Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-849/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, Ljudevita Gaja 6, protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa] Zagreb, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 84, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-127/2022-33 od 20. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 127/2022-33 od 20. rujna 2023. u dijelu pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja LC, koji glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o nenamjenskom gotovinskom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini broj 33-038-00020-4, sklopljen dana 27.03.2002.g., solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Marodiju, posl.br. OU-433/02-1, dana 27.03.2002.g. sklopljen između tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te ... kao Banke, a čiji je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sveopći pravni sljednik temeljem Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.g.

II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama broj 33032032881, od dana 02.10.2006.g., solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Marodiju, posl.br. OU- 1186/06-1, dana 05.10.2006.g. sklopljen između tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te ... kao Banke, a čiji je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sveopći pravni sljednik temeljem Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.g.

III. Utvrđuje se da je ništetan Aneks I Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini broj 33-032-03288-1, sklopljen dana 20.01.2010.g., između tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te ... kao Banke, a čiji je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sveopći pravni sljednik temeljem Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.g.

IV. Utvrđuje se da je ništetan Aneks II Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini broj 33-032-08102-4, sklopljen dana 15.12.2011.g., između tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te ... kao Banke, a čiji je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sveopći pravni sljednik temeljem Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.g.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.504,26 eura / 11.333,09 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju LC da tuženici ABC naknadi parnični trošak u iznosu od 634,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 14. rujna 2023., kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju LC da tuženici ABC naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 186,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 21. siječnja 2025. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o nenamjenskom gotovinskom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini broj 33-038-00020-4, sklopljen dana 27.03.2002.g., solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Marodiju, posl.br. OU-433/02-1, dana 27.03.2002.g. sklopljen između tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te ... kao Banke, a čiji je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sveopći pravni sljednik temeljem Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.g.

II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama broj 33032032881, od dana 02.10.2006.g., solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Marodiju, posl.br. OU- 1186/06-1, dana 05.10.2006.g. sklopljen između tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te ... kao Banke, a čiji je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sveopći pravni sljednik temeljem Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.g.

III. Utvrđuje se da je ništetan Aneks I Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini broj 33-032-03288-1, sklopljen dana 20.01.2010.g., između tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te ... kao Banke, a čiji je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sveopći pravni sljednik temeljem Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.g.

IV. Utvrđuje se da je ništetan Aneks II Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini broj 33-032-08102-4, sklopljen dana 15.12.2011.g., između tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te ... kao Banke, a čiji je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sveopći pravni sljednik temeljem Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.g.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.504,26 eura / 11.333,09 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 5. Ugovora o nenamjenskom gotovinskom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini, broj: 33-038-00020-4, sklopljen dana 27.03.2002.g., solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Marodiju, posl.br. OU-433/02-1 dana 27.03.2002.g., koja glasi: „…Banka i Korisnik kredita ugovaraju redovnu promjenjivu godišnju kamatnu stopu u visini od 10,30% (slovima: desetcijelatridesetposto), od dana stavljanja kredita u otplatu, a njezina kasnija visina mijenja se sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke…“

II Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 4. Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama broj 33032032881, sklopljen dana 02.10.2006.g., solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Marodiju, posl.br. OU-1186/06-1, dana 05.10.2006.g., u dijelu odredbe koja glasi: „… Banka i Korisnik kredita ugovaraju redovnu kamatu po stopi od 11 % (slovima: jedanaestposto) godišnje, koja je promjenjiva, prema Odluci Banke…“

III Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 4. Aneksa II Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama broj 33-032-08102-4, sklopljen dana 15.12.2011.g., u dijelu odredbe koja glasi: „… Ugovorne strane ugovaraju redovnu kamatnu stopu u visini od 7,00 % godišnje… …Kamatna stopa iz prethodnog stavka ovog Članka je promjenjiva, sukladno odluci Banke čije se kasnija visina mijenja sukladno Načelima za utvrđivanje kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamate po kreditima i depozitima, Informaciji o načinu promjene administrativnih kamatnih stopa na kredite i depozite građana i Općim uvjetima poslovanja ... s fizičkim osobama…“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti te mu se naloži naknaditi trošak parničnog postupka zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. U žalbi ističe kako je donošenjem presude u pobijanom dijelu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da se u tom dijelu presuda ne može ispitati. Navodi kako sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovaranje promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženice čini eventualnom ništetnom samu tu odredbu, ali ne i cijeli pravni posao. Sud prvog stupnja svoju odluku donosi suprotno stajalištu suda Europske unije izraženo u presudi C 19/20. U pogledu navoda o korištenju stanja nužde i ugovaranja u korist tuženice ističe kako promjena kamatne stope sukladno odluci prednice tuženice, bez prethodno određene referentne stope, koju prednica tuženice nije niti trebala precizirati tužitelju, nikako ne predstavlja očiti nerazmjer između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza. Nejasno je temeljem čega sud prvog stupnja poklanja vjeru iskazu tužitelja da su mu djelatnice Centra za socijalnu skrb rekle da bi iz obitelji bilo izdvojeno troje malodobne djece ako tužitelj ne osigura mjesto za život za sebe i obitelj, pored nedostatka bilo kakvog materijalnog dokaza u tom pravcu, te na temelju toga zaključuje da je postojalo stanje nužde kod tužitelja. U konkretnom slučaju niti jedan uvjet zelenaškog ugovora nije ispunjen, a da bi oštećeni ugovaratelj pristao na nerazmjer zbog stanja nužde, takav nerazmjer primarno mora postojati. Banka obavlja svoju registriranu djelatnost, a tužitelj je uzeo kredit bez utvrđene namjere pa ga je mogao koristiti prema svojim potrebama i željama. Obrazloženje presude ne daje odgovor na pitanje zbog čega je u konkretnom slučaju uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu konkretnog tužitelja, posebno stoga što nije utvrđivao jesu li sporne odredbe ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, a niti je proveo test poštenosti. Ističe kako je svoje obveze propisane svim važećim propisima ispunila, kako u pogledu promjene visine kamatne stope tako i u pogledu obavještavanja svih korisnika kredita, uključujući i ovdje tužitelja, koji je znao koliki je postotak kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu. Osporava i odluku o troškovima postupka, posebno priznanje pristupa na ročištu za objavu presude, jer isto nije bilo nužno, kao i dosuđeni trošak financijskog vještačenja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koju u žalbi određeno ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima ugovor o nenamjenskom gotovinskom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini sklopljen između stranaka 27. ožujka 2002., ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama sklopljen 2. listopada 2006., aneks I navedenog ugovora sklopljen 20. siječnja 2010., te aneks II istog ugovora sklopljen 15. prosinca 2011., kao i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP radi utvrđenja da su ništetne odredbe ugovora navedenih kredita i aneksa kojima je ugovorena promjenjiva godišnja kamatna stopa.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužitelj zbog stanja nužde, do čega je došlo uslijed požara u obiteljskoj kući u kojoj je živio sa svojom obitelji, bio prinuđen uzeti kredit za obnovu i adaptaciju kuće, a zbog teškog materijalnog stanja nije platio nekoliko rata prvog kredita, uslijed čega je tuženica pokrenula postupak ovrhe, te je tužitelj bio prinuđen sklopiti novi ugovor o kreditu s tuženicom kako bi zatvorio prvi ugovor o kreditu, kao i anekse drugog ugovora o kreditu pod uvjetima koje je odredila tuženica, koja je i odredila kako će se kamatna stopa mijenjati sukladno odlukama banke, bez da je prethodno precizno odredila uvjete, promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, pa kako je razvidno da se radi o unaprijed sastavljenim standardnim ugovorima tuženice, a tužitelju nisu predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizama promjene kamatne stope, a na sadržaj tih odredaba nije imao utjecaj, to iste odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03) i odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 i 79/09 – dalje ZZP/07), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnih ugovora i aneksa ništetne.

8.1. Kako je po stajalištu prvostupanjskog suda obveza plaćanja ugovorene kamate bitan sastojak ugovora o kreditu i aneksa, jer predstavlja naknadu, tj. cijenu koju korisnik kredita plaća za to što mu je banka stavila na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a što u konačnici obvezu tužitelja čini po odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO/94) neodređenom i neodredivom, to proizlazi da predmetni ugovori i aneksi ne mogu opstati bez takve ništetne odredbe, slijedom čega smatra da su isti u cijelosti ništetni sukladno odredbama čl. 103. st. 1. i čl. 47. istoga Zakona.

8.2. Također, prvostupanjski sud je stajališta da je tužitelj zbog stanja nužde bio prinuđen uzeti kredit za obnovu i adaptaciju kuće, a zbog teškog materijalnog stanja nije bio u mogućnosti plaćati rate prvog kredita, zbog čega je bio prinuđen uzeti i drugi kredit kako bi osigurao mjesto za život za sebe i obitelj, pa je imajući u vidu i prosječne kamatne stope drugih banaka u Republici Hrvatskoj koje su bile znatno niže od kamata kojima je tužitelj bio zadužen po ugovorima o kreditu i aneksima, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za financije i vrijednosne papire FC, ocijenio kako su ispunjeni i subjektivni uvjeti iz odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) za utvrđenje ništetnosti istih.

9. Sud prvog stupnja je, a s obzirom na utvrđeno, pod toč. VI. izreke odbio kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja postavljen na utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u navedenim ugovorima i aneksima, u kojem dijelu se presuda ne pobija.

10. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelih osnovnih ugovora o kreditu i aneksa I i II odluka je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer ugovor može opstati na snazi u slučaju djelomične ništetnosti uglavaka o promjenjivoj ugovornoj kamati ako se ima u vidu shvaćanje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u predmetu broj Revd 2045/21 gdje se navodi - da je jasnom odredbom čl. 87. ZZP/03 i identičnom odredbom čl. 102. ZZP/07 - propisano da je nepoštena ugovorna odredba u potrošačkim ugovorima ništava (st. 1), a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.), te odluka broj Revd 729/2021 od 16. studenog 2021. u kojoj je dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-950/2018-30 od 26. studenog 2019., kojom je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o namjenskom kreditu glede pravnog pitanja koje glasi: „Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno članku 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005) i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003. 46/2007, 79/2007) i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007, 125/2007) i članka 102. ZZP/07, ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“

11. I u slučaju kada su ugovorne odredbe kojima se promjena ugovorne kamate veže za odluku banke pravomoćno utvrđene ništetnima, to ne znači da je otpala obveza potrošača platiti banci kamate. U slučaju da visina kamatne stope nije ugovorena, potrošač bi bio dužan platiti kamate po zakonskoj stopi (npr. kao u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 460/06 od 6. lipnja 2007.). Potrošači su od banke dobili određeni iznos novca u kunama na ime kredita, kojeg su dužni vratiti, sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje na snazi, kao što je na snazi i sam ugovor o kreditu. To znači da je banka, koja je ispunila svoju obvezu, i dalje ovlaštena od potrošača zahtijevati vraćanje dobivenog novčanog iznosa u ugovorenom vremenskom razdoblju, i to ne odjednom, nego prema uvjetima iz ugovora, jer nije ništetan cijeli ugovor.

12. Imajući u vidu shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo i u odluci broj Rev 1172/2018 da sukladno odredbi čl. 324. ZOO ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a ocjena je ovog drugostupanjskog suda da ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati ne predstavlja ni uvjet ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen, budući da ugovori sadrže početnu kamatnu stopu temeljem koje je moguće izvršiti obračun kamata na pojedine anuitete, slijedom čega je pogrešan zaključak suda prvog stupnja kako ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi ima za posljedicu ništetnost cijelih ugovora i aneksa.

13. Odredbom čl. 141. st. 1. ZOO/94, kao i odredbom čl. 329. st 1. ZOO propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

14. Banka, s obzirom na svoju djelatnost ima status bankarske organizacije i u smislu odredbe čl. 1065. ZOO/94, odnosno čl. 1021. ZOO, ovlaštena je za stavljanje na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava naplatiti ugovorenu kamatu, koja ne smije prijeći stopu određenu propisima (Uredba o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa – "Narodne novine", broj 153/04), što u konkretnome nije slučaj.

15. Okolnosti koje nastanu nakon sklapanja ugovora, koje otežavaju ispunjenje jedne strane, a na koje se poziva tužitelj tijekom postupka, nisu odlučujuće za procjenu je li neki ugovor zelenaški ili nije. Naime, za procjenu je li riječ o zelenaškom ugovoru potrebno je da ugovor već u vrijeme njegova sklapanja ima sve objektivne i subjektivne elemente propisane odredbom čl. 141. st. 1. ZOO/94, odnosno 329. st. 1. ZOO, što ovdje nije slučaj.

16. Za napomenuti je da ovaj drugostupanjski sud nije ocjenjivao postojanje djelomične ništetnosti predmetnih ugovora i aneksa, odnosno ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na kamatnu stopu, budući da je u tom dijelu pravomoćno odbijen postavljeni eventualni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (toč. VI. izreke).

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, u koji trošak je tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika i to, s obzirom na vrijednost predmeta spora, a sukladno Tbr. 7. st. 1. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) po 75 bodova za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 28. rujna 2022. i 8. kolovoza 2023., te sastav obrazloženog podneska od 20. veljače 2023., a 25% od nagrade, odnosno 18,75 bodova za sastav podneska od 13. travnja 2023., sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, što uz tada važeću vrijednost boda ukupno iznosi 634,58 EUR.

19. Sukladno popisanom trošku za sastav žalbe, a uvećanjem pripadajućih 75 bodova za 25%, sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, tuženici je na ime tog troška priznato ukupno 186,64 EUR.

19.1. Tuženici u trošak nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na izjavljenu žalbu, jer u spisu nema dokaza da je takvu pristojbu platila.

20. U ne pobijanom dijelu pod toč. VI. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan