Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-23/2025-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽS, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-iz- 15/2024. (Kovm-21/2025.) od 24. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ŽS kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-iz-15/2024. (Kovm-21/2025.) od 24. prosinca 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ŽS, zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1.KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1 točke 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor je okrivljenom ŽS uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. rujna 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ŽS po branitelju, odvjetniku Bojanu Becingeru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju svojom žalbom ističe okrivljenik kada navodi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i proturječna razlozima, te da pobijano rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama vezano uz ocjenu posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza.

5.1. Naime, odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. propisano je da će sud u obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru određeno i potpuno izložiti činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo i razloga iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., razloga zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom, kao i razloga o jamstvu, a prilikom produljenja trajanja istražnog zatvora i okolnosti koje opravdavaju njegovu daljnju primjenu. Stoga, je prvostupanjski sud u svemu postupio sukladno zahtjevima odredbe članka 124. stavka 3. ZKP/08. kada je naveo svoje razloge pod točkama 3.1., 4.1., 4.2. , 4.3. i 5. pobijanog rješenja.

5.2. Nadalje, protivno žalbenim navodima, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio (točke 3.1.- 3.2.) iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, odnosno iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, kao i iz iskaza svjedoka prikupljenima tijekom istrage, a takav zaključak u cijelosti pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz brižljivu i savjesnu ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena, pa će tako odlučivati, među ostalim, i o vjerodostojnosti iskaza svjedoka i žrtve, te ih dovesti u vezu sa ostalim provedenim dokazima, a napose materijalnim dokazima koji prileže spisu.

5.2.1. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje do sada prikupljenih dokaza, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će ocjena dokaza biti u nadležnosti raspravnog vijeća, ako optužnica bude potvrđena.

6. Protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv okrivljenika potrebno opravdano i nužno produljiti mjeru istražnog zatvora, jer jedino ta mjera s uspjehom otklanja navedenu opasnost.

7. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog ŽS i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela (list 76 spisa). Pobijano se rješenje, protivno žalbenim navodima, pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavljaju na teret dva kaznena djela i to kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina na način da je u razdoblju duljem od mjesec dana izvršio više spolnih odnošaja s žrtvom-djetetom i to zlouporabom teškog položaja tog djeteta, kao i kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11. počinjeno na način da je u razdoblju od preko mjesec dana uporno nastojao uspostaviti neželjeni kontakt sa žrtvom te ju potom nagovarao da nastave odnos, što je žrtva odbijala pa ju je okrivljenik nastavio verbalno zlostavljati, a što je rezultiralo time da se žrtva započela samoozljeđivati, a što sve ukazuje da je okrivljenik iskazao ustrajnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Navedeno prvostupanjski sud ispravno dovodi u vezu s ranijom prekršajnom osuđivanosti okrivljenika zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) na novčanu kaznu, koja očigledno nije spriječila okrivljenika da se suzdrži od protupravnog postupanja s obzirom da je sada osnovano sumnjiv za jedno od težih kaznenih djela. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7.1. S obzirom da je prvostupanjski sud vrednovao okrivljenikovu raniju prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja s elementima nasilja, neosnovan je i daljnji žalbeni navod da se zaključak o postojanju iteracijske opasnosti temelji isključivo na težini i naravi kaznenog djela za koje je optužen, kao i žalbeni navod da nije cijenjen prijašnji život okrivljenika, koji je uostalom, osim kroz raniju prekršajnu osuđivanost, vrednovan i kroz utvrđenje suda da je okrivljenik neosuđivan zbog kaznenih djela.

8. Nadalje, neosnovan je i daljnji žalbeni navod okrivljenika kojim ističe da se pod točkom 1. optužnice tereti za inkriminaciju u duljini od svega 3 dana, osporavajući na taj način iteracijsku opasnost, a s obzirom da iz činjeničnog opisa optužnice proizlazi da ga se tereti da je počinio kazneno djelo u periodu od mjesec i pol dana, točnije od 10. svibnja 2024. do kraja lipnja 2024., što upućuje na upornost u protupravnom postupanju. Isto tako, bez utjecaja na zaključak o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora je i žalbeni navod okrivljenika da ga se tereti u ovom postupku da je počinio kazneno djelo uz pristanak žrtve, jer žalitelj na taj način ocjenjuje vjerodostojnost iskaza žrtve djeteta TS, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će ocjena dokaza, kako je već ranije navedeno biti u nadležnosti raspravnog vijeća, ako optužnica bude potvrđena.

9. Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se, za sada, jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Pritom isticanje okrivljenika na raniju kaznenu neosuđivanost, ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora, s obzirom da je ranija (ne) osuđivanost samo jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ali ne i odlučna.

10. Isto tako, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, žalbom istaknute okolnosti da je okrivljenik vodio uredan obiteljski život nisu odlučne okolnosti, koje bi s uspjehom dovele u pitanje zaključak o postojanju vjerojatnosti da bi okrivljenik, boravkom na slobodi, ponovio isto ili slično kazneno djelo.

11. I po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ista se svrha, protivno žalbenim navodima, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora bilo kojom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti predloženim mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., a kako to žalbom sugerira žalitelj s obzirom da navedene mjere ne predstavljaju valjanu garanciju za prevenciju utvrđene iteracijske opasnosti.

12. U odnosu na žalbene primjedbe žalitelja kojima se poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, smatrajući da se ista može primijeniti, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražnozatvorske osnove mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

13. Ujedno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ističe se žalitelju da se produljenje istražnog zatvora i nadalje ukazuje opravdanim i nužnim, a time i razmjernim postizanju njegovog opravdanog cilja uzimajući u obzir opći interes društva te uvijek postojeću, predvidivu i realnu opasnost da bi navedeni okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti kazneno djelo, kao i da navedeno svakako uživa prednost nad pravom pojedinca na slobodu.

14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan