Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-1122/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Đuro Zoroe, odvjetnik u Sesvetama, I. G. Kovačića 4/I, protiv tuženog PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-702/2017-29 od 1. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice HN, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-702/2017-29 od 1. rujna 2021., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice HN kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-702/2017-29 od 1. rujna 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I. Nalaže se tuženiku PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HN, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 32.874,03 kn sa pripadajućom kamatom od donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom od 32.125,97 kn, kao i zahtjev za isplatom kamata od podnošenja tužbe, pa do 31. kolovoza 2021. godine.“.

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.".

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke i protiv rješenja, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Presudu u pobijanom dijelu i rješenje predlaže preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu žalbenog troška u točno nenaznačenom iznosu.

4. Žalba tužiteljice protiv presude i žalba protiv rješenja nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP- a, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužiteljica u žalbi posebno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice (konačno postavljen nakon izvedenog vještačenja, na ročištu održanom 9. lipnja 2021., list 88-90 spisa), za isplatom iznosa od 65.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da su stranke bile u braku od 30. prosinca 1981. do sredine 2012. godine (kada je brak razveden pravomoćnom presudom istoga suda poslovni broj P2-1333/11 od 3. srpnja 2012.), da su za vrijeme trajanja braka zajednički (zajedničkim sredstvima) uređivati kuću izvanjknjižno vlasništvo tuženika (koju je on prethodno započeo graditi), u kojoj kući, u vrijeme podnošenja tužbe, tuženik iznajmljuje prizemlje, sam stanuje na katu, dok tužiteljica s dvoje djece stanuje u potkrovlju, slijedom čega tužiteljica smatra da navedena nekretnina i pokretnine kojima je za vrijeme trajanja braka opremljen interijer izgrađene kuće, predstavljaju bračnu stečevinu, pa od tuženika traži da joj isplati polovicu vrijednosti uloženog.

9. Iz provedenog prvostupanjskog postupka, temeljem svih po strankama predloženih i izvedenih dokaza, proizlazi:

- da je 3. srpnja 2012. razveden brak stranaka koji je sklopljen **.**.1981. u [adresa] (uvidom u presudu istoga suda poslovni broj P2- 1333/11),

- da je 7. veljače 2014. tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine kojom je tražila da se utvrdi da obiteljska kuća u [adresa], kao i automobil Kia, predstavljaju bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove, nakon čega je po provedenom postupku 18. prosinca 2014. donesena presuda kojom je utvrđeno da osobni automobil predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kuću, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3558/15 (uvidom u spis istoga suda poslovni broj P-1224/14),

- da u vrijeme sklapanja braka, odnosno početka zajedničkog života stranaka, na kući nije bilo fasade, kao niti kupaonice, niti WC-a, nije bio uređen tavan, nije bilo garažnih vrata, niti ograde oko dvorišta, s time da je u kući postojala električna energija, a nije bilo plinske instalacije (analizirajući iskaze stranaka i svjedoka)

- da je kanalizacija rađena i rekonstruirana za trajanja braka stranaka, da je priključak za kanalizaciju registriran 1986. godine, a rekonstruiran 2010.godine na zahtjev investitora H i PN, za koje izvedene radove je plaćeno 7.765,78 kuna, s time da je račun ispostavljen za objekt tuženika i njegovog brata, što znači da je trošak rekonstrukcije za objekt tuženika iznosio 3.882,89 kuna (uvidom u dopis Vodoopskrbe i odvodnje),

- da se predmetni objekt sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, da je polovina prizemnog objekta garaža, a drugi dio je pretvoren u stan (koji je u najmu podstanara), koji je nešto veći od garaže i površine je do 27 m2 (izvedenim uviđajem na licu mjesta 23. rujna 2020. uz sudjelovanje građevinskog vještaka DN, temeljem kojeg je utvrđen stupanj izgrađenosti objekta na taj dan),

- da je temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka DN utvrđena sadašnja vrijednost svih izvedenih radova, koja prema iskazu tužiteljice iznosi 65.748,07 kuna, a prema iskazu tuženika 54.173,26 kuna,

- da je vještak dopunski saslušan potvrdio da je vrijednost uloženog materijala i radova utvrdio u vrijeme izrade nalaza, da nije uračunao vrijednost vodovodnog priključka jer da u spisu nema računa Vodoopskrbe iz kojeg bi taj iznos bio vidljiv, a isto tako da nema podataka niti o cijeni plinskog priključka, dok je u odnosu na kanalizacijski priključak na ulični kolektor iskazao vrijednost tog priključka,

- da vrijednost vodovodnog i plinskog priključka (koji su izvedeni za trajanja braka stranaka), nije moguće utvrditi jer iz dopisa Vodoopskrbe i odvodnje proizlazi da je priključak izveden 23. veljače 2000., ali nisu dostavljeni podaci o njegovoj cijeni, kao što niti Gradska plinara ne raspolaže podacima o cijeni plinskog priključka koji je izveden 1999., jer se predmet više ne čuva.

10. Pošavši od navedenih utvrđenja, rukovodeći se odredbama čl. 277. i čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 51/89 i 59/90, u daljnjem tekstu ZBPO), kao i odedbom čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu ZOO), koji Zakoni su bili na snazi u vrijeme kada su u većem dijelu vršena ulaganja u kuću tuženika (od 1981. pa do 2000.), prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica vršila ulaganja u nekretninu vlasništvo tuženika, uz njegov pristanak, temeljem čega zaključuje da tužiteljica ima pravo zahtijevati od tuženika da joj se isplati ono što je uložila i to u trenutku presuđenja, pri tome cijeneći neosnovanim prigovor tužiteljice da ne treba utvrđivati amortizaciju uloženog, s obzirom na to da su u duljem vremenskom periodu stranke stvoreno zajedno i koristile te da tužiteljica još uvijek koristi bez naknade cijeli tavanski dio predmetne kuće, slijedom čega, smatrajući da su ulaganja stranaka u kuću podjednaka, te da je vrijednost istih u trenutku presuđenja 65.748,07 kuna, nalaže tuženiku da tužiteljici isplati polovinu tog iznosa, iznos od 32.874,03 kuna, koji predstavlja iznos koji je tužiteljica uložila u kuću vlasniištvo tuženika, i to sa zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate, rukovodeći se time da je visina obveze tuženika utvrđena tek u trenutku donošenja presude.

11. Žalbenim navodima tužiteljica osporava zaključak suda prvog stupnja o vrijednosti izvedenih radova i materijala, uz tvrdnju da je njihova vrijednost iznosila 126.212,50 kuna, koji iznos je vještak neosnovano, izvan naloga suda, umanjio za amortizaciju, koju nije trebao jer da njezin doprinos ne može podlijegati amortizaciji, pri tome osporavajući nalaz i mišljenje vještaka i u dijelu u kojem nije prilikom izračuna vrijednosti ulaganja, ukalkulirao troškove priključaka na vodovodnu i plinsku mrežu, smatrajući da je vještak sam trebao pribaviti podatak o današnjoj cijeni nesporno plaćenih priključaka, a da je i sud trebao inzistirati na njihovoj pribavi. Žalbenim navodima tužiteljica osporava i tijek dosuđenih zateznih kamata, upirući na tome da je tuženik svakako bio u zakašnjenju u trenutku podnošenja tužbe.

12. Cijeneći tako iznesene žalbene navode tužiteljice, u žalbenom stupnju se ukazuje spornom utvrđena visina vrijednosti predmetnih ulaganja te tijek dosuđenih zateznih kamata, pri čemu tužiteljica vrijednost ulaganja, kako ih je utvrdio građevinski vještak DN, spori iz razloga što je njihovu vrijednost umanjio za amortizaciju te što u istu nije ukalkulirao troškove priključaka na vodovodnu i plinsku mrežu.

13. Pravilno sud prvog stupnja, i po stavu ovoga suda, umanjuje vijednost svih izvedenih ulaganja (koje je vještak iskazao prema cijenama na dan izrade njegovog nalaz i mišljenja), za vrijednost amortizacije, čime ih pravilno utvrđuje u ukupnom iznosu od 65.748,07 kuna i time pravilno otklanja prigovor tužiteljice da njezin doprinos ne može podlijegati amortizaciji, pri tome se pravilno rukovodeći time da su u duljem vremenskom periodu stranke stvoreno zajedno i koristile te da tužiteljica još uvijek koristi bez naknade cijeli tavanski dio predmetne kuće vlasništvo tuženika.

14. Naime, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka (koji je vještak sačinio u skladu sa zadatkom koji mu je naložio sud prvog stupnja – utvrditi vrijednost uloženog materijala i radova u vrijeme izrade nalaza i mišljenja), jasno proizlazi da je vještak vrijednost ulaganja iskazao na način da je sadašnju vrijednost radova i materijala izračunao prema novoj vrijednosti, koju vrijednost je potom umanjio za amortizaciju za protekli period od dana izvedbe pojedinih radova, do dana izrade nalaza i mišljenja, s time da je pojedine stavke koje su između stranaka sporne, prikazao u dvije varijante, jednu prema navodima tužiteljice te drugu prema navodima tuženika, pri tome održivi vijek, amortizaciju korištenja građevinskih elemenata, iskazujući prema Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 105/2015). Na takvo obrazloženje se vještak pozvao i u svom usmenom očitovanju na prigovore tužiteljice na njegov pisani nalaz i mišljenje.

15. Rukovodeći se relevantnim odredbama ZBPO-a na koje se pozvao i sud prvog stupnja, nije upitno da tužiteljici pripada obveznopravni zahtjev na isplatu onoga što je uložila u predmetnu kuću u vrijeme postojanja bračne zajednice s tuženikom, međutim, uloženo se isplaćuje prema vrijednosti uloženog u trenutku presuđenja, uzimajući u obzir amortizaciju uloženog u razdoblju dok su stvoreno zajednički koristili tužiteljica i tuženik, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, a tužiteljica u konkretnom slučaju cijeli tavanski dio predmetne kuće koristi i sada (bez naknade), što tužiteljica žalbenim navodima niti ne spori, pri čemu iz njezinog iskaza proizlazi da kuću nije koristila samo u razdoblju od studenog 2010. pa do 2013, što je neznatno razdoblje u odnosu na razdoblje njezinog korištenja.

16. Kako je vještak prilikom utvrđivanja sadašnje vrijednosti ulaganja, uzeo u obzir i amortizaciju uloženog, pravilno je sud prvog stupnja takav nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan, objektivan i u skladu s danim zadatkom suda, te u skladu s njim, prihvaćajući varijantu učinjenih ulaganja prema navodima tužiteljice, utvrdio vrijednost uloženog materijala i radova izraženu prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja u ukupnom iznosu od 65.748,07 kuna.

17. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi kojima tužiteljica i u ovom žalbenom stupnju postupka prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka DN, imajući u vidu da je vještak nalaz i mišljenje temeljio na rezultatima provedenog uviđaja na licu mjesta, kojom prilikom je pregledao predmetnu kuću, a nakon toga izvršio i izmjeru kompletne kuće i time utvrdio elemente potrebne za izradu nalaza, prema pravilima struke i vještine, s time da je vještak detaljno opisao svaku pojedinu stavku uloženog rada i materijala, iskazujući posebno koliko iznosi nova vrijednost uloženog, a koliko amortizacija, koji matematički izračun utvrđene vrijednosti amortizacije tužiteljica žalbom niti ne spori, kao što ne spori niti metodu njezinog obračuna, čime se takav nalaz i mišljenje ukazuje objektivnim i stručnim, a koji nalaz i mišljenje je navedeni vještak povodom prigovora tužiteljice i usmeno obrazložio, čime je iznesene prigovore, i po ocjeni ovoga suda, otklonio, pa je pravilno sud prvog stupnja takav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, s time da tužiteljica, nakon usmenog očitovanja vještaka, nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza kojima bi adekvatno osporila takav nalaz, niti je predlagala izvođenje novog vještačenja.

18. U odnosu na osporavanje nalaza i mišljenja vještaka u dijelu u kojem nije prilikom izračuna vrijednosti ulaganja ukalkulirao troškove priključaka na vodovodnu i plinsku mrežu, za naglasiti je da iz sadržaja spisa te zadatka koji je sud prvog stupnja dao vještaju za izradu nalaza i mišljenja, ne proizlazi da je vještak trebao posebno utvrđivati troškove navedenih priključaka, pri čemu je vještak, kako je to već i obrazloženo, iskazao vrijednost uloženog prema navodima stranaka koje su iznosile na uviđaju na licu mjesta, prikazujući ih u dvije varijante (nakon čega je sud prvog stupnja prihvatio varijantu učinjenih ulaganja prema navodima tužiteljice), s time da tužiteljica na uviđaju gdje je opisivala i pokazivala izvedene radove, nije određeno navodila troškove priključaka na vodovodnu i plinsku mrežu. Pored navedenog, na ročištu od 9. lipnja 2021. (list 88-90 spisa), na kojem je vještak povodom prigovora tužiteljice usmeno obrazlagao svoj pisani nalaz i mišljenje, navodeći da u svom nalazu i mišljenju nije obračunavao troškove navedenih priključaka iz razloga što predmetnom spisu ne prileže računi iz kojih bi bili vidljivi iznosi tih priključaka, tužiteljica za vještaka nije imala daljnjih pitanja u vezi s navedenim troškovima, niti je u tom pravcu predlagala dopunu nalaza i mišljenja vještaka

19. Stoga, okolnost što tužiteljica nije bila zadovoljna rezultatima izvedenog vještačenja i što je smatrala da je vještačenje nepotpuno, a bez da je u tom pravcu predlagala dopunu nalaza i mišljenja, u naprijed opisanim činjeničnim i pravnim okolnostima, bez utjecaja je na valjanost takvog nalaza i mišljenja u stručnom smislu, pa su u tom pravcu bez utjecaja i izneseni žalbeni prigovori da je vještak sam trebao pribaviti podatak o današnjoj cijeni nesporno plaćenih priključaka.

20. Kako iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka ne proizlazi utvrđenom visina troškova predmetnih priključaka, a tužiteljica na okolnost utvrđivanja njihove visine, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, nije predlagala druge dokaze, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da izvedenim dokazima nije moguće utvrditi vrijednost izvedenih priključaka (izvedenih za trajanja braka stranaka), cijeneći da je vještak u cijelosti postupio po danom zadatku, a da iz dopisa Vodoopskrbe i odvodnje te Gradske plinare proizlazi da nisu dostavljeni podaci o njihovoj cijeni.

21. Pravilno je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i u odluci o zateznim kamatama na dosuđeni iznos uloženog po tužiteljici.

22. Naime, kako je dio imovine tužiteljice prešao u imovinu tuženika, kako nije upitno da vraćanje te imovine nije moguće, radi čega je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi od uloženog, a visina ulaganja je utvrđena prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude (odnosno izrade nalaza i mišljenja vještaka neposredno prije njzinog donošenja), uslijed čega tuženik nije niti mogao biti u zakašnjenju s ispunjenjem te obveze, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da u tom slučaju zatezne kamate na vrijednost izvršenih ulaganja utvrđenih prema cijenama u vrijeme donošenja presude, teku od dana donošenja presude pa do isplate,. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tužiteljice kojima upire na to da je tuženik već u vrijeme podnošenja tužbe bio u zakašnjenju, od kada smatra da trebaju teći i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice.

23. Stoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

24. U odnosu na pobijano rješenje kojim je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 154. st. 4. odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, kako tužiteljica žalbenim navodima određeno ne pobija odluku o troškovima postupka, a sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je i u odluci o troškovima postupka odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I.

25. Tužiteljici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njezina žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), pri čemu zatraženi žalbeni trošak nije niti određeno postavljen u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

26. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš