Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-919/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Draženu Srb, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Zlatku Knezović, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 10. prosinca 2024., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl.3. Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 62000145632/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 15. lipnja 2005., koji je potvrđen dana 27. lipnja 2005. kod javnog bilježnika Ružice Gagro iz Belišća pod brojem: OU-163/2005, u dijelu odredbe koji glasi: „…kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d., Osijek za devize na dan dospijeća…“

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužiteljici PD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 4.383,75 € (četiritisućetristoosamdeset- trieuraisedamdesetpetcenta), zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi od 01.02.2009. koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to;

- na iznos od 3,43 € počevši od 08.09.2005. do isplate,

- na iznos od 1,40 € počevši od 12.10.2005. do isplate,

- na iznos od 1,06 € počevši od 01.11.2005. do isplate,

- na iznos od 1,15 € počevši od 01.12.2005. do isplate,

- na iznos od 2,21 € počevši od 16.12.2005. do isplate,

- na iznos od 0,89 € počevši od 12.01.2006. do isplate,

- na iznos od 5,76 € počevši od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,66 € počevši od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,03 € počevši od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 11,84 € počevši od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 8,18 € počevši od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 7,84 € počevši od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 4,33 € počevši od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 2,51 € počevši od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 2,51 € počevši od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 4,51 € počevši od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,97 € počevši od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 2,27 € počevši od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 4,84 € počevši od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 8,32 € počevši od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 11,42 € počevši od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 10,67 € počevši od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 16,55 € počevši od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 14,81 € počevši od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 17,31 € počevši od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 32,91 € počevši od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 29,18 € počevši od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,97 € počevši od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 35,42 € počevši od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 30,26 € počevši od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 46,31 € počevši od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 55,98 € počevši od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 48,70 € počevši od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 50,05 € počevši od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 45,89 € počevši od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 47,20 € počevši od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 64,17 € počevši od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 66,83 € počevši od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 86,41 € počevši od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 80,59 € počevši od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 68,42 € počevši od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 68,30 € počevši od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 67,27 € počevši od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 71,59 € počevši od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 75,71 € počevši od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 76,16 € počevši od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 73,59 € počevši od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 74,54 € počevši od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 76,16 € počevši od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 74,93 € počevši od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 74,68 € počevši od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 73,10 € počevši od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 70,63 € počevši od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 73,78 € počevši od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 75,47 € počevši od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 74,91 € počevši od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 69,36 € počevši od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 73,50 € počevši od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 74,71 € počevši od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 72,79 € počevši od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 67,72 € počevši od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 65,08 € počevši od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 67,52 € počevši od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 69,90 € počevši od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 74,61 € počevši od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 71,91 € počevši od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 73,65 € počevši od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 74,30 € počevši od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 76,26 € počevši od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 78,11 € počevši od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 77,23 € počevši od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 75,09 € počevši od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 74,71 € počevši od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 74,73 € počevši od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 77,24 € počevši od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 80,18 € počevši od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 79,58 € počevši od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 80,86 € počevši od 01.11.2014. do isplate,

- na iznos od 83,09 € počevši od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 81,96 € počevši od 01.01.2015. do isplate,

- na iznos od 81,69 € počevši od 01.02.2015. do isplate,

- na iznos od 82,50 € počevši od 01.03.2015. do isplate,

- na iznos od 82,50 € počevši od 01.04.2015. do isplate,

- na iznos od 82,50 € počevši od 01.05.2015. do isplate,

- na iznos od 82,50 € počevši od 01.06.2015. do isplate,

- na iznos od 82,36 € počevši od 01.07.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.601,48 € (dvijetisućešestojedaneuroičetrdesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 21. siječnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, br. 5140030242/62000145632/2005 koji je potvrđen dana 27. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Ružice Gagro iz Belišća pod brojem OU-163/2005 kojim joj je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek (sada Addiko Bank d.d.) na dan korištenja kredita.

1.1. Citiranim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 10 godina s tim da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek, na dan dospijeća. Prva rata dospjela je 1. kolovoza 2005.

1.2. Navodi da joj prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Ponuđen joj je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Smatra da tuženik kao sastavljač ugovora i jača ugovorna strana pri sklapanju pravnog posla nije postupila ni u dobroj vjeri. Kao prosječni potrošač nije mogla znati za rizik tečaja CHF, nego je mislila da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik. Navodi da u ugovoru o kreditu postoji promjenjivi elemenat - valutna klauzula vezana uz CHF koja ukazuje na činjenicu da se u ovom slučaju radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, a za koju u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa ni danas, nije znala niti je mogla znati koliko će iznositi glavnica a koliko kamate tj. nije znala koliko će iznositi njezina kreditna obveza.

1.3. Uslijed tih promjena tuženik je na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao nepripadni iznos koji će točno precizirati nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Nije imala saznanja da će mjesečni anuitet porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate kredita pa i samu egzistenciju njene obitelji. Da je imala o tome saznanja nikada ne bi preuzela takvu obvezu.

1.4. Poziva se na odluke Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 od 9.4.2015, br. Rev-2245/2017 od 20.3.2018. te Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018.

1.5. Kako je pravomoćnim presudama utvrđena ništetnost ugovornih odredbi vezanih za ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. – 31.12.2008. to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

1.6. Prema odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača, odluka suda donesena je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona te obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, to su navedene presude i u ovom slučaju odnose na ugovorni odnos između nje i tuženika.

1.7. Prema čl. 1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno st. 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.

1.8. Navodi da je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1.9. Prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima propisano je da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, što tuženik isto odbija učiniti. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu Franak jest ta da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog ugovora ugovoren kunski kredit.

1.10. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom da je nastupila zastara navodnih tražbina tužiteljice. Tužiteljica nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje iznosa plaćenih prema Ugovoru o kreditu obzirom da više ne postoji obveznopravni odnos između stranaka temeljem Ugovora o kreditu koji je prestao ispunjenjem (otplatom kredita u cijelosti). Navodi da valutna klauzula nije nepoštena odredba prema ZPP/03 pa stoga niti ništetna jer je uočljiva, jasna i razumljiva.

2.2. Stoga predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. Tužiteljica se usprotivila navodima tuženika ostajući kod navoda tužbe i tužbenog zahtjeva kojega je nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja specificirala na način kako je to navedeno u izreci ove presude predlažući da sud tako postavljeni tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

4. Tuženik se u cijelosti usprotivio postavljenom tužbenom zahtjevu kao i preinaci tužbenog zahtjeva predlažući da ga sud kao neosnovan odbije.

5. Sud je presudom br. P-152/2020-28 od 17. siječnja 2022. prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti koju je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Sisku pod br. Gž-125/2022 od 9. listopada 2024. ukinuo i vratio na ponovni postupak.

6. Sud je u ponovljenom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Tužiteljica ĐD, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala da je 2005. zaključila ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama za adaptaciju kuće. Založni dužnici na navedenom ugovoru o kreditu su bili njen suprug Đ i svekrva P. Pregovore vezano za sklapanje ugovora obavljala je u poslovnici bivše Slavonske banke u [adresa], ali se ne sjeća s kojom osobom je pregovarala. U to vrijeme bila je zaposlena u KBC Osijek i ostvarivala stalna mjesečna primanja. Potreban joj je bio kredit u eurima i to oko 20.000,00. Bila je klijent bivše Slavonske banke i djelatnik banke joj je ponudio kredit u CHF jer se radilo o povoljnijem kreditu s manjom kamatom. Rekao joj je da je CHF stabilna valuta, ali ju nije upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Pristala je na kredit, pribavila dokumentaciju i popunila zahtjev. Dobila je već sačinjene ugovore po uvjetima banke. Pregledala je ugovore i zanimao ju je iznos kredita, rok otplate kao i visina rate. Odnijela je ugovore na ovjeru kod javnog bilježnika u [adresa] i bilježnica joj je rekla da samo potpiše ugovore kao i založni dužnici, ali joj nije tumačila pojedine odredbe ugovora. Ugovore je vratila u banku i kredit joj je ubrzo nakon toga odobren. Početne rate kredita uredno je otplaćivala preko svoje plaće. Nakon nekog vremena rata kredita joj se gotovo udvostručila. Moguće je da ne bi ni ispunjavala uvjete za kredit da joj je početna rata iznosila kao ova naknadno povećana. Nitko je iz banke nije obavještavao o razlozima povećanja rata, a nije se išla raspitivati u banku jer je o tome čula preko javnih medija. Slavonsku banku je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a tu banku je naslijedila sadašnja Addiko Bank čiji je stalni klijent. Kredit je ipak otplatila u cijelosti po povećanim iznosima. Dobila je i potvrdu od banke da je kredit otplaćen te su skinute hipoteke na predmetnoj nekretnini. Kredit je u cijelosti iskoristila za adaptaciju kuće kao fizička osoba u kojoj i dan danas živi sa svojom obitelji i nije korištena za iznajmljivanje niti obavljanje poslova pravnih osoba. Da je znala da će isplaćivati kredit u povećanim ratama zasigurno ga ne bih podizala jer joj je početna rata kredita iznosila oko 1.200,00 kn, a povećana je na gotovo dvostruki iznos. Dodala je da je prije zaključenja ovog ugovora podizala u istoj Slavonskoj banci kredit u eurima te se laički razumije u pojam tečaja i razumije razliku između fiksne i promjenjive kamatne stope. Nakon sklapanja ugovora nije u banci tražila izmjenu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jer nije ni znala da to može. Ističe da je kredit tražila u eurima, a djelatnik banke joj je preporučio kredit u CHF.

8. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Tonke Vulić zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog promjene tečaja CHF/KN na dan obračuna anuiteta u odnosu na tečaj CHF/KN na dan isplate kredita iznosi 33.029,38 kn za anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata uslijed CHF valutne klauzule.

9. Tužiteljica nije imala primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje dok je tuženik prigovorio nalazu vještakinje u podnesku od 2.12.2021. predlažući dopunu vještačenja na način da vještakinja usporedi stvarni otplatni plan sa izračunom u kojemu bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite.

10. Tužiteljica se usprotivila provođenju dopunskog vještačenja na ročištu od 6. prosinca 2021. jer se tuženik nije očitovao na nalaz i mišljenje u roku od 30 dana, koji je sud odredio još u srpnju, a tuženik je očitovanje dostavio 2.12.2021.

11. Sud je odbio prijedlog tuženika za dopunskim vještačenjem s obzirom da se nije očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje u određenom roku od 30 dana a rješenje suda kojim poziva stranke na očitovanje na nalaz i mišljenje je od 8.7.2021.

12. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

13. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke sklopile 15.06.2005. Ugovor o kreditu br. 5140030242- 62000145632/2005, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je potvrđen 27.06.2005. od strane javnog bilježnika Ružice Gagro iz Belišća pod brojem OU-163/2005;

- da je tuženik tužiteljici odobrio stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 35.000 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita uz rok vraćanja od 10 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za devize na dan dospijeća, odn. na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća;

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.000 CHF zaračunavaju kamate od 4,90 % godišnje, dekurzivno;

- da je tužiteljica u cijelosti otplatila navedeni kredit.

14. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe iz čl.3. navedenog ugovora o valutnoj klauzuli;

- da li tužiteljica ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi ugovora;

- da li je osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja.

15. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu tuženika, iskaz tužiteljice, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice opisan kao u izreci presude.

16. Sadržaj ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženik nije prijeporan ali je prijeporna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu koji glasi „…kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d., Osijek za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“ Upravo taj dio odredbe iz čl. 3. Ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu opisano kao u tom članku, sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom.

17. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za adaptaciju kuće pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 4,90 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

18. Prema odredbi čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

19. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.

20. U čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15., dalje u tekstu ZOO), samo je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

21. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužiteljici ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

22. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

24. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

25. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

26. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standarnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

27. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015.g. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

28. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09. 2003.g. do 31.12. 2008.g., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

29. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

30. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

31. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

32. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g. te odluku Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., kojim je utvrđena ništetnost odredbe promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a od koje pravomoćnosti, po mišljenju tužiteljice, i teče rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama.

33. Osim toga tužitelj se poziva i na odluku VTS RH Pž-6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

34. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužitelj je u toč. III. tužbe naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

35. Isto tako iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, a čiji je slijednik tuženik. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

36. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐDR, HD i javnog bilježnika jer je tuženik na ročištu održanom 10. prosinca 2024. odustao od tog dokaznog prijedloga.

37. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim jer sud prihvaća stav tužiteljice da je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužiteljice ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim tužiteljica se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev- 2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njena potraživanja.

37.1. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.

38. Zbog svega navedenog, sud je utvrdio kako su odredbe ugovora o kreditu kojima se uređuje promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita ništetne, pa je naložio tuženoj banci vratiti iznos tužiteljici koji je naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Navedeni iznosi utvrđeni su vještačenjem, utvrđen je iznos svakog anuiteta, kao i vrijeme njegovog plaćanja. Na dosuđene iznose tuženik treba tužiteljici platiti zateznu kamatu od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.

39. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača.

40. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

41. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

42. Tužiteljici, koja je ovu parnicu dobila u cijelosti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude, su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 2.601,48 €, koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23. dalje: Tarife), tri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženih podneska po punomoćniku od 01.07.2020., 21.07.2021. i 21.11.2024. sve po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 04.12.2020., 22.03.2021., 06.12.2021. i 10.12.2024. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznos od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, iznos od 425,00 € na ime 25% PDV-a na iznos od 1.700,00 €, iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 53,09 € na ime plaćene pristojbe na tužbu te iznosa od 91,58 € na ime plaćene pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

44. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 21. siječnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika