Poslovni broj: P-1176/2017-94
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Generali osiguranje d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, zastupan po opunomoćeniku Draženu Biliću, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženika OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Dragutin Randeli, odvjetniku iz Sesveta, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. prosinac 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku OR, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Generali osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB:10840749604 na ime regresa isplati iznos od 65.304,00 kuna/8.667,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19.07.2014. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a za razdoblje od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kao i da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe:"
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.540,44 EUR, u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj Izvor osiguranje d.d. sada Generali osiguranje d.d. u tužbi od 28. veljače 2017. navodi da je dana 12. svibnja 2013. u mjestu Brezovec Zelinski kod k.br. 3/M došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali NR kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], BR OR kao suvozač u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], O ĐR kao putnik na zadnjem sjedalu u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], TR kao putnik na zadnjem sjedalu u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] i tuženik OR kao vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola (1,73 g/kg). Navodi da je isključivom krivnjom tuženika i to zbog alkoholom bitno smanjenih vozačkih sposobnosti došlo do prometne nezgode između osobnog automobila u vlasništvu tuženika marke i tipa KIA Sorento registarske oznake [registarska oznaka], kojim je tuženik i upravljao i automobila marke i tipa Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo OPG BR. Navodi da je tuženik dolaskom u svoj desni zavoj prešao u lijevu stranu kolnika namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera, prednjim dijelom vozila kojim je upravljao udario u prednji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] koji se kretao iz suprotnog smjera svojom desnom stranom kolnika. Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Sv. I. Zelini poslovni broj Pp3.P-1538/13 tuženik je oglašen krivim što je dana 12. svibnja 20133. upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola, pa su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, analizom alkohola u krvi (1,35 g/kg), a u mokraći (1,98 g/kg), utvrđena je koncentracija alkohola u krvi najmanje 1,73 g/kg, dakle kao vozač u organizmu imao alkohola više od 1,50 g/kg (promila) čime je počinio prekršaj iz čl. 199. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23., u daljnjem tekstu: ZSPC). Nadalje navodi da je vozilo tuženika u trenutku prometne nezgode bilo na dan štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom automobilske odgovornosti br. 4400026237. Croatia osiguranje d.d. je dana 22. travnja 2014. uputila regresni zahtjev tužitelju u kojem se navodi da je njihov osiguranik vozila registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo OPG BR dana **.**.2013. postavilo zahtjev za naknadu štete na vozilu temeljem svog kasko osiguranja te da su osiguraniku isplatili štetu u iznosu od 121.237,01 kuna/16.090,92 EUR, te je dana 21. srpnja 2014. upućen ponovni poziv na plaćanje regresnog duga. Tužitelj je na ime nastale štete broj St10/00227/14 po polici AO broj 4400026237 Croatia osiguranju d.d. na ime postavljenog regresnog zahtjeva (plaćene štete za oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka]) isplatilo dana 18. srpnja 2014. iznos od 121.237,01 kuna/16.090,92 EUR. Dana 11. prosinca 2014. tužitelj je uputio tuženiku regresni zahtjev da regresni dug u iznosu od 65.304,00 kuna/8.667,33 EUR uplati u roku od 15 dana, budući tuženik nije izvršio uplatu regresnog duga tužitelj ustaje ovom tužbom i predlaže donijeti presudu kao u odbijajućem dijelu izreke presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik smatra tužbu i tužbeni zahtjev neosnovanim i proturječnim. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Sv. I. Zelini proizlazi da je tuženik proglašen krivim za vožnju u alkoholiziranom stanju, ali isto tako je oslobođen od prouzročenja prometne nesreće te ističe da za nju nije odgovoran pa i sam zahtjev tužitelja nije utemeljen. Prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva, a također ukazuje na svu odgovornost i na moguću suodgovornost tužitelja u štetnom događaju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da mu naknadi trošak postupka.
3. Podneskom od 27. kolovoza 2021. (l 225) tužitelj obavještava sud je sukladno čl. 86. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. i 151/20 . ) došlo do preuzimanja portfelja i u dokaz pravnog sljedništva tužitelj dostavlja Ugovor o cesiji od 21. prosinca 2020. između Izvor upravljanje d.o.o. za usluge (prije Izvor osiguranje d.d.) za poslove neživotnog osiguranja i Generali osiguranja d.d. U tom podnesku ističe da je cedent Izvor upravljanje d.o.o. (ranije Izvor osiguranje d.d.) svoje dospjelo i nesporno potraživanje od cesusa/dužnika po ranije sklopljenim ugovorima o osiguranju koji je sklopilo Izvor osiguranje d.d. prema potpisu od rednog broja 1-1536 ustupilo cesionaru Generali osiguranje d.d. Prijenosom portfelja osiguranja Izvor osiguranja d.d. na društvo Generali osiguranje d.d. kao novog osiguratelja početkom 30. travnja 2020. što je konstatirano potpisom ugovora o cesiji od 21. prosinca 2020.. Sva prava i obveze kao i sporedna prava prethodnog osiguratelja/cedenta u cijelosti su prenesena na novog osiguratelja/cesionara, te prijenos nema učinak na prava i obveze ugovaratelja osiguranja i osiguranika iz prethodno spomenutih ugovora o osiguranja koji ostaju na snazi u neizmijenjenom obliku i sadržaju. Temeljem navedenog, prvobitni tužitelj Izvor osiguranje d.d. je prestao postojati kao osiguravajuća kuća, a uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra da je 4. svibnja 2020. prestao postojati i kao pravna osoba te je odlukom skupštine od 4. svibnja 2020. Izvor osiguranje d.d. preoblikovano u Izvor upravljanje d.o.o. koje društvo se ne bavi poslovima osiguranja.
4. Sukladno navedenom Generali osiguranje d.d. je pravni slijednik prvobitnog tužitelja Izvor osiguranje d.d. te se radi o zakonskoj sukcesiji propisnoj čl. 86. Zakona o osiguranju kojim je propisan prijenos i preuzimanje portfelja između društva za osiguranje u Republici Hrvatskoj. Tim člankom je propisano da društvo za osiguranje može prenijeti sve ili dio ugovora o osiguranju (portfelj osiguranja) na drugo društvo za osiguranje sa sjedištem u [adresa]. Društvo preuzimatelj za preuzimanje portfelja osiguranja mora imati prethodno odobrenje agencije za to preuzimanje. Za prijenos ugovora o osiguranju nije potrebna suglasnost osiguranika, ali ugovaratelji osiguranja mogu otkazati ugovor u određenom roku u skladu s odredbama mjerodavnog prava koje propisuje pravo na otkaz ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Društvo za osiguranje preuzimatelj dužno je nakon preuzetog portfelja osiguranja o prijenosu obavijestiti svakog ugovaratelja osiguranja, na način kako je to ugovoreno preuzetim ugovorom o osiguranju te objavom informacijama o prijenosu portfelja u Narodnim novinama. Iz priloženih dokaza je utvrđeno da je tužitelj po istom postupao. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe propisanoj čl.192. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP)u kojem smislu bi tuženik na takovu preinaku trebao pristati. Stoga je postupak nastavljen sa tužiteljem Generali osiguranjem d.d. kao pravnim slijednikom Izvor osiguranja d.d..
5. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 7 do 12 spisa), Prijavu štete i odštetni zahtjev (list 13 i 14 spisa), presudu Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Sv. I. Zelini poslovni broj Pp3.P- 1538/13. od 11. lipnja 2014. (list 15 do 22 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 4400026237, regresni zahtjev (list 24 spisa), poziv na plaćanje (list 25 spisa), Izvid štete odgovornosti - kasko br. 74-AK-2044/2013 (list 26 do 36 spisa), račune (list 37 do 51 spisa), nalog za doznaku po šteti 74 AK 2044 2013/2 (list 52 i 53 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 54 spisa), regresni zahtjev (list 55 spisa), Opće uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 63 i 64 spisa), dopise MUPa (list 64 i 65 spisa), skicu mjesta događaja prometne nesreće (list 66 spisa), optužni prijedlog (list 84 i 85 spisa), zapisnik o očevidu s prilogom (list 86 do 95 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 96 spisa), liječnički pregled tuženika (list 97 spisa), zapisnik o vještačenju s prilogom (list 100 do 102 spisa), Naredbu o određivanju mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole (list 103 spisa), Naredbu o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva (list 104 spisa), nalog ODO u Sesvetama (list 105 spisa), prethodni nalog (list 106 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju-zadržavanju registarskih pločica (list 107 spisa), službene zabilješke (list 108 i 109 spisa), naredbu Prekršajnog suda u Vrbovcu (list 110 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 116 do 118 spisa), fotografije (list 121 i 122 spisa), Ugovor o cesiji s prilogom (list 201 do 244 spisa), primjere sudske prakse (list 249 do 254, 259 do 264 spisa), izvršen je uvid u spis Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pp3 P-1538/13., proveden je očevid i rekonstrukcija na mjestu štetnog događaja uz sudjelovanje prometnog vještaka ĐR, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. ĐR, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu vozila, provedeno je kombinirano prometno tehničko i toksikološko vještačenje po stalnim sudskim vještacima toksikologu dr. med. ORŽ iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", MUP RH i dipl. ing Berislavu Šimunoviću te je isti saslušan, saslušani su svjedoci TR, ŽR, NR i tuženik.
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i 219. ZPP- a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet ovog spora je regresni zahtjev osiguratelja prema svom osiguraniku, od kojega potražuje isplatu iznosa koji je isplatio BR vlasniku OPGa po osnovu obveznog osiguranja u prometu, na ime naknade štete nastale u štetnom događaju 12. svibnja 2013..
8. Iz navoda tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je među strankama sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnova i visina zatražene štete.
9. Tuženik tvrdi da činjenica da je u trenutku nesreće bio u alkoholiziranom stanju nije u uzročnoj vezi s nastankom nesreće te nema uvjeta za regres sve sukladno čl.3. st. 4b Općih uvjeta za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti tužitelja.
10. Sud je stoga, prije svega, trebao raspraviti odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.
11. Prema odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
12. Prema odredbi čl. 24. st.1. toč.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.) osigurana osoba gubi prava iz osiguranja između ostaloga u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Uvjetima za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti Izvor osiguranja d.d. koji su se primjenjivali od 01. lipnja 2010. dakle i u vrijeme predmetne prometne nezgode, čl. 3. propisani su uvjeti pod kojim osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima iz čl. 24 st.1. točka 1. do 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te je propisano, čl. 3. st. 1. t.1 b, da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode, vozač osiguranog vozila, bio pod utjecajem alkohola te ako se analizom u krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u organizmu vozača iznosi 0,5 g/kg i više, a t.4b. da ne gubi prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je u vrijeme nezgode bio pod utjecajem alkohola. To znači da se uzročna veza između alkoholiziranosti i nastanka prometne nezgode pretpostavlja, a teret dokaza da ta uzročna veza ne postoji leži na tuženiku.
13. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pp3 P-1538/13. utvrđeno je da je OR, ovdje tuženik proglašen krivim za prekršajno djelo iz čl. 199. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (kao vozač u organizmu imao alkohola više od 1,50 g/kg (promila)), dok je oslobođen od optužbe da je izazvao prometnu nesreću dana 12. svibnja 2013. u mjestu Brezovcu Zelinskom.
14. Na okolnost dinamike štetnog događaja provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. ĐR, te su saslušani svjedoci i tuženik.
15. Iz iskaza svjedoka TR proizlazi da je tog dana bio na proslavi na kojoj su jeli i pili, te da je on pio gemišt. Nakon proslave krenuli su kući, on je bio suvozač, a OR je vozio oko 40-50 km/h. Vozili su polako kad su na jednom dijelu ceste primijetili vozilo iz suprotnog smjera koje je prešlo na njihovu stranu ceste te je OR zakočio i da bi izbjegao sudar skrenuo u lijevo. Navodi da se vozilo iz suprotnog smjera kretalo brzinom kao i oni, a nakon sudara došla je policija i sve slikala. Navodi da je popio 4-5 čaša gemišta, ne zna koliko je popio tuženik, a na fešti su bili negdje sat- sati pol.
16. Svjedok ŽR u svom iskazu navodi da je tog dana bio kod prijatelja zajedno sa svojim šogorom i još jednim prijateljem ĐR kad su krenuli prema drugom prijatelju. Bio je na mjestu suvozača, vozili su se negdje oko 50-60 km/h kada je u jednom trenutku vidio svjetla i došlo je do sudara. Ne sjeća se koliko je bilo sati, niti se sjeća vozača drugog vozila.
17. Svjedok NR u svom iskazu navodi da su se vozili negdje oko 50km/h iz smjera Svetog Ivana Zeline prema Svetoj Heleni kada je u njegovom lijevom zavoju, na njihovu traku prešlo vozilo, te se zaletjelo u njih i došlo je do sudara. Navodi da se ne sjeća vozača iz suprotnog vozila te ne može reći da li je taj vozač bio vidno alkoholiziran.
18. Tuženik u svom iskazu navodi da je toga dana bio na proslavi gdje se jelo i pilo, te smatra da nije bio toliko pijan da ne bi mogao voziti. Kad su krenuli kući s njime je bio gospodin TR i u jednom trenutku u zavoju, njemu s desne strane, u njegovu traku je prešlo vozilo iz suprotnog smjera, sjeklo je zavoj te ga udarilo svojim lijevim u njegov desni dio vozila. Kad je ugledao svjetla pred sobom automatski je skrenuo u lijevo da izbjegne sudar. Navodi da se kretao brzinom oko 40-50km/h, a nije siguran kojom brzinom se kretalo drugo vozilo, zna da je kočio, a pretpostavlja da i s druge strane nije bila velika brzina. Nakon sudara je otrčao do drugog vozila u kojem su se nalazili dečki, vidio je da je ŽR vozio, a na suvozačevom mjestu je bio NR, misli da se preziva NR. Navodi da kada je došla policija NR je bio taj koji je puhao alkotest, a ne ŽR, to je rekao i policiji, ali su se oni oglušili. Navodi da se ne smatra krivim, a i na prekršajnom sudu je oslobođen krivnje.
19. Prometni vještak dipl. ing. ĐR u svom nalazu i mišljenju navodi da na osnovu podataka iz spisa te provedenog očevida nema elemenata za izračun brzina vozila prije sudara, brzina vozila tuženika u trenutku sudara iznosila je oko 50 km/sat, dok je brzina vozila svjedoka iznosila oko 20 km/sat te je nakon sudara odbačeno unatrag i u lijevo. Nadalje navodi da je do sudara došlo u zoni sredine kolnika, s time da se vozilo svjedoka u trenutku sudara nalazilo većim dijelom svoje širine na lijevoj polovici kolnika, a vozilo tuženika prednjim lijevim dijelom preko sredine kolnika i u skretanju u lijevo.
20. Na prigovore tužitelja, vještak se očitovao u podnesku od 26. veljače 2020. te naveo da je sudarni položaj vozila određen prema oštećenjima vozila, a mjesto sudara se određuje prema položaju materijalnih tragova na kolniku i položaju vozila nakon sudara. Navodi da prema određenom mjestu sudara i sudarnom položaju proizlazi da se vozilo tuženika nakon sudara zarotiralo stražnjim krajem u smjeru kretanja kazaljki na satu dok je vozilo svjedoka odbačeno unatrag zarotiravši se prednjim dijelom u smjeru kretanja kazaljki na satu dok se stražnjim dijelom vozilo zaustavilo na travnatom terenu izvan kolnika. Da se vozilo svjedoka u trenutku sudara kretalo brzinom od 50km/sat a vozilo tuženog 20 km/ sat u tom slučaju bi vozilo tuženog moralo biti odbačeno unatrag a vozilo svjedoka se ne bi moglo zaustaviti na mjestu i u položaju kako je zatečeno po djelatnicima policije. Nadalje navodi da je vozilo svjedoka marke AUDI A4 proizvedeno 2012. sa prijeđenih 8.672 kilometara na dan šetnog događaja, te da je popravak izvršen u skladu sa izvidom štete te je na vozilu nastala šteta u iznosu od 121.237,01 kn/16.090,92 EUR. 21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. ĐR, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama, uzimajući u obzir da je prigovore tužitelja u cijelosti otklonio dopunskim očitovanjem u podnesku od 26. veljače 2020.. Sud je također u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka TR i ŽR, kao i tuženika, budući su isti iskazivali objektivno o događaju o kojem imaju neposredna saznanja, suglasni su kako međusobno, tako uzimajući u obzir i utvrđenja iz spisa Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pp3 P-1538/13., kao i nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. ĐR. Sukladno navedenom sud nije prihvatio iskaz svjedoka NR u dijelu kojim je iskazao da je vozilo tuženika prešlo na suprotnu kolničku traku, budući je u tom dijelu iskaz navedenog svjedoka u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima, kako presonalnim, tako i materijalnim, a osobita s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing ĐR.
22. Iz nalaza i mišljenja vještaka, saslušanih svjedoka TR i ŽR, kao i tuženika, te utvrđenja iz spisa Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pp3 P-1538/13. proizlazi da je do prometne nezgode došlo krivnjom svjedoka, vozača vozila Audi A4, budući je isti svojim vozilom prešao na suprotnu kolničku traku namijenjenu kretnju vozila iz suprotnog smjera, a kojom kolničkom trakom se kretao tuženik.
22. U odnosu na spornu uzročno-posljedičnu vezu između nastanka štetnog događaja i alkoholiziranosti tuženika sud je proveo kombinirano prometno tehničko- toksikološko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Ivani Antunović, toksikologu i dipl. ing. Berislavu Šimunoviću te je isti saslušan.
23. Iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa ORŽ proizlazi da je nakon prometne nezgode tuženiku metodom plinske kromatografije izmjerena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi 1,35 g/kg, a u uzorku urina 1,98 g/kg apsolutnog alkohola, te je utvrđeno da je tuženik u trenutku prometne nezgode bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,73 g/kg. Navodi da je koncentracija alkohola u krvi tuženika imala znatan utjecaj i mogla je doprinijeti nastanku prometne nezgode. Vozač s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od 1,73 g/kg je u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bitno smanjene, te je apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju motornim vozilom. Nadalje navodi da je relativna i apsolutna nesposobnost za sigurnu vožnju 1,30 g/kg, stoga niti jedan vozač s navedenom koncentracijom alkohola nije više sposoban sigurno upravljati motornim vozilom. Tako je i osoba s koncentracijom 1,73 g/kg apsolutnog alkohola u krvi u pravilu sposobna sjesti u auto i pokrenuti vozilo čak i upravljati njim neko vrijeme, pogotovo ako vozi po ustaljenoj, poznatoj rutu i ukoliko je promet smanjenog intenziteta. Alkohol je depresor središnjeg živčanog sustava i djeluje na ljudski organizam izazivajući poremećaje u percepciji, ponašanju, intelektualnim funkcijama i motorici. Nadalje navodi da uzrok prometne nesreće ne mora nužno biti samo alkoholiziranost vozača, već mogu postojati i objektivne okolnosti kao umor vozača, ovakav stupanj alkoholiziranosti sigurno bitno doprinosi nastanku prometne nezgode, prvenstveno u vidu povećanog samopouzdanja te nerealne procjene uvjeta vožnje i vlastitih vozačkih sposobnosti koje pri ovoj koncentraciji alkohola u krvi znatno odstupaju od normale. Navodi da je za pretpostaviti da bi svaki prosječni vozač normalnih psihofizičkih sposobnosti koji nije pod utjecajem alkohola, na mjestu tuženika vozio sredinom svoje prometne trake te potrebnu vožnju obavio bez kontakta s drugim vozilom ukoliko u trenutku prometne nezgode na mjestu događaja nisu postojale neke druge okolnosti bilo da se to odnosi na stanje samog kolnika bilo na prometnu situaciju. Je li uzrok prometne nezgode isključivo psihofizičko stanje tuženika, vještak ne može odgovoriti, jer mu nisu poznate sve okolnosti događaja kao niti ostali mogući uzroci.
24. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića proizlazi da budući se vozilo svjedoka u trenutku sudara većim dijelom svoje širine nalazilo na lijevoj polovici kolnika, kojim se kretao tuženik, tuženik kretanjem po svojoj desnoj strani kolnika nije mogao izbjeći sudar.
25. Očitujući se na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje, prometni vještak dipl. ing. Berislava Šimunovića na ročištu dana 6. prosinca 2024. na pitanje tužitelja zašto tvrdi da je do štetnog događaja tj. sudara došlo na lijevoj strani u odnosu na smjer kretanja svjedoka, budući je u skici policije navedeno pod točkom 10. da je do sudara došlo na njegovoj odnosno svjedokovoj desnoj strani, navodi da zaustavni položaj vozila i prethodni način kretanja vozila isključuje mogućnost da je do štetnog događaja došlo u prometnoj traci kojom se kretao svjedok. Naime, u tom slučaju zaustavni položaj vozila svjedoka niti na koji način ne bi mogao bit s njegove lijeve strane, kao ni zaustavni položaj tuženika koji je najvećim dijelom na njegovoj polovici kolnika. Do brzine kretanja oba vozila u trenutku sudara došao je prometni vještak dipl. ing. ĐR računalnom simulacijom predmetnog štetnog događaja. Nadalje navodi da je do štetnog događaja došlo u zavoju, a vozilo tuženika kao brže vozilo nakon sudara je dijelove vozila odbacilo u smjeru svog kretanja pa je to razlog zašto se veći dio plastike i većina tragova (plastika, antifriz, boja, staklo, zemlja, tekućina…) našla na tom dijelu kolnika, odnosno pronađena je na desnom dijelu kolnika gledano u smjeru kretanja svjedoka. S obzirom da mu je nepoznat nagib u zavoju tehnički ne može isključiti mogućnost da je zbog pada kolnika veći dio tekućine iscurio na taj dio kolnika, pa ga je policija i na tom dijelu pronašla.
26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka toksikologa ORŽ, kao i prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića, ocijenivši iste stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama, a uzimajući u obzir da je prigovore tužitelja prometni vještak dipl. ing. Berislav Šimunović u cijelosti otklonio na ročištu dana 6. prosinca 2024.
27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka toksikologa, u smislu da vozač s alkoholom u krvi kako ga je imao tuženik (koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 1,73 g/kg), a koju činjenicu ni sam tuženik nije osporavao, ima bitno smanjene reakcije i samokritičnost te su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bitno smanjene, no uz zaključak kako to ne dokazuje da je u konkretnoj situaciji tuženik zbog alkoholiziranosti skrivio prometnu nezgodu. Dovodeći isto u korelaciju s nalazom i mišljenjem prometnih vještaka dipl. ing ĐR i dipl. ing. Berislava Šimunovića iz čijih nalaza i mišljenja proizlazi da je do štetnog događaja došlo na dijelu kolnika kojim se kretao tuženik i to na način da je do prometne nezgode došlo krivnjom svjedoka, vozača vozila Audi A4, budući je isti svojim vozilom prešao na suprotnu kolničku traku namijenjenu kretnju vozila iz suprotnog smjera, a kojom kolničkom trakom se kretao tuženik.
28. Sukladno navedenom, tuženik kretanjem po svojoj desnoj strani kolnika nije mogao izbjeći sudar, stoga proizlazi da je za samu dinamiku nesreće nevažno je li tuženik bio alkoholiziran ili ne, jer se prometna nezgoda događala na mjestu i na način gdje njegova alkoholiziranost nema nikakvog utjecaja. Naime, alkoholiziranost tuženika nije u uzročnoj vezi sa prometnom nezgodom, već je prometna nezgoda rezultat postupanja svjedoka, vozača vozila Audi A4, odnosno činjenice da je isti postupao suprotno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a, odnosno da se prije mijenjanja prometne trake nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i time izazvao prometnu nesreću. Temeljem navedenog, ni trijezna osoba, odnosno osoba bez koncentracije alkohola u krvi ne bi mogla izbjeći konkretni sudar, stoga je nedvojbeno utvrđeno da alkoholiziranost tuženika nije u uzročnoj vezi sa nastankom prometne nesreće.
29. Obzirom da uzrok nezgode nije alkoholiziranost tuženika, već propust svjedoka, vozača vozila Audi A4 da postupa sukladno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC, slijedom čega tuženik ne gubi prava iz obveznog osiguranja u prometu, a sve sukladno zakonskim propisima i Uvjetima osiguranja tužitelja. Sukladno navedenom regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku u cijelosti je neosnovan te je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti i odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.
30. Odluka o trošku tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu 17. listopada 2017., 5. rujna 2018., 17. siječnja 2019., 28. veljače 2019., 17. veljače 2020., 3. rujna 2021., 5. travnja 2022., 4. listopada 2024. i 6. prosinca 2024.. (Tbr. 9. toč. 1 Tarife), te sastavljanje odgovora na tužbu i podneska od 29. ožujka 2016., 26. travnja 2019., 29. travnja 2020. i 7. rujna 2023. (Tbr. 8. toč. 1.) 100 bodova za svako, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 3.500,00 EUR. Kao potreban tuženiku nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka u smislu čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat i trošak uplaćenog predujma za izlazak sudske komisije na očevid u iznosu od 40,44 EUR (list 146 spisa). Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu, 21. siječnja 2025.
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu
2. tuženiku po punomoćniku