Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-856/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽS, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ŽS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja: K-29/2024-18 od 3. travnja 2024., na sjednici 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika ŽS kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Čakovcu presudom poslovni broj: K-29/2024-18 od 3. travnja 2024. proglasio je krivim optuženog ŽS, zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te ga na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ŽS dužan je s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenici PS, [adresa]/5, Wien, Austrija, iznos od 1.500,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi ŽS dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 70,00 eura, u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude optuženi ŽS žalbu podnosi po branitelju Daliboru Gradinšćaku, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu s prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-991/2024-3 od 18. prosinca 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da se optuženik, premda uvodno u žalbi ističe i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.
6. Polazeći od sadržaja žalbe, može se zaključiti da optuženik smatra kako je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak glede postojanja subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, odnosno da bi već prilikom sklapanja inkriminiranog pravnog posla postupao s unaprijed stvorenom namjerom da neće izvrši preuzetu obvezu niti vratiti novac primljen na ime predujma za njezino ispunjenje.
Naime, u žalbi tvrdi da preuzete obveze (obnova groba roditelja oštećenice) nije izvršio iz objektivnih razloga, pa tako u ugovorenom roku od rujna do kraja prosinca 2021. radove nije mogao izvršiti zbog niskih temperatura, kiše i snijega, dok je u proljeće iduće godine kada je radove bilo moguće obaviti teško obolio zbog čega je bio na operaciji leđa.
7. Prije svega, a imajući u vidu da iz stanja spisa da se optuženik branio šutnjom te tijekom rasprave nije predlagao nikakve dokaze, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik u žalbi iznosi nove činjenice čija već sama priroda i suština upućuje na očit zaključak da je optuženik za te činjenice, ukoliko su doista postojale, znao do zaključenja rasprave, a kakve činjenice nije dopušteno iznositi u žalbi.
7.1. Naime, u odredbi iz čl. 466. st. 4. ZKP/08 je izrijekom propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, osim ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja rasprave.
7.2. Imajući na umu navedeno, a s druge strane nalazeći da je prvostupanjski sud na temelju sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize i pravilne ocjene vjerodostojnosti svih dokaza izvedenih na raspravi (pravilnost kakve ocjene optuženik u žalbi ne osporava) ispravno utvrdio sve odlučne i druge važne činjenice u ovom predmetu, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da je optuženik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja, i to kako subjektivna tako i objektivna, kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
7.3. Naime, polazeći od iskaza oštećenice, koji u svojim svjedočkim iskazima podupiru svjedoci MS i IS, prvostupanjski sud je prije svega pravilno utvrdio postojanje objektivnog učina predmetnog kaznenog djela, konkretno da je optuženik dana 1. rujna 2021. s oštećenicom dogovorio da će za iznos od 3.200,00 eura obnoviti grob njezinih pokojnih roditelja, pri čemu je od oštećenice zatražio predujam u iznosu od 1.500,00 eura, koji mu je ova i isplatila, međutim, preuzete radove nije izvršio u ugovorenom roku niti je oštećenici vratio novac.
7.4. Također, imajući na umu iskaze navedenih svjedoka iz kojih proizlazi da optuženik preuzete radove nije niti naknadno izvršio niti je oštećenici vratio primljeni predujam, te da joj je u više navrata obećavao da će to učiniti, s time da nakon određenog vremena s njime više nije mogla stupiti u kontakt, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da te činjenice – indicije kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti tvore tzv. zatvoreni krug indicija iz kojeg proizlazi izvjesno utvrđenje da je žalitelj već prilikom sklapanja inkriminiranog pravnog posla postupao s unaprijed stvorenom namjerom da neće izvršiti ugovorene radove, niti oštećenici vratiti novac koji je dobio na ime predujma za njihovo izvođenje.
8. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćana.
9. Premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ovaj žalbeni sud je sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08 ispitao i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o izrečenoj kaznenoj sankciji.
9.1. Razmatrajući navedeno pitanje, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije.
9.2. Tako je optuženiku pravilno cijenio kao olakotno da je otac dvoje malodobne djece koju je dužan uzdržavati, a kao otegotno da je u dva navrata već bio pravomoćno osuđivan zbog počinjena istovrsnih kaznenih djela.
9.3. Imajući na umu navedene okolnosti, a polazeći od stupanja krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u ovom slučaju kao primjerena svim ranije navedenim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije i podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, ukazuje upravo kaznena sankcija na koju ga je osudio pobijanom presudom (kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci).
9.4. Pritom ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da spomenute okolnosti, posebice otegotne koje se ogledaju u tome da je optuženik specijalni povratnik u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije (uvjetne osude) očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, nipošto ne opravdavaju, kako u pogledu vrste tako i mjere, izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju ga je prvostupanjski sud osudio pobijanom presudom.
10. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
