Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-791/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene EJ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1766/2021-46 od 22. srpnja 2024., na sjednici 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženice EJ kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-1766/2021-46 od 22. srpnja 2024. je, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08), stavio izvan snage kazneni nalog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1766/2021-2 od 3. rujna 2021. Istom presudom optuženica EJ proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11, u svezi čega valja primijeti da se u pobijanoj presudi pogrešno navodi i broj "Narodnih novina" 84/21, u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja djela, a ne ukazuju se kao blaže za optuženicu), te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženici EJ izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženica EJ obvezana je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 160,00 eura, koji trošak je dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica EJ po braniteljici Vedrani Jurić, odvjetnici, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine te uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-914/2024-3 od 14. studenog 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba je neosnovana.
6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženica kada u žalbi argumentira u čemu konkretno nalazi ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, sadržajno ustvari iznosi žalbene tvrdnje koje se ne podvode pod tu žalbenu osnovu, već žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Naime, žaliteljica ostvarenje citirane žalbene osnove nalazi kao posljedicu toga što prvostupanjski sud pobijanju presudu temelji isključivo na iskazima oštećenice GJ i svjedoka MJ, a koji su, po njezinom mišljenju, i to kako sami za sebe tako i u međusobnoj vezi, proturječni i u suprotnosti s ostalim materijalnim dokazima u spisu, čime sadržajno očito upire na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
6.2. Optuženica u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 time što je povrijedio načelo "jednakosti oružja" kao jedne od sastavnica načela pravičnog suđenja zajamčenog odredbama čl. 6. st. 1. u svezi čl. 3. Europske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama.
6.3. Tako žaliteljica, uz uopćene tvrdnje kojima upire da navedeno načelo podrazumijeva pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzimati i njezin protivnik, te predstavlja jamstvo da ne dođe do neopravdane diskriminacije među stranka, ostvarenje te povrede nalazi i u tome što se optužba zasniva na manjkavim iskazima oštećenice i spomenutog svjedoka, te u tome da se, kao neuka stranka, sam branila u ovom postupku.
6.4. Zaključno, smatra da joj je u ovom postupku uskraćeno pravo na aktivnu obranu i pravično suđenje.
6.5. Sasvim suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, iz stanja spisa, posebice zapisnika s rasprave od 16. listopada 2023. kada je rasprava počela iznova proizlazi da je optuženica primila pisanu pouku o pravima koju je razumjela te da je angažirala braniteljicu u osobi Vedrane Jurić, odvjetnice, koja je bila prisutna kako na toj tako i na kasnijim raspravama.
6.6. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je optuženica tijekom rasprave iznijela dokazne prijedloga koje je prvostupanjski sud usvoji i izveo u dokaznom postupku, te da je s druge strane žaliteljici bilo omogućeno da ispita dokaze optužbe, tako da nema govora o tome da joj je u ovom postupku bilo uskraćeno pravo na aktivnu obranu i time teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
7. Pored toga, ovaj žalbeni sud je povodom žalbe optuženice, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 niti da bi na štetu žaliteljice povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).
8. Žaliteljica nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Argumentirajući ostvarenje te žalbene osnove, optuženica u bitnome uspoređuje iskaze koje su oštećenica i svjedok MJ iznijeli tijekom postupka, te upire na različitosti i kontradiktornosti u njihovim iskazima, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj komparaciji, a što, po njezinom mišljenju upućuju na nevjerodostojnost i nepouzdanost tih izvora saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu na kojima prvostupanjski sud isključivo temelji pobijanu presudu.
8.2. Konkretno, u žalbi upire da su oboje svjedoka bitno različito i kontradiktorno iskazivali kako o sadržaju i trajanju samog inkriminiranog razgovora, tako i o mjestu gdje su se nalazi prilikom razgovora, s time da se oštećenica čak nije mogla sjetiti je li se radilo o jednoj ili više prijetnji, niti je nakon inkriminiranog događaja potražila liječničku pomoć zbog straha koji su takve navodne prijetnje izazvale kod nje.
8.3. S druge strane, žaliteljica ističe da je u spis dostavila ispis poziva sa svojeg mobitela koji se odnose na inkriminirani dan iz kojeg je vidljivo da je taj dan ostvarila samo jedan razgovor s CZSS, PU Donji Grad koji je trajao svega jednu minutu, a što potvrđuje njezinu obranu u kojoj je poricala da bi kritičnog dana izgovorila inkriminiranu prijetnju, budući da je nemoguće da bi u tom vremenskom okviru mogla izgovoriti sve ono za što ju terete svjedoci, posebice kada se ima u vidu iskaz svjedoka MJ iz kojeg proizlazi da je najprije njezin poziv prespojio oštećenici, koja je isti odbila, da bi potom dalje s njom razgovarao, upozoravajući je pritom da tako ne postupa.
8.4. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda na temelju sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize svih dokaza izvedenih na raspravi, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno postupio kada je iskaz oštećenice i svjedoka MJ ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane obranu optuženice s pravom ocijenio kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo.
8.5. Tako sud prvog stupanja prije svega pravilno uočava da je optuženica u svojoj obrani u kojoj poriče da bi kritičnog dana izrekla inkriminirane prijetnje, tvrdila da joj se na njezin telefonski poziv Centru za socijalnu skrb, Podružnica Donji Grad javila mlada zaštitarka, odnosno ženska osoba, što je, međutim, u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima. Naime, svjedok IJ je u svom iskazu izrijekom tvrdio da na njegovim poslovima u inkriminirano vrijeme nije radila zaštitarka te da kritičnog dana nije bio na godišnjem. Takve njegove tvrdnje potvrđuju podaci iz dopisa trgovačkog društva "Sigurnost" d.o.o., čiji zaposlenik je bio u to vrijeme, iz kojeg jasno proizlazi da je kritičnog dana na adresi Centra za socijalnu skrb, Podružnica Donji Grad, na poslove zaštitara bio raspoređen svjedok MJ, a kakav zaključak dodatno proizlazi i iz iskaza sam oštećenice koja je navela da joj je upravo imenovani prenio inkriminirane riječi koje je u telefonskom razgovoru u odnosu na nju izgovorila optuženica.
8.6. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno uočava da su oštećenica i svjedok MJ u svojim iskazima na jasan, uvjerljiv, okolnosan, detaljan, te životan, logičan i u svim bitnim momentima suglasan način opisivali svoja saznanja o inkriminiranom događaju, pri čemu je oštećenica detaljno i okolnosno opisala i cjelokupnu dinamiku svog odnosa sa optuženicom u predmetu u kojem je postupala kao socijalna radnica, te kakve sve mail-ove i telefonske pozive joj je ista pritom upućivala sve do travnja 2021. U odnosu za iskaz svjedoka MJ prvostupanjski sud pak dodatno uočava da isti ni na koji način nije zainteresiran za ishod ovog postupka, te da je njegov iskaz u bitnome suglasan sadržaju pisanog izvješća koje u skladu sa djelokrugom svog posla kao zaštitara sastavio povodom inkriminiranog događaja i o tome obavijestio nadređene. Također, prvostupanjski sud pravilno uočava da su iskazi oštećenice i imenovanog svjedoka u svim bitnim momentima podudarni i međusobno podupirući.
8.7 Vezano za žalbene navode kojima se upire na različitosti u iskazivanju svjedoka MJ tijekom postupka, ovaj žalbeni sud prije svega uočava da je prvostupanjski sud prilikom iskazivanja tog svjedoka na raspravi uočio i predočio svjedoku odstupanja u odnosu na njegov raniji iskaz, na što je svjedok naveo da se sada zbog proteka vremena više ne može sjetiti svih detalja te da je točno sve ono što je naveo prilikom prvog ispitivanja, a kakvo pojašnjenje se imajući na umu da je svjedok svoj prvi iskaz dao vremenski bitno bliže samom inkriminiranom događaju te općepoznatu činjenicu da sjećanje tijekom vremena blijedi, i po stavu ovog žalbenog suda, ukazuje kao životno i logično.
8.8. Isto tako, valja primijetiti da je i oštećenica na raspravi navela da se ne može točno sjetiti svih detalja vezanih uz inkriminirani događaj posebice iz razloga što je takvih događaja sa optuženicom bilo više, zbog čega je prvostupanjski sud, a sukladno ovlaštenju iz čl. 426. ZKP/08, pročitao njezin raniji iskaz od 24. kolovoza 2021. kod kojeg je u cijelosti ostala.
8.9. Polazeći od svega prethodno navedenog, a imajući u vidu da su oštećenica i navedeni svjedok o odlučnim činjenicama u ovom predmetu iskazivali u bitnome suglasno, a imajući s druge strane u vidu općepoznatu činjenicu da sjećanje tijekom vremena blijedi, zbog čega se životno i logikom stvari od svjedoka ne može očekivati da se kasnije sjete svih pa i najsitnijih detalja inkriminiranog zbivanja, te da njihovi iskazi budu u svemu suglasni kako njihovim ranijim iskazima tako i međusobno, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je iz prethodno navedenih argumenata iskaz oštećenice i navedenog svjedoka ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane obranu optuženice ispravno ocijenio kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo.
8.10. Što se pak tiče žalbenih tvrdnji kojima optuženica upire da je u spis dostavila ispis poziva sa svojeg mobitela koji se odnose na inkriminirani dan iz kojeg je vidljivo da je taj dan ostvarila samo jedan razgovor s CZSS, PU Donji Grad koji je trajao samo jednu minutu, a što potvrđuje njezinu obranu u kojoj je poricala da bi kritičnog dana izgovorila inkriminiranu prijetnju, budući da je nemoguće da bi u tom vremenskom okviru mogla izgovoriti sve ono za što ju terete svjedoci, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada priloženi izlist poziva nije posebno cijenio jer iz njega nije vidljivo ime pozivatelja, broj mobitela ili drugi podaci koji bi omogućivali da se utvrdi na što se isti točno odnosi, dok Hrvatski Telekom nije mogao dostaviti ispis poziva za inkriminirani dan, budući da se podaci o ostvarenom telekomunikacijskom prometu zadržavaju najviše 12 mjeseci od obavljanja komunikacije, tako da žaliteljica niti takvim žalbenim navodima nije uspjela dovesti u razumnu sumnju pravilnost ocjene prvostupanjskog suda glede vjerodostojnosti i istinitosti s jedne strane iskaza oštećene i svjedoka MJ, s druge njezine obrane.
8.11. Naposljetku, a imajući u vidu da se predmetno kazneno djelo prosuđuje prema objektivnim kriterijima, odnosno ozbiljnom se smatra svaka ona prijetnja koja je po svojem sadržaju i okolnostima u kojima je izražena objektivno podobna kod osobe kojoj je upućena izazvati osjećaj strah, odnosno osobne ugroženosti, žaliteljica nije dovela u razumnu sumnju niti utvrđenje prvostupanjskog suda da se u ovom slučaju radilo ozbiljnoj prijetnji.
8.12. Naime, a suprotno žaliteljici, koja glede pitanja ozbiljnost prijetnje posebice upire da oštećenica nakon inkriminiranog događaja nije potražila liječničku pomoć, a što bi zasigurno učinila da su inkriminirane prijetnje kod nje doista stvorile osjećaj straha, polazeći od ranije izloženih okolnosti počinjenja djela, kao i dokaza i podataka u spisu koji ukazuju da je optuženica bila nezadovoljna radom nadležnog Zavoda za socijalni rad u njezinom slučaju, te sve to u povezanosti i sa samim sadržajem izrečene prijetnje - da žrtvu osim tužbe Uskoku čekaju i duge cijevi, a što je općepoznato kolokvijalni izraz za svako streljačko oružje koje se za razliku od pištolja, odnosno kratke cijevi, mora u pravilu koristiti s dvije ruke, tada je i po stavu ovog žalbenog suda, a imajući na umu ranije izložene objektivne kriterije po kojima se prosuđuje ovo kazneno djelo, u konkretnom slučaju izvjesno bila riječ o ozbiljnoj prijetnji koja je objektivno bila podobna kod žrtve izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti.
8.12. Slijedom svega navedenog žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
9. Optuženica nije u pravu niti kada u žalbi smatra da joj je pobijanom presudom izrečena prestroga kaznena sankcija, uz bitnu argumentaciju da joj prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao sve olakotne okolnosti na njezinoj strani, posebice činjenicu da je cijenjeni liječnik i doktorica medicinskih znanosti, te dobitnica više državnih nagrada za znanost, s posljedicom da je propustio primijeniti odredbe o ublažavanju kazne i izricanju uvjetne osude.
9.1. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da je prvostupanjski sud, a suprotno žaliteljici, u konkretnom slučaju primijenio institut uvjetne osude.
9.2. Nadalje, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju ispravnog utvrđenja i vrednovanja svih relevantnih okolnosti važnih za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije (tako je optuženici kao olakotno uzeo u obzir da je majka troje mldb. djece, te da do sada nije dolazila u sukob s zakonom, a kao otegotno kriminalnu volju i upornost prilikom počinjenja djela), pravilno postupio kada ju je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
9.3. Na ovom mjestu valja napomenuti da žaliteljica nije u pravu kada u žalbi smatra da je u konkretnom slučaju bilo mjesta za primjenu instituta ublažavanja kazne (čl. 48. KZ/08).
9.4. Prije svega, valja primijetiti da sukladno citiranoj odredbi blažu kaznu od propisane sud može izreći kada postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio nadoknaditi tu štetu.
9.5. Olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženice, čak i kada se povežu s okolnostima koje se ističu u žalbi (da je žaliteljica cijenjeni liječnik i doktorica medicinskih znanosti, te dobitnica više državnih nagrada za znanost), posebice kada se dodatno ima na umu da se prema podacima u spisu žaliteljica nije pomirila s žrtvom, te da je predmetno djelo počinila s izravnom namjerom prvog stupnja, po stavu ovog suda, kao suda drugog stupnja, nemaju značaj naročitih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale izricanje blaže kazne od one propisane za predmetno kazneno djelo.
9.6. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te joj izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počinio novo kazneno djelo, kakvu kaznenu sankciju i ovaj žalbeni sud nalazi primjerenoj stupnju krivnje s kojim je optuženica počinila djelo, te svim ranije izloženim okolnostima relevantnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe izricanja kaznenih sankcija.
10. Optuženica u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu, međutim, ničim ne konkretizira niti posebno obrazlaže,
11. Kako žalba optuženice nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
