REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-123/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, sutkinje izvjestiteljice, i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica iz Zagreba, Mlinovi 64b, protiv tuženika RAIFFEISEN LEASING d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 43, OIB 75346450537, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Šarac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović i Šarac iz Zagreba, Palmotićeva 68, radi utvrđenja ništetnosti i radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-558/2021 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-558/2021 od 22. studenog 2024. u točkama 1. i 2. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-558/2021 od 22. studenog 2024. pod točkom 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži:

- da sud utvrdi ništetnom odredbu članka 1. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu 11_12 tuženika, koja glasi: Primatelj leasinga, potpisom Ugovora o operativnom leasingu izjavljuje da je Objekt leasinga sam izabrao kod dobavljača i da je sam ugovorio uvjete isporuke i plaćanja, iz kojeg razloga je odgovoran za odabir dobavljača i za sve štetne posljedice koje bi iz tog odnosa mogle nastati (točka I.);

- da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 37.855,44 EUR / 285.221,81 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedinačni iznos glavnice od dospjelosti (navedene kao u izreci prvostupanjske presude pod II.) pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka II.);

- da sud utvrdi da je ništetna odredba članka 1. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu 08_13 tuženika, Raiffeisen Leasing d.o.o., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 75346450537, koja glasi: „Primatelj leasinga, potpisom Ugovora o operativnom leasingu izjavljuje da je Objekt leasinga sam izabrao kod dobavljača i da je sam ugovorio uvjete isporuke i plaćanja, iz kojeg razloga je odgovoran za odabir dobavljača i za sve štetne posljedice koje bi iz tog odnosa mogle nastati“ (točka III.);

- da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 716,70 eur / 5.400,00 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 14. listopada 2013. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka IV.);

- da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe (točka V.).

1.1. Pod točkom 2. izreke naloženo je tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.410,43 EUR, dok je pod točkom 3. izreke odbijen kao neosnovan dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.437,50 EUR.

2. Presudu je sud donio primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP), čl. 193. ZPP-a, čl. 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 125/11.; dalje: ZOO), čl. 319. ZOO-a i čl. 1112. ZOO-a. O troškovima postupka odluku je donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa).

3. Pravovremenu žalbu protiv točke 1. i 2. izreke presude podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je prilikom donošenja presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja nije razvidno da je tužitelj nekoliko puta predlagao da sud izvrši uvid / pribavi priklop spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu protiv RR kako bi nesporno utvrdio / saznao da tužiteljica nije prodala vozilo BMW X3 KR iz [adresa]. Iz obrazloženja presude nije jasno temeljem kojih izvedenih dokaza je sud utvrdio da je upravo tužiteljica prodala vozilo KR iz [adresa]. U obrazloženju je izostala ocjena razloga svakog dokaza pojedinačno, zajedno u cjelini te očito postoji proturječnost onoga što se navodi da su izvedeni dokazi, u odnosu na zaključke prvostupanjskog suda bez uporišta u ocjeni činjenica utvrđenih njihovim izvođenjem i obrazlaganja razloga neizvođenja pojedinih dokaza koji postoje u spisu. Vezano uz ništetnost pojedinih odredbi Općih uvjeta tuženika prvostupanjski se sud nije očitovao o iskazu djelatnice tuženika ŠR s ročišta **.**.2016. te JR (sina tužiteljice) iz kojih je mogao zaključiti da je tužiteljica bila neuka u odnosu na uvjete i način poslovanja leasing trgovačkih društava, te da je radi osjetljivosti posla i dovođenja tužiteljicu u poziciju da bude i dobavljač i korisnik tuženik kao leasing društvo prebacilo na tužiteljicu cjelokupnu odgovornost bez da joj je omogućio jednak(o) (otegotan) položaj u gospodarskom odnosu sklopljenog ugovora, a posebno zahtijevajući posebna osiguranja plaćanja. Sud je ignorirao odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1486/2018-5 od 29. siječnja 2018. donesenu u ovom predmetu. Tužiteljica je izdala instrument osiguranja plaćanja radi pokrivanja eventualno nepodmirenih obveza. Zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izostala je pravilna primjena materijalnog prava koja se očituje u utvrđivanju okolnosti da je otpala pravna osnova za aktivaciju instrumenta osiguranja plaćanja te je tuženik dužan tužiteljici vratiti ono što je stekao bez osnove, te je u tom dijelu prvostupanjska presuda opterećena razlogom iz čl. 356. ZPP-a. Budući da je neosnovano odbijen tužbeni zahtjev to je i odluka o trošku pogrešna. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud uvaži žalbu te pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tužitelju troška parničnog postupka i troška žalbe od 1.562,50 EUR uvećan za pristojbu po određenju suda.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužiteljice. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi pobijanu presudu i naloži tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Niti u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a nije počinjena niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na počinjenje koje u žalbi ukazuje tužiteljica. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude, u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka.

8. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenja ništetnim određenih odredbi Općih uvjeta ugovora o leasingu te povrat sredstava koja je tuženik neosnovano naplatio po dva ugovora o operativnom leasingu.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik 20. lipnja 2013. sklopili Ugovor o operativnom leasingu broj 43002/13 (dalje: Ugovor 1.), predmet kojeg je osobno vozilo marke

BMW X3 20 D 2012.;

- da je Ugovor 1. raskinut 27. siječnja 2014.;

- da su tužiteljica i tuženik 14. listopada 2013. sklopili Ugovor o operativnom leasingu broj 43571/13 (dalje: Ugovor 2.), predmet kojeg je osobno vozilo marke BMW 530 XD 2013.;

- da je potpisivanjem Anexa Ugovora 2. promijenjen objekt leasinga u BMW 525 XD 2013.;

- da je Ugovor 2. raskinut 4. veljače 2014.;

- da je tužiteljica kao sredstvo osiguranja za ispunjenje svojih obveza prema tuženiku po ugovorima predala tuženiku zadužnicu;

- da je tuženik po zadužnici naplatio od tužiteljice iznos od 285.221,81 kn;

- da je tužiteljica prilikom sklapanja oba naprijed navedena Ugovora o operativnom leasingu primila Opće uvjete te pristala na njihovu primjenu;

- da tužiteljica nije imala nikakvih primjedbi na tekst Općih uvjeta;

- da je tužiteljica na ročištu održanom 12. svibnja 2016. iskazala da s tuženikom surađuje od 2009. godine i da je dugo imala dobru suradnju s tuženikom.

10. Prvostupanjski je sud u ovom predmetu proveo opsežan dokazni postupak, tijekom kojeg je izveo sve one dokaze koje je smatrao važnim radi donošenja odluke u ovom sporu te nije ignorirao odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1486/2018-5 od 29. siječnja 2018.

11. U obrazloženju presude detaljno je obrazložio zbog čega smatra da nije ništetna odredba članka 1. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu 1. i 2., koja glasi: „Primatelj leasinga, potpisom Ugovora o operativnom leasingu izjavljuje da je Objekt leasinga sam izabrao kod dobavljača i da je sam ugovorio uvjete isporuke i plaćanja, iz kojeg razloga je odgovoran za odabir dobavljača i za sve štetne posljedice koje bi iz tog odnosa mogle nastati“ te zbog čega smatra da je tuženik na temelju valjane pravne osnove (zadužnice) naplatio utuženi iznos. S razlozima navedenim u obrazloženju pobijane presude ovaj sud je suglasan u cijelosti te ih zbog toga neće suvišno ponavljati.

11.1. U obrazloženju presude jasno je naveo zbog čega smatra da tužiteljica nije neuka u odnosu na uvjete i način poslovanja leasing trgovačkih društava (točka 25. obrazloženja), zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora s tuženikom.

12. Unatoč činjenici što je u ponovljenom postupku sud ponovo odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku TR, tužiteljica, unatoč zahtjevu vještaka nije dostavila traženu dokumentaciju (Nalaz i mišljenje - list 473.-482. spisa), nego samo dio dokumentacije.

13. Neosnovano tužiteljica smatra kao je prvostupanjski sud bio dužan pribaviti (priklopiti) spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu protiv RR jer je to tužiteljica tijekom postupka nekoliko puta predlagala (kako bi se utvrdilo da tužiteljica nije prodala vozilo BMW X3 KR iz [adresa]).

14. Naime sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

15. Prvostupanjski je sud postupajući u skladu s navedenim odredbama proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu je analizirajući iskaze svjedoka i drugu dokumentaciju priloženu u spisu utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor.

16. Tužiteljica pogrešno smatra i da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njezin prijedlog za provođenje i drugih dokaza te da je time što ih je odbio učinio bitnu postupovnu povredu.

17. Zaključak o tome je li učinjena bitna postupovna povreda, u situaciji kad sud ne prihvati prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza, zavisi od ocjene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a) uskratio stranci mogućnost raspravljanja.

18. Međutim, tužiteljici je raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivana na ročišta na kojima se mogla izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženika, odnosno time što joj je dana prilika da predloži dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno sve ono što je predložila i što je time nezadovoljna ne može s osnovom temeljiti stav o povredi učinjenoj po sudu. Time što tužiteljica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza nije imao razloga odbiti njezin zahtjev - već (da) je morao istinitim prihvatiti samo ono što ona navodi i njenu ocjenu provedenih dokaza, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu.

19. U konkretnom slučaju nije bitno tko je prodao vozilo KR iz [adresa], jer je tužiteljica sama odlučila u posao nabave predmeta leasinga uključiti RR, tako da poslovni odnos tužiteljice s RR nije relevantan u konkretnom slučaju, pa uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu ne bi imao utjecaj na odlučivanje u konkretnom predmetu.

20. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda u odnosu na primjenu relevantnih odredbi Zakona o leasingu i Zakona o obveznim odnosima te u odnosu na zaključak o nepostojanju ništetnosti Općih uvjeta ugovora o leasingu u smislu odredaba čl. 296. ZOO-a i čl. 319. ZOO-a te zaključak prvostupanjskog suda kako je tuženik imao pravo zadužnicu poslati na naplatu sukladno Ugovorima 1. i 2. te da je imao pravo iskoristiti zadužnicu za naplatu svih obveza iz ugovora i svih obveza koje su u svezi s ugovorom. Zbog navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 1111. ZOO-a koje se odnose na stjecanje bez osnove.

21. Naime, da bi mogla biti riječ o stjecanju bez osnove, moraju se ispuniti sljedeće pretpostavke:

- povećanje imovine na jednoj strani,

- smanjenje imovine na drugoj strani,

- uzročna veza (kauzalni neksus) između takvog povećanja odnosno smanjenja imovine,

- nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno drugog ovlaštenog tijela ili u zakonu,

- ne smije biti riječ o štetnoj radnji, jer u tom slučaju postoji odgovornost za štetu.

22. Svrha izdavanja zadužnice jest da se njome osigura plaćanje određene tražbine ili da se koristi kao sredstvo plaćanja određene tražbine. Ako imatelj zadužnice nema tražbinu jer je prestala ispunjenjem odnosno ako pravni odnos nije ni nastao tek tada izdavatelj zadužnice može osnovano zahtijevati povrat zadužnice i novčanih sredstava naplaćenih zadužnicom. U konkretnoj situaciji tuženik je zadužnicom naplatio tražbinu koju je na temelju ugovora imao prema tužiteljici, tako da su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kako je otpala pravna osnova za naplatu po zadužnici.

23. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je navedenu odluku kvalitativno i kvantitativno. Zaključak je kako je prvostupanjski sud trošak odmjerio u odnosu na vrijednost predmeta spora. Trošak je odmjeren pravilnom primjenom Tarife, a odluka o trošku je detaljno obrazložena te sukladna odredbama Zakona o parničnom postupku. Valja napomenuti da tužiteljica u žalbi ne navodi zbog čega smatra da bi pojedina stavka troška sačinjena po prvostupanjskom sudu bila netočna.

24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

25. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući da ova parnična radnja (odgovor na žalbu) u konkretnom slučaju nije bila potrebna radi vođenja parnice.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić