Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3438/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoga po punomoćeniku Juri Grbavcu, odvjetniku iz Splita, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2176/2020-15 od 13. rujna 2024., dana 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2176/2020-15 od 13. rujna 2024., u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, i u odluci o troškovima postupka sadržanim pod točkom II. izreke.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tužitelju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete za mjesec veljača 2020. iznos od 774,67 eura/5.836,72 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. rujna 2020. do isplate kako je je precizirano pod toč. I. izreke dok je za više traženo na ime naknade štete u iznosu od 13,86 eura/104,45 kuna zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod toč. II. naloženo je tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.037,46 Eur.

2. Protiv citirane presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i kojim je tuženiku naloženo naknaditi parnični trošak tužitelja, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istima.

3. Ujedno se žali i tužitelj na odluku o troškovima postupka sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i odluči u skladu sa istima.

4. Odgovor na žalbu je podnesen od strane tužitelja i pobija se žalba tuženika, sve sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje na prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna), dakle radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a), pa se presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a), što znači da se u maličnim sporovima prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U predmetnom postupku u sporu male vrijednosti primjenjuju se odgovarajuće odredbe članka 457. do članka 467. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, pobijana presuda je jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao vlasnika stana u [adresa], položenog na prvom katu č. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 72,64 m2, na isplatu razlike između zaštićene najamnine i slobodno ugovorene tržišne cijene najma stana u [adresa]. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da trpi štetu za mjesec rujan 2020., jer nije bio u mogućnosti slobodno ugovoriti najamninu za stan čiji je vlasnik, čime smatra da je ograničen u izvršavanju svojih vlasničkih prava.

9. U postupku je nesporno utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik stana u [adresa], na adresi [adresa], ukupne korisne površine 72,64 m2 smještenog na prvom katu zgrade položene na čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je Općinski sud u Splitu pravomoćnom presudom pod poslovnim brojem P-4759/09. (Gžnaj-6/12 od 5. prosinca 2012.) naložio ovdje tužitelju, kao vlasniku predmetnog stana, sklapanje ugovora o najmu stana sa KZ kao najmoprimcem koji je dužan plaćati najamninu u iznosu od 160,59 kuna,

- da su osobe koje su stekle zajedno sa najmoprimateljicom pravo da ga koriste SZ, VZ i ČZ,

- da KZ plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 183,65 kuna.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev na ime naknade štete u iznosu kako je to navedeno u izreci pobijane prvostupanjske odluke.

11. Potrebno je istaknuti da pravilnost činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja žalitelj ne može s uspjehom osporavati budući da time ističe nedopušteni žalbeni razlog jer je riječ o sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP). U sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje te je za drugostupanjski sud činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4778/2008 od 1. ožujka 2012.).

12. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik odgovoran što tužitelj za predmetni stan ne može ostvariti tržišnu najamninu jer prema Zakonu o najmu stanova („Narodne novine“, broj: 91/96 i 48/98 u daljnjem tekstu: ZNS), vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, nametnuo prekomjeran teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimca, što predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva, a isto je protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je ratificirana 5. studenog 1997. kao i odredbama čl. 48. st. 1. uz ograničenja prema čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Time da je na temelju članka 1045. stavak 1., kao i članak 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje ZOO) nastao izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu.

13. Takvo pravno shvaćanje u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, a žalba tuženika nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. Tuženik u žalbi ističe da podneseni zahtjev za mirno rješenje spora ne korespondira s podnesenom tužbom u vidu identiteta spora i da je, pravilnom primjenom odredbe čl. 186. a st. 6. ZPP-a, tužbu valjalo odbaciti.

15. Prema mišljenju ovog žalbenog suda, pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor nedostatka procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe jer je tužitelj u spis predmeta priložio zahtjev kojeg je prije parnice uputio tuženiku i kojim je tražio isplatu jedne mjesečne najamnine i svih budućih najamnina (dakle, sve dok povreda ne prestane). Okolnost, da se zbog proteka vremena visina tržišne najamnine povećala, a posljedično tomu i visina tužbenog zahtjeva, ne nameće tužitelju potrebu podnošenja novog zahtjeva za mirno rješenje spora. Naime, radi se o činjenično i pravno istoj vrsti zahtjeva, koji se veže na već ranije podnesen zahtjev u smislu odredbe članka 186. a. ZPP-a ( analogno shvaćanju iz odluke VSRH-a broj Revr- 140/10 od 9. studenog 2011.).

16. Nadalje, sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je zauzeo pravilno pravno shvaćanje da je tuženik odgovoran za štetu koju tužitelj trpi i u visini koju je pravilno utvrdio. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj ničim nije opravdao tako visoko postavljeni iznos tržišne najamnine koji je navodno mogao ostvariti u spornom razdoblju i da je predmetni stan mogao iznajmljivati po tržišnim uvjetima.

17. Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2364/16 od 18. prosinca 2019. vlasnici stanova imaju pravo na naknadu te kako se ona u ovakvim slučajevima dosuđuje prema punoj, tržišnoj vrijednosti najamnine. Pri tom, vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio i to za iznos tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće s obzirom na to da vlasnik zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo, kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i na isto se upućuje žaliteljicu radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

18. Potrebno je navesti i to da predmetna tražbina tužitelja koja se odnosi na naknadu štete (u visini razlike tržišne i zaštićene mjesečne najamnine koja dospijeva mjesečno) prema odredbi iz članka 230. stavka 1. , 215. st.1 i 1086. ZOO-a, nije zastarjela. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi i rješenju broj Rev- 1104/18-3 od 22. siječnja 2019. iznio pravno stajalište od kada počinje teći zastarni rok i dao razloge za to, i u konkretnom slučaju nije nastupila zastara samog prava s obzirom da, u konkretnom slučaju, nije riječ o povremenim tražbinama već o potraživanju naknade štete pa ne može doći do prekluzije prava (tako i Županijski sud u Splitu u odluci Gž-552/23 od 25. svibnja 2023.).

19. Žalitelj neosnovano ističe da prvostupanjski sud nije dao razloge radi kojih smatra neosnovanim tuženikov prigovor doprinosa vlastitoj šteti jer je mogao raskinuti ugovor o najmu s najmoprimcem i naplatiti mu tržišni najam pa da mu zbog toga ne pripada pravo na naknadu. Naprotiv, prvostupanjski je sud valjano otklonio i obrazložio navedeni prigovor i ovaj žalbeni sud u potpunosti prihvaća njegove razloge.

20. Konačno, niti žalbeni navodi da se potraživanje tužitelja trebalo umanjiti za obveze plaćanja propisanih poreza i prireza nisu osnovani jer se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu radi naknade štete, a ne isplati najamnine.

21. Žalbeni navodi glede pogrešnog navođenja datuma potraživanja ne utječu na zakonitu odluku suda prvo stupnja jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se radi o naknadi štete za rujan 2020.

22. Pravilna je i odluka o trošku, utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i sud prvog stupnja pravilno je odlučio po istima jer se mogu uzimati samo obrazloženi podnesci koji su bili neophodni tijekom dokaznog postupka za vođenje parnice.

23. Slijedom izloženog, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, jer odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud i iste ne mogu biti predmet žalbenog postupka zbog naprijed navedene zakonske odredbe.

24. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat – članak 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Ankica Matić