REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-621/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Petru Zaradiću, u parničnom predmetu tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vinka Adžića, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 2.258,94 eura sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

na iznos od 3,38 eur od 1.4.08. do isplate,

na iznos od 3,28 eur od 2.5.08. do isplate,

na iznos od 3,25 eur od 2.6.08. do isplate,

na iznos od 3,29 eur od 1.7.08. do isplate,

na iznos od 3,22 eur od 1.8.08. do isplate,

na iznos od 3,23 eur od 1.9.08. do isplate,

na iznos od 3,28 eur od 1.10.08. do isplate,

na iznos od 10,50 eur od 3.11.08. do isplate,

na iznos od 3,35 eur od 1.12.08. do isplate,

na iznos od 13,71 eur od 2.1.09. do isplate,

na iznos od 15,19 eur od 2.2.09. do isplate,

na iznos od 15,93 eur od 2.3.09. do isplate,

na iznos od 14,17 eur od 1.4.09. do isplate,

na iznos od 13,91 eur od 2.5.09. do isplate,

na iznos od 11,15 eur od 1.6.07. do isplate,

na iznos od 8,72 eur od 1.7.09. do isplate,

na iznos od 9,56 eur od 1.8.09. do isplate,

na iznos od 11,38 eur od 1.9.09. do isplate,

na iznos od 12,43 eur od 1.10.09. do isplate,

na iznos od 11,41 eur od 2.11.09. do isplate,

na iznos od 13,75 eur od 1.12.09. do isplate,

na iznos od 15,95 eur od 2.1.10. do isplate,

na iznos od 18,28 eur od 1.2.10. do isplate,

na iznos od 17,67 eur od 1.3.10. do isplate,

na iznos od 21,58 eur od 1.4.10. do isplate,

na iznos od 20,58 eur od 3.5.10. do isplate,

na iznos od 22,55 eur od 1.6.10. do isplate,

na iznos od 33,63 eur od 1.7.10. do isplate,

na iznos od 31,10 eur od 2.8.10. do isplate,

na iznos od 40,56 eur od 1.9.10. do isplate,

na iznos od 35,57 eur od 1.10.10. do isplate,

na iznos od 31,82 eur od 2.11.10. do isplate,

na iznos od 43,24 eur od 1.12.10. do isplate,

na iznos od 50,29 eur od 3.1.11. do isplate,

na iznos od 45,18 eur od 1.2.11. do isplate,

na iznos od 45,92 eur od 1.3.11. do isplate,

na iznos od 42,25 eur od 1.4.11. do isplate,

na iznos od 43,38 eur od 2.5.11. do isplate,

na iznos od 55,88 eur od 1.6.11. do isplate,

na iznos od 57,63 eur od 1.7.11. do isplate,

na iznos od 71,46 eur od 1.8.11. do isplate,

na iznos od 66,44 eur od 1.9.11. do isplate,

na iznos od 58,61 eur od 1.10.11. do isplate,

na iznos od 58,41 eur od 2.11.11. do isplate,

na iznos od 57,56 eur od 27.12.11. do isplate,

na iznos od 60,40 eur od 2.1.12. do isplate,

na iznos od 63,53 eur od 1.2.12. do isplate,

na iznos od 63,61 eur od 1.3.12. do isplate,

na iznos od 61,65 eur od 2.4.12. do isplate,

na iznos od 62,45 eur od 7.5.12. do isplate,

na iznos od 63,62 eur od 1.6.12. do isplate,

na iznos od 62,36 eur od 2.7.12. do isplate,

na iznos od 62,47 eur od 1.8.12. do isplate,

na iznos od 61,31 eur od 3.9.12. do isplate,

na iznos od 59,15 eur od 30.10.12. do isplate,

na iznos od 61,78 eur od 20.11.12. do isplate,

na iznos od 62,73 eur od 22.1.13. do isplate,

na iznos od 62,34 eur od 22.1.13. do isplate,

na iznos od 58,51 eur od 22.3.13. do isplate,

na iznos od 61,17 eur od 22.3.13. do isplate,

na iznos od 61,78 eur od 4.4.13. do isplate,

na iznos od 96,45 eur od 3.5.13. do isplate, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.451,86 eura sa zateznom kamatom računatom od 21. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11.5.2023. navodi da je sklopio s tuženikom (ranije: Volksbank d.d.) ugovor o kreditu broj 763537 od 16.5.2006. na iznos 17.658,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize. Navodi da je kredit dogovoren radi kupnje osobnog vozila uz primjenu promjenjive kamatne stope koju svojom jednostranom odlukom mijenja banka. Ističe da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Traži isplatu ukupno 3.227,02 eura sa zateznim kamatama.

1.1. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 11.6.2024. postavio konačan tužbeni zahtjev kojim traži isplatu 2.258,94 eura sa zateznim kamatama.

1.2. Navedenim podneskom tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev. Tuženik se istome nije protivio, pa se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) smatra da je pristao na djelomično povlačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je u sudski registar upisano pripajanje društva Nova hrvatska banka d.d. društvu Hrvatska poštanska banka d.d. odnosno da je isti pravni sljednik tuženika. Navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, odnosno osporava tužbu u cijelosti i to stoga što je potraživanje tužitelja u zastari, navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, sve kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, navodi da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe o ugovoru o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama te prigovara načinu utvrđenja visine tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 2020. godine pa prigovara zastari utuženih iznosa jer je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, tada je zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva i da se o istoj prethodno pregovaralo. Stoga nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja, a način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača te da je ista bila jasna i lako uočljiva. Prigovara visini te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Valja ukazati da je ovaj sud uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrdio da je rješenjem posl. br. Tt-22/18434-2 od 14.04.2022. upisana promjena tvrtke (naziva) tuženika pod tvrtkom/nazivom Nova hrvatska banka dioničko društvo. Rješenjem P-298/22- 12 od 1. rujna 2023.

4. Sud je izveo dokaze: izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 763537, plan otplate, prometnu karticu, provedeno je financijsko vještačenje po Darfin d.o.o., OŽ, koji je i usmeno saslušan, saslušan je tužitelj te je izvršen uvid i u sudsku praksu koja prileži spisu.

5. Na ročištu 12. prosinca 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava tuženik nije pristupio, te nije ispričao nedolazak na ročište, dok je punomoćnik tužitelja naveo da su svi dokazi provedeni te predložio donošenje odluke temeljem stanja spisa

6. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 2.258,94 eura sa zateznim kamatama, kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 763537 na razdoblje od 84 mjeseci u iznosu od 17.658,00 CHF kao i da je ugovorom o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, odnosno da je odredbama ugovora ugovorena i valutna klauzula. Sporna je valjanost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 16.5.2006. Riječ je o potrošačkom kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti CHF obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate. Člankom 2. toč. 1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,10% godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Člankom 5. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 84 mjeseci, a namjena istog je kupnja vozila (čl. 3.). Člankom 8. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužitelj kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu, počevši od 1.6.2006.

10. Iz prometne kartice razvidne su uplate tužitelja na ime dospjele glavnice i dospjele kamate odnosno razvidne su pojedinačne mjesečne uplate tužitelja po osnovi otplate ovog kredita.

11. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. Vještaku je dano u zadatak očitovati se o visini tužbenog zahtjeva, odnosno utvrditi koliko iznose razlike/preplate (uključujući i negativne razlike) obveze u kunama koje su nastale radi promjene povećanja tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate (ili korištenja kredita), koliko iznose razlike/preplate (uključujući i negativne razlike) obveze u kunama koje su nastale radi promjene/povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, s time da se razlike/preplate po obje osnove iskažu odvojeno po mjesecima, kao i zbirno s naznakom datuma plaćanja

12. Vještak je dao nalaz i mišljenje prema kojem u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za anuitete za koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos: Ukupna razlika između iznosa mjesečnih kamata prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih kamata prema obračunu tuženika iznosi 716,66 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 4.052,37 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 537,83 EUR. Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos: Ukupna razlika između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 12.967,66 kn, odnosno eurska protuvrijednost za više plaćeni iznos iznosi 1.721,11 EUR. Ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i osnove valutne klauzule (točka 1. + točka 2. Zaključka) za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos:

Ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i osnove valutne klauzule (točka 1. + točka 2. Zaključka) za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.721,11 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.258,94 EUR. Tijekom otplate kredita kamatna stopa nije bila od početno Ugovorene, stoga manje plaćenih anuiteta po osnovi promjene kamatne stope nije bilo. Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, uključujući tzv. negativne razlike: Ukupna razlika između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos a uzimajući u obzir tzv. negativne razlike iznosi 11.793,63 kn, odnosno eurska protuvrijednost za više plaćeni iznos iznosi 1.565,28 EUR. Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos: Ukupna razlika između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 1.174,03 kn, odnosno eurska protuvrijednost za manje plaćeni iznos iznosi 155,83 EUR. 13. Podneskom od 11.6.2024. tužitelj je naveo da nema primjedbi na nalaz te u skladu s istim postavio konačni tužbeni zahtjev, dok je tuženik podneskom od 18.7.2024. naveo da nema računskih prigovora na nalaz i mišljenje.

14. Opreza radi, a budući da se tuženik nije očitovao na rješenje suda od 16.10.2024. traži li usmeno saslušanje vještaka, vještak je saslušan na raspravi 12.12.2024. te je tom prilikom naveo da ostaje u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja te da je isti izradio sukladno zadatku suda te da je način utvrđivanja razlika s naslova kamata pravno pitanje.

15. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je isti jasan, logičan i sukladan dostavljenoj dokumentaciji, cijeneći pritom da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun. Naime, već navedeno, tuženik je naveo da ne osporava matematički izračun vještaka.

16. Tužitelj je saslušan na ročištu 15.10.2024. te je pritom iskazao da mu je kredit bio potreban radi kupnje automobila kojeg je koristio isključivo u osobne svrhe. Ističe da ga u banci nitko nije upozorio da bi rata kredita mogla značajno rasti te nije bilo mogućnosti pregovaranja oko odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Ističe da su mu u banci naveli da je švicarski franak najpovoljnija opcija. Navodi da nije imao obrt niti bio član trgovačkog društva.

17. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim, a jer je tužitelj iskazivao životno i logično, a njegov iskaz je i sukladan sa dokumentacijom u spisu. Iz navedenoga sud zaključuje da tužitelj nije određeno i precizno upozoren na posljedice mogućeg velikog povećanja rata kredita u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te da nije bilo pojedinačnog pregovaranja u odnosu na odredbe unaprijed sastavljenog ugovora od strane tuženika, a što je s obzirom na sve okolnost slučaja uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača (tužitelja).

18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 249/14 te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u određeno navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tamo osmotužene Sberbanke d.d. i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora osmotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tamo osmotužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo osmotuženoj prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

19. Navedenim odlukama utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP 03) i člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Člankom 502.c ZPP –a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Imajući u vidu da je ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom citiranom odlukama i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu jer je sklopljen 28.9.2007., donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

22. Uvidom u sami ugovor o kreditu, sklopljen između tužitelja i tuženika, utvrđeno je da isti sadrži sporne odredbe kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF (jer je iznos kredita određen kao kunska protuvrijednost 17.658,00 CHF, a mjesečni anuitet kunska protuvrijednost) kao i o jednostranoj izmjeni ugovorne kamatne stope od strane banke (temeljem Odluke o kamatama i naknadama kreditora - banke).

23. Sporne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, netransparentnim promjenama kamatnih stopa, bez pregovaranja o tome sa korisnicima kredita te objašnjavanja parametara koji su tome prethodili, povrijedili interese potrošača.

24. Sporni ugovor o kreditu, sklopljen među parničnim strankama, ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti mu je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Tuženik, naime, tijekom ovog postupka nije dokazao takve okolnosti (čl. 7. i 219. ZPP –a).

25. Tuženik je unošenjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope na način da je njezina promjenjivost potpuno neodređena (sukladno Odluci tuženika), postupio suprotno načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te zabrani zlouporabe prava i time je od samog početka ugovornog odnosa tužitelja doveo u neravnopravan položaj jer je sporna odredba o promjenjivosti kamate bila takva da je tužitelj na temelju nje mogao znati jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao znati niti ocijeniti zašto, kada i kako bi mu se tijekom kreditnog razdoblja kamatna stopa mogla kretati, odnosno mijenjati. Tužitelju buduća kamatna stopa, koja je bila ugovorena kao promjenjiva, na temelju sporne odredbe nije bila određena niti odrediva. Jedino što je tužitelju bilo određeno i precizno bila je upravo prva kamatna stopa u visini od 5,10%. Tuženik je propustio tužitelja upoznati sa parametrima koje će primjenjivati i koje je primjenjivao tijekom kreditnog razdoblja prilikom promjene kamatne stope. Isti nije tužitelju kao korisniku kredita na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji će sve čimbenici utjecati na njegovo formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

26. Na ocjenu suda da se radi o nepoštenoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru kreditu sklopljenom između parničnih stranaka nema utjecaja niti činjenica da je tužitelj potpisao da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Odluka o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora jer prihvaćanje i takve unaprijed formulirane odredbe tuženika, ne čini niti daje spornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope (sukladno Odluci tuženika) karakter poštene odredbe u smislu odredbi ZZP.

27. Sporna je odredba o načinu promjene ugovorne kamate, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nepoštena slijedom čega je ista u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.

28. Ovaj sud ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njegovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim, prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi.

29. U ovom postupku nije odlučno je li tuženik u utuženom razdoblju kamatnu stopu mijenjao u skladu s promjenjivosti parametara kojima je u svom poslovanju vezan. To iz razloga jer je upravo netransparentnost ugovorene odredbe razlog ništetnosti iste. Okolnost, što su možda i postojali objektivni razlozi promjene kamatne stope, ne utječe na činjenicu da tužitelj o takvim objektivnim razlozima ni na koji način nije bio obaviješten prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

30. Nadalje, među strankama su sporne i odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. U navedenim člancima određeno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.658,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, a korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu kunske protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća.

31. Sporne odredbe ugovora o kreditu u kojima se glavnica veže uz valutu CHF identične su onima razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Naime, iz ugovora je razvidno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

32. Sporne ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka nalaze se na početku ugovora sklopljenog među strankama i lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz odredbi kojima se glavnica veže uz švicarski franak.

30. S obzirom na navedeno, sadržaj sporne odredbe nije bio razumljiv upravo zbog izostanka informacije o riziku o kojem tuženik tužitelja nije upoznao.

34. Tuženik je kao savjesni gospodarstvenik i stručna osoba prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja trebao voditi računa i o interesima tužitelja kao potrošača te ga je trebao obavijestiti o rizicima koji idu uz valutu i razlikama između valuta. Činjenica da tuženik nije imao zakonom propisanu obvezu dati te informacije, tuženika ne može osloboditi obveze savjesnog i poštenog postupanja u poduzimanju pravnog posla s tužiteljem jer ga obvezuje opće načelo savjesnog i poštenog postupanja.

35. Sama činjenica da u Ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate o kojoj ovisi obveza tužitelja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim je veći jer tužitelj nije znao za rizik tečaja švicarskog franka, a još je veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a koja je, k tome, i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

36. Priroda i specifičnost valute švicarski franak bila je poznata tuženiku kao banci, ali ne i tužitelju koji ne raspolaže stručnim znanjem niti ga je tuženik kao profesionalac o tome informirao. Stoga je nerazumljivost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz švicarski franak ozbiljan uzrok neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tuženik znao za taj rizik, ali tužitelja s istim nije upoznao.

37. Iz dokazanog postupka proizlazi da tuženik nije informirao tužitelja o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, da su sporne odredbe iz Ugovora o kreditu prema kojima se iznos glavnice kreditne obveze i mjesečnog anuiteta veže uz valutu švicarski franak, tužitelju bile nerazumljive jer mu nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da je tuženik kao banka bio svjestan rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovakvog kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima i da je svjesno propustio o tome ga informirati. Sve to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja jer on nije mogao predvidjeti visinu svoje obveze. Navodi tuženika da se tužitelj trebao sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora, nisu prihvaćeni jer je upravo tuženik taj koji kao jača strana u ovom ugovornom odnosu raspolaže stručnim znanjem o rizicima valutne klauzule i kao takav je, postupajući u skladu s temeljnim načelom savjesnosti i poštenja trebao voditi računa i o interesima tužitelja kao potrošača te ga je trebao obavijestiti o rizicima koji idu uz valutu i razlikama između valuta. Tuženik tijekom postupka niti je tvrdio da je tako postupao niti je navedeno ičim dokazao, u smislu čl. 219. ZPP-a

38. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

39. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

40. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su navedene odredbe sadržane Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i mjesečna obveza švicarski franak te odredba kojom se redovna kamatna stopa mijenja sukladno odluci tuženika ništetne.

41. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

42. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i odredba kojom se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veći anuitet od onoga na koji je imao pravo te je u utuženom razdoblju s osnove ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i ništetne odredbe o ugovornoj klauzuli uz koju je vezana glavnica i mjesečna obveza švicarski franak naplatio veće iznose, a kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka.

43. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 1111. ZOO, usvojen je zahtjev tužitelja za isplatu traženog iznosa (imajući na umu da tuženik nije osporio visinu postavljenog tuženog zahtjeva). Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na dosuđene iznose od dana nakon stjecanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tuženikovo postupanje bilo nepošteno pa je isti nepošteni stjecatelj ovih iznosa.

44. Naime, tuženik je bio nesavjestan jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja). Također valja reći kako je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika.

45. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila jer nije protekao rok od pet godina. Naime, ništetnost spornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli svih ugovora o kreditu u CHF koje je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nudio u tzv. kolektivnom sporu pravomoćno utvrđena tek presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018.

46. Pritom valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita, kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323 ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323 st. 2 ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Ujedno se ističe da tuženik čak nije niti postavio protutužbeni zahtjev niti istaknuo prigovor prijeboja.

47. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT). Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 100 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 22.3.2024., 15.10.2024. i 12.12.2024. (Tbr. 9. toč. 1. - 100 bodova svako), trošak sastava podneska od 11.6.2024. (Tr. 8 toč. 4. OT – 25 bodova), odnosno ukupno 425 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 850,00 eura, te uvećano porez na dodanu vrijednost (212,50 eur) iznosi 1.062,50 eur. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu 350,00 eur i sudske pristojbe na tužbu 39,36 eura, sveukupno 1.451,86 eur, sukladno čl. 155. ZPP - a.

48. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 31.10.2023., imajući na umu da tužitelj nije postupio po odredbama čl. 299. a st. 2 ZPP-a u vezi sa čl. 299. a st. 4. ZPP-a, odnosno da nije od suda zatražio odobrenje za podnošenje tog očitovanja. Uostalom, tužitelj nije podnio niti zahtjev u smislu čl. 299.a st. 5. ZPP-a, a uostalom (s obzirom na vrstu i predmet ovog postupka, tzv. CHF postupci) ista nisu bila niti svrsishodna. Iz istog razloga nije priznat niti podnesak tužitelja od 9.1.2024. Nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu da se u slučaju kad uredno pozvana stranka ne pristupi na ročište za objavu presude, presuda stavlja na e-oglasnu ploču suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

49. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/19, 73/17 i 131/20).

50. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Sudac:

Petar Zaradić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.