Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P Ob-100/2020-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Branku Sewer iz Ludbrega, protiv tuženice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici odvjetnici Sonji Dušić-Poljak, iz Koprivnice, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 6. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] Stambeno poslovna zgrada br. 2, dvorište sa 470 m2
11. Suvlasnički dio od 648/6000 etažno vlasništvo (E-11)
Poslovni prostor - ured u prizemlju oznake 11-P koji se sastoji od ureda sa 56,57 m2, spremišta sa 11,26 m2 , spremišta sa 4,03 m2 i sanitarnog čvora sa 3,31 m2 ukupne površine od 75,17 m2 obojano naranđastom bojom u elaboratu o etažiranju.
5.Suvlasnički dio: 114/6000 etažno vlasništvo (E-5 )
Garažni parking oznake G5 u podrumu površine 12,48 m2 obojan naranđastom bojom u elaboratu o etažiranju,
predstavlja bračnu stečevinu tužitelja HČ, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/10 dijela.
II.
II.1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HČ koji glasi: "Utvrđuje se da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
kčbr. [katastarska čestica], zgrada u [adresa] sa 309 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerima etažno vlasništvo (E-5), jednoiposobni stan u prizemlju ukupne površine 39,46 m2 koji se sastoji od jedne i pol sobe, kuhinje, predsoblja, kupaonice sa wc-om, lođe i pripadajuće podrumske prostorije za zimnicu, predstavlja bračnu stečevinu tužitelja HČ, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] u polovini dijela."
II.2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HČ koji glasi: "Utvrđuje se da nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Stambeno poslovna zgrada br. 2. Dvorište sa 470 m2
11. Suvlasnički dio od 648/6000 Etažno vlasništvo (E-11)
Poslovni prostor - ured u prizemlju oznake 11-P koji se sastoji od ureda sa 56,57 m2, spremišta sa 11,26 m2, spremišta sa 4,03 m2 i sanitarnog čvora sa 3,31 m2 ukupne površine od 75,17 m2 obojano naranđastom bojom u elaboratu o etažiranju. Suvlasnički dio:114/6000 Etažno vlasništvo ( E-5 )
Garažni parking oznake G5 u podrumu površine 12,48 m2 obojan naranđastom bojom u elaboratu o etažiranju,
predstavlja bračnu stečevinu tužitelja HČ, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u 4/10 dijela."
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HČ koji glasi:
"Tuženica KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti novčani iznos na ime isplaćene zakupnine od
7.973,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2016.g. do isplate 10.272,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2017.g. do isplate 11.931,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2018.g. do isplate 11.533,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2019.g. do isplate 11.799,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2020.g. do isplate 8.617,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2021.g. do isplate 12.077,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2019.g. do isplate na ime ušteđevine životnog osiguranje iznos od 1.453,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2019.g. do isplate
na ime vrijednosti polovice automobila iznos od 5.547,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2019.g. do isplate
na ime isplate s kunskog oročenja iznos od 4.344,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19.10.2018.g. do isplate
na ime polovice devizne ušteđevine iznos od 34.225,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 07.10.2017.g. do isplate."
IV. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 28.748,25 EUR-a, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Tužitelju je dopuštena preinaka tužbe prema podnesku od 8. prosinca 2022. godine i specifikaciji na ročištu glavne rasprave 6. prosinca 2024..
Obrazloženje
1. Tužitelj je 29. rujna 2020. podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja i isplate.
1.1. U tužbi se navodi da je 8. studenog 2018. formalno razveden brak stranaka, a njihova ekonomska zajednica prestala je 1. siječnja 2015. kada je faktično prestao zajednički život. Navodi se da je za trajanja braka stečena imovina koja predstavlja zajednički imovinu na jednake dijelove, a koju je tuženica utajila i prikrila te istom raspolagala bez tužiteljevog znanja, a stranke više ne žive zajedno pa tužitelj nije u mogućnosti doći do dokumentacije o svoj imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka. Tužitelj navodi da tuženica ima i imala je pohranjena novčana sredstva na poslovnim računima, tekućim računima, štednim računima i oročenjima kod poslovnih banaka na kojima je držala i zadržala zajednička novčana sredstva koja predstavljaju bračnu stečevinu. Navodi da je tuženica iz zajedničkih sredstava stečenih za vrijeme trajanja braka kupila osobni automobil Suzuki Ignis od kojeg polovica pripada tužitelju. Navodi da su stranke imale zajedničku ušteđevinu koju je zadržala tuženica. Također je tuženica iz zajedničkih sredstava kupila jednoiposobni stan u [adresa], na kojem je uknjižena njezina majka kako bi prikrila bračnu stečevinu. Navodi da je za vrijeme trajanja braka stečena zajednička imovina - poslovni prostor optike na 1. katu u [adresa], poslovni prostor – ured u prizemlju zgrade u [adresa] i garažni parking. Navodi da je tuženica nekretnine otuđila bez njegovog odobrenja iako je polovica nekretnina suvlasništvo tužitelja u ½ dijela pa mu pripada pravo na isplatu poslovice vrijednosti nekretnina.
1.2. Tužitelj navodi da ima imovinskopravni interes zatražiti od suda da naloži tuženici da položi račune i da preda tužitelju pregled imovine i obveza pozivom na odredbu čl. 86. b. ZPP-a. Navodi da je zatražio osiguranje dokaza u kojem je izvršena procjena pokretnina koje je tuženica zadržala u poslovnom prostoru ambulante i optike i tužitelju pripada ½ vrijednosti.
1.3. Tužitelj je u tužbi naveo da nije u mogućnosti postaviti potpuno određeni zahtjev prije nego dođe do podataka koje tužena ne želi dati, a istima raspolaže i dužna mu je dati jer su zajednički za obje stranke te nakon provedenog vještačenja i izvedenih dokaza.
1.4. Tužitelj je u podnesku od 30. srpnja 2021. naveo da će primjenom odredbe čl. 186. b. st. 3. i 4. ZPP-a srediti tužbeni zahtjev nakon što tuženica preda podatke o računima, oročenjima i slijedu novčanih transakcija po njezinim računima.
1.5. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 8. prosinca 2022. te istim traži utvrđenje da bračnu stečevinu tužitelja u ½ dijela predstavljaju nekretnine: jednosobni stan u [adresa], te poslovni prostor, ured u prizemlju i garažni parking u stambeno – poslovnoj zgradi te je zatražio isplatu novčanih iznosa na ime isplaćene zakupnine, ušteđevina životnog osiguranja, polovice vrijednosti automobila, kunskog oročenja i devizne ušteđevine, s tim da je na ročištu glavne rasprave 6. prosinca 2024. tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u pogledu nekretnina, a u pogledu novčanih iznosa iste je iskazao u eurima.
2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da iz tužbe nije moguće utvrditi osnov ni visinu te je predložila tužbu odbaciti.
2.1. Tuženica navodi da je faktična bračna zajednica prestala 8. studenog 2018. njezinim iseljenjem iz zajedničkog domaćinstva, a brak je formalno sporazumno razveden 28. siječnja 2019. Osporava da bi ekonomska zajednica između stranaka prestala 1. siječnja 2015.. Navodi da su stranke do iseljenja tuženice iz zajedničkog stana imale zajedničku blagajnu odnosno od prihoda svakog supružnika stjecana je imovina u braku. Osporava da bi zamračivala bilo kakvu imovinu jer su stranke dio novca držale na računima, dio oročavale, a dio je bio kućna štednja. Navodi da su novcem raspolagali po zajedničkom dogovoru. Tuženica navodi da je imala vlastitu očnu ordinaciju i trgovačko društvo (optičku radnju) te je od toga dobro zarađivala. Navodi da su stranke tijekom braka zajednički stekle stan u [adresa], nekretninu u [adresa], stan u [adresa], zemljište na Braču te više poslovnih prostora u [adresa], a tužitelj je ostao u zajedničkom stanu te je u njegovom vlasništvu nedovršena nekretnina u [adresa], stan u [adresa] i zemljište na Braču. Tuženica navodi da je poslovni prostor optike i poslovni prostor u [adresa] upisan na kćerku LČ, a poslovni prostor ordinacije je u suvlasništvu tužitelja i kćerke LČ. Tuženica navodi da nema drugu imovinu ni utajene prihode, a transparentno je vodila svoje poslovanje i financije te od tužitelja ništa nije skrivala. Poriče da bi imala pohranjena novčana sredstva na poslovnim računima, tekućim računima, štednim računima i oročenjima koja predstavljaju bračnu stečevinu, a za koje tužitelj nije znao. Navodi da je prilikom odlaska iz zajedničkog domaćinstva uzela samo odjeću, obuću i automobil marke Mazda, a zajednička kućna ušteđevina i vrijedan nakit ostali su kod tužitelja, s tim da je tužitelj otuđio automobil Mazdu, a s obzirom da tuženica nije imala dostatna novčana sredstva za kupnju automobila na računima kum stranaka ZČ pristao je pomoći tuženici te je svojim sredstvima kupio automobil marke Suzuki i tuženici dao punomoć za korištenje istog, a prema dogovoru tuženica će ga obročno otplatiti. Tuženica poriče da bi iz zajedničkih sredstava stranaka nakon prestanka bračne zajednice kupila stan u zgradi u [adresa], u [adresa], jer nije imala nikakvih novčanih sredstava za kupnju stana te je majka tuženice vlastitim novčanim sredstvima kupila predmetni stan i upisana je kao samovlasnik u zemljišnim knjigama, a u odnosu na navedenu nekretninu tuženica stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije. Za poslovni prostor optike na prvom katu u zgradi na [adresa] tuženica navodi da je isti vlasništvo zajedničke kćeri LČ od 2014. godine kada ga je tuženica na istu prenijela darovnim ugovorom pa i u odnosu na taj poslovni prostor stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije s tim da navodi da je prijenos poslovnog prostora na kćerku bio po dogovoru stranaka. U odnosu na poslovni prostor u zgradi u [adresa] tuženica navodi da je isti u vlasništvu kćerke LČ te i u tom dijelu stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, navodi da je taj prostor 2018. godine LČ kupila u 4/5 dijela, a tuženica je u kupnji sudjelovala u 1/5 dijela, a naknadno je LČ od tuženice otkupila i taj dio s tim da su formalno sklopile ugovor o darovanju radi neplaćanja poreza na promet nekretnina.
2.2. Tuženica navodi da je tužitelju predana na uvid njezina cjelokupna imovina te da su svi računi tuženice položeni kod ovog suda prema rješenju ovog suda R1-2/2019 od 21. siječnja 2019. kojim je prihvaćen prijedlog predlagatelja za osiguranje dokaza. Navodi da je u tom predmetu izvršena procjena pokretne imovine koja se nalazi u ordinaciji tuženice kao njezina poslovna imovina i procjena imovine u poslovnom prostoru optike u vlasništvu kćerke LČ. Tuženica navodi da premetnu imovinu nije zadržala za sebe već je imovina u ordinaciji knjižena kao poslovna imovina (dugotrajna imovina ordinacije) i tamo se nalazi, a imovina iz optike se nalazi u navedenom poslovnom prostoru. Tuženica osporava da bi polovina vrijednosti navedenih pokretnina pripadala tužitelju jer je dio imovine već amortiziran, a drugi se koristi za poslovanje ordinacije, a treći dio se nalazi u poslovnom prostoru u vlasništvu LČ za čije korištenje ista prima najamninu. Tuženica navodi da je iz izvoda po tekućem računu tužitelja vidljivo da je isti imao transakcije po tom računu u razdoblju od 2008. do 2013. i postavlja pitanje s kojeg osnova je primao navedene novčane iznose s obzirom da mu je plaća iznosila oko 9.000,00 kn neto te zaključuje da je tužitelj raspolagao novčanim sredstvima tuženice i ništa od te imovine nije mu bilo uskraćeno. Također, tužitelj je od ordinacije tuženice kao zakupopromca primao i najamninu do zajedničkog dogovora da se predmetni poslovni prostor prenese na kćer što je tuženica i učinila, a tužitelj nije.
2.3. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže da sud tužbu odbaci, podredno da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
3. Tužitelj je u podnesku od 8. prosinca 2022., nakon dostave dokumentacije, naveo da ranije nije raspolagao dokazima o financijskim transakcijama pa usklađuje tužbeni zahtjev. Tužitelj navodi da je upisan kao suvlasnik u ½ dijela nekretnine – ambulante u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], a na ½ dijela bila je upisana tuženica do 19. prosinca 2014., ali je svoj suvlasnički dio temeljem darovnog ugovora prenijela na LČ koja je tuženici dopustila uknjižbu prava osobne služnosti uporabe, stanovanja i plodouživanja na svojem suvlasničkom dijelu. Tužitelj navodi da je taj upis bez pristanka drugog suvlasnika ništetan. Navodi da je tuženica potajice za vrijeme bračne zajednice bez da je o tome obavijestila tužitelja uprihođena novčana sredstva u specijalističko oftalmološkoj ordinaciji izvlačila za sebe radeći u zajedničkoj nekretnini i koristeći se zajedničkom opremom. Tužitelj navodi da najamnina predstavlja prihod od zajedničke imovine i polovina tog prihoda pripada njemu kao suvlasniku poslovnog prostora, a isti model primijenjen je i na poslovnom prostoru optike. Navodi da je za izvlačenje zajedničke imovine doznao 25. studenog 2020. Navodi da je tuženica od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. i nadalje računajući do kraja 2020. kao najamninu izvlačila novčana sredstva preko LČ, a polovica tih sredstava čiji je sveukupni iznos 932.200,00 kn pripada tužitelju, dakle, pripada mu iznos 466.100,00 kn. Nadalje navodi da je tuženica po istom principu izvlačila novčane iznose koji su polovicom pripadali tužitelju isplatama svojoj majci JČ u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. kao uplatama mjesečne rate za najam prostora u sveukupnom iznosu od 182.400,00 kn od čega polovica odnosno 91.000,00 kn pripada tužitelju. Navodi da je s računa specijalističke oftalmološke ordinacije KČ plaćana premija životnog osiguranja kod Uniqa d.d. Zagreb, a polovica iznosa pripada tužitelju, no tuženica je iznos od 21.900,00 kn podigla u cijelosti i zadržala za sebe iako polovica odnosno 10.950,00 kn pripada tužitelju. Navodi da je tuženica isplaćivala novčane iznose na račune LČ i JČ iako je to bila zajednička imovina bračnih drugova pa tužitelju pripada jedna polovina tih iznosa.
3.1. Tužitelj navodi da mu pripada pravo na utvrđenje da stan koji je upisan na majku tuženice JČ predstavlja bračnu stečevinu i da mu se isplati polovica vrijednosti stana. Također pripada mu pravo utvrđenja da je poslovni prostor i garaža upisan na LČ bračna stečevina i pripada mu pravo da mu tužiteljica isplati polovicu vrijednosti nekretnine. Navodi da je osobni automobil Ignis kupljen od zajedničke imovine za iznos od 83.300,00 kn i polovica iznosa odnosno 41.800,00 kn pripada tužitelju. Navodi da je tuženica na kunskom oročenju držala 65.469,06 kn i cijeli iznos zadržala za sebe iako tužitelju pripada polovica odnosno 32.734,00 kn na dan 19. listopada 2018.. Navodi da je iz ugovora o oročenom depozitu i prometu po deviznom računu vidljivo da je tuženica podigla 69.113,90 eura 7. listopada 2017. i cijeli iznos zadržala za sebe iako polovica tog iznosa odnosno 34.556,95 eura pripada tužitelju.
4. U očitovanju na navode tužiteljevog podneska od 8. prosinca 2022. tuženica navodi da se protivi i specificiranom tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
4.1. Tuženica navodi da je iz tužbenog zahtjeva vidljivo da tužitelj od tuženice potražuje novčana sredstva koja su zarađena i potrošena u braku stranaka ili uložena u nekretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, a već su u vlasništvu ili suvlasništvu tužitelja. Navodi da je tužitelj imao saznanja za sve transakcije tuženice tijekom trajanja braka te je u njima sudjelovao. Posebno osporava dio tužbenog zahtjeva kojim se od tuženice potražuje ono što nije stekla već su stjecatelji treće osobe. Navodi da je njezin prihod od ordinacije bio višestruko veći od tužiteljeve plaće pa postavlja pitanje, ako je od tužitelja prikrivala novčana sredstva koja je zarađivala kako je tužitelj suvlasnik ili vlasnik nekretnina stečenih u braku i to nekretnina u [adresa], stana u [adresa], poslovnog prostora, vlasnik zemljišta na Braču, bio je vlasnik auta i slično, dok tuženica u suvlasništvu ima samo jednu polovinu dijela nekretnine u [adresa]. Navodi da je tijekom trajanja braka tužitelj od ordinacije tuženice na ime najamnine primio 356.360,40 kn koji iznos je uplaćivan na tužiteljev račun sa žiro računa ordinacije, a iz izvješća Porezne uprave proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1.1.2009. do 31.12.2014. s osnova najma od ordinacije tuženice primio ukupno 245.816,00 kn. Tuženica navodi da je sama iz sredstava ordinacije kroz plaćanje najmova uzdržavala kćerku LČ.
4.2. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje novčani iznos s osnova najma za poslovni prostor u kojem je tužitelj suvlasnik s kćerkom LČ tuženica stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je iz ordinacije novac iz najamnine tijekom braka isplaćivan najprije na račun tužitelja, a kasnije na račun zajedničke kćerke, a kad je najamninu počela isplaćivati kćerki tužitelj tijekom braka nije tražio isplatu najamnine jer je znao da se zajednička kćerka od tog iznosa uzdržava s tim da tužitelj kćerki nije davao za uzdržavanje nikakva novčana sredstva. Navodi da bi tužitelj tužbeni zahtjev trebao usmjeriti prema zajedničkoj kćerki pozivajući se na pravila o stjecanju bez osnove, a tuženica se tom dijelu tužbenog zahtjeva protivi. Za utuženi novčani iznos od najma za najam prostora JČ tuženica također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i osporava bilo kakav osnov za isplatu tog iznosa tužitelja. Navodi da je ordinacija tuženice imala potrebu za najam skladišnog prostora koji je iznajmljen na nekretnini tuženičine majke o čemu je ordinacija imala uredno sklopljen ugovor o najmu prostora koji je prijavljen na Poreznu upravu. Vrijeme za koje tužitelj traži isplatu s tog osnova je period trajanja braka pa navedenom isplatom tuženica nije ništa stekla bez osnove što bi pripadalo tužitelju i ne postoji pravni osnov za isplatu navedenog iznosa tuženice prema tužitelju. Za novčani iznos s osnova isplaćene police osiguranja tuženica navodi da su ta novčana sredstva potrošena između bračnih drugova tijekom faktične bračne zajednice te je sav zajednički novac korišten za zajedničko uzdržavanje, ulaganje u nekretnine, gradnju kuće, uzdržavanje kćeri i slično pa ni s tog osnova tuženica nije stekla bez osnove neki dio bračne stečevine tužitelja. U odnosu na najmove koji su plaćeni za poslovanje optike i ambulante tuženica navodi da to nije zajednička imovina stranaka već dug ordinacije i optike koji je bilo nužno plaćati pa tuženica nije u obvezi naknaditi tužitelju navedenu isplatu kao isplatu iz bračne stečevine. U odnosu na oročeni depozit po računu tuženice od 69.113,90 eura tuženica navodi da je raskinut i podignut s računa 2017. za trajanja bračne zajednice i sav iznos uložen je u gradnju zajedničke kuće, a tužitelju je potrošnja po svim mjesečnim osnovama bila dobro poznata. U odnosu na novčana sredstva s osnova kupnje stana u [adresa] tuženica je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je stan kupila njezina majka za svoja novčana sredstva od svoje ušteđevine i ta sredstva nisu bračna stečevina stranaka. Također u odnosu na novčana sredstva za kupnju poslovnog prostora ambulante u vlasništvu LČ tuženica je stavila prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je novac za kupnju tog prostora dala LČ od svoje ušteđevine, a ne tuženica. U pogledu novčanih sredstava za kupnju automobila tuženica osporava da je predmetni automobil bračna stečevina, jer je kupljen nakon faktičnog prestanka bračne zajednice novcem koji je tuženica pozajmila i sama vratila. U pogledu novčanog iznosa od 32.734,00 kn tuženica je navela da je to kasa uzajamne pomoći i nije predmet bračne stečevine pa i s tog osnova osporava tužbeni zahtjev. Tuženica je posebno istaknula da tužitelj s osnova najamnine za poslovne prostore tužbenim zahtjevom potražuje novčane iznose koji ne predstavljaju zajedničku imovinu već trošak ambulante i optike, a tuženica nije stjecatelj navedenih novčanih iznosa isplaćenog najma niti je dokazano da bi joj ta sredstva ostala na raspolaganju nakon prestanka bračne zajednice. Navodi da su stranke do njezinog iseljenja iz zajedničkog stana imale zajedničku blagajnu, od prihoda svakog supružnika stjecana je sva imovina u braku pa ne postoji pravni osnov da tužitelj od tuženice potražuje sredstva uprihođena tijekom trajanja braka. Navodi da se novcem raspolagalo po zajedničkom dogovoru, a ona je transparentno vodila svoje poslovanje.
4.3. Iako je tuženica u navedenom podnesku navela da tužitelju stavlja u prijeboj polovicu novčanog iznosa od 59.700,00 eura koje je tužitelj imao oročeno na svoje ime, tuženica je na ročištu glavne rasprave 25. travnja 2024. navela da u ovom postupku ne ističe prijeboj s tužbenim zahtjevom tužitelja za isplatu.
5. Sud je tužitelju dopustio preinaku tužbe prema podnesku od 8. prosinca 2022. i specifikaciji na ročištu glavne rasprave 6. prosinca 2024., primjenom odredbi čl. 190. ZPP-a, jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama a tuženica se je upustila u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivila preinaci.
6. Tijekom dokaznog postupka saslušani su tužitelj i tuženica kao stranke u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci LČ, JČ, ZČ, IČ i EČ, pročitani su priloženi spisi predmeta ovog suda R1- 9/19 i R1-2/19, R1 Ob-309/2018, pročitane su priložene isprave: izvadak iz zemljišne knjige (str. 6-7,8-9,10-11), dio Ugovora o oročenom depozitu sklopljen između Podravske banke d.d. [adresa] i tuženice od 6.10.2016. (str.12), izvršen je uvid u priloge str. 23-25, prilog tuženice str. 26, preslika prometne dozvole (str.27), polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 470690403 (str. 28), punomoć od 27.12.2018. (str. 29), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između VČ i DČ kao prodavatelja te JČ kao kupca od 26.11. 2018. (str. 30-32), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-1274/19 od 12. veljače 2019. (str. 33-34), privremeno porezno rješenje od 26.2.2019. za poreznog obveznika JČ (str. 35-36), porezno rješenje od 3.6.2016. za poreznog obveznika LČ (str. 37-38), porezno rješenje od 2. 11. 2019. poreznog obveznika LČ (str. 39-40), plan dospijeća poreznih obveza za 2017. za LČ (str. 41), prilog tuženice - promet po računu LČ kod HPB razdoblje 1. 11. 2014. do 4. 11. 2020. (str. 42-47) plan dospijeća opreznih obveza za 2016. za LČ (str. 48), Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 3. listopada 2018. između prodavatelja Erste & Steriemarkische bank d.d. Rijeka i kupca LČ i HČŠ (str. 49-52), Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 15.4.2019. između darodavatelja KČ i daroprimatelja LČ (str. 53-55), predugovor o najmu sklopljen između LČ i Specijalističko oftalmološke ordinacije sklopljen 12. lipnja 2019. (str. 56-57), izvadak za račun HČ kod Podravske banke d.d. – tekući račun stanovništva (str. 58-60), izvod po tekućem računu HČ od 30.9.2016. (str.61), dopis Ministarstva financija od 5.12.2019. u predmetu HČ (str. 62), Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između HČŠ kao prodavatelja te kupaca SČ i AČ od 13.3.2009. (str.106-107) te izjava HČŠ od 1. 4. 2009. (str. 108) izvadak iz knjige položenih ugovora [broj poduloška] [adresa] (str. 109-110), prilog (str. 111-112), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 113-114 te 115- 116), Kupoprodajni ugovor sklopljen između NČ i GČ kao prodavatelja te HČŠ kao kupca sklopljen 10.10.2001. (str. 119- 121), svjedodžba o položenim ispitima (str. 122), svjedodžba o završnom ispitu (str.123-124,125) rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Tt-19/521-2 od 22. ožujka 2019. (str. 126-127), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str.129-134), Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 6.2.2019. između darodavatelja HČ i daroprimatelja LČ (str. 136-138), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 139), Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 23.7.1999. između prodavatelja ČČ i kupca HČ (str.140-142), punomoć (str.143), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str.144-145), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za HČ (str.148), račun Naočale d.o.o. Koprivnica broj 1/posl2/1 od 26.10.2017. (str. 149), Ugovor o oročenom depozitu sklopljen između Podravske banke d.d. i HČŠ (str. 151 prva stana ugovora), uvid u fotografije (str. 153-156), ponuda za sanaciju krovišta Krov Commerce broj 21/17 od 20.2.2017. (str. 157), izvršen je uvid u preslike računa (str. 158-160), potvrda o transakcijama Podravske banke (str. 161), izvršen je uvid u tablični prikaz dijela troškova sanacije krovišta - JČ, [adresa] (str. 162), uvid u preslike fotografija (str. 164-168), tablični prikaz prometa po računu HR 4423900013199911806 kod HPD d.d. razdoblje 1. 11. 2014.
– 4.11. 2020. te za 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. (str. 170-177) te tablični prikaz troškova gradnje kuće u [adresa] (str.179-183), uvid u račun Petgrad d.o.o. Koprivnica broj 271-1-1-2013 od 20. 12. 2013. (str.184) rješenje Hrvatskih voda od 20.2.2014. (str. 185), rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Koprivnice od 19.2.2014. (prva stranica rješenja str. 186) uvid u potvrde o uplati komunalnog doprinosa (str. 187), potvrda Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Koprivnice od 3.3. 2014. s preslikom potvrde o uplati (str.188), zahtjev HČ Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Koprivnice od 15.4.2014. s preslikom potvrde o uplati (str.189), račun Petgrad d.o.o. Koprivnica broj 175-1-1-2013 od 26.5.2014. s preslikom univerzalnog naloga za plaćanje (str.190), ugovor o priključenju – prva strana, sklopljen između HEP d.o.o. Zagreb i HČ (str. 191), preslike potvrde o uplati (str 192), račun Marvik d.o.o. Koprivnica broj 25-1-1-2014 od 18.8. 2014. (str. 193), potvrda o transakcijama Podravska banka (str. 194), ponuda M3980 od 25.9.2014. Intivcar d.o.o. [adresa] (str. 195), uvid u presliku računa str. 196, račun Marvik d.o.o. Koprivnica broj 33-1-1-2014 od 10.10.2014. (str. 197), potvrda o transakcijama Podravska banka (str. 198-199), uvid u preslike računa (str.200- 201), specifikacija Krov commerce (str. 202-203), preslike računa (str. 204-205), račun Marvik d.o.o. Koprivnica broj 39-1-1-2014 od 22.12. 2014. (str.206), potvrda o transakcijama Podravska banka (str. 198-199), uvid u preslike računa (str.207), otpremnica broj 139/15 Bager kop Roberto (str. 208), otpremnica broj 138/15 Bager kop Roberto (str.209), uvid u preslike računa (str.210), račun Zadol grupa d.o.o. Prelog broj 1096/01-2 od 3. 4. 2017. (str. 211), otpremnica broj 27/6 Montmural d.o.o. Donja Dubrava od 27. 6. 2018. (str. 212), potvrda o transakcijama Podravska banka datum izvršenja 16.7.2018. (str. 213), izvadak po transakcijskom računu PBZ za klijenta krojački obrt i postavljenje kamina Kop od 16. 11. 2018. (str. 214), uvid u otpremnicu broj 367/18 od 30. 5. 2018. i broj 374/18 od 13. 6. 2018. Samoborkolor d.o.o. (str. 215), uvid u prilog (str. 216), uvid u preslike računa (str. 217-220), dopis Zagrebačke banke d.d. Zagreb, (str. 248), dopis Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb (str. 249), dopis Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka (str-250) i dopis Podravske banke d.d. [adresa] s prilozima (str. 251-265), dopis Podravske banke d.d. [adresa] (str. 292) s prilozima (str. 293-374), Ugovor o najmu sklopljen 1. kolovoza 2012. između JČ kao najmodavca i Očne ordinacije zastupane po HČŠ kao najmoprimca (str. 399-340).
6.1. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za provođenje očevida na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – E-32, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – E-11 i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – E-5 i građevinsko vještačenje radi utvrđenja vrijednosti nekretnina jer sud smatra da se izvođenjem tih dokaza s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev ne bi utvrdile relevantne činjenice za predmet spora, jer tužitelj u ovom postupku konačnim tužbenim zahtjevom ne traži isplatu iz vrijednosti predmetnih nekretnina.
6.2. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje svjedoka OČ, PČ, UČ, ĆČ (H), CČ, TČ, ĐČ, BČ, ŽČ, ŠČ, MČ, RČ, FČ jer sud smatra da se saslušanjem navedenih svjedoka na okolnosti koje je predložio tužitelj ne bi utvrdile relevantne činjenice za predmet spora. Nije provedeno saslušanje svjedoka HA koji uredno pozvan nije pristupio na ročište, a tužitelj je na ročištu 6. prosinca 2024. nakon nastavnog saslušanja stranaka naveo da daljnje dokazne prijedloge ne stavlja.
6.3. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje knjigovodstveno – financijskog vještačenja, jer se prema ocjeni suda s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev i provedene dokaze izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora.
7. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.
8. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.
9. Tužitelj tužbom traži, između ostalog, utvrđenje da su nekretnine pobliže navedene u točki I. i II. izreke ove presude njegova bračna stečevina u polovini dijela. Tužitelj navodi da ima pravni interes na utvrđenje, jer ako se utvrdi da su nekretnine bračna stečevina stranaka osnovano će moći zatražiti isplatu vrijednosti od tuženice kao bivšeg bračnog druga koji je otuđio dio zajedničke imovine.
10. Prema odredbama čl. 187. ZPP-a i to st. 1. tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, prema st. 2. citiranog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
11. Između stranaka nije sporno da su sklopili brak 14. rujna 1991. godine, a utvrđeno je da je brak razveden Rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob- 309/2018-3 od 28. siječnja 2019. godine.
12. Između stranaka je bio sporan faktični prestanak bračne zajednice jer tužitelj u tužbi tvrdi da je ekonomska zajednica prestala 1. siječnja 2015. godine, a tuženica tvrdi da je faktična bračna zajednica pa time i ekonomska zajednica trajala do studenog 2018. godine.
12.1. U suglasnom iskazu na ročištu 28. siječnja 2019. godine u premetu ovog suda broj R1 Ob-309/2018 u postupku razvoda braka stranke su izričito navele da je njihova faktična bračna zajednica prestala početkom studenog 2018. godine.
12.2. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je faktična bračna zajednica prestala prije studenoga 2018. godine, a i sam tužitelj u nastavnom iskazu navodi da je faktična bračna zajednica trajala do kraja 2018. godine.
13. Prema odredbama čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13), odnosno odredbama čl. 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15) važećih za vrijeme za koje tužitelj tvrdi da je stečena imovina koja je predmet tužbe pa se primjenjuju na konkretni slučaj, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema čl. 249. Obiteljskog zakona/03, odnosno čl. 36. st. 2. Obiteljskog zakona/15, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili, s tim da bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine.
13.1.Odredbom čl. 250. Obiteljskog zakona/03 odnosno čl. 38. Obiteljskoj zakona/15 propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuje odredbe stvarnog i obveznog prava ako tim Zakonom nije drukčije određeno.
14. Nije sporno da stranke nisu sklopile bračni ugovor.
15. Na temelju odredbe čl. 253. Obiteljskog zakona/03 odnosno čl. 39. Obiteljskog zakona /15 imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. Obiteljskog zakona/03 odnosno čl. 36. Obiteljskog zakona/15.
16. Tuženica ne tvrdi da je imovina koja je predmet ove tužbe stečena imovinom koju je imala prije sklapanja braka niti njezinom vlastitom imovinom stečenom za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice stranaka.
17. Tužitelj je na okolnost nepostojanja zajedničke blagajne stranaka predložio saslušanje svjedoka EČ. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da on stranke poznaje 35 godina, međusobno su se posjećivali dok su stranke živjele zajedno, a po prestanku njihove bračne zajednice nastavio je kontaktirati s tužiteljem. Iz iskaza svjedoka proizlazi da mu nisu poznati detalji vezani uz kupoprodaju poslovnog prostora na prvom katu zgrade u [adresa] koji je tužitelj s prijateljima pregradio nakon kupnje u dva odvojena poslovna prostora – optika i ordinacija. Također svjedok navodi da mu nije poznato čijim novčanim sredstvima je prostor kupljen, s tim da je sada vlasnica njihova kći LČ. Svjedoku nije poznato kakve su prihode ostvarivale stranke za vrijeme bračne zajednice.
18. Tužitelj je predložio saslušanje svjedoka IČ. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je vlasnica knjigovodstva Ivas d.o.o. [adresa] od 1994., a od kad je tuženica otvorila ordinaciju za nju je radila završni račun, s tim da od 2020. godine u knjigovodstvu se vode knjige primitaka i izdataka za specijalističko oftalmološku ordinaciju koja je imala otvoren jedan račun kod Podravske banke, radi se o poslovnom žiro-računu koji se veže uz OIB vlasnika, ovdje tuženice, te je ona s tuženicom komunicirala vezano uz poslovanje ordinacije, a tuženica je kao vlasnica ordinacije raspolagala novčanim sredstvima odnosno dohotkom i ona nije primijetila nikakvu zakonom zabranjenu radnju.
19. Nije sporno da su stranke za vrijeme trajanja braka ostvarivale prihode radom i od imovine. Tužitelj je radio u Podravki i bio je sudski vještak. Tuženica je radila u bolnici, kao vještak i u privatnoj praksi te je tuženica nesporno vlasnica specijalističke oftalmološke ordinacije i prihode je ostvarivala radom u toj ordinaciji.
20. Nije sporno da su stranke za vrijeme faktične bračne zajednice stečena novčana sredstva držale na računima u banci i kod kuće te da su tim sredstvima kupovali nekretnine koje nisu predmet ovog spora.
21. Tijekom postupka su pribavljeni podaci o računu specijalističke oftalmološke ordinacije vlasnice KČ i o prometima po tom računu. Također je pročitan spis predmeta ovog suda R1-2/2019 kojim je na prijedlog ovdje tužitelja provedeno osiguranje dokaza i zatraženi podaci od banaka o računima i prometu po računima ovdje tuženice kao i podaci o oročenim depozitima i štednji tuženice kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Podravske banke d.d. [adresa], Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Raiffeisen Bank d.d. Zagreb, Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, te podaci Porezne uprave po popisu trajne imovine od 2015. do 2018. godine i iznosima dohodaka za navedeno razdoblje za ovdje tuženicu. Također i u ovom postupku su pribavljeni podaci o računu specijalističke oftalmološke ordinacije vlasnice KČ i o prometima po tom računu za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2018..
22. Tužitelj tvrdi da mu pripada pravo na utvrđenje da stan koji je upisan na majku tuženice JČ predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
23. Tuženica je navela da je stan u [adresa] u [adresa] kupila njezina majka JČ za svoja novčana sredstva od svoje ušteđevine i ta sredstva nisu bračna stečevina stranaka, kao ni predmetni stan.
24. Nesporno je utvrđeno da je majka tuženice JČ u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine jednioiposobnog stana u prizemlju ukupne površine 39,46 m2 u zgradi u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na temelju priloženih ispava utvrđeno je da je uknjižba prava vlasništva izvršena na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između VČ i DČ kao prodavatelja te JČ kao kupca od 26. studenog 2018. godine.
25. Iz iskaza svjedoka JČ, majke tuženice, proizlazi da je predmetni stan u zgradi u [adresa], ona osobno izabrala i kupila, a cijenu je isplatila ušteđevinom te joj tuženica za kupnju stana nije dala nikakav novac.
26. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da je vlasnica nekretnine - jednioiposobnog stana u prizemlju ukupne površine 39,46 m2 u zgradi u [adresa] u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] JČ koja je vlasništvo stekla kupnjom, te predmetna nekretninu stranke nisu stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i ne potječe od imovine koju su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Stoga je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.
27. Tužitelj tvrdi da mu pripada pravo na utvrđenje da su poslovni prostor i garaža u zgradi u [adresa] u [adresa], sada u upisano na LČ, bračna stečevina stranaka.
28. Tuženica navodi da su poslovni prostor u zgradi u [adresa]. godine kupile kći stranaka LČ u 4/5 dijela i tuženica u 1/5 dijela, kako to proizlazi i iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 3. listopada 2018. između prodavatelja Erste & Steriemarkische bank d.d. Rijeka te kupaca LČ i HČŠ. Prema navodima tuženice naknadno je LČ od tuženice otkupila njezinu 1/5 dijela nekretnine, a formalno su sklopile ugovor o darovanju radi neplaćanja poreza na promet nekretnina.
29. Nesporno je utvrđeno da je kći stranaka LČ u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], stambeno poslovna zgrada broj 2, dvorište za 470 m2, i to etažno vlasništvo E-11, poslovni prostor – ured u prizemlju oznake 11-P-1, ukupne površine 75,17 m2 i etažno vlasništvo E-5, garažni parking oznake G-5 u podrumu, površine 12,48 m2, i to u cijelosti.
30. Iz iskaza svjedoka LČ proizlazi da je u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima živjela do 2011. godine, a nakon toga ih je povremeno posjećivala. Navodi da su roditelji stekli dva poslovna prostora u [adresa] na [adresa] za trajanja bračne zajednice, a oba poslovna prostora su sada u njezinom vlasništvu, a stekla ih je darovanjem. Svjedok navodi da joj nije poznato jesu li stranke imale zajedničku blagajnu i na koji način su raspolagali prihodima te jesu li imali vlastitu imovinu prije i tijekom braka. Također nema saznanja jesu li roditelji oročavali novčana sredstva, imali štednju, kojim sredstvima su kupovali nekretnine, jer nije bila upućena u raspolaganje novčanim sredstvima roditelja, a nema saznanja niti o vlasništvu osobnog automobila odnosno čijim sredstvima je kupljen. Svjedok navodi da je imala račun kod HPB od 2015. do 2020. godine i na isti primala najamnine za oba poslovna prostora u kojima su u tom razdoblju bile ordinacija i optika te je tim novčanim sredstvima raspolagala, između ostalog, tim sredstvima kupila je poslovni prostor u [adresa] u [adresa] kojeg je i dalje vlasnica, a isti se sastoji od ureda, spremišta, sanitarnog čvora, te garažni parking u podrumu zgrade.
31. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da je nekretnina u [adresa], i to etažno vlasništvo E-11, poslovni prostor – ured u prizemlju oznake 11-P-1 i etažno vlasništvo E-5, garažni parking oznake G-5 u podrumu, na kčbr. [katastarska čestica] stambeno-poslovna zgrada broj 2, dvorište sa 470 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bračna stečevina stranaka u 1/5 dijela, jer je u 1/5 (odnosno 2/10) dijela kupoprodajnu cijenu isplatila kao kupac nekretnine tuženica iz sredstava koja su bračna stečevina stranaka, kako to navodi i sama tuženica u svojem iskazu, pa udio tuženika u toj bračnoj stečevini iznosi ½ dijela odnosno 1/10 dijela predmetne nekretnine, dok u preostalom utuženom dijelu od 4/10 dijela nekretnina nije stečena radom stranaka za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice i ne potječe od imovine koju su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice već je stečena imovinom njihove kćeri LČ.
32. Sud smatra da tužitelj u smislu odredbi čl. 187. ZPP-a ima pravni interes predmetnom tužbom protiv tuženice tražiti utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu.
32.1.Stoga je u odnosu na navedenu nekretninu tužbeni zahtjev djelomice usvojen i to radi utvrđenja da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužitelja u 1/10 dijela pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.
33. U preostalom dijelu je s osnova utvrđenja bračne stečevine na predmetnim nekretninama tužbeni zahtjev odbijen iz naprijed obrazloženih razloga i presuđeno je kao u točkama II.1. i II.2. izreke ove presude.
34. Tužitelj traži isplatu s osnova jedne polovine automobila Suzuki Ignis u iznosu od 5.547,81 eura.
34.1. Tužitelj navodi da je osobni automobil Ignis kupljen od zajedničke imovine za iznos od 83.300,00 kn pa pola tog iznosa odnosno 41.800,00 kn pripada tužitelju.
35. Tuženica osporava da je predmetni automobil bračna stečevina. Tuženica navodi da je taj automobil kupljen nakon faktičnog prestanka bračne zajednice novcem koji je tuženica pozajmila i sama vratila.
36. Iz sadržaja priloženih isprava proizlazi da je osobno vozilo Suzuki Ignis reg. oznake [registarska oznaka] bilo registrirano na vlasnika KA koji je sa Sava osiguranjem kao osiguranik i ugovaratelj sklopio policu osiguranja od automobilske odgovornosti 19. prosinca 2019., a isti je izdao punomoć 27. prosinca 2018. kojom opunomoćuje HČŠ da može neograničeno upravljati predmetnim osobnim automobilom, obavljati tehnički pregled i registraciju.
37. Svjedok ZČ potvrđuje navode tuženice da je osobni automobil marke Suzuki Ignis reg. oznake [registarska oznaka] kupio ušteđevinom koju je imao sa svojom suprugom i sva davanja vezana uz kupnju vozila bila su iz njihove zajedničke imovine te su oni predložili tuženici, koja nije imala vozilo na raspolaganju, da se ona tim vozilom koristi, a njima obročno u roku od tri godine za navedeno vozilo isplati cijenu, na što je tuženica pristala i upravljala je vozilom nakon što ga je on registrirao te je u dogovorenom roku od tri godine vozilo isplatila u cijelosti zajedno s troškovima registracije i prvog tehničkog pregleda. Svjedok izričito tvrdi da mu tuženica prije nego što je on vozilo kupio na svoje ime nije dala novac za kupnju vozila niti je tražila zajam za kupnju vozila, a svjedok nema saznanja iz kojih sredstava je tuženica automobil otplatila.
38. Na temelju analize provedenih dokaza sud je utvrdio da je osobni automobil marke Suzuki Ignis stečen nakon prestanka faktične bračne zajednice vlastitom imovinom tuženice, jer ga je tuženica otplatila ZČ sredstvima stečenim radom nakon prestanka faktične bračne zajednice stranaka i ta sredstva ne potječu iz zajedničke imovine stranaka.
39. U slučaju da je predmetni osobni automobil bračna stečevina stranaka (što nije), tužitelj bi mogao tražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnine – osobnog automobila, a neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu s osnova bračne stečevine, neovisno o tome tko je u posjedu.
40. Odredbom čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV ), propisano je pravo suvlasnika na razvrgnuće suvlasništva, a odredbom čl. 51. st. 1. ZV-a propisano je pravo suvlasnika na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljni razlog u kojem će slučaju sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti a da ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji odredi sud. 40.1.Prema ocjeni suda (i prema postojećoj sudskoj praksi) navedene zakonske odredbe onemogućavaju tužitelju tražiti isplatu od tuženice kao (su)vlasnice osobnog automobila za koji tužitelj tvrdi da je bračna stečevina stranaka na ime njegovog suvlasničkog dijela (bez prethodnog utvrđenja opsega suvlasništva i prijedloga oko načina razvrgnuća takve suvlasničke zajednice).
40.2.Stoga je neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate s osnova bračne stečevine u pogledu predmetnog osobnog automobila.
41. Iz naprijed obrazloženih razloga valjalo je odbiti i dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate iznosa od 5.547,81 eura na ime vrijednosti polovice automobila marke Suzuki Ignis.
42. Tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom traži isplatu novčanih iznosa na ime isplaćene zakupnine i to: 7.973,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2016., 10.272,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2017., 11.931,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2018., 11.533,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2019., 11.799,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2020., 8.617,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2021., 12.077,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2019., sve do isplate.
42.1. Tužitelj tvrdi da je tuženica od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. i nadalje računajući do kraja 2020. kao najamninu za poslovne prostore ambulante i optike izvlačila novčana sredstva preko LČ, a polovica tih sredstava čiji je sveukupni iznos 932.200,00 kn pripada tužitelju, odnosno pripada mu iznos 466.100,00 kn. Navodi da je tuženica po istom principu izvlačila novčane iznose koji su polovicom pripadali tužitelju isplatama svojoj majci JČ u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. kao uplatama mjesečne rate za najam prostora u sveukupnom iznosu od 182.400,00 kn od čega polovica, odnosno 91.000,00 kn pripada tužitelju.
43. Tuženica u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje novčani iznos s osnova zakupa za poslovni prostor u kojem je tužitelj suvlasnik s kćerkom LČ stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je ona iz ordinacije novac iz najamnine tijekom braka isplaćivala na račun tužitelja, a kasnije na račun zajedničke kćerke, a kad je najamninu počela isplaćivati kćerki tužitelj tijekom braka nije tražio isplatu najamnine jer je znao da se zajednička kćerka od tog iznosa uzdržava pa je tužbeni zahtjev trebao usmjeriti prema zajedničkoj kćerki pozivajući se na pravila o stjecanju bez osnove. U odnosu na utuženi novčani iznos od najma i to za najam prostora JČ tuženica je navela da je njezina oftalmološka ordinacija imala potrebu za najam skladišnog prostora koji je iznajmljen na nekretnini tuženičine majke o čemu je ordinacija imala uredno sklopljen ugovor o najmu prostora koji je prijavljen na Poreznu upravu.
44. Čitanjem Predugovora o najmu sklopljenog 12. lipnja 2019. između LČ i Specijalističko oftalmološka ordinacija Maje JČ utvrđeno je da Specijalističko oftalmološka ordinacija unajmljuje poslovni prostor najmodavca LČ u prizemlju zgrade u [adresa], u [adresa], a ugovorena mjesečna naknada je 10.650,00 kn.
44.1.Utvrđeno je da je LČ vlasnica nekretnine - poslovnog prostora na 1. katu (E-5) u zgradi na [adresa] u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a uknjižba prava vlasništva izvršena je na suvlasničkom dijelu HČŠ koji se sastoji od ½ dijela nekretnine na temelju ugovora o darovanju od 18. prosinca 2014., a na suvlasničkom dijelu HČ koji se sastoji od ½ dijela nekretnine na temelju sudske nagodbe od 12. svibnja 2021. godine. Utvrđeno je da je LČ vlasnica nekretnine - poslovnog prostora na 1. katu (E-32, etažna cjelina 13B) u zgradi na [adresa] u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a uknjižba prava vlasništva izvršena je na temelju ugovora o darovanju od 18. prosinca 2014. sklopljenog s HČŠ.
44.2.IZ Poreznog rješenja od 3. lipnja 2016. proizlazi da je utvrđena porezna osnovica i predujam poreza i prireza na dohodak od imovine LČ i ukinuto je rješenje od 3. ožujka 2015. te da je porezni obveznik podnio poreznu prijavu za zakup/najam poslovnog prostora u [adresa], zakupniku HČŠ s ugovorenom mjesečnom najamninom/zakupninom od 7.650,00 kn od 1.1.2016. do 31.5.2016. i ugovorenom mjesečnom najamninom/zakupninom od 10.650,00 kn od 1.6.2016. do 31.12.2019. godine.
44.3.Čitanjem Poreznog rješenja od 2. studenog 2017. utvrđeno je da je utvrđena porezna osnovica i predujam poreza i prireza na dohodak od imovine LČ i ukinuto je rješenje od 21. rujna 2017. te da je porezni obveznik podnio poreznu prijavu za zakup/najam poslovnog prostora u [adresa], zakupniku HČŠ s ugovorenom mjesečnom najamninom/zakupninom od 10.650,00 kn od 1.1.2017. do 31.12.2019. godine.
45. Uvidom u priloženi Ugovor o najmu sklopljen 1. kolovoza 2012. između JČ kao najmodavca i Očne ordinacije zastupane po HČŠ kao najmoprimca utvrđeno je da HČŠ unajmljuje prostor u kući JČ u [adresa], u [adresa], u potkrovlju, za potrebe skladištenja kartoteka i dokumenata.
46. Na temelju kritičke analize iskaza stranaka i svjedoka te sadržaja priloženih isprava sud je utvrdio da je neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na najamninu koja je isplaćivana za vrijeme faktične bračne zajednice stranaka za poslovni prostor LČ i za prostor u vlasništvu JČ, jer je obveznik plaćanja najamnine bila ordinacija u vlasništvu tuženice i tom isplatom tuženica nije ništa stekla bez osnove. Također, sud smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu s osnova zakupnine LČ za poslovni prostor kojeg je tužitelj bio suvlasnik s kćerkom Renatom za razdoblje nakon prestanka faktične bračne zajednice stranaka, jer ni tom isplatom tuženica nije ništa stekla bez osnove. Zakupnina koja je plaćena za poslovanje optike i ambulante bila je dug ordinacije i optike pa tuženica nije u obvezi naknaditi tužitelju novčane iznose koji su plaćeni s osnova zakupnine trećim osobama kao isplatu iz bračne stečevine. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
47. Tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom traži isplatu na ime ušteđevine životnog osiguranja u iznosu od 1.453,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2019. do isplate.
47.1. Tužitelj navodi da je s računa specijalističke oftalmološke ordinacije Maja JČ plaćana premija životnog osiguranja i polovica iznosa pripada tužitelju, no tuženica je iznos od 21.900,00 kn podigla u cijelosti i zadržala za sebe iako polovica tog iznosa odnosno 10.950,00 kn/1.453,31 eura pripada tužitelju.
48. Tuženica ne osporava da su joj isplaćena novčana sredstva po polici životnog osiguranja, no tvrdi da su ta novčana sredstva isplaćena i iskorištena tijekom faktične bračne zajednice stranaka za njihove potrebe i uzdržavanje kćeri.
49. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da su novčana sredstva koja su isplaćena tuženici za vrijeme faktične bračne zajednice s osnova životnog osiguranja iskorištena za vrijeme faktične bračne zajednice stranaka i za zajedničke potrebe i obveze stranaka. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
50. Tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom traži novčanu isplatu na ime isplate s kunskog oročenja i to u iznosu od 32.734,00 kn/4.344,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19.10.2018. do isplate. Navodi da je tuženica na kunskom oročenju držala 65.469,06 kn i cijeli iznos zadržala za sebe iako tužitelju pripada polovica tog iznosa.
51. Tuženica navodi da iznos od 65.469,06 kn predstavlja kasu uzajamne pomoći, od čega je samo dio pripao tuženici, a novčana sredstva su joj je isplaćena za trajanja faktične bračne zajednice i ta su sredstva iskorištena za potrebe njihove zajednice.
52. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da su novčana sredstva isplaćena s kunskog oročenja isplaćena tuženici za vrijeme faktične bračne zajednice stranaka i iskorištena su za potrebe te zajednice. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
53. Tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom traži novčanu isplatu na ime polovice devizne ušteđevine u iznosu od 34.225,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 07.10.2017. do isplate.
54. Tuženica u odnosu na oročeni depozit po računu tuženice u iznosu od 69.113,90 eura navodi da je isti raskinut i novac podignut s računa 2017. za trajanja bračne zajednice i sav iznos uložen je u gradnju zajedničke kuće.
55. Čitanjem (dijela) Ugovora o oročenom depozitu sklopljenog 6. listopada 2016. između Podravske banke d.d. [adresa] i deponenta HČŠ utvrđeno je da je iznos depozita 68.450,00 eura, a rok oročenja je 12 mjeseci odnosno datum dospijeća je 7. listopada 2017. godine.
56. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da su i novčana sredstva po oročenom deviznom depozitu podignuta s računa tuženice za vrijeme faktične bračne zajednice stranaka i iskorištena su za njihove zajedničke potrebe i obveze pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. 57. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u točki III. izreke ove presude.
58. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.
59. Parnični troškovi tuženice utvrđeni su u iznosu od 31.942,50 EUR, prema priloženom troškovniku (str. 447-448 i 450-451) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tuženice za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.958,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištu 11. veljače 2021. i 8. prosinca 2022. u iznosu od 979,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 2.), za zastupanje na ročištima 13. srpnja 2021., 7. listopada 2021., 19. siječnja 2022., 23. ožujka 2022., 8. lipnja 2022., 13. rujna 2022., 21. ožujka 2023., 27. siječnja 2023., 14. travnja 2023., 25. travnja 2024., 6. prosinca 2024. u iznosu od 1.958,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženog podnesaka 19. siječnja 2023. u iznosu od 1.958,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 6.363,50 eura (Tbr. 46), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.) i PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46).
59.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 10. ožujka 2021., jer taj podnesak nije bio nužan odnosno nastao je krivnjom stranke, a nije joj priznat ni trošak podneska od 9. studenog 2021. jer nije bio nužan.
60. Sud je troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Sud je ocijenio da je tužitelj uspio s 5 % tužbenog zahtjeva s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužitelj uspio samo s dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, pri čemu je sud cijenio i činjenicu da je tuženica osporavala osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Iz navedenog proizlazi da je uspjeh tuženice u postupku 95%, a kad se od navedenog oduzme postotak u kojem je tužitelj uspio u postupku dolazi se do iznosa od 90% te kad se navedeno pomnoži s iznosom troškova tuženice od 31.942,50 EUR, dolazi se do iznosa od 28.748,25 EUR. Stoga je sud, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a naložio tužitelju da tuženici naknadi dio troškova postupka u iznosu od 28.748,25 EUR i odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
U Koprivnici, 21. siječnja 2025.
Sutkinja
Marijana Jurenec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Branko Sewer, Ludbreg
2. Odvjetnica Sonja Dušić-Poljak, Koprivnica
