REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-134/2024-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tomislava Zorića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠL, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: Kzd-135/2022- 37 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I./ U povodu žalbe optuženog ŠL, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II./ Žalba optuženog ŠL je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: Kzd-135/2022-37 od 3. lipnja 2024., optuženi ŠL proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11. i jednog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem iz članka 323. a KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude, te su mu za svako počinjeno kazneno djelo na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11, članka 139. stavak 2. KZ/11. i članka 323 a. KZ/11., a sve u vezi sa člankom 48. stavak 2. KZ/11. utvrđene kazne zatvora u trajanju po šest mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora u trajanju jedne godine na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. . Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi ŠL je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvije stotine) eura.
3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi ŠL putem branitelja Vinka Gulišije, odvjetnika u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o izrečenoj kazni, odnosno sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da se optuženik oslobodi optužbe za počinjenje kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. i 323.a KZ/11 te da mu se izrekne znatno blaža kazna sa bitno kraćim rokom provjeravanja.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik, optuženi ŠL i branitelj optuženika, odvj. Vinko Gulišija.
7. Žalba optuženika je bespredmetna.
8. Naime, ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka presude nerazumljiva, u prvostupanjskoj presudi izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih iskaza i onih danih u postupku zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati.
9. Pobijanom presudom optuženi ŠL proglašen je krivim, između ostalog, zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem iz članka 323.a KZ/11. Ovo kazneno djelo čini onaj tko nasiljem, zlostavljanjem, iživljavanjem ili drugim osobito drskim ponašanjem na javnom mjestu drugoga dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Jedno od bitnih obilježja ovog kaznenog djela je, dakle, da je počinjeno na javnom mjestu. Iz činjeničnog opisa pobijane presude proizlazi da je kazneno djelo počinjeno u stanu u kojem je živjela oštećena ZL. Osnovna karakteristika javnog mjesta je da se na istom može zateći neodređeni broj ljudi, što sigurno nije stan oštećenice, stoga je nejasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik počinio ovo kazneno djelo, kada bitna obilježja istog ne proizlaze iz činjeničnog opisa.
10. Nadalje, prvostupanjska presuda je nerazumljiva i u dijelu odluke o kazni jer je prvostupanjski sud za sva četiri terećena kaznena djela zbog kojih je proglasio optuženika krivim primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11., iako za to nije bilo potrebe s obzirom na utvrđene kazne. Odredbe o ublažavanju kazne primjenjuju se kada postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom. Za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina, za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11. do tri godine zatvora, a za kazneno djelo iz članka 323. a KZ/11. do tri godine pa kad se uzmu u obzir utvrđene kazne zatvora, za pojedinačne kazne zatvora u trajanju po šest mjeseci nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne kod utvrđivanja kazni zatvora za kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. i 323.a KZ/11.
11. Osim toga, u obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski je sud propustio obrazložiti iz kojih razloga je u odnosu na svako kazneno djelo zbog kojeg je optuženika proglasio krivim utvrdio, bez obzira na zakonske okvire kažnjavanja, upravo kazne zatvora u trajanju po šest mjeseci.
12. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je optuženi ŠL priznao počinjenje terećenih kaznenih djela, a što je u suprotnosti sa sadržajem zapisnika s rasprava. Naime, iz zapisnika s rasprave od 8. ožujka 2024. proizlazi da je optuženik na upit suda kakav stav zauzima prema optužbi izjavio da se ne smatra krivim za četiri kaznena djela koja mu se optužnicom KOz-DO-97/22. stavljaju na teret, dok iz obrane optuženika na kraju dokaznog postupka, na raspravi 3. lipnja 2024. proizlazi da u cijelosti priznaje počinjenje terećenih kaznenih djela, kaje se iskreno, prethodno se već ispričao svojoj bivšoj partnerici ZL, a koja je tu ispriku i prihvatila. Napomenuo je da nije činio kaznena djela te da od događaja nema kontakt sa ZL koja je i tražila da se mjere opreza ukinu jer ih se pridržavao. Iz ovakve obrane proizlazi da optuženik priznaje svoje postupanje prema oštećenoj ZL, dok njezinu djecu, malodobne Š i Z ne spominje, tako da se iz njegove obrane ne može iščitati priznaje li i počinjenje kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Prema odredbi članka 417.a stavak 4. ZKP jedino ako je optuženikovo priznanje na raspravi potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, sud će u dokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom te troškovima kaznenog postupka. Način obrane optuženika u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. ne predstavlja potpuno priznanje, niti je priznanje sukladno već pribavljenim dokazima, stoga je prvostupanjski sud bio dužan izvesti potrebne dokaze, a potom i obrazložiti na temelju kojih dokaza i zašto nalazi utvrđenim da je optuženik počinio i ova kaznena djela. To posebno kada se imaju na umu iskazi oštećene ZL koja je navela da je optuženik po otvaranju vrata stana nasrnuo na FL i „plesnuo ga“, na što je F „počeo kričati“, a kada je nasrnuo na nju F je vikao da ju pusti, ali ne opisuje gdje se u tom trenutku nalazi Z, dijete u dobi od oko tri godine. U svom iskazu svjedokinja UL navodi da joj je bilo žao Željanine malodobne djece jer su bila prisutna događaju i „kričala su“, dok je svjedok ŽL čuo djecu da plaču. Iz ovakvog opisa događaja, prema iskazima žrtve i svjedoka, ostaje nejasno što su djeca vidjela, na koji način su to doživjela, posebno trogodišnje dijete Z, odnosno ima li jednokratna izloženost žrtvine djece agresivnom ponašanju optuženika sva obilježja kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.
13. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, ako se optuženik u odnosu na sve točke optužbe očituje da se smatra krivim, postupiti u skladu s odredbom članka 417.a ZKP, potom obrazložiti presudu kako je to propisano člankom 459. stavak 6. i 7. ZKP, a ako njegovo priznanje nije potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložiti sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, tako utvrđeno činjenično stanje podvesti pod obilježja inkriminiranih kaznenih djela i utvrditi je li optuženik počinio terećena kaznena djela. U odluci o kazni treba posebno obrazložiti svaku utvrđenu kaznu, razloge primjene odredbi o ublažavanju, kao i iz kojih razloga (članak 51. stavak 1. KZ/11. – ocjena počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti) mu je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora, a ako izrekne uvjetnu osudu mora obrazložiti zašto smatra da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.
14. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
