izrađenoj od dipl. ing. geod. Krešimira Jurjevića prikazan likom A-B-C-D-E-A i obojan crvenom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na opisanom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

7. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao skicu mjerenja izrađenu u [adresa] 05. prosinca 2011. po ing. geod. AM (list spisa 4), kupoprodajni ugovor sklopljen 30. svibnja 2005. (list spisa 5-7), Aneks Kupoprodajnog ugovora (list spisa 8-9), rješenje o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/12-11/3559 od 17. lipnja 2014. (list spisa 10-12), rješenje Hrvatske vode klasa: UP/I-325-08/14-01/0048672 od 07. studenog 2014. (list spisa 13), rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji klasa: UP/I-320-02/14- 01/2615 od 11. prosinca 2015. (list spisa 14-15), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 18-19), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 Eura (list spisa 20), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] sa povijesnim pregledom upisa (list spisa 34-37), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 38-40), potvrdu o plaćanju troškova očevida u iznosu od 530,89 Eura (list spisa 48), potvrdu o plaćanju troškova rada zastupnika za primanje pismena u iznosu od 66,36 Eura (list spisa 50), zapisnik o očevidu na licu mjesta od 13. srpnja 2023. (list spisa 52-56), skicu lica mjesta izrađenu po sudskom vještaku za geodeziju Krešimiru Jurjeviću 25. rujna 2023. s fotografijama (list spisa 57, 70), iskaz svjedoka FM (list spisa 93-64), RM (list spisa 64-65), BM (list spisa 65-66), CM (list spisa 66), GM (list spisa 74-75), ŠM (list spisa 75-77), TM (list spisa 77- 78), OM (list spisa 78), JM (list spisa 79), MM (list spisa 79-80) i UM (list spisa 80-81) te je saslušao tužitelja ĐM (list spisa 92), tuženika ad.3 IM (list spisa 92-93) i tuženika ad.4 NM (list spisa 93-94). Izvedeni su time svi u tijeku postupka predloženi dokazi pri čemu sud napominje da je u dokaznom postupku, a obzirom na činjenicu da su predloženi svjedoci u tijeku postupka saslušani pred drugim raspravnim sucem, ove dokaze obnovio čitanjem iskaza svjedoka, a čemu se stranke nisu protivile, dakle, s čime su stranke bile suglasne budući na glavnoj raspravi koja je 04. prosinca 2024. počela iznova zbog izmjene uređujućeg suca stranke nisu predlagale da sud ponovno sasluša svjedoke koji su ranije saslušani u tijeku postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 1095/2013-2 od 18. ožujka 2015.). Osim toga, čak i da su se stranke protivile da sud dokaz saslušanjem svjedoka obnovi čitanjem njihovih iskaza, takvo protivljenje ne bi bilo osnovano budući sud ne nalazi razloga poradi kojih se obzirom na stanje spisa ovi dokazi ne bi mogli obnoviti čitanjem, a uz što sud ima na umu i to da bi ponovno saslušanje obzirom na broj svjedoka bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

8. Tužbeni zahtjev, kako glavni tako ni podredni, nije osnovan.

8.1. Tužitelj u postupku tvrdi da je predmetni realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kasnije u tijeku postupka nakon provedenog očevida određen kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 99 m2 koji je na skici lica mjesta od 25. rujna 2023. izrađenoj od dipl. ing. geod. Krešimiru Jurjeviću prikazan likom A-B-C-D-E-A i obojan crvenom bojom) kupio od ranijeg vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] KM od koje da je kupoprodaje i u nesmetanom posjedu istog te da takva kupoprodaja predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva pa je tako predmet tužbe po glavnom tužbenom zahtjevu stjecanje valjanje pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na točno geometrijski određenom (realnom) dijelu nekretnine, a po podrednom tužbenom zahtjevu stjecanje prava vlasništva na točno geometrijski određenom (realnom) dijelu nekretnine.

8.2. Sukladno odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona pri čemu st. 2. tog članka propisuje da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

8.3. Odredba čl. 115. st. 1. ZV propisuje da na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj stjecanje prava vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom uz što st. 3. tog članka propisuje da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

8.4. Istaknimo ovdje i to da se sukladno čl. 119. st. 1. ZV vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljevog prava u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

9. Iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 18-19) proizlazi da je na dan podnošenja predmetne tužbe sudu u zemljišnoj knjizi na čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 3568 m2, upisano pravo vlasništva u korist tuženika ad.1 HM za 404/3961 dijela + 1200/3961 dijela, tuženika ad.2 EM za 2357/11883 dijela, tuženika ad.3 VM za 2357/11883 dijela i tuženika ad.4 ŽM za 2357/11883 dijela.

9.1. Nastavno, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] sa povijesnim pregledom upisa (list spisa 34-37) i izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 38-40) proizlazi kao prvo, da je prethodno upisu ovdje tuženika ad.2 do ad.4 kao suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 3568 m2, bio upisan PM za 2357/3961 dijela uz kojeg je i ranije, kao i sada, bio upisan tuženik ad.1 ZM za 404/3961 dijela + 1200/3961 dijela; kao drugo, da je na suvlasničkom dijelu KM došlo do upisa prava suvlasništva u korist tuženika ad.2 do ad.4, uz istovremeno brisanje tog prava s imena KM, **.**.2017. temeljem Ugovora o darovanju; te kao treće, da je pod brojem Z-10117/2023 od 30. ožujka 2023. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz zk. ul. [broj ZK uloška] otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri čemu nije došlo do promjene postojećeg upisa prava vlasništva u B listu niti izmjene opisa nekretnine u A listu.

9.2. Pri tome, iako iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 18-19) i izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 38-40) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi (u A listu) upisana kao pašnjak, iz rješenja o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/12-11/3559 od 17. lipnja 2014. (list spisa 10-12) kao i neposrednih opažanja suda evidentiranih u zapisniku o očevidu održanom na licu mjesta 13. srpnja 2023. (list spisa 52-56) te skice lica mjesta izrađene po sudskom vještaku za geodeziju Krešimiru Jurjeviću 25. rujna 2023. (list spisa 57) i fotografija lica mjesta (list spisa 70) kao nedvojbeno proizlazi da je na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to upravo na dijelu te nekretnine koji je predmet ovog spora izgrađen građevinski objekt.

9.3. Ocjenom tako utvrđene činjenice o postojanju građevinskog objekta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je činjenica osim toga među strankama i nesporna, u svezi sa sadržajem rješenja o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/12-11/3559 od 17. lipnja 2014. (list spisa 10-12) iz kojeg proizlazi da je nadležno javnopravno tijelu u upravnom postupku pokrenutom zahtjevom ovdje tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrade izrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdilo da se predmetna građevina nalazi unutar obuhvata Prostornog plana Općine Vir i to unutar granica građevinskog područja naselja – neizgrađeni dio naselja, sud dalje kao nedvojbeno utvrđuje i to da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađeno građevinsko zemljište.

9.4. Obzirom na činjenicu da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađeno građevinsko zemljište, pravo vlasništva odnosno stjecanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na točno geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine se presudom može utvrđivati isključivo uz uvjete koje propisuje zakon koji uređuje prostorno uređenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 474/1991 od 15. svibnja 1991.), a što je obzirom na vrijeme podnošenja predmetne tužbe Zakon o prostornom uređenju („Narodne novine“ br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, dalje: ZPU). Ovo stoga što se tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje valjanje pravne osnove za stjecanje vlasništva odnosno utvrđenje vlasništva na točno geometrijski odijeljenim dijelovima izgrađene građevinske nekretnine, obzirom na učinke sudske presude zapravo traži parcelacija nekretnine (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-1506/2021-2 od 08. prosinca 2021. u kojoj dalje taj sud navodi da je prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske dozvoljeno zahtijevati utvrđenje prava vlasništva točno slovima ili površinom označenog geometrijski odijeljenog dijela nekretnine i temeljem takve presude tražiti parcelaciju i uknjižbu prema granicama tako stečenog prava vlasništva sukladno čl. 161. st. 1. toč. 3. ZPU i u skladu s odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, no ovo samo ako se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu). Obzirom na navedeno, za izgrađeno građevinsko zemljište, a kakvo je prema nedvojbenom utvrđenju ovog suda upravo predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], parcelacija se može provesti isključivo u skladu s uvjetima propisanim čl. 160. ZPU, a što dalje znači da je donošenje presude kojom sud utvrđuje stjecanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva odnosno kojom sud utvrđuje stjecanje prava vlasništva na geometrijski određenom dijelu izgrađenog građevinskog zemljišta nužno dokazati ispunjenje uvjeta propisanih čl. 160. ZPU.

9.5. Odredba čl. 160. st. 1. ZPU propisuje da se parcelacija građevinskog zemljišta može provoditi samo u skladu s 1. lokacijskom dozvolom, 2. rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, 3. građevinskom dozvolom, odnosno drugim aktom na temelju kojega je izgrađena građevina, 4. urbanističkim planom uređenja ili prostornim planom područja posebnih obilježja koji u grafičkom dijelu propisuje oblik i veličinu građevne čestice, odnosno zone pojedine namjene u mjerilu 1:1000 ili 1:2000, 5. prostornim planom uređenja grada, odnosno općine i generalnim urbanističkim planom u svrhu određivanja zemljišta koje je vlasnik dužan prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave na temelju članka 171. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno 6. granicom građevinskog područja određenom važećim ili ranije važećim prostornim planom u svrhu određivanja vlasništva zemljišta sukladno posebnim zakonima o poljoprivrednom zemljištu i šumama.

9.6. Usporedbe radi, odredba čl. 161. st. 1. ZPU propisuje da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavka 1. toga Zakona, provoditi i u skladu sa 1. svakim prostornim planom ako se zemljište nalazi na području na kojemu ovim Zakonom nije propisana obveza donošenja urbanističkog plana uređenja, 2. rješenjem o povratu zemljišta donesenog na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i 3. sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta, a poradi čega Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-x 1075/12 od 29. siječnja 2014., Rev-x 1031/15 od 09. studenog 2016. i Rev 2328/16 od 13. studenog 2019. i izražava pravno shvaćanje da za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine nije potreban parcelacijski ni geodetski elaborat koji bi bio potvrđen od nadležnog Ureda za katastar ukoliko se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu budući je čl. 161. st. 1. toč. 3. ZPU predviđeno da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može provoditi na temelju sudske presude o utvrđivanju prava vlasništva i izvan uvjeta propisanih čl. 160. st. 1. ZPU.

9.7. Nadalje, odredba čl. 162. st. 1. ZPU propisuje da se akt o parcelaciji građevinskog zemljišta izrađen u skladu s aktima, odnosno planovima iz članka 160. stavka 1. i članka 161. stavka 1. podstavka 1. tog Zakona provodi u katastru na temelju parcelacijskog elaborata za koji je upravno tijelo, odnosno Ministarstvo izdalo potvrdu o njegovoj usklađenosti s aktom, odnosno planom u skladu s kojim je izrađen pri čemu st. 2. propisuje da se akt o parcelaciji građevinskog zemljišta izrađen u skladu s rješenjem, odnosno presuda iz članka 161. tog Zakona provodi u katastru prema posebnom propisu nakon provedbe u zemljišnoj knjizi, ako je izrađen u skladu s tim rješenjem, odnosno presudom, a što utvrđuje katastarski ured.

9.8. Iz navedenog proizlazi da osnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje stjecanja valjanje pravne osnove za stjecanje prava vlasništva (odnosno utvrđenje prava vlasništva) na geometrijski određenom dijelu zemljišne čestice koja je u naravi izgrađeno građevinsko zemljište, ovisi o činjenici da li se ta nekretnina može parcelirati i time postati pojedinačna samostalna zemljišta (katastarska) čestica (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-2029/2018-5 od 25. rujna 2019.). Ovo jer ukoliko dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je predmet ovog spora ne može postojati kao samostalna stvar tj. kao pojedinačna nekretnina i posebna zemljišnoknjižna čestica, tada predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može biti niti objektom prava vlasništva (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-1966/2018-36 od 15. studenog 2018.). Naime, kada je objekt stvarnog prava nekretnina, to može biti isključivo pojedinačna nekretnina kako ju određuju norme važećeg stvarnog prava i pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i st. 3. ZV, zgrade i druge nekretnine dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV). Sukladno čl. 2. st. 2. ZV pojedinačnu nekretninu čini čestica zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, a sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, 128/22) zemljište je dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica).

9.9. Kako tužitelj u ovom postupku nije predložio niti jedan dokaz kojim nedvojbeno dokazuje da su za dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je predmet ovog spora ispunjeni uvjeti iz čl. 160. st. 1. ZPU, a što je bio dužan učiniti kako bi sud, ukoliko nedvojbeno dalje utvrdi da predmetni pravni posao kupoprodaje predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnom dijelu nekretnine podredno to da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, presudom u parničnom postupku mogao utvrditi stjecanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva podredno utvrditi stjecanje prava vlasništva na predmetu ovog spora kako je određen u tužbenom zahtjevu, to je sud tužbeni zahtjev, kako glavni tako i podredni, ocijenio neosnovanim te isti odbio. Naime, tužitelj je u smislu čl. 160. st. 1. ZPU, a obzirom na okolnosti ovog slučaja konkretno činjenice da je za objekt koji se nalazi na predmetu spora ishodio rješenje o izvedenom stanju u posebnom postupku ozakonjenja objekta (list spisa 10-12), mogao te za potrebe postavljanja predmetnog tužbenog zahtjeva i bio dužan ishoditi rješenje o utvrđivanju građevne čestice, koju pak ispravu tužitelj ne predlaže kao dokaz u ovom postupku, a niti iz iskaza samog tužitelja pa niti iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku proizlazi da je tužitelj prethodno pokretanju ovog parničnog postupka takvu ispravu od nadležnog upravnog tijela ishodio. Naime, sukladno čl. 157. st. 1. ZPU ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice pri čemu se sukladno st. 3. toč. 5. tog članka smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu, a što je slučaj upravo u predmetnom slučaju. Polazeći od činjenice da predmetni objekt nije upisan u zemljišnoj knjizi, kako je to razvidno iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 38-40), ne može se u ovom parničnom postupku utvrđivati oblik i veličina građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž-2525/2018-2 od 16. listopada 2018.) već je to ovlašteno utvrditi isključivo nadležno upravno tijelo u postupku donošenja rješenja o utvrđivanju građevne čestice (tako i Županijski sud u Puli u odluci poslovni broj Gž-780/2021-3 od 26. srpnja 2021.), u svezi s čime tužitelj dalje treba ishoditi i parcelacijski elaborat koji ukoliko je potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar predstavlja dokaz da predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može postojati kao posebna katastarska čestica tj. pojedinačna nekretnina i time kao samostalna stvar, a o kojem pak pitanju ovisi (ovo osim i o pitanju da li pravni posao kupoprodaje predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva odnosno osim o pitanju ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva) osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

9.10. Pri tome valja istaknuti da geodetski elaborat izrađen od Geometra d.o.o. iz [adresa] po ovlaštenoj osobi AM dipl. ing. geod. broj ovlaštenja Geo 178 od 05. prosinca 2011. oznake 214/2011 ovjeren od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 932-06/12-02/202 dana 15. svibnja 2012., a koji se navodi u rješenju o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/12-11/3559 od 17. lipnja 2014. (list spisa 10-12) te prema navodima tog rješenja predstavlja sastavni dio tog rješenja kao ni skica mjerenja izrađena u [adresa] 05. prosinca 2011. po ing. geod. AM (list spisa 4), koje isprave tužitelj prilaže uz tužbu, nedvojbeno ne predstavljaju ispravu u smislu čl. 160. st. 1. ZPU. Što se pak tiče skice lica mjesta izrađene po sudskom vještaku za geodeziju Krešimiru Jurjeviću od 25. rujna 2023. (list spisa 57), ni ta isprava nedvojbeno ne dokazuje ispunjenje uvjeta iz čl. 160. ZPU, a niti ista ima karakter parcelacijskog elaborata potvrđenog od strane nadležnog ureda za katastar. U svezi navedenog se ističe da je sud u ovom postupku proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika, kako je to tužitelj predložio u tužbi, radi identifikacije i pregleda nekretnine, poradi čega je zadatak sudskog vještaka bio izrada skice lica mjesta, a ne izrada parcelacijskog elaborata i podnošenje istog na potvrdu nadležnom uredu za katastar niti je takvo što u ovom postupku tužitelj predlagao, ovo niti u tužbi, niti prije zaključenja prethodnog postupka, a niti nakon što mu je dostavljena skica lica mjesta izrađena po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Krešimiru Jurjeviću od 25. rujna 2023. (list spisa 57), za koju je tužitelj štoviše u podnesku od 02. siječnja 2024. naveo da nema primjedbi te sukladno istoj odredio tužbeni zahtjev. Bitno je pri tome navesti da je sud prilikom raspravljanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovo u smislu čl. 7. ZPP, ovlašten izvesti samo one dokaze koje stranke predlože i to na okolnosti radi dokazivanja kojih stranke predlažu dokaze, a samo iznimno sud može izvesti dokaze i utvrđivati činjenice koje stranke nisu predložile ako posumnja da stranke idu za raspolaganjem zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

9.11. Obzirom sud (već) zbog iznesenih razloga nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, sud u ovoj presudi nije utvrđivao niti obrazlagao činjenice vezane uz samu pravnu osnovu (titulus) za stjecanja prava vlasništva na predmetu ovog spora podredno ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva.

9.12. Ipak sud smatra potrebnim istaknuti, a u svezi navoda odgovora na tužbu tuženika ad.2 do ad.4 da obzirom tužitelj ne tvrdi da je posjednik i suvlasnik cijele nekretnine da između njega i tuženika ne može postojati suvlasnička zajednica, da su takvi navodi tuženika u cijelosti irelevantni. Ovo stoga što tužitelj niti tvrdi niti tužbom traži utvrđenje stjecanja valjanje pravne osnove za stjecanje prava vlasništva (podredno stjecanja prava vlasništva) na cijeloj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti za cijelo niti za određen suvlasnički udio. Nadalje, i navod tuženika ad.2 do ad.4 da vlasnik realnog dijela ne može biti suvlasnik idealnog dijela nekretnine, iako pravno ispravan, u ovom je postupku u cijelosti irelevantan, a obzirom tužitelj koji u postupku tvrdi da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na geometrijski određenom dijelu nekretnine uopće ne postavlja (tužbeni) zahtjev na utvrđenje spram (idealnog) suvlasničkog dijela nekretnine već zahtjev spram realnog dijela nekretnine. Konačno, i navod tuženika ad.2 do ad.4 da se tužbeni zahtjev u predmetu vlasništva nekretnine ne može odnositi na realni dio nekretnine je pravno neosnovan budući se sukladno ustaljenoj sudskoj praksi tužbeni zahtjev može odnositi na geometrijski određen (realni) dio nekretnine, samo je za ocjenu osnovanosti takvog tužbenog zahtjeva nužno utvrditi da li se radi o neizgrađenom ili izgrađenom građevinskom zemljištu te u slučaju potonjeg adekvatnim dokazima dokazati ispunjenje uvjeta iz čl. 160. ZPU.

9. Odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno kojoj je odredbi ona stranka koja izgubi parnicu dužna naknaditi troškove postupka izazvane vođenjem postupka protivnoj strani i temeljem koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u zatraženom iznosu od 2.756,30 Eura sa zakonskom zateznom kamatom dok je tuženicima ad.2 do ad.4 priznao pravo na naknadu troškova, sukladno čl. 155. ZPP onih koji su bili nužni za vođenje parničnog postupka, visinu kojih je sud utvrdio sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednost predmeta spora kako je određena u tužbi (1.330,00 Eura). Tuženicima ad.2 do ad.4 su prema ocjeni suda osnovani nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 14. lipnja 2023. na kojem se je raspravljalo o predmetu spor (1 x 100 x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na očevidu održanom 13. srpnja 2023. (1 x 100 x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se provodio dokazni postupak održanim 16. siječnja 2024., 03. travnja 2024. i 04. prosinca 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište glavne rasprave 17. lipnja 2024. za održavanje kojeg nisu bili ispunjeni uvjeti (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za 20% po osnovi Tbr. 40. Tarife zbog zastupanja većeg broja stranaka iznosi 1.875,00 Eura.

U Zadru, 21. siječnja 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženiku ad.1 po zastupnici za primanje pismena,

3. Tuženicima ad.2 do ad.4 po punomoćniku.