Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-658/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vlado Vladika, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika INA - Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-36/2023-13 od 7. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pr-36/2023-13 od 7. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I, II i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod stavkom I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 30.608,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznose kako slijedi:

- na bruto iznos od 29.525,03 eura od dana 14. veljače 2019. do isplate;

- na bruto iznos od 570,20 eura od dana 16. veljače 2019. do isplate;

- na bruto iznos od 512,92 eura od dana 16. ožujka 2019. do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

Pod stavkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici neto iznos od 2.142,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na neto iznos od 1.911,21 eura teče od dana 14. veljače 2019. pa do isplate.

Pod stavkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 8.005,36 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2024., pa do isplate, a pod stavkom IV izreke odbijen je zahtjev tužiteljce za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točki I. izreke kao neosnovanim, te sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 29.525,03 eura za razdoblje od 16. siječnja 2019. do 14. veljače 2019. kao i s preostalim dijelom zahtjeva za naknadnom troškova postupka.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je povučen protutužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za iznos od 18.559,17 eura / 139.834,06 kn[1] , spp.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I, II i III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Među strankama je nesporno:

- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-194/2015 od dana 5. srpnja 2018. koja je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gžr-1323/2018 od 15. siječnja 2019. pravomoćno utvrđeno da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu broj ... od 18. svibnja 2015. zbog poslovno uvjetovanih razloga nedopuštena,

- da je temeljem navedene presude tužitelj vraćen na rad 14. veljače 2019.,

- da je tuženik po osnovi odluke o otkazu isplatio tužiteljici otpremninu u iznosu od 139.834,06 kn 18. svibnja 2015. te je vezano uz povrat iste podnio protutužbu, a tužiteljica je tijekom postupka istakla prigovor prijeboja sukladno čl. 196. Zakona o obveznim odnosima.

5. U žalbenoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno duguje li tuženik tužiteljici naknadu plaće za razdoblje od nezakonitog otkaza 16. listopada 2015. pa do povratka na rad 13. veljače 2019., kao i isplatu materijalna davanja vezanih uz isto razdoblje na ime regresa, božićnice, uskrsnice, jubilarne nagrade te s osnova participacije u uspjehu kompanije.

6. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke IM i njegovih dopuna utvrđeno je da tužiteljici po osnovi naknade plaće i razlike u neisplaćenoj plaći, te participacije radnika u uspjehu kompanije pripada ukupni iznos 362.290,41 kuna, a nakon umanjenja za nesporno isplaćenu otpremninu od 139.834,06 kn, da tužiteljici pripada ukupni iznos glavnice s osnova neisplaćenih plaća u iznosu od 230.617,14 kn/ 30.608,15 eura s time da je vještak u dopuni svog nalaza i mišljenja obrazložio da nakon prijeboja na dan 13. veljače 2019. ukupan iznos neisplaćenih bruto plaća sa kamatom za razdoblje od 16. siječnja 2019. do 13. veljače 2019. iznosi 222.456,35 kn/29.525,03 eur, kojom iznosu su pribrojena daljnja potraživanja po osnovi dospjelih neisplaćenih bruto plaća i to za razdoblje od 15. siječnja do 31. siječnja 2020. u iznosu od 4.296,16 kn/570,20 eur i za razdoblje od 1. veljače do 19. veljače 2020. u iznosu od 3.864,63 kn/512,92 eur, to je prvostupanjski sud po osnovi neisplaćenih plaća dosudio tužiteljici upravo navedeni iznos od 30.608,15 eura/ 230.617,14 kn sa zateznom kamatom i to na iznos od 29.525,03 eura/222.456,35 kn od 14. veljače 2019., a ne od 16. siječnja 2019. kako je tužiteljica tražila budući je vještak u svom nalazu izvršio daljnje ukamaćivanje bruto plaće od siječnja 2019. do 30. veljače 2019. i iskazao ga je na dan 13. veljače 2019. jer je zaključio da tužiteljici pripada kamata na taj iznos sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a počev od 14. veljače 2019. pa do isplate, a na bruto iznos od 570,20 eura od dana 16. veljače 2019. do isplate, te na bruto iznos od 512,92 eura od dana 16. ožujka 2019. do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

7. Prvostupanjski je sud nadalje temeljem čl. 69. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora- dalje KU koji je važio u spornom razdoblju, a kojim je propisano da se poslodavac obvezuje isplatiti radniku dodatak na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regres) u visini 2.000,00 kn neto po radniku do 15. srpnja tekuće godine i prigodnu nagradu za Božić (božićnicu) u iznosu od 1.000,00 kn neto te pred Uskrs svakom radniku uručiti dar u naravi u visini od 400,00 kn, kao i čl. 79. KU kojim je propisano da radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za ukupni staž za 30 godina u iznosu od 4.500,00 kn, pa kao tužiteljica u promatranom razdoblju zbog nezakonite odluke o otkazu nije ostvarila pravo na regres, Božićnicu i Uskrsnicu niti je ostvarila pravo na jubilarnu nagradu za nespornih 30 godina radnog staža, zaključio da je zahtjev tužiteljice osnovan i to u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem financijskog vještaka u iznosu od 14.400,00 kn/1.911.21 eur pa kako prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da ukupni iznos glavnice od 14.400,00 kn sa kamatom na dan 13. veljače 2019. iznosi 16.141,08 kn zaključio je da je osnovan i zahtjev tužiteljice za isplatu daljnje kamate na iznos od 14.400,00 kn počev od 14. veljače 2019. pa do isplate jer se taj dan smatra dospijećem istog potraživanja.

8. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Jednako tako, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je ovoga suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP) te da je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje žalbene razloge upire žalitelj u žalbi.

10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

11. Naime, pravilno je prvostupanjski sud pošavši od naprijed navedenih nespornih utvrđenja te od daljnjeg utvrđenja da tužiteljica za vrijeme kada je bila van procesa rada uslijed krivnje poslodavca (nezakonite odluke o otkazu) ima sukladno odredbi čl. 95. st. 3. i 5. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) pravo na isplatu naknade plaće u visini prosječne plaće isplaćene joj u zadnja tri mjeseca prije nezakonitog otkazivanja, da s obzirom da je u to vrijeme na snazi bio Kolektivni ugovor, ima pravo i na isplatu naknade za Božić i Uskrs te regres temeljem čl. 69. st. 1. i 2. i čl. 70. KU, i to u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka koji je ocijenio objektivnim i stručnim te ga u cijelosti prihvatio zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

12. Visina naknade plaće u utuženom razdoblju pravilno je utvrđena prema prosjeku - isplaćene bruto plaće za tri posljednja mjeseca u kojima je tužiteljica kao radnik radila kod tuženika prije nezakonite odluke o otkazu, dakle prema prosjeku plaće za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2015. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe KU kada je tužiteljici dosudio naknade s osnove neisplaćene božićnice, uskrsnice i neisplaćenog regres u utuženom razdoblju, u visini pravilno utvrđenoj na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

13. Odredbom čl. 95. st. 5. ZR propisano je: "Ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca." Tužiteljica je tužbom zatražila naknadu plaće u visini prosječne plaće koja joj je bila isplaćena u prethodna tri mjeseca prije nezakonitog otkaza. Sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio citiranu odredbu kad je odlučivao o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice jer tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdio niti dokazivao da bi pravo tužiteljice na naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza bilo drugačije regulirano kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Stoga je žalbeni prigovori tuženika, da je visinu naknade plaće trebalo izračunati prema odredbama KU, koji je tuženik prvi puta istaknuo u žalbi, neutemeljen i kao takav i neosnovan jer se u žalbi ne mogu s uspjehom iznositi nove činjenice i novi dokazi. Osim toga, ni sada u žalbi ne navodi u kojem bi se to dijelu primjena odredbe čl. 66. st. 3. KU povoljnije reflektirala na obveze tuženika prema tužiteljici zbog nezakonite odluke o otkazu.

14. I odluka o parničnom trošku tužiteljice je pravilna i zakonita kako po osnovu tako i visini (čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP), a iz sadržaja toč. 31. i 32. obrazloženja pobijane presude proizlazi da se radi o odluci o trošku tužiteljice, a ne tuženika, te da je pri donošenju odluke o trošku došlo do očite pogreške u pisanju, koju prvostupanjski sud može u svako vrijeme ispraviti.

15. Slijedom izloženih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i presudu suda prvog stupnja pod stavkom I, II i III izreke potvrditi kao pravilnu i zakonitu.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Matić