Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Gž Ob-5/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, kao predsjednice vijeća, Željka Đerđa, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Blanke Pervan, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Aleksandri Ojkić Bucić, odvjetnika iz Orahovice, protiv tuženika-protutužitelja FUG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Siniši Prodanoviću, odvjetniku iz Virovitice, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P Ob-144/2021-46 od 23. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice FU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P Ob-144/2021-46 od 23. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
''I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
"Utvrđuje se da je darovni ugovor zaključen između tužiteljice FU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao darovatelja i tuženika FUG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kao daroprimatelja od dana 6. kolovoza 2008., na kojem je ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika u Donjem Miholjcu Dinka Đurđevića dana 6. kolovoza 2009., broj OV4418/09, a kojim je ugovorom izvršen prijenos vlasništva s imena tužiteljice na ime tuženika na nekretninama kčbr. [katastarska čestica], u naravi pomoćna zgrada, nadstrešnica, kuća [adresa], garaža i dvorište, ukupne površine 1408 m2, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prije izmjere kčbr. [katastarska čestica] koja je bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) ništetan i da nema učinka među ugovornim strankama.
Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom uknjižbe na temelju darovnog ugovora tužiteljice kao darovatelja i tuženika kao daroprimatelja od dana 6. kolovoza 2008., na kojem je ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika u Donjem Miholjcu Dinka Đurđevića dana 6. kolovoza 2009., broj OV-4418/09, provedene rješenjem Općinskog suda u Slatini, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-2099/09 od 10. kolovoza 2009., i rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Slatina, broj Z2831/2016 i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo provedbi te uknjižbe, na način da se pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica], u naravi pomoćna zgrada, nadstrešnica, kuća [adresa], garaža i dvorište, ukupne površine 1408 m2, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prije izmjere kčbr. [katastarska čestica] koja je bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) izbriše s imena tuženika uz istovremenu uknjižbu tog prava na ime i u korist tužiteljice.
Utvrđuje se da je nekretnina kčbr. [katastarska čestica], u naravi pomoćna zgrada, nadstrešnica, kuća [adresa], garaža i dvorište, ukupne površine 1408 m2, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina tužiteljice FU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], i tuženika FUG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], svakoga u 1/2 dijela.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici izda ispravu podobnu za upis njezinog suvlasničkog prava na navedenoj nekretnini u označenom omjeru u roku od 15 dana te se nalaže tužiteljici da tuženiku izda ispravu podobnu za upis njegovog suvlasničkog prava na navedenoj nekretnini u označenom omjeru u roku od 15 dana, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda."
II. Utvrđuje se da su nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] s 5847 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] s 3932 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koje se vode kao samovlasništvo tužiteljice-protutuženice, bračna stečevina stranaka, te da je tuženik-protutužitelj vlasnik 1/2 dijela navedenih nekretnina. Nalaže se tužiteljici-protutuženici da tuženiku- protutužitelju izda ispravu podobnu za upis njegovog suvlasništva na navedenim nekretninama u označenom omjeru, u roku 15 dana, koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.
III. Tuženica-protutužiteljica dužna je tuženiku-protutužitelju platiti trošak postupka u iznosu od 1.817,28 eur /13.692,30 kn, u roku 15 dana.''
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljice-protutuženica FU (dalje tužiteljica) iz svih žalbenih razloga u bitnom ukazujući da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio uz učin bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. Zakona o parničnom postupku, jer je u ocjeni provedenih dokaza izostala kritična ocjena kako pojedinačnih tako i svih dokaza zajedno te je cijenio isključivo dokaze tuženika a njene uopće nije. Ukazuje da je počinjena i bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni navedeni su kontradiktorni i nejasni. U odnosu na nekretninu kč. [katastarska čestica], koja je stečena za vrijeme trajanja braka i predstavlja bračnu stečevinu, pogrešno prvostupanjski sud utvrđuje kako se ne radi o bračnoj stečevini i da bi ona bila isključivo vlasništvo tuženika jer tuženik nije dostavio niti jedan dokaz da bi se radilo o vlastitoj imovini niti da je tu nekretninu stekao iz vlastite imovine prije braka, a prvostupanjski sud ne utvrđuje zašto je ta nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlastita imovina tuženika. Ukazuje da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako bi darovni ugovor temeljem kojeg je ova imovina prenesena u vlasništvo tuženika bio valjan jer u vrijeme kada je isti sačinjen 2008. godine, prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tuženik kao strani državljanin nekretnine u Hrvatskoj nije niti mogao sticati, dakle takav ugovor je bio protivan prisilnim propisima Republike Hrvatske, a time i ništetan. Ukazuje da taj ugovor nije sastavljen u obliku javnobilježničke isprave a prvostupanjski sud uopće nije cijenio tu okolnost, odnosno da je taj ugovor suprotan odredbi članka 482. Zakona o obveznim odnosima a time je također ništetan, pa i ako se uzme sudska praksa da bi i takav ugovor mogao biti valjan uz pravu predaju posjeda darovane nekretnine, pogrešan je zaključak suda da je do takve predaje posjeda uopće i došlo među strankama jer je tužiteljica i nakon darovanja nastavila živjeti u toj kući što proizlazi iz svih činjenica u postupku pa je takav ugovor sukladno članku 322. Zakona o obveznim odnosima nevaljan. Ističe da tuženik niti danas nema hrvatsko državljanstvo a pobuda za zaključenje ovog darovnog ugovora je upravo bila da on temeljem stjecanja nekretnine u Republici Hrvatskoj po privilegiranim uvjetima stekne hrvatsko državljanstvo, što ukazuje da doista pobude tog ugovora nisu bile darovanje već druga namjera odnosno omogućavanje tada bračnom drugu po povoljnijem uvjetima stjecanje hrvatskog državljanstva. Ništavost tog ugovora po mišljenju tužiteljice ogleda se i u tome što je ona raspolagala dijelom nekretnine (bračna stečevina), koja nije bila njezina već tuženikov suvlasnički dio. U odnosu na protutužbeni zahtjev ukazuje da prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir njene dokaze da je te nekretnine kupila vlastitim sredstvima koje je imala i prije zaključenja braka s tuženikom i to iz ušteđevine koju je stekla prodajom imovine (traktora, strojeva i mehanizacije, kao i osigurane svote), koje je naslijedila iza prethodnog supruga AU, a što su potvrdili i saslušani svjedoci pa stoga predlaže da drugostupanjski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih razloga, podredno, istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak te potražuje trošak sastava žalbe,
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 14/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 80/2022.) je propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje prvostupanjski sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
6. Dakle, sud je dužan, iako izvedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju, to svoje uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičkim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju spisa, a suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je kritički i valjano ocijenio provedene dokaze u obrazloženju naveo razloge zbog kojih neke jeste, a neke nije prihvatio kao istinite i uvjerljive te razlozi koje je naveo u obrazloženju ne odudaraju od dokaza koji se nalaze u spisu odnosno od sadržaja spisa, pa stoga suprotno žalbenim tvrdnjama ne stoji da je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio uz počinjenje ukazane bitne povrede iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. ZPP.
7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao niti da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer izreka odluke prvostupanjskog suda nije u suprotnosti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su navedeni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, a te činjenice i razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa, odnosno provedenim, kako materijalnim tako i personalnim dokazima, pa je obrazloženje pobijane odluke razumljivo i može se pobijana presuda valjano ispitati.
8. Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.
9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:
9.1. da je predmet spora tužbeni i protutužbeni zahtjevi na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju iz 2008. godine te utvrđenje da prijeporne nekretnine čine bračnu stečevinu stranaka;
9.2. da iz presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj P Ob- 41/2021-6 od 8. lipnja 2021. proizlazi da su stranke dana 12. ožujka 2005. zaključile brak u Francuskoj da je isti upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2011., pod rednim brojem 4, te da je brak pravomoćno razveden 8. lipnja 2021.;
9.3. da među strankama nije zaključen predbračni, niti bračni ugovor kojima uređuju vlasništvo stečeno tijekom braka;
9.4. da iz Ugovora o kupovini i prodaji od 14. kolovoza 2008. proizlazi da je JU od DU kupila nekretninu kč [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nakon izmjere ima oznaku 2402/2 i upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nakon izmjere ima oznaku 2402/1, i upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te 2012.,
9.5. da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. kolovoza 2012. proizlazi da je NU od LU kupila nekretninu kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nakon izmjere ima oznaku 2403 i upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
9.6. da su sve nekretnine kupljene za vrijeme trajanja braka a nakon kupovine upisane kao vlasništvo tužiteljice;
9.7. da je tužiteljica ugovorom o darovanju od 6. kolovoza 2008., na kojem je potpis ovjeren 6. kolovoza 2009., po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću u Donjem Miholjcu, pod brojem OV-4418/09, darovala svome suprugu ovdje tuženiku, koji je francuski državljanin, nekretninu kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je, nakon izmjere, istovjetna s kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik opisane nekretnine;
9.8. da je odredbom članka IV. darovnog ugovora konstatirano je da se daroprimatelj već nalazi u posjedu darovane nekretnine, te da ima namjeru trajno se nastaniti u Republici Hrvatskoj;
9.9. da je tuženik stalno nastanjen u [adresa] i nema državljanstvo Republike Hrvatske,
9.10. da tužiteljica u svom iskazu u bitnom potvrđuje da su brak, bez predbračnog ugovora, sklopili 2005., a razveli se 2021. godine, navodi da je prije braka s tuženikom imala ušteđevinu oko 10.000,00 -11.000,00 eur, da iza pok. supruga AU, od 2003., ostvaruje obiteljsku mirovinu u visini od oko 2.400,00 kn, da je F francuski državljanin, da je 2003., otišla kod FUG u [adresa], da je naredne godine dobila „papire“, da je tamo išla u školu i povremeno radila, da u Francuskoj ima ukupno devet godina radnog staža, da je njezina plaća bila 1.500,00 eur mjesečno, da od 2017., prima francusku mirovinu 175,00 eur mjesečno i da svaki treći mjesec dobije po 200,00 eur, da se F, kao vozač kamiona, zaposlio za stalno kada je ona došla u Francusku, da je njegova plaća rasla od početnih 1.500,00 eur do 2.500,00 eur, da se 2016., tuženik razbolio i od tada je u mirovini, da njegova mirovina iznosi oko 700,00 eur, u Francuskoj da su njih dvoje živjeli u iznajmljenom stanu, da je, dogovorno, bivši suprug plaćao stanarinu i režije, da je ona od svoje plaće odvajala na stranu mjesečno 1.000,00 eur za hranu, da je dio te ušteđevine utrošen i za gradnju kuće u [adresa], da je tuženik prije braka imao stari auto, te da su kasnije, njih dvoje za kupnju drugog auta dali i to on 4.000,00 eur a ona 3.500,00 eur, da joj je 2008., DU prodao kuću i dvorište u [adresa], koju su ona i tuženik isplatili DU svatko po polovicu kupoprodajne cijene, da je 6. kolovoza 2008., tu kupljenu kuću darovala tuženiku, kako bi isti stekao hrvatsko državljanstvo, odnosno prebivalište, da joj je tadašnji suprug obećao da će joj nekretnine vratiti kada dobije prebivalište u [adresa], da tuženik sada ima prebivalište u [adresa], ali ne i državljanstvo RH, potom, da kupljena kuća nije imala prozore, da su je oni ožbukali i promijenili krov, da su kuću uredili zajedničkim novcem i ušteđevinom u iznosu od sigurno 100.000,00 eur, da su u tu svrhu u Francuskoj podigli kredite, tuženik u iznosu od 30.000,00 eur i ona u iznosu od 18.000,00 eur, da su svi krediti otplaćeni, da je kuća posve uređena 2010., da su kasnije napravili još šupe, garažu i kokošinjac, da su u kuću dolazili svakog kolovoza na petnaest dana, zatim, da je 2012., od LU kupila oranicu Šterkovac, da je istu platila novcem dobivenim od osiguranja zbog smrti pok. supruga AU, da je prije smrti svoje majke, ne zna koje godine, otplatila hipoteke upisane na majčinoj kući s osnove različitih dugovanja sina SU, da tuženik nije sudjelovao u isplati tih hipoteka, kao i da je majčinu kuću prodala 2021., za 7.000,00 eur, te da tim novcem plaća Dom u kojem je smještena;
9.11. da tuženik u svom iskazu u bitnom potvrđuje da je brak s tužiteljicom zaključen 2005., i razveden 2022., da stranke nisu imale predbračni, niti bračni ugovor kojima uređuju vlasništvo stečeno tijekom braka, ne može opredijeliti kada su kupljene oranice Gaj i Šterkovac, kupio je kuću sazidanu pod krov i dvorište u [adresa], u [adresa], FU je prisustvovala dogovaranju te kupoprodaje, budući da nije dovoljno znao hrvatski, bila tumač njemu i prodavatelju, cijenu od 15.000,00 eur platio kreditom podignutim u Francuskoj, nema državljanstvo Republike Hrvatske niti mu je bila potrebna nekretnina za stjecanje, ne zna razlog i motiv tužiteljice da mu daruje kupljenu neuseljivu kuću no i sada živi u toj kući, za uređenje te kuće i osposobljavanje iste za stanovanje, podigao dva kredita u Francuskoj, jedan na 40.000,00 eur, drugi na 30.000,00 eur, kredite je otplatio vlastitom ušteđevinom i iz plaće, a radovi na uređenju kuće trajali više godina, u [adresa] su dolazili za vrijeme godišnjeg odmora a dok kuća nije bila posve uređena, boravili su u kući Dragicine majke, tada je Dragicin sin SU bio u zatvoru, a na kući Dragicine majke, postojale upisane hipoteke s osnove Daliborovog dugovanja, što je on vlastitom ušteđevinom otplatio, FU je poslije smrti majke prodala tu kuću i novac je zadržala za sebe;
9.12. da svjedok SU u bitnom navodi da on je sin tužiteljice iz prvog njenog braka koji je prestao smrću njegovog oca HU 1973., živi u [adresa] i dva puta godišnje dolazi u Hrvatsku, nema neposrednih saznanja o kupoprodaji i ulaganjima stranaka u Hrvatskoj, već je o tome slušao samo od majke, a DU da mu je rekao da su FU i F dali svatko po polovicu kupoprodajne cijene, a da mu je F kazivao da mu je za stjecanje hrvatskog državljanstva potrebna nekretnina i da mu je zato majka darovala kupljenu kuću, u obnovu i uređenje te kuće su uložili oko 100.000,00 eur zajedničkih sredstava, da je iza pok. AU, njenog drugog supruga, skupa s njegovim sinovima KU i ZU, majka stekla sredstva po osnovi osiguranja, da je isplata toga novca, zbog pribave dokumentacije, bila tek 2008., ili 2009., da su KU i ZU u jednoj, a majka u drugoj polovici, naslijedili osobni automobil, traktor i priključke za poljoprivredne strojeve, da je majka KU darovala naslijeđeni automobil, da je prodala traktor i priključke, te da je novcem od te prodaje i svote osiguranja, od neke starije žene, čijeg se imena ne sjeća, kupila zemljište koje se nalazi odmah uz kupljenu kuću u [adresa];
9.13. da svjedok KU u bitnom navodi da se FU, nakon pogibije ranijeg supruga HU, udala za njegovog oca AU, da je brak prestao očevom smrću 2001., da je FU ostala živjeti u njihovoj obiteljskoj kući još godinu- dvije, bila je kućanica, bez vlastitih prihoda, koliko je njemu poznato nije posjedovala vlastitu imovinu, on, brat ZU, kao djeca, i supruga FU, ostavinsku imovinu iza oca naslijedili su na ravne dijelove, a ostavinsku imovinu činili 1/2 dijela kuće, poljoprivredno zemljište površine nešto manje od 2 kj, osobni automobil marke Zastava 101 star približno 15 godina, traktor marke Torpedo Dajc, mali, jačine 45 KS i poljoprivredni strojevi - tanjurača, drljača, grablje, prikolica i šprica, da naslijeđeni dio kuće i poljoprivredno zemljište do danas nisu prodani, FU je prodala traktor i sve strojeve, novac dobiven prodajom u cijelosti zadržala za sebe, iako joj ZU i on nisu ustupili, niti darovali svoje dijelove tih pokretnina, a po njegovoj procjeni za to je mogla dobiti ukupno najviše do 2.000,00 eur, u [adresa] je upoznala FUG i otišla je s njim živjeti u [adresa], u [adresa] su dolazili tijekom godišnjeg odmora, FU mu je kazivala da u Francuskoj radi kao čistačica na par sati i da je F vozač kamiona, nije poznato kada je i tko od stranaka kupovao nekretnine u [adresa], uređenje kupljene kuće trajalo više godina, a F i sada živi u toj kući, koja se nalazi preko puta njegove kuće, a ne zna gdje je FU;
9.14. da svjedok IU u bitnom navodi da je njegov sin DU svojedobno prodavao jutro zemlje i kuću podignutu pod krov u [adresa], kuća nije bila useljiva, prodajna cijena je iznosila 18.000,00 eur, stranke došle kod njih i FU je prevodila FUG s hrvatskog na francuski, F nije pristajao na cijenu veću od 15.000,00 eur, pa su DU i F postigli dogovor da je kupoprodajna cijena predmetnih nekretnina 15.000,00 eur, kasnije su potpisali ugovor, F je platio ukupnu kupoprodajnu cijenu u apoenima od 500,00 eur, iako nije bilo rečeno kako je i tko stekao novac kojim je plaćena kupnja kuće i zemljišta;
9.15. da svjedok RU u bitnom rekao da poznaje stranke, da FU iz prvog braka ima sina SU, sa drugim nije imala djece, nije bila uposlena niti mu je poznato da je imala vlastitu imovinu, a u [adresa] se pričalo da je kuća njene majke pod hipotekom zbog dugova njenog sina SU koje je otplatio tuženik, ne zna da li je FU u [adresa] bila zaposlena, no zna da je F radio kao vozač kamiona, da su stranke iz Francuske dolazile u Hrvatsku tijekom godišnjeg odmora, u [adresa] su kupile kuću podignutu pod krov, ne zna kada je kuća osposobljena za stanovanje, a u [adresa] su se vratili za stalno kada je F otišao u mirovinu i tada je kuća već bila uređena, da u toj kući i sada živi F, a misli da je FU u Domu u Pleternici, pa prvostupanjski sud, iskaz tužiteljice cijeni pristranim, dijelom nelogičnim i prilagođenim kada tvrdi da je ugovor o darovanju potpisala radi privilegiranog položaja tuženika za stjecanje državljanstva, a svjedoka SU, kao pristranim, a prihvaćajući iskaze svjedoka AU. IU i RU kao nepristranim, objektivnim i međusobno podudarnim, primjenjujući odredbe članka 322., članak 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje ZOO), članaka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 53/91., 28/92., 113/93. i 4/94.) te odredbe članka 247. do 257. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03.) i članka 34. do 42. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. – dalje ObZ/15), utvrđuje da Darovni ugovor broj OV-4418/09 od 6. kolovoza 2009., nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a kako je tuženik, prije Ugovora bio u suposjedu, a sada u samo posjedu prijeporne nekretnine gdje živi i ima prijavljeno prebivalište, zaključuje da iako nije sastavljen u propisanoj formi, obzirom na predaju posjeda, ugovor je realiziran i nije ništetan, a nije ni prividan, pa stoga ta nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu jer ju je tuženik stekao darovanjem, pa sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan i odbija ga, a suprotno tome utvrđuje da su nekretnine kč [katastarska čestica] i kč [katastarska čestica], obije k. o. [katastarska općina], stečene radom tijekom bračne zajednice stranaka zajedničkim sredstvima stečenim za vrijeme trajanja bračne zajednice pa stoga iste predstavljaju bračnu stečevinu u jednakim dijelovima, te zaključuje da je protutužbeni zahtjev osnovan i prihvaća ga, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1., članka 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje Tarife).
10. Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.
11. U pravu je tužiteljica kada u žalbi navodi da su nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupili ona i tuženik za vrijeme braka i zajedničkim sredstvima, što i proizlazi iz provedenih dokaza te iskaza svjedoka, iako je prvotno ista nekretnina na ugovoru, pa zatim i u zemljišnoj knjizi bila naznačena na nju u cijelosti, pa bi prema tome u tom periodu ista nekretnina predstavljala bračnu stečevinu s obzirom da je kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice i zajedničkim sredstvima stranaka, no istu nekretninu je tužiteljica predmetnim Ugovorom o darovanju iz 2008., a koji je proveden i potpisan kod javnog bilježnika 2009. godine, darovala ovdje tuženiku pa time ta imovina postaje njegova posebna imovina stečena na temelju darovanja, stoga ta nekretnina više ne predstavlja bračnu stečevinu bračnih drugova kako to u žalbi se tvrdi.
12. Neosnovano tužiteljica tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako Ugovor o darovanju iz 2008. bi bio ništetan, odnosno ne bi proizvodio pravne učinke jer da bi bio suprotan propisima Republike Hrvatske, odnosno da tuženik u to vrijeme kao strana osoba ne bi mogao stjecati prava vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj, što ne stoji jer je odobrenje Ministarstva pravosuđa u to vrijeme bilo potrebno samo za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, a tuženik, kako to proizlazi iz spisa odnosno zemljišnoknjižnog izvatka, jeste upisan kao vlasnik za cijelo ove nekretnine u zemljišnoj knjizi.
13. Neosnovano se također upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako bi Ugovor bio prividan jer da je navodno bio sačinjen samo iz razloga kako bi tuženik pod povoljnijim uvjetima stekao pravo hrvatskog državljanstva, što ne proizlazi, kako to valjano obrazlaže prvostupanjski sud, iz iskaza tuženika i saslušanih svjedoka, činjenice da tuženik niti danas nema hrvatsko državljanstvo, kao i odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu koji ne propisuju nikakav povoljniji uvjet stjecanja državljanstva za osobe koje u Republici Hrvatskoj imaju nekretninu u vlasništvu pa stoga, kako to valjano utvrđuje prvostupanjski sud, ovakve tvrdnje tužbe, a sada i žalbe, nisu prihvatljive.
14. U pravu je tužiteljica kada u žalbi upire da Ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničke isprave, već je samo potpis na ugovor kao privatnoj ispravi ovjeren od strane javnog bilježnika. No ne stoje žalbene tvrdnje kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je taj Ugovor o darovanju realiziran, odnosno da je izvršena prava predaja nekretnine koja je predmet darovanja a to iz razloga što, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, a proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka pa i iskaza same tužiteljice, tuženik je i prije sastavljanja predmetnog darovnog ugovora bio u suposjedu te nekretnine, s obzirom da su bili u to vrijeme u braku, te su zajednički obnavljali i uređivali nekretninu za život, nakon zaključenja Ugovora tuženik je nastavio kao suposjednik zajedno sa tužiteljicom koristiti tu nekretninu, prijavio prebivalište na istoj adresi te u istoj nekretnini i danas živi sa prijavljenim prebivalištem dok je upravo tužiteljica tu nekretninu napustila i više je ne koristi pa stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako je na darovnoj nekretnini došlo do prave predaje darovane stvari a time je i Ugovor o darovanju, iako nije sačinjen u propisanoj formi (članak 482. ZOO), u cijelosti valjan.
15. Tužiteljica u odnosu na protutužbeni zahtjev ističe kako sud nije cijenio i uzeo u obzir njene dokaze odnosno dokaze po njoj predložene a iz kojih po njenoj tvrdnji proizlazi da je ona te nekretnine kupila vlastitim sredstvima koje je imala prije zaključenja braka sa tuženikom i to ušteđevine koju je stekla prodajom imovine (traktora, strojeva i mehanizacije) koje je naslijedila iza prethodnog supruga AU. No to tom pravcu treba reći da takav zaključak ne proizlazi iz provedenih dokaza jer tu tezu je podržao samo svjedok SU, sin tužiteljice, a koji je u svom iskazu rekao da o stjecanju imovine iz ove nove bračne zajednice sa tuženikom ima saznanja samo po priči tužiteljici, a suprotno tome svjedok KU, sin pokojnog drugog supruga tužiteljice, iskazuje kako jeste tužiteljica nakon ostavinske rasprave prodala strojeve, traktor i ostala radila, koje su od njegovog pok. oca naslijedili njih troje na jednake dijelove, a novac zadržala samo za sebe, no da je od prodaje tih radila i traktora ista dobila negdje najviše 2000 eura, što dakle ne čini iznos koji bi, sve da i jeste tužiteljica ga sačuvala i uštedjela nakon više godina odnosno kada su ove nekretnine kupovane, predstavljao iznos od značaja za kupovinu nekretnina, s time da treba reći, kako to potvrđuju saslušani svjedoci, tužiteljica prije zaključenja braka sa tuženikom odnosno prije njenog odlaska u Francuskoj u Hrvatskoj nije radila već samo primala obiteljsku mirovinu od pokojnog supruga u iznosu od 350 eura te da drugih primanja nije imala pa je i ovom sudu neprihvatljiva njena tvrdnja da bi uspjela uštedjeti novac potreban za kupovinu spornih nekretnina, a o čemu osim svog iskaza nije dala valjane materijalne dokaze, pa je stoga prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da su ove nekretnine, koje su nesporno stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, iako je Ugovor bio naznačen samo na tužiteljicu, kupljene zajedničkim sredstvima bračnih drugova, ovdje stranaka, pa da time predstavljaju bračnu stečevinu obiju bračnih drugova u jednakom omjeru.
16. Tužiteljica presudu prvostupanjskog suda pobija u cijelosti pa time i odluku o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe ne proizlazi u odnosu na koje troškove i iz kojeg razloga se žali, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP kada je troškove postupka dosudio tuženiku, a niti da mu je trošak dosudio protivno odredbi članka 155. ZPP, odnosno u visini protivno odredbama Tarife.
17. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužiteljice, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda, odnosno presuditi kao u izreci.
Zadar, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov
