Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž Ovr-249/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa direktor OR, dipl. oec., a njega punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 5, protiv ovršenika FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-1091/2024-3 od 3. rujna 2024., 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba ovrhovoditelja ABC i preinačuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-1091/2024-3 od 3. rujna 2024. u toč. II. izreke, tako da se rješava:
Nalaže se ovršeniku FR da ovrhovoditelju ABC naknadi daljnji trošak izravne naplate u iznosu od 18,75 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja 3. rujna 2024. pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., u roku od 8 dana.
II Nalaže se ovršeniku FR da ovrhovoditelju ABC naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Nalaže se ovršeniku FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi ovrhovoditelju ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak nastao u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom u iznosu od 28,13 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja 3. rujna 2024. pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev ovrhovoditelja u preostalom dijelu."
2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga zbog bitnih povreda odredaba ovršnog i parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači te ovrhovoditelju dosudi iznos od 18,75 eura koji mu nije dosuđen, ili, ukine i tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U žalbi ističe kako je u pobijanom dijelu rješenja prvostupanjski sud odbio kao neosnovan dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 18,75 eura, a da za odbijanje nisu navedeni nikakvi zakonski razlozi, već se u obrazloženju tek paušalno navode tarifni brojevi koji ne stoje ni u kakvoj vezi sa predmetnim zahtjevom, pa se rješenje u tom dijelu ne može ispitati jer je nerazumljivo i proturječno, zbog čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u smislu odredaba Odvjetničke tarife. Nadalje, pogrešna primjena materijalnog prava očituje se u tome što se u točki 6. obrazloženja pogrešno primjenjuje Tbr. 11/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni tog tarifnog broja obzirom da se isti odnosi isključivo na rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava. U ovom slučaju ima se primijeniti Tbr. 11. toč. 5. i 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje, navodi kako rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž Ovr-277/2024-2 i rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž Ovr-244/2024 na koja se sud pozvao nemaju obavezno primjenjiv karakter tj. nemaju normativnu obveznost u ovome predmetu. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura.
3. Žalba je osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.– u daljnjem tekstu: OZ).
5. Žalitelj ne konkretizira ostale žalbene razloge bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka, a ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu daljnjih troškova ovrhe nastalih u postupku izravne naplate te potražuje trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINA-i u iznosu od 31,25 eura te trošak sastava prijedloga za naknadu troškova u iznosu od 15,63 eura, što s pripadajućim PDV-om ukupno iznosi 46,88 eura.
7. U nepobijanom dijelu u toč. I. izreke prvostupanjskim je rješenjem ovršeniku naloženo naknaditi ovrhovoditelju troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 28,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u toč. II. izreke zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan (za iznos od 18,75 eura). U obrazloženju svoje odluke sud prvog stupnja navodi da je ovrhovoditelju bio potreban trošak sastava predmetnog zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 15,63 eura sukladno Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) te trošak sastava zahtjeva radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe (FINA-i), ali ne u zahtijevanom iznosu od 31,25 eura, već u iznosu od 12,50 eura, sukladno Tbr. 11. toč. 6. u vezi s Tbr. 11. toč. 2. Tarife.
8. Po ocjeni ovog suda, žalitelj osnovano ističe da je navedeni trošak valjalo odmjeriti sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife, kojim je propisano da za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 11 toč. 1. i 2., ali ne više od 100 bodova. Obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje Tbr. 11. toč. 1. Tarife, jer se ne radi o predmetima iz predmetima iz Tbr. 7 toč. 2., 3. i 9. Tarife, koje regulira Tbr. 11 toč. 2 Tarife, to ovrhovoditelju, polazeći od novčanog iznosa koji se traži izravnom naplatom kao glavnice u iznosu od 289,29 eura, pripada 50% od 25 bodova, odnosno 12,5 bodova. Prema vrijednosti boda od 2,00 eura navedeno iznosi 25,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati PDV u iznosu od 6,25 eura, pa tako ovrhovoditelj za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe ima pravo na naknadu troška u iznosu od 31,25 eura, a ne 12,50 eura, kako je to pogrešno odmjerio prvostupanjski sud. Naime, iako odredba Tbr. 11. toč. 2. Tarife u dijelu u kojem se odnosi na postupke iz Tbr. 7. toč. 9. Tarife uređuje nagradu za sastav prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kada odredba toč. 6. toga Tbr. (kojom je uređen trošak dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe) upućuje na odredbu Tbr. 11. toč. 2., a ova pak dalje upućuje na Tbr. 7. toč. 9. onda je jasno da se u tom dijelu odnosi na sve predmete u kojima je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o tome radi li se o naplati na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili koje druge ovršne isprave (sudske odluke).
9. S obzirom da je prvostupanjski sud djelomičnim odbijanjem zahtjeva ovrhovoditelja u toč. II. izreke pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je usvajanjem žalbe, u smislu čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ preinačiti pobijano rješenje i naložiti ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi daljnje troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 18,75 eura tj. odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
10. Nadalje, obzirom da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom, valjalo mu je priznati i trošak na ime sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 13. toč. 1. Tarife) te odlučiti kao u toč. II izreke ovog rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan.
11. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Zadar, 21. siječnja 2025.
Sutkinja
Marina Tanta