Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5735/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, po generalnoj punomoći Su-779/2021, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6526/2021-21 od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6526/2021-21 od 26. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđuju se ništetnim odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula), sadržane u čl. 1., čl. 7. i čl. 12. Ugovora o kreditu broj: 9012544178, između tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, kao kreditora, sklopljenog dana 29. svibnja 2007. godine, solemniziranog dana 31 svibnja 2007. godine po javnom bilježniku Marijanu Miškoviću, broj ovjere: Ov-8188/07, pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana. (toč. I) dok je u točki II. naloženo tuženiku isplatiti iznos od 2.444,19 EUR[1] / 18.415,76 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a u točki III naloženo je tuženiku tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.734,70 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude pravodobno podnesenom žalbom žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno istu ukinuti uz naknadu troškova postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom dana 29. svibnja 2007., kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.033,14 CHF prema uvjetima i rokovima kako je određeno predmetnim Ugovorom. I to odredaba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.

6. Nadalje neosnovano tuženik ističe da je pobijana presuda nevaljana iz razloga što je svoje utvrđenje o ništetnosti spornih ugovornih odredaba prvostupanjski sud izveo primjenom odredbe čl. 502. C ZPP-a.

7. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

8. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), a stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 12. lipnja 2019.

9. Također tuženik neosnovano upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a u pogledu savjesnosti i poštenja, odnosno postupanja koje uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, navodeći kako je tužitelj prihvatio ugovor i svaku pojedinačnu odredbu i da je ugovor stvarna volja ugovornih strana.

10. Naime, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je u čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a kako je to već navedeno.

11. S obzirom na to da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03), čitavo vrijeme dok se koriste, prvostupanjski sud je na temelju financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo utvrdio da je tužitelj preplatio navedeni kredit po osnovi nepoštete odredbe o valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 2.441,19 eura, koliko je tužitelj zatražio.

12. Da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, a čije su odredbe implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Primjenjujući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedena odredbe nije bilo. Time za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja.

13. Tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu u navedenom dijelu nepoštene, odnosno ništetne, međutim, osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa koji su pokrenuli potrošači obvezuje ostale sudove pa se tužitelj u ovom postupku individualne pravne zaštite može pozvati na sadržaj navedene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, tako da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava (čl. 1111. ZOO-a), prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

14. Također ne osnovano tuženik u žalbi smatra kako na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja utječe činjenica a je ugovor u cijelosti ispunjen jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Naime, predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. Tuženik u žalbi smatra da je priznata tražbina tužitelja koja je u zastari.

16. Tužba tužitelja je podnesena dana 2. kolovoza 2021., što znači da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina u odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

17. Za ponoviti je da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekinuta, a ponovno je počela teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu takve tužbe, pa je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka te je prigovor tuženika da je zahtjev tužitelja u zastari, neosnovan.

18. U tom smislu nisu osnovane žalbene tvrdnje o zastari predmetne tražbine i zastarnom roku od tri godine jer tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, vraćanju primljenog zbog djelomično ništetne odredbe ugovora, zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina u smislu odredbe članka 225. ZOO-a. Osim toga zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na utvrđenje ništetnim valutne klauzule i ovdje tuženika postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i rok od pet godina nije protekao do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 23. travnja 2021. Podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu bila je prekinuta zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, i rokovi zastare ponovno su počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

19. Kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, a ista se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak postupka.

21. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević