Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-41/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MV, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-iz- 1/2025. (Kovm-1/2025.) od 3. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog MV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-iz-1/2025. (Kovm-1/2025.) od 3. siječnja 2025., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog MV, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1 točke 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor je okrivljenom MV uračunato vrijeme lišenja slobode od 30. kolovoza 2024. do 30. rujna 2024. te od 7. listopada 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni MV po branitelju, odvjetniku Franji Ribiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje, a podredno da preinači pobijano rješenje na način da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
6. Protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv okrivljenika potrebno opravdano i nužno produljiti mjeru istražnog zatvora, jer jedino ta mjera s uspjehom otklanja navedenu opasnost.
7. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ispravno prvostupanjski sud gradi na okolnosti, načinu i brojnosti kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je počinio četiri kaznena djela u razmaku od 16. srpnja 2024. do 30. kolovoza 2024., čime je iskazao značajan stupanj upornosti i kriminalne volje. Naime, okrivljeni MV se u ovom postupku podignutom optužnicom tereti da bi istovremeno dok je bio policijski službenik još u aktivnoj službi sa službenim pištoljem za koji je bio zadužen počinio kazneno djelo razbojništva, dok se, isto tako, tereti i da je iz prostorija Jedinice specijalne i interventne policije drugom policijskom službeniku otuđio pištolj i jedan spremnik sa pripadajućim streljivom, dok je u drugom navratu, također, drugom kolegi otuđio automatsku pušku sa streljivom, te se dodatno tereti i da je neovlašteno posjedovao i nabavljao oružje i veću količinu streljiva. Navedeno, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu okrivljenikovu kriminalnu volju, upornost i znatnu dozu drskosti da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik osporava upornost u protupravnom postupanju.
8. Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Protivno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako činjenice da je okrivljenik neosuđivana osoba nije okolnost koja bi s uspjehom dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj primjeni istražnog zatvora, s obzirom da je ranija (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ali ne i odlučna.
9. Isto tako, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, žalbom istaknute okolnosti u vidu priznanja kaznenih djela za koja se okrivljenika tereti, uz izraženo kajanje, kao i obećanje da će okrivljenik voditi uredan život, zatim navodi kojima ističe učinak četveromjesečnog boravka u istražnom zatvoru na njega, te da je njegovo postupanje predstavljalo izolirani događaj nisu odlučne okolnosti, koje bi s uspjehom dovele u pitanje zaključak o postojanju vjerojatnosti da bi okrivljenik, boravkom na slobodi, ponovio isto ili slično kazneno djelo.
10. Neprihvatljivi su žalbeni navodi kojima žalitelj osporava pravilnost pobijane odluke na način da iznosi obranu, navodeći da je njegovo postupanje bilo posljedica jakog emocionalnog stresa zbog kojeg nije bio svjestan stvarnih posljedica svog postupanja, a koji su očigledno usmjereni na umanjenje kaznenopravne odgovornosti okrivljenika, a o kojoj će odlučivati raspravno vijeće nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, ako optužnica bude potvrđena.
11. I po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ista se svrha, protivno žalbenim navodima, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora bilo kojom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., a kako to žalbom sugerira žalitelj.
12. Ujedno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, time nije došlo niti do povrede zajamčenog prava na slobodu žalitelju, a obzirom da se produljenje istražnog zatvora ukazuje razmjernim postizanju njegovog opravdanog cilja uzimajući u obzir opći interes društva te uvijek postojeću, predvidivu i realnu opasnost da bi navedeni okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti, kao i da navedeno svakako uživa prednost nad pravom pojedinca na slobodu.
13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
