Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-19/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi LT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Smolčić, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 21. siječnja 2025., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegove punomoćnice, te voditeljice odjela LTU, dr. med. spec. psih., temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj LT u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godinu dana, počevši od 2. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-334/2024-9 od 21. studenoga 2024., produžen je prisilni smještaj LT u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. PTU u trajanju do godine dana, počevši od 2. studenoga 2024., jer je pravomoćnom i izvršnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: K-6/2005-46 od 6. travnja 2005. utvrđeno da je LT u neubrojivom stanju 12. siječnja 2005., drugoga usmrtio na osobito okrutan način čime je počinio teško ubojstvo iz članka 91. točke 3. KZ u vezi sa člankom 40. stavkom 2. toga Zakona. Nadalje iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-181/05-2 od **.**.2005. LT upućen je na prisilno liječenje u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju od 6 mjeseci.

2. Temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA predložila je donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.

3. U pisanom prijedlogu neuropsihijatrijske bolnice voditeljica odjela dr. LTU navodi da se radi o psihijatrijskom pacijentu koji boluje od teške i trajne duševne bolesti endogene psihoze tipa Paranoidne shizofrenije koja je unatoč dugogodišnjem liječenju kronificiranog tijeka. Tijekom proteklog perioda liječen je visokodiferentnom psihofarmakoterapijom (oralna + depo forma), individualnom i grupnom (suportivnom) psihoterapijom, socioterapijskim i radnookupacionim aktivnostima. Lijekove uzima uz nadzor osoblja. Aktualno u kliničkoj slici prominiraju shizofrene rezidue u vidu intrapsihičke napetosti, tjeskobe, afektivne reduciranosti, rigidnosti, podozrivosti, izražene projektivnosti paranoidnih obrada realiteta, uz kronične sumanutosti. Sniženog je praga tolerancije na frustracije s mogućim impulzivnim reakcijama. Nedostatna je uvida spram bolesti i liječenja, te nedostatno kritičan spram vlastitog stanja i socijalne situacije. U međuvremenu kod pacijenta u zaštićenim uvjetima nije registrirano destruktivnih ispada spram okoline, niti autodestruktivnih niti suicidalnih pulzija. Na odjelu poštuje kućni red, formalno sudjeluje u odjelnim aktivnostima. Osjetljiv na vlastitu poziciju u grupi, te se registriraju povremeno oscilacije psihičkog stanja s psihomotornom napetošću i tjeskobom. Redovito odlazi u radno-okupacionu terapiju van odjela, gdje sudjeluje u skladu sa svojim interesima i mogućnostima. Koristi samostalno izlaz u krug bolnice s grupom subolesnika. Slijedom svega navedenoga forenzički tim je mišljenja da kod pacijenta i nadalje perzistira psihopatologija radi koje je uslijedila njegova neubrojivost i opasnost po okolinu, te se predlaže produljenje prisilnog smještaja temeljem ZZODS-a.

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja u postupku je saslušan LT, provedeno je psihijatrijsko vještačenje po Klinici za psihijatriju Vrapče, Zavodu za forenzičku psihijatriju "Dr. Vlado Jukić", Referentnom centru Ministarstva zdravstva za forenzičku psihijatriju doc. dr. sc. Nadici Buzina, spec. psihijatru, subspecijalistu forenzičke psihijatrije, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka, spis i medicinsku dokumentaciju, te je uzeta izjava prisutne voditeljice odjela, koja je i na ročištu ostala u cijelosti kod navoda iz pisanog prijedloga.

5. Iz medicinske dokumentacije i podataka u spisu proizlazi da se LT 2003. godine počeo liječiti psihijatrijski zbog psihotičnih smetnji, da je tada bio u diskontinuiranom psihijatrijskom tretmanu, a lijekove je uzimao neredovito. Iz spisa proizlazi da je psihijatrijskim vještačenjem provedenim tijekom kaznenog postupka (dr. L) utvrđeno da je u vrijeme inkriminiranog događaja LT bio u stanju psihotične dekompenzacije (ocijenjen kao kronična shizofrenija paranoidno-halucinacijskih značajki) zbog čega nije mogao shvatiti značenje djela i nije mogao upravljati svojom voljom te u je preporučeno liječenje sukladno ZZODS-u.

5.1. Nadalje iz spisa proizlazi da je za vrijeme prisilnog smještaja LT psihijatrijski vještačen u Zavodu 2015. godine. Iz nalaza od 14. rujna 2015. godine proizlazi zaključak da je: „1. LT osoba koja boluje od shizofrenije paranoidno-halucinacijskih značajki. 2. Tijekom prisilnog smještaja više puta su registrirane epizode psihotičnog pogoršanja, u okviru osnovne bolesti. 3. U svrhu rehabilitacije bio je na jednom, kraćem terapijskom izlasku. 4. Uvažavajući njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, te nedovoljan uvid i smanjenu kritičnost, smatramo da još uvijek postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo te preporučujemo produženje prisilnog smještaja. 5. U okviru rehabilitacijsko-forenzičkog institucionalnog liječenja, a ukoliko to ispitanikovo stanje bude dozvoljavalo, preporučujemo povremeno realizirati terapijske izlaze kako bi se procjenjivalo njegovo osobno i socijalno funkcioniranje i testirala postignuta terapijska učinkovitost.“

5.2. Uvidom u spis i medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da je LT za vrijeme prisilnog smještaja od posljednjeg vještačenja 2015. godine bio na dvadeset i jednom terapijskom izlazu u Osijeku i prema medicinskoj dokumentaciji nije zabilježeno incidentnih situacija tijekom probnih terapijskih izlaza te se ispitanik uredno i na vrijeme vraćao u bolnicu.

6. U nalazu i mišljenju vještak navodi da analizirajući cjelokupnu medicinsku dokumentaciju liječenja u prisilnom smještaju, u razdoblju od posljednjeg vještačenja 2015. godine do 2024. godine je vidljivo da kod ispitanika koji je liječen visokodiferentnim psihofarmacima u peroralnoj i depo formi te individualnom i grupnom psihoterapijom, u kliničkoj slici prominiraju shizofrene rezidue u vidu psihomotorne napetosti, reducirane afektivne modulacije, projektivnosti i paranoidnih obrada realiteta, da je sniženog praga tolerancije na frustracije s mogućim impulzivnim reakcijama, nedostatnog uvida i kritičnosti spram bolesti i vlastitog stanja te socijalnog funkcioniranja. Ipak kod ispitanika u navedenom periodu nisu zabilježeni ozbiljniji destruktivni ispadi spram okoline i suicidalne pulzije.

6.1. Nadalje vještak navodi da se ponovnim vještačenjem, tijekom kojeg je ispitanik surađivao, mogu potvrditi ranije dijagnostičke ocjene vezano za njegovu bolest i zaključiti da LT boluje od shizofrenije paranoidnih značajki kod koje se u kliničkoj slici uočavaju shizofrene rezidue u vidu psihomotorne napetosti i anksioznosti, rigidnosti, sumnjičavosti, naziruće paranoidne interpretacije realiteta, vulnerabilnosti, niski prag tolerancije na frustracije s mogućim impulzivnim reakcijama. Na području ličnosti zamjetna je afektivna i emocionalna reduciranost, nedostatan uvid i nedostatna kritičnost u vezi svoje bolesti i vlastitog stanja. Vještak je mišljenja da, uzimajući u obzir karakter ispitanikove duševne bolesti, narav počinjenog djela, osobno i socijalno funkcioniranje, izostanak primarne i vlastite obitelji, kritičnost prema djelu za koje je vođen postupak, kao i uvid u vlastito psihičko stanje i potrebu liječenja, i dalje postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti kazneno djelo, kao i da unatoč poboljšanju psihičkog stanja koje je dopustilo realizaciju višekratnih terapijskog izlaska, u svrhu forenzičke rehabilitacije ispitaniku je ipak potreban daljnji forenzičko-hospitalni psihijatrijski tretman uz intenziviranje postupka za izvanbolničko zbrinjavanje.

6.2. Mišljenje je vještaka da bi smještaj u Dom za odrasle osobe omogućio daljnju stabilizaciju stanja i daljnje testiranje postignute terapijske učinkovitosti, kao i kontinuiranu primjenu psihofarmakološke terapije koja je kod ispitanika indicirana, a on sam je prema potrebi kontinuiranog liječenja ambivalentan i nedovoljno kritičan. Iz nalaza vještaka proizlazi da je navedeni oblik skrbi ispitanik prvo prihvatio iako je tijekom vještačenja ambivalentan jer smatra da sam može voditi brigu o svojim potrebama. Mišljenje je vještaka da ukoliko bi ispitanik prihvatio navedeni oblik skrbi bi bilo uputno nastaviti sa realizacijom terapijskih izlazaka gdje bi se dalje provjeravalo njegovo osobno i socijalno funkcioniranje. Navedeni probni terapijski izlasci su mogući ukoliko se u međuvremenu ne bi registrirala pogoršanja psihičkog stanja koja bi realizaciju privremenih terapijskih izlazaka dovela u pitanje.

7. Zaključno vještak u nalazu navodi da je LT osoba koja boluje od shizofrenije paranoidnih značajki. Uvažavajući njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, te nedovoljan uvid i smanjenu kritičnost, smatramo da još uvijek postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo te preporučujemo produženje prisilnog smještaja do godinu dana. Preporučuje se daljnje poduzimanje radnji oko realizacije vanbolničkog zbrinjavanja u okviru Doma za odrasle osobe. Ukoliko bi ispitanik prihvatio navedeni oblik skrbi bilo bi uputno nastaviti sa realizacijom probnih terapijskih izlazaka ako se u međuvremenu ne bi registrirala pogoršanja psihičkog stanja koja bi realizaciju privremenih terapijskih izlazaka dovela u pitanje.

8. Saslušan na ročištu LT je izjavio da je upoznat s prijedlogom za produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, te dodaje da je sa istim suglasan, da nema drugog izbora, da u bolnici nema nikakvih problema ni sa kime, zadovoljan je, ali se samo bori za sebe.

9. Na temelju navedenog, a utvrđenog tijekom postupka ovaj sud je zaključio da kod prisilno smještene osobe i dalje zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela.

10. Osim toga, sud je u ovom postupku zaključio da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja LT u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju do godinu dana.

11. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da LT i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da i dalje postoji vjerojatnost da bi on mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. LT, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, III C odjel

2. Punomoćnica: Ana Smolčić, odvjetnica u Sisku

3. NPB DR. PTU, III C odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Županijski sud u Osijeku na broj K-6/2005

6. U spis