REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj 130 P-3697/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tužene BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Mađeriću, odvjetniku u Zagrebu, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 13. studenog 2024. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika odvjetnika IČ i tužene osobno uz punomoćnika odvjetnika Luku Mađerića, dana 21. siječnja 2025. godine
P r e s u d i o j e :
I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi :
„Nalaže se tuženiku BČ (ranije: NČ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.625,85 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate. Nalaže se tuženiku BČ (ranije: NČ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“
II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 500,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 21. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1.Tužitelj u tužbi navodi kako su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak sporazumno razveden rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-1990/2021 od 18.02.2022. godine, kada je i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 19.10.2021. godine koji je sastavni dio rješenja o razvodu braka, kojim su stranke sporazumno i suglasno ugovorile sve bitna pitanja roditeljske skrbi. Istim Planom, stranke su sporazumno dogovorile i visinu uzdržavanja u mjesečnom iznosu 1.250 kn + podmirenje polovice svih troškova izvannastavnih aktivnosti djece (u razumnim okvirima), te troškove trenutnog vrtića dok dijete ne promijeni vrtić, dok su se roditelji sporazumjeli da će sve izvanredne troškove koji prelaze okvire predviđene Planom, podmirivati na jednake dijelove.
1.1. Tužitelj dalje navodi da uredno i redovito pomiruje troškove mjesečnog uzdržavanja za svako dijete, te je sukladno dogovoru s tuženom u cijelosti sam snosio trošak vrtića u 2021/2022 godine, koja je obveza prestala u rujnu 2022. godine, s obzirom da se na vrtić primjenjuje „školski kalendar“, te je sukladno Planu od rujna 2022. godine tužena u obvezi snositi polovicu troška vrtića i svih ostalih izvannastavnih aktivnosti, što nije uredno ispunjavala.
1.2. Tužitelj navodi da su stranke do rujna 2022. godine održavale određenu razinu komunikacije, što je naglo prekinuto podnošenjem kaznene prijave protiv tužitelja od strane tužene, te sada stranke komuniciraju isključivo preko punomoćnika.
1.3. Tužitelj zaključno navodi kako je od rujna 2022. godine do podnošenja tužbe platio sve račune za oboje djece koji se odnose na trošak vrtića, iako su roditelji prema sporazumu i zaključenom Planu isti trebali podmirivati u jednakim dijelovima. Sve ukupno je za razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023. godine platio 3.251,70 Eura, te predlaže sudu donijeti presudu po kojoj će tuženoj biti naloženo da mu isplati polovinu navedenog iznosa, odnosno 1.625,85 Eura sa zakonskom zateznom kamatom počem od dana podnošenja tužbe do isplate, sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška-
2. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u pisanu komunikaciju stranaka i potvrde o izvršenim uplatama, te su saslušani tužitelj i tužena kao stranke u postupku.
3. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako je sukladno Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi pokušala upisati djecu u državni/gradski vrtić prema mjestu svog prebivališta, te da je s tužitelj pokušala mirnim putem postići dogovor o premještaju djece. Tužitelj je inzistirao da djeca ostanu upisana u privatni vrtić „Srčeko“ navodeći da će on sam snositi trošak tog vrtića za oba djeteta do njihovog upisa u školu, zato što smatra da je privatni vrtić „Srčeko“ jedan od najkvalitetnijih vrtića u gradu koji će djeci pružiti maksimalnu pedagošku skrb, znanje i kvalitetu programa.
3.1. Ističe kako je tužitelj sam u obvezi snositi troškove privatnog vrtića obzirom da nije postupio po Planu te se nije suglasio da se djeca upišu u državni vrtić prema mjestu prebivališta majke, te su djeca ostala upisana u privatni vrtić obzirom je izričito izjavio da će sam snositi taj trošak. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, pri čemu ističe i da je tužitelj ustao tužbom u ovom postupku tek nakon što je protiv njega Općinsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu zbog više kaznenih djela, između ostalog i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji.
4. Između stranaka nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi, te da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem ovog suda odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 19.10.2021. godine koji se odnosi na zajedničku maloljetnu djecu stranaka. Istim Planom, roditelji su sporazumno dogovorili da će djeca pohađati vrtić, odnosno školu, prema mjestu prebivališta u [adresa], a na kojem mjestu živi majka (ovdje tužena). U tekućoj godini djeca će pohađati vrtić koji trenutno pohađaju (privatni Dječji vrtić Srčeko), dok se ne ispune pretpostavke da se prebace u drugi državni vrtić.
4.1. Nije sporno da se djeca nisu prebacila u drugi državni vrtić, te je mlt. N pohađao i dalje privatni dječji vrtić Srčeko sve do polaska u školu, a mlt. B isti privatni dječji vrtić pohađa i danas.
4.2. Nije sporno da je tužitelj plaćao trošak privatnog dječjeg vrtića za oboje djece u razdoblju od rujna 2022. godine do ožujka 203. godine u visini navedenoj u činjeničnom navodima tužbe, no sporno je da li mu je tužena dužna vratiti polovicu ukupno isplaćenog iznosa.
5. Na sporne je okolnosti proveden dokaz saslušanjem stranaka i uvid u priloženu dokumentaciju.
6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u spornom razdoblju plaćao ukupan trošak vrtića za oboje djece, iako su prema Planu zajedničke roditeljske skrbi dogovorili kako će oboje roditelja jednako sudjelovati u tim troškovima. Mlt. I je išao u vrtić „Srčeko“ sve do polaska u školu, a mlt. B još uvijek ide u vrtić. Od travnja 2023. godine, nakon podnošenja ove tužbe, tužena plaća polovicu troška vrtića kako su stranke i dogovorile, te smatra opravdanim zahtjev da mu vrati polovicu iznosa za vrijeme utuženog razdoblja.
7. Iz iskaza tužene proizlazi da smatra da su odredbama odobrenog Plana kao roditelji dogovorili mogućnost da se djeca prebace u gradske vrtiće. Ona je pokušala prebaciti djecu u vrtić na adresi svog prebivališta, no tuženik nije na vrijeme potpisao potrebnu suglasnost i na taj način ju prisilio da djeca nastave pohađati dosadašnji privatni vrtić, u koji je sin išao do kraja osnovne škole a kćer isti vrtić pohađa i danas. Navodi i kako je tuženik izričito izjavio da će plaćati trošak privatnog vrtića za oboje djece sve dok ne krenu u osnovnu školu.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud zaključuje kako stranke prema sklopljenom Planu imaju zajedničku roditeljsku skrb nad oboje djece, te su u tom smislu dužni zajednički i sporazumno donositi odluke o svim pitanjima koja se tiču zajedničke djece, pa tako i odluke o školovanju odnosno upisu ili ispisu iz odgojno-obrazovnih ustanova koje djeca pohađaju. Iz dokumentacije koju je dostavila tužena, proizlazi da je ista doista prijavila upis djece u gradski vrtić koji je na području njenog prebivališta, no očito je da su roditelji postigli zajednički sporazum da djeca nastave pohađati privatni dječji vrtić Srčeko, bez obzira što su sklopljenim Planom iskazali mogućnost drugačijeg dogovora (prebacivanja djece). Navedeno je i životno uvjerljivo, budući se djeca odrastanjem integriraju u vrtićke skupine, stječu navike i vežu se i uz prijatelje i uz odgajateljice, a očito je i da su oboje roditelja zadovoljni i sretni s ostankom djece u dosadašnjem vrtiću, jer isti je sin pohađao sve do odlaska u školu, a kćer ga pohađa i danas. Dakle, bez obzira što su Planom ostavili mogućnost premještaja, isti se nije realizirao niti je bilo koji roditelj tražio od suda donošenje odluke kojim bi se djeca prebacila u novi vrtić, iz čega je očito da je odluka o ostanku bila zajednička. Stoga, kako je Planom određeno da će dijete pohađati vrtić koji trenutno pohađa dok se ne ispune pretpostavke da se prebaci u drugi „državni vrtić“, očito je da se pretpostavke o promjeni vrtića nisu ispunile.
9. Uvidom u mail poruke punomoćnika stranaka, očito je da su roditelji postigli usmeni sporazum prema kojem se otac obvezao snositi troškove privatnog dječjeg vrtića sve do upisa djece u školu. Isto je jasno iz maila od 10.05.2023. godine (tjedan dana prije podnošenja tužbe) kojim punomoćnik tužitelja jasno navodi da je njegova stranka pristala da će snositi trošak vrtića i dalje, no zbog promijenjenih okolnosti (činjenice da je u međuvremenu tužena kazneno prijavila tužitelja).. naravno da otac više nije voljan plaćati vrtić u cijelosti, te traži naknadu polovice što je do tada plaćao.
9.1. Konačno, sklopljenim Planom roditelji su dogovorili da plaćanje novčanog iznosa uzdržavanja u iznosu od 1.250 kn po djetetu time da su za mlt. N odredili da će otac plaćati trošak vrtića za 2021/2022 godinu (dok za dalje ništa nije određeno), dok su za mlt. T odredili da će otac plaćati troškove trenutnog vrtića dok dijete ne promijeni vrtić (što se još uvijek nije dogodilo). Dakle, pisanim Planom nije niti određeno da bi roditelji zajednički u pola dijela snosili troškove dječjeg vrtića, jer je jasno da taj trošak nije dogovorena izvannastavna aktivnost.
10. Stoga, suprotno pravnom stavu tužitelja, u konkretnom slučaju vrijedi i usmena pogodba koju su roditelju dogovorno sklopili, a koju je otac uredno izvršavao sve dok se, po njegovom stavu, nisu promijenile okolnosti te je povukao usmeni dogovor. Usmena pogodba u konkretnom slučaju ima jednaku važnosti kao i pisana, naročito kada se uzme u obzir da je otac za čitavo vrijeme trajanja uredno izvršavao ono što su se roditelji dogovorili. Nije sporno da je od kada je raskinuo usmenu pogodbu tj. svibnja 2023. godine majka uredno nastavila plaćati polovicu cijene vrtića te je time u svenu postupila prema usmenom dogovoru i za vrijeme njegovog trajanja i nakon njegovog prestanka.
10.1. Slijedom navedenog, nema pravog osnova po kojem bi tužena bila dužna tužitelju nadoknaditi utuženi iznos, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i presuđeno je kao u izreci.
11. Prema čl. 154 st. 2 ZPP-a, sud je dosudio tužiteljici parnični trošak ovog postupka u traženoj visini 400,00 Eura uvećane za pripadajući PDV, odnosno ukupno 500,00 Eura. Prema naznačenoj VPS u iznosu 1.625,85 Eura, tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 13.11.2023. te trošak zastupanja na ročištu 13.11.2024., svaka radnja u vrijednosti 200 bodova.
U Zagrebu, 21. siječnja 2025. godine
SUDAC :
Tea Golub
POUKA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.
DNA :
- Pun. Tužitelja
- Pun. Tužene
