Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-822/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, kao predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OK, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-746/2019-59 od 9. svibnja 2024., na sjednici 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika OK kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj: K-746/2019-59 od 9. svibnja 2024., proglasio je krivim optuženog OK, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te ga na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom OK izrečena je uvjetna osuda te se kazna zatvora od 8 mjeseci neće izvršiti, ako u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni/žrtva CK upućen je u parnicu radi ostvarenja imovinsko pravnog zahtjeva
1.2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik OK obvezan je na plaćanje troška kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu 200,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi OK osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-948/2024-3 od 11. prosinca 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba je neosnovana.
6. Prije svega, optuženik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6.1. Ostvarenje te žalbene osnove, optuženik prvenstveno nalazi u tome da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čime sadržajno upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, uz bitnu argumentaciju da se pobijana presuda temelji na iskazu svjedoka koji nije ispitan na raspravi, a obrani nije dana mogućnost da ga unakrsno ispita (konfrontacijsko načelo), pri čemu upire na praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj optuženi mora imati mogućnost ispitati svakog svjedoka koji ga tereti, posebno ako se presuda u znatnoj mjeri oslanja na te iskaze.
6.2. Uz to, optuženik upire da mu je prvostupanjski sud povrijedio pravo na obranu i time što mu je uskratio pravo na branitelja, na način da mu je raspravna sutkinja sugerirala da mu branitelj nije potreban (konkretno, rekavši mu: "da šta će mu branitelj").
6.3. Prije svega, a vezano za žalbene tvrdnje da se pobijana presuda temelji na iskazu svjedoka kojeg žalitelj nije imao mogućnosti ispitati na raspravi, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik u žalbi ne naznačuje o kojem je točno svjedoku riječ, međutim, iz cjelokupnog sadržaja žalbe može se zaključiti da ima u vidu iskaz same žrtve - CK, budući da je riječ o dokazu na kojem prvostupanjski sud primarno temelji svoje zaključke o postojanju odlučnih činjenica u ovom predmetu.
6.4. Iskaz žrtve je doduše pročitan na raspravi održanoj 6. svibnja 2024. na kojoj optuženik nije bio prisutan, međutim, žalitelj pritom ispušta iz vida dva ključna momenta koji opovrgavaju njegove tvrdnje da mu je time povrijeđeno pravo obrane, odnosno, konkretno, njegovo pravo da na raspravi ispita svjedoke optužbe.
6.5. Prije svega, iz stanja spisa proizlazi da je žrtva ispitana na raspravi održanoj 15. studenog 2019. na kojoj je optuženik bio prisutan, te je imao mogućnosti ispitati tog svjedoka optužbe, s time da je optuženik tijekom ispitivanja žrtve zbog narušavanja reda i vrijeđanja dostojanstva suda (čl. 396. st. 2. ZKP/08), dakle, svojom krivnjom, bio udaljen iz sudnice.
6.6. Nadalje, žalitelj ispušta iz vida da je rasprava koja je počela iznova, a na kojoj je pročitan iskaz žrtve (u svezi čega dodatno valja primijetiti da se sukladno odredbi iz čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 raniji iskaz svjedoka koji je ispitan na raspravi pred istim predsjednikom vijeća može pročitati i bez suglasnosti stranaka) održana u njegovoj odsutnosti iz razloga što je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno zaključio da su za takvu procesnu odluku ostvarene sve zakonske pretpostavke propisane u čl. 404. st. 5. ZKP/08 (optuženik očito izbjegava dolazak na raspravu, očitovao se o optužbi, dok njegova prisutnost na raspravi nije nužna).
6.7. Stoga, a slijedom svega navedenog, po stavu ovog žalbenog suda, nema govora o tome da je prvostupanjski sud optuženiku povrijedio pravo obrane time što mu na raspravi nije omogućio da ispita žrtvu, tako da je njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u navedenom pravcu promašena.
6.8. Što se pak tiče žalbenih tvrdnji optuženika da mu je prvostupanjski sud povrijedio pravo na obranu i time što mu je uskratio pravo na branitelja, na način da mu je raspravna sutkinja sugerirala da mu branitelj nije potreban, ovaj žalbeni sud primjećuje da je u zapisniku s rasprave od 15. studenog 2019. sadržana njegova izjava kojom potvrđuje da je primio i razumio pouku o pravima, te da će u ovom postupku iznijeti svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja, a branitelj mu nije potreban, već će se sam braniti, tako da je njegova žalba promašena i u tom pravcu, u svezi čega ovaj žalbeni sud dodatno uočava da žalitelj svoje tvrdnje da mu je raspravna sutkinja sugerirala da mu branitelj nije potreban, osim puke tvrdnje, ničim ne argumentira niti dokazuje.
6.9. Na ovom mjestu valja primijetiti da optuženik u žalbi smatra da mu je povrijeđeno i pravo na nepristrano i neovisno suđenje, čime sadržajno također upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, međutim, iz žalbenih navoda kojima obrazlaže takve tvrdnje proizlazi da se sadržajno ustvari radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Naime, žalitelj drži da su izjave i iskazi žrtve te svjedokinje BK, kako sami za sebe tako i u međusobnoj vezi, kontradiktorni i neistiniti, a što očito ukazuje da se ne slaže s ocjenom prvostupanjskog suda prema kojoj iskazi tih svjedoka predstavljaju vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama, kakve žalbene tvrdnje se, međutim, ne podvode pod citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
6.10. Na ovom mjestu valja dodatno primijetiti da optuženik pristranost raspravne sutkinje nalazi i u tome što je samostalno, bez ičijeg prijedloga, donijela rješenje o izdvajanju iz spisa obavijesne izjave BK, kakve žalbene tvrdnje su, međutim, promašene, budući da je u odredbi iz čl. 351. st. 5. ZKP/08 izrijekom propisana obveza suda da nakon potvrđivanja optužnice iz spisa izdvoji obavijesti, zapisnike i izjave iz članka 86. st. 3. ZKP/08 na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, a u kakve izvore saznanja ulazi i predmetna obavijesna izjava BK, budući da je riječ o izjavi koju je imenovana sukladno odredbi iz čl. 208. ZKP/08 policiji dala u svojstvu građana.
7. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Iz cjelokupnog konteksta žalbe proizlazi da optuženik pogrešno utvrđeno činjenično stanje suštinski nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda prema kojoj iskaz žrtve i svjedokinje BK predstavljaju vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu.
7.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, savjesne i kritičke analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno postupio kada je upravo iskaz žrtve i navedene svjedokinje ocijenio kao vjerodostojne i istinite dokaze, dok njegovu obranu u kojoj poriče da bi žrtvi kritične zgode uputio inkriminirane prijeteće riječi s pravom smatra konstrukcijom s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.
7.2. Pritom, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da je žalba optuženika u dijelu gdje kontradiktornost i neistinitost iskaza žrtve nalazi uspoređujući njezine svjedočke iskaze dane tijekom postupka sa njegovom izjavom sadržanom u zapisniku o podnesenoj kaznenoj prijavi promašena. Naime, kaznena prijava nije dokaz u kaznenom postupku na kojem se može temeljiti sudska odluka već samo inicijalna informacija policiji ili državnom odvjetniku o sumnji na počinjenje kaznenog djela, na temelju koje oni poduzimaju izvide i druge radnje u svrhu prikupljanja dokaza radi utvrđenja je li to djelo doista počinjeno.
7.3. Nadalje, optuženik nije u pravu niti kada u žalbi smatra da su i iskazi koje je žrtva tijekom ovog postupka dala u svojstvu svjedoka kontradiktorni i neistiniti, te u proturječju s iskazom svjedokinje BK.
7.4. Naime, a sasvim suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno uočava da je žrtva kako u prethodnom postupku, tako i na raspravi u svim bitnim momentima iskazivala identično i dosljedno, pritom uvjerljivo i detaljno opisujući sve okolnosti inkriminiranog događaja.
7.5. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je takav iskaz žrtve u svim bitnim momentima (konkretno, da je optuženik kritične zgode prišao žrtvi te ju najprije bez ikakvog stvarnog povoda udario šakom u lice, da bi joj potom zaprijetio da će ubiti njega i cijelu njegovu obitelj) potvrdila i njegova supruga – svjedokinja BK, koja je bila očevidac inkriminiranog zbivanja, a koja je, i po stavu ovog žalbenog suda, također iskazivala vrlo uvjerljivo, okolnosno i detaljno.
7.6. S time u svezi, ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da se takvi dosljedni, uvjerljivi, detaljni i međusobno u svim bitnim momentima podudarni iskazi, životno i logikom stvari ne očekuju od svjedoka koji događaje o kojima iskazuju neistinito opisuju na način kako se oni stvarno nisu odigrali, a kako to optuženik neosnovano sugerira u žalbi.
7.7. Slijedom svega navedenog, žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Naposljetku, a sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je, premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ispitao i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o kaznenoj sankciji.
8.1. Po ocjeni ovog suda, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je polazeći od stupnja krivnje s kojim je žalitelj počinio kazneno djelo za koja je pobijanom presudom proglašen krivim (izravna namjera prvog stupnja) te ispravnog utvrđenja i vrednovanja svih relevantnih okolnosti važnih za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, prije svega, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 /osam/ mjeseci, pri čemu je, polazeći posebice od činjenice da isti do sada nije bio kazneno osuđivan, zaključio da se u ovom slučaju i bez izvršenja izrečene kazne zatvora opravdano može očekivati da ubuduće više neće činiti kaznena djela, te mu je izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se kazna zatvora na koju ga je osudio pobijanom presudom neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
9. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
