Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-342/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloši, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice te žalbi tuženika podnesenih protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-864/2020- 53 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-864/2020-53 od 23. svibnja 2024. u t. I izreke.
II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-864/2020-53 od 23. svibnja 2024. u t. II izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužiteljica snosi sama svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja je suđeno:
"I. Utvrđuje se da su nekretnine upisane kod Općinskog suda u Splitu, ZK Odjel Supetar i to: - ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z.k. č. br. [katastarska čestica] Zgr Dvor i 2 Zgr Dvor i Skladište, suvlasništvo stranaka svakog u 1/2 dijela.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."
2.Protiv dijela citirane presude u t. I izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Protiv dijela citirane presude u t. II izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužiteljica snosi sama svoje troškove postupka žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih zakonom s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima.
4.Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5.Žalba tužiteljice i žalba tuženika su neosnovane.
6.Sud drugog stupnja je ispitao pobijane dijelove presude po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22. - dalje: ZPP) te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.
7.Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi niti provedenim dokazima, a u obrazloženju presude navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama radi čega se presuda može ispitati.
8.Sud prvog stupnja nije počinio niti istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP jer nije prekoračio tužbeni zahtjev niti je pobijanom presudom odlučio o nečem drugom u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice.
9.Naime, tužiteljica je prvotno tužbom podnesenom 11. srpnja 2016. zahtijevala utvrđenje da nekretnina koja je predmet ovog spora predstavlja suvlasništvo stranaka svakog u 1/2 dijela s osnova bračne stečevine.
10.Tijekom prvostupanjskog postupka preinačila je tužbeni zahtjev na način da je zahtijevala utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja njezinu posebnu imovinu jer da je u kupnju iste uložila 60.000,00 DEM koji joj je darovao otac (list 307-309 spisa), međutim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-864/2020-36 od 23. svibnja 2023. (list 327-329 spisa) preinaka tužbe nije dopuštena. Rješenje suda prvog stupnja kojim nije dopuštena preinaka tužbe je potvrđeno rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ob-21/2024. od 5. ožujka 2024. (list 340-342 spisa).
11.Obzirom na navedeno predmet postupka je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nekretnina iz izreke pobijane presude predstavlja suvlasništvo stranaka svake u ½ dijela s osnova bračne stečevine.
12.Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
-da su stranke bile u braku od 06.12.1997.g., koji brak je razveden pravomoćnom sudskom presudom br. P2-166/15 od 29.09.2015.,
-da je uvidom u Kupoprodajni ugovor sklopljen između DU i HU kao prodavatelja i LU kao kupca, za nekretninu u [adresa], otok [adresa], od 10.11.1997.g. (list 29-30 spisa) utvrđeno da prodavateljice prodaju, a tuženik kao kupac kupuje predmetnu nekretninu upisanu z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o.
Splitska za iznos od 245.000,00 kuna.
-da su u trenutku stjecanja predmetne nekretnine stranke bile u pripremama za vjenčanje koje je uslijedilo 6. prosinca 1997. (dakle, nepunih mjesec dana nakon kupnje nekretnine u [adresa]), da su stranke očekivale zajedničko dijete, njihova je zajednica u tom trenutku imala sva obilježja izvanbračne zajednice koja je nastavljena brakom.
13.Temeljem prethodnog utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kao u pobijanoj t. I izreke.
14.Po stavu ovog suda, pobijana presuda je pravilna i zakonita, ali iz razloga koji slijede u nastavku obrazloženja.
Sud prvog stupnja zaključuje da se zajednica stranaka u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine ima smatrati izvanbračnom zajednicom koja je nastavljena brakom, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, budući navedena činjenica proizlazi iz dokaza provedenih u prvostupanjskom postupku, posebno iskaza tužiteljice kao i nesporne činjenice da su stranke u to vrijeme očekivale zajedničko dijete i da su stupile u brak 6. prosinca 1997.
Nastavno na navedeno, ovaj sud prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja u dijelu da nekretnina koja je predmet ove pravne stvari predstavlja zajedničku imovinu stečenu u izvanbračnoj zajednici te da je doprinos stranaka u stjecanju sporne imovine jednak, dakle, svakog u 1/2 dijela.
15.U odnosu na primjenu materijalnog prava, valja kazati sljedeće:
Odredbom čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 i 59/90 - dalje: ZBPO), koja se u ovom postupku primjenjuje s obzirom na vrijeme stjecanja prijepornih nekretnina, propisano je da je imovina bračnih drugova zajednička ako je stečena radom obaju bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili ako potječe iz te imovine, dok se udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje (prema čl. 287. st. 1. ZBPO) prema doprinosu svakog bračnog druga u njezinom stjecanju, s time da svaki bračni drug može tužbom tražiti da se utvrdi koliko je njegov udio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, odnosno na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 285. ZBPO), dok je odredbom čl. 284. st. 1. ZBPO propisano da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.
16. Dakle, pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (Rev-2042/12-2 od 25. siječnja 2017. i Rev-3210/2019-2 od 18. rujna 2019.).
U tom pravcu se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe Obiteljskog zakona, međutim i pravilnom primjenom ZBPO je valjalo jednako odlučiti u ovoj pravnoj stvari.
17.Tuženik u žalbi ukazuje na prethodne odredbe ZBPO navodeći kako je trebalo utvrditi doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine, ukoliko prvostupanjski sud zauzima stanovište da tužiteljici pripada ½ dijela nekretnine s osnova bračne stečevine.
18.Točno je da prethodno citirana odredba čl. 287. st. 1. ZBPO propisuje utvrđivanje suvlasničkih omjera bračnih drugova prema njihovom doprinosu, međutim tuženik je u prvostupanjskom postupku iskazao, a koja činjenica proizlazi i iz obrazloženja ranije prvostupanjske presude poslovni broj P Ob-665/16-52 od 24. siječnja 2020. (list 168-189 spisa) da one nekretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu jesu suvlasništvo stranaka u jednakim suvlasničkim omjerima.
Prema tome, tuženik samo osporava da bi utužena nekretnina predstavljala zajedničku imovinu bračnih drugova, ali ne i to da doprinos stranaka ne bi bio jednak.
Stoga, kako je sud utvrdio da utužena nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka s osnova bračne stečevine svakog u ½ dijela, to je neosnovan žalbeni prigovor tuženika kojim osporava jednak doprinos stranaka u stjecanju te nekretnine.
19.Zaključno, kako je utvrđeno da utužena nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka u smislu odredbe čl. 277. ZBPO te da je doprinos u stjecanju te imovine jednak u smislu odredbe čl. 287. ZBPO, to prvostupanjski sud, obzirom na zahtjev tužiteljice iz tužbe nije prekoračio tužbeni zahtjev niti je odlučio o nečem drugom, pa tako nije počinio niti istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP.
20.Ovaj sud, kao i sud prvog stupnja je stava da tuženik nije dokazao da bi predmetna nekretnina predstavljala njegovu posebnu imovinu, o kojoj činjenici daje jasno, logično i po ocjeni ovog suda dostatno obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud te suprotnim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju obrazloženje suda prvog stupnja u tom dijelu.
21.Žalbeni navodi tuženika kojima navodi kako činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno jer da sud prvog stupnja nije prihvatio izvođenje dokaza koje je predložio na okolnost da tužiteljica u kupnju predmetne nekretnine nije uložila svoju posebnu imovinu nisu od odlučnog utjecaja, obzirom na činjenicu da nije dopuštena preinaka tužbe, čime je otpala pravna osnova stjecanja vlasništva ili suvlasništva utužene nekretnine po drugoj pravnoj osnovi u odnosu na onu koja je, obzirom na činjenični supstrat navedena početno u tužbi.
22.U tom pravcu, pored ocjene ovog suda kako tuženik nije dokazao da bi nekretnina predstavljala njegovu posebnu imovinu, ovaj sud ocjenjuje nelogičnom i životno neuvjerljivom tvrdnju tužiteljice kako bi u kupnju nekretnine uložila svoju posebnu imovinu novcem koji joj je darovao otac. Naime, da je tome tako, tužiteljica bi tu činjenicu iznijela već u samoj tužbi, a ne u daljnjem tijeku postupka.
23.Stoga provođenje dokaza predloženih od strane tuženika na okolnost da tužiteljica u kupnju te nekretnine nije uložila svoju vlastitu imovinu, nije bio odlučno.
24. Neosnovano tuženik navodi da se radi o presudi iznenađenja. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je čl. 7. ZPP propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.
25. Odluka koju sud donosi u parničnom postupku ne smije predstavljati iznenađenje za stranke na način da se njome spor pravno određuje potpuno drukčije nego što ga bilo koja od stranaka vidi, a što konkretno nije slučaj, budući je raspravljeno o činjenicama koje su sudu prvog stupnja bile ključne za donošenje odluke.
Naime, u postupku se raspravljalo upravo o stjecanju suvlasništva sporne nekretnine na temelju bračne stečevine (posebno jer nije dopuštena preinaka tužbe), na kojoj osnovi sud i temelji svoju odluku u skladu s činjenicama iznesenim u tužbi.
26.Okolnost da u izreci presude nije navedena pravna osnova (bračna stečevina) ne čini presudu nezakonitom jer je iz obrazloženja ove odluke citiranjem materijalnog prava sadržanog u odredbama ZOBO vidljivo na kojoj pravnoj osnovi se temelji odluka.
27.Odluka o troškovima parničnog postupka je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilna i zakonita.
28.Naime, nije osnovan žalbeni prigovor tužiteljice da bi ona uspjela u cijelosti u sporu, budući se odluka o troškovima parničnog postupka ne odnosi samo na troškove postupka u odnosu na tužbeni zahtjev iz pobijane presude, već o troškovima cjelokupnog postupka jer je ranije citiranom odlukom ovog drugostupanjskog suda ukinuta i odluka o troškovima postupka.
29.Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučio da tužiteljica snosi sama svoje troškove postupka.
30.Slijedom svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
