Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-288/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, IE, NE, HE i AE, [adresa], protiv prvotuženika [adresa], OIB: 95970838122, koga zastupa predsjednica uprave ČE, a nju punomoćnica ŽEU, dipl. iur. i drugotuženice ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, S. Radića 14, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-27/2022-27 od 16. veljače 2023., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ŽE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-27/2022-27 od 16. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim koji glasi:

"1. Nalaže se 1. tuženiku [adresa], OIB: 95970838122 i 2. tuženiku ZE, zaposlenik 1. tuženika, iz [adresa], da tužitelju KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate na ime naknade štete iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena počam od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se 1. i 2. tuženiku da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

II Tužitelju ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da 1. tuženiku [adresa] OIB: 95970838122, na ime naknade parničnih troškova isplati novčani iznos od 49,48 eura / 372,80 kn1 (slovima: četrdesete devet eura četrdeset osam centi / tri stotine sedamdeset dvije kune osamdeset lipa), sve to u roku od 8 dana.

III Tužitelju ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da 2. tuženoj ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade parničnih troškova isplati novčani iznos od 1.250,00 eura / 9.418,13 kn (slovima: tisuću dvije stotine pedeset eura / devet tisuća četiri stotine osamnaest kuna trinaest lipa), sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za 3 postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude 16. veljače 2023. godine, pa do isplate.«

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni sami sebi te da je izostala analiza izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer je sud prihvatio dokazni prijedlog drugotuženice za saslušanje svjedokinje ME iako je taj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Tvrdi da nisu nastupile okolnosti iz čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer je predložena svjedokinja zaposlenica prvotuženika, drugotuženica je direktorica trgovačkog centra prvotuženika pa im u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu a i do zaključenja prethodnog postupka, nije mogla ostati nepoznata činjenica koja blagajnica je izvršila naplatu kupljene robe tužitelju i njegovoj supruzi. Izveden je pogrešan zaključak da tužitelj nije dokazao da mu je izrečenim riječima povrijeđena čast i ugled. Kada se iskaz svjedoka CE dovede u vezu s iskazima supruge tužitelja i tužitelja, posebno u dijelu obraćanja i izgovorenim riječima drugotuženice prema tužitelju, prvostupanjski sud nije imao razloga ne vjerovati njihovim iskazima. Tvrdnja prvostupanjskog suda da je iskaz tužitelja u pogledu upućenih uvreda dijelom proturječan s navodima tužbe ne može se prihvatiti jer je od samog događaja do davanja iskaza prošlo više od jedne godine i pet mjeseci te je u potpunosti zanemaren novinski članak od 30. kolovoza 2021. u kojem je tužitelj detaljno ispričao što mu se dogodilo. Prilikom ocjene iskaza svjedoka ŠE, LE, CE i ME ispuštena je iz vida činjenica da su oni zaposlenici prvotuženika pa se može pretpostaviti da isti svojim iskazima idu u korist tuženicima kako bi otkloniti njihovu odgovornost za štetu. Predlaže preinaku presude u smislu žalbenih navoda, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj prigovara da je prihvaćen dokazni prijedlog drugotuženice za saslušanjem svjedokinje ME iako je taj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 229. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.).

6. Iz spisa proizlazi da je na ročištu za glavnu raspravu 12. rujna 2022. drugotuženica zamolila da joj se ostavi kraći rok kako bi pribavila podatke o blagajnici koja je radila na blagajni na kojoj je supruga tužitelja izvršila plaćanje te je podneskom od 12. rujna 2022. predložila saslušanje svjedokinje ME. Prema odredbi čl. 299. st. 2. ZPP stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženici su u odgovorima na tužbu predložili izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, a nakon saslušanja svjedoka na ročištu 12. rujna 2022. ostale su sporne okolnosti koje se odnose na saznanja blagajnice koja je radila na blagajni na kojoj je tužiteljeva supruga izvršila plaćanje, u kojem pravcu je drugotuženica predložila saslušanje svjedokinje ME, dakle nije povrijeđena odredba čl. 299. st. 2. ZPP.

7. Tvrdnjom da je izostala analiza izvedenih dokaza, tužitelj prigovara da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

7.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, pri čemu je uvjerenje o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, tako da se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, dakle nije počinjena navedena bitna povreda postupka.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba tužitelja, jer su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što u razlozima presude navodi o sadržaju isprava iz zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika te se presuda može ispitati.

9. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti, tako da žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kn, koja se temelji na događaju koji se 16. kolovoza 2021. zbio u poslovnom prostoru prvotuženika u Daruvaru.

11. Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi mu drugotuženica kao zaposlenica prvotuženika uputila riječi "neću su raspravljati s glupim Ž", "glupi I, vratite se u štalu odakle ste i došli", "glupi N", a koje riječi bi eventualno predstavljale povredu ugleda i časti tužitelja zbog kojih bi isti pretrpio duševne boli za koje traži naknadu štete, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev, imajući u vidu odredbe čl. 19. u vezi čl. 1098. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO).

12. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je prilikom ocjene iskaza svjedoka ŠE, PE, CE i ME ispuštena iz vida činjenica da su oni zaposlenici prvotuženika pa se može pretpostaviti da isti svojim iskazima idu u korist tuženicima kako bi otkloniti njihovu odgovornost za štetu, valja istaći da je prvostupanjski sud ocijenio iskaze svih saslušanih stranaka i svjedoka i zaključio da tužitelj nije dokazao da mu se drugotuženica obratila uvredljivim i prijetećim riječima kojima mu je povrijeđena čast i ugled. Pritom je ocijenio istinitim i uvjerljivim iskaze svjedoka koji su zaposlenici prvotuženika.

13. U odnosu na tvrdnju tužitelja da se može pretpostaviti da će oni svojim iskazima ići u korist tuženicima, valja odgovoriti da se, analogno tome, i za iskaze tužitelja i njegove supruge može pretpostaviti da će ići u korist tužitelja.

14. Tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud trebao povjerovati iskazima tužitelja i njegove supruge SE, dovodeći te iskaze u vezu s iskazom svjedoka CE u dijelu koji se odnosi na obraćanje i riječi koje je drugotuženica kazala tužitelju. Svjedok CE je u iskazu naveo da se u spornom događaju zatekao kao kupac na blagajni i vidio prepirku između tužitelja i drugotuženice, čuo je da je tužitelj rekao drugotuženici da tko je ona da mu kaže da mora nositi masku, a nije se mogao sjetiti što mu je tom prilikom drugotuženica odgovorila, ni drugih detalja te prepirke, osim da se tužitelj obraćao drugotuženici povišenim tonom, dakle iskaz toga svjedoka ne potvrđuje tezu tužitelja o uvredljivim riječima koje mu je uputila drugotuženica.

15. Prvostupanjski sud je uočio da je iskaz tužitelja djelomično proturječan činjeničnom supstratu tužbe, jer je u vezi prvog dijela događaja tužitelj u iskazu naveo da je drugotuženica tražila od njega da stavi masku preko nosa, što je on odbio, nakon toga mu je rekla da onda neće moći kupiti robu u trgovačkom centru i da se neće s njim raspravljati te da mu je odgovorila da "neće gledati glupe bosanske lažne potvrde", pri čemu tužitelj ne spominje druge uvrede, dok je u tužbi navedeno da mu se drugotuženica obratila riječima "Neću se raspravljati s glupim Ž".

15.1. Navedenu proturječnost tužitelj neuspješno opravdava time što je od samog događaja do davanja iskaza prošlo više od godine i pet mjeseci jer je, s obzirom na tezu tužitelja o stupnju povrede časti i ugleda uvredljivim riječima drugotuženice, neživotno da je tužitelj pomiješao riječi kojima mu se drugotuženica obratila kada su se nalazili između polica u trgovini u odnosu na izgovorene riječi kod blagajne.

16. Kad se tome doda da se tužitelj tijekom čitavog boravka u trgovini KTC-a oglušivao na upozorenja zaposlenika i članice stožera civilne zaštite H A o potrebi pravilnog nošenja zaštitne maske zbog epidemije COVID-19 te da iz pregledanih video snimki spornog događaja ne proizlazi da bi drugotuženica na bilo koji način uputila uvrede tužitelju, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog suda, pravilno zaključio da iz izvedenih dokaza ne slijedi da je drugotuženica tužitelju izrekla riječi kojima mu je povrijedila ugled i čast, a čime bi tužitelj eventualno ostvario pravo na naknadu štete zbog duševnih boli.

17. Prema tome, prvostupanjski sud je odbijanjem tužbenog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO), kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

18. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan