Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj Povrv – 44/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Jadranki Longin, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupano po punomoćniku Borisu Anišiću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MATELL DENTAL CENTAR INVESTICIJE d.o.o., iz Vodica, Braće Ćirila i Metoda 2, OIB: 45669652199 zastupan po punomoćniku Josipu Čičeku, odvjetniku u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude dana 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alise Kale u Šibeniku, poslovni broj Ovrv – 291/2021 od 24. studenog 2021., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku MATELL DENTAL CENTAR INVESTICIJE d.o.o., iz Vodica, Braće Ćirila i Metoda 2, OIB: 45669652199, da ovrhovoditelju sada tužitelju HRVATSKI TELEKOM d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, isplati iznos od 1.543,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 831,66 EUR od 16. rujna 2020.,

- 712,00 EUR od 16. listopada 2020.,

pa do isplate po kamatnoj stopi tekućom u skladu sa člankom 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alise Kale u Šibeniku, poslovni broj Ovrv – 291/2021 od 24. studenog 2021., za iznos glavnice od 1.358,81 EUR s pripadajućim kamatama, za koji iznos se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, kao i u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 293,94 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev tužitelja odbija.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku Alisi Kale u Šibeniku, ovrhovoditelj sada tužitelj, podnio je protiv ovršenika sada tuženika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 21.868,69 kuna s pripadajućim kamatama.

2. Javni bilježnik Alisa Kale je donijela 24. studenog 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv – 291/2021.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik sada tuženik, pravodobno je podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, navodeći da nema nikakvih dospjelih dugovanja prema ovrhovoditelju. Naime, da su bili u poslovnom odnosu, ali je isti raskinut prije izdavanja utuženih računa od dana 30. rujna 2021. S danom raskida ugovora ovršenik da je podmirio sve ugovorom preuzete obveze te istom ne duguje ništa. Osim toga, da mu nisu nikada dostavljeni navedeni računi budući da ih nema zavedene u svojim poslovnim knjigama. Napominje da tijekom trajanja ugovornog odnosa ovrhovoditelj nije ispunio sve ugovorom preuzete obveze prema ovršeniku, u vidu pružanja svih usluga koje su bile ugovorene i koje su bile obuhvaćene ranije izdanim i plaćenim računima, a na što je ovršenik više puta pisano ukazivao ovrhovoditelju. Predložio je i da se predmet proslijedi stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zadru.

4. Ovaj sud je rješenjem gornji poslovni broj od 17. srpnja 2023. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je tijekom postupka u podnesku od 25. studenog 2024. naveo da među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu te da je isti raskinut 30.09.2020. u odnosu na pretplatničke brojeve [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] jer je navedene brojeve tuženik prenio na drugog operatera. Tužitelj svoje potraživanje temelji na zahtjevima za mobilnim uslugama od 23.07.2019. (za broj: [broj telefona]), 17.07.2019. (za broj [broj telefona]), 14.08.2019. (za broj: [broj telefona]), 25.10.2018. (za broj [broj telefona]) i 21.12.2018.g. te zahtjevu za fiksnim uslugama od 25.01.2018.g. Svi navedeni zahtjevi ovjereni su pečatom tuženika i potpisom osobe ovlaštene za zastupanje tuženika. Na zahtjevu za mobilnim uslugama od 21.12.2018.g. za svaki od mobilnih brojeva navedene su ugovorene tarife i njihova cijena, a na zahtjevima za mobilnim uslugama od 23.07.2019., 17.07.2019. i 25.10.2018. vidljivo je da su kupljeni mobilni uređaji sa obročnom otplatom prema priloženim otplatnim planovima odnosno uređaj naveden na zahtjevu od 14.08.2019. je plaćen jednokratno. Zahtjevom za fiksnim uslugama od 25.01.2018.g. ugovorena je usluga Data office 21-50, Business phone, Cloud fax te najam opreme – Routera sa 4 10/100 Ethernet i 2 WAN sučelja i glasovnim mogućnostima sa 2 BRI ISDN sučelja za brzine do 20 Mbit/s sa navedenim mjesečnim troškovima za ugovorene usluge. Utuženo dugovanje odnosi se na neplaćene račune za pružene telekomunikacijske usluge za mjesec kolovoz i rujan 2020.g. Na predmetnim računima su, uz naknade za potrošnju, obračunati i iznosi naknada za ugovorene tarife Data office 21-50, Business Phone, Cloud fax Basic, Maxtv Osnovni paket, MAXadsl Business Flat paket, za fiksne usluge, te naknade za ugovorene tarife Executive i Business i tarifne opcije 300GB i 12GB za mobilne usluge, kao i dodatne usluge, a sve sukladno važećem cjeniku tužitelja. Na računu za 9. mjesec 2020. god. su obračunati i iznosi naknada za prijevremeni raskid ugovora za ostatak obveznog trajanja ugovora sukladno odredbi točke 18. Općih uvjeta, a isto upozorenje se nalazi i na svakom od dostavljenih zahtjeva, a koje odredbe su u skladu s člankom 145. stavkom 13. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 76/22, 14/24), kao posebnim propisom. Prema istima, ako je krivnjom Pretplatnika došlo do raskida Pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, Pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije. U odnosu na navode tuženika da tijekom trajanja ugovornog odnosa ovrhovoditelj nije ispunio ugovorom preuzete obveze prema ovršeniku, dostavlja u spis detaljan ispis poziva za ugovorene fiksne brojeve i mobilne brojeve iz kojih je razvidno da je tuženik koristio ugovorene usluge tužitelja. Isto tako je neosnovan navod tuženika da je s danom raskida ugovora podmirio sve ugovorom preuzete obveze prema tužitelju pa da istom ne duguje ništa jer je iz obavijesti na utuženim računima kao i iz Analitičke kartice za tuženika vidljivo da tuženik nije podmirio sve prethodno dospjele račune. Suprotno navodima tuženika, ističe se kako ovdje utužene račune tuženik nikada nije osporio ni reklamirao.

6. Tuženik je podneskom od 16. prosinca 2024. zatražio odgodu ročišta koje je bilo zakazano za 17. prosinca 2024. jer da su mu podnesak tužitelja sa prilozima dostavljeni tek 11. prosinca 2024., a obzirom na opsežnost iste da mu je potreban rok od barem 8 dana za očitovanje. Sud nije udovoljio njegovom zahtjevu, te je održao i zaključio raspravljanje smatrajući da je predmet spora u dovoljnoj mjeri raspravljen. Naime, navedeni podnesak tužitelja sa prilozima otpremljen je punomoćniku tuženika 26. studenog 2024. e-komunikacijom kako to slijedi iz sustava e-spis, a to što ga je isti preuzeo tek 11. prosinca 2024. nije razlog za odgađanje ročišta, pogotovo što postupak u ovom predmetu traje već više od 3 godine. Osim toga ne radi se o nikakvoj opsežnoj dokumentaciji koja tuženiku do sada nije bila poznata, jer je uz navedeni podnesak tužitelj dostavio zahtjeve za zasnivanje i promjenu pretplatničkog odnosa koji su potpisani od strane tuženika, pa je za pretpostaviti da su primjerci istih i njemu uručeni prilikom zasnivanja ugovornog odnosa, dok su opći uvjeti poslovanja tužitelja i cjenik, ako eventualno nisu uručeni tuženiku prilikom uspostavljanja ugovornog odnosa, javno objavljeni i dostupni svima. Što se tiče dostavljenih prijepisa računa (dva računa) i ispisa poziva, radi se o manjem broju stranica za koje sud smatra da je tuženik imao dovoljno vremena proučiti te pristupiti na zakazano ročište kako bi se o istom očitovao. Nadalje, tuženik je u navedenom podnesku opetovano predložio da se ovaj sud oglasi nenadležnim, međutim ovaj sud smatra da je stvarno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari obzirom na odredbu čl. 34. st. 9. ZPP-a kojom je propisano da Općinski sudovi uvijek sude u prvom stupnju u sporovima, između ostalih, i naknade iz pretplatničkog ugovora javnih komunikacijskih usluga, pa je sukladno tome stavio izvan snage rješenje o ovrsi i odredio da će postupak provesti ovaj sud kao nadležan.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u priložene isprave i to izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (l.s. 7), zahtjevi za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma, zahtjev za zasnivanje i izmjene pretplatničkog odnosa za uslugu Business phone, zahtjevi za mobilne usluge za telefonske brojeve [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] (l.s. 60-88), prijepisi utuženih računa br. 5019379680-252-0 od 31.08.2020. i br. 5019379680-253-8 od 30.09.2020. sa specifikacijom (l.s. 89-109), detaljan ispis poziva za fiksne brojeve i detaljan ispis poziva za mobilne brojeve [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] (l.s. 123-152), analitička kartica (l.s. 153-157).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos od 2.902,47 EUR, s osnova naknade za korištenje telekomunikacijskih usluga tužitelja za mjesece kolovoz i rujan 2020. kao i sa osnova naknade za prijevremeni raskid ugovora.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik bio u ugovornom odnosu s Hrvatskim Telekomom d.d., vezano za korištenje telekomunikacijskih usluga tužitelja i to fiksne i mobilne, te da je ugovor raskinut 30. rujna 2020.

11. Sporno je među istima je li tuženik u utuženom periodu koristio usluge Hrvatskog Telekoma d.d., kao i je li dužan podmiriti naknadu za isto, uključujući naknadu za prijevremeni raskid ugovora, obzirom navodi da je podmirio sve svoje obveze do raskida.

12. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13. Prema odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/17 dalje: ZEK) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pretplatničkog odnosa i nastanka utužene tražbine, prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju se njihovim međusobnim ugovorom. Nadalje je stavkom 3. istog članka zakona propisano kako operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti ugovore iz stavka 1. ovoga članka na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga u skladu s odredbama članka 42. i 42. a ovoga zakona, a da svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor na temelju objavljenih općih uvjeta poslovanja iz članka 42. i cjenika usluga iz članka 42. a ovog zakona.

14. Iz izvatka ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja na ime tuženika proizlazi da tuženik ima dospjelo, nepodmireno dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 21.868,69 kuna, a koje se odnosi na mjesece kolovoz i rujan 2020.

15. Prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 219. stavkom 1. ZPP određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

16. Postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, tužitelj dokazuje priloženim zahtjevima za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma, zahtjevom za zasnivanje i izmjene pretplatničkog odnosa za uslugu Business phone i zahtjevima za mobilne usluge za telefonske brojeve [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] 17. Iz priloženog računa tužitelja sa specifikacijom na ime tuženika za kolovoz 2020. je razvidno da se odnosi na pruženu mjesečnu uslugu tužitelja tuženiku, dok se račun za rujan 2020. odnosi, osim na pruženu mjesečnu uslugu tužitelja tuženiku, i na naknadu za prijevremeni raskid ugovora uvećano za PDV 25%. Nadalje, iz sadržaja citiranih računa sa specifikacijom razvidna je cijena svake pojedine usluge, te količina pruženih usluga iz čega proizlazi da je tuženik koristio telekomunikacijske usluge za koje su mu ispostavljeni navedeni računi.

18. Tuženik je zasnovao ugovorne odnose sa tužiteljem što tijekom postupka nije niti osporavao, te je istakao da je ugovor raskinut što tužitelj niti ne spori ističući da je ugovor raskinut 30. rujna 2020. Za isporučenu uslugu tužitelj je ispostavio tuženiku predmetne račune odnoseće na usluge tužitelja do raskida ugovora za koje ovaj navodi da je podmirio, kao i naknadu za prijevremeni raskid ugovora,

19.Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 409/16 od 14. listopada 2016., u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.

20. Između tužitelja i tuženika je nedvojbeno bio sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe odnosno potrošača, pa se na isti onda primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje: ZZP).

21. Prema odredbi članka 18. točke 5. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. u slučaju kada je pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom o obveznom trajanju, a krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a što će biti detaljno utvrđeno posebnim uvjetima pojedinog tarifnog modela i/ili paketa ili u cjeniku usluga.

22. Odredbom članka 49. stavka 1. i 2. ZZP je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Također, odredbom članka 49. stavka 4. ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to i dokazati.

23. Odredbom članka 327. stavka 1. ZOO je propisano da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, a sukladno ovoj odredbi ZOO i Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 409/16 od 14. listopada 2016., ovaj sud zaključuje da je ništetna odredba iz članka 18. Općih uvjeta, budući bi primjena iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, a s obzirom da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, već je ista unaprijed formulirana, slijedom čega tuženik nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Pritom valja naglasiti da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 51. stavak 5. ZEK-a, budući da se, obzirom se radilo o potrošačkom ugovoru primjenjuje ZZP kao lex specialis (upućuje se i na stav izražen u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gž-1613/21 od 21. listopada 2021.).

24. Tužitelj bi ima pravo na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora ukoliko je dokazao da je pretrpio štetu, kao i njezinu visinu, a imajući u vidu odredbu članka 368. stavka 1. ZOO, kojom je određeno da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Međutim, tužitelj zahtijeva ispunjenje obveze tuženika iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja bi mu nastala prijevremenim raskidom (eventualne ostvarene popuste, rate za uređaj i sl.).

25. Uslijed toga tužitelj neosnovano potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 1.358,81 EUR (što uključuje PDV) s pripadajućim kamatama.

26. U odnosu na preostale utužene iznose za kolovoz i rujan 2020., valja naglasiti da iz sadržaja računa proizlazi da je pravni tužitelj pružio tuženiku telekomunikacijske usluge obračunate u tamo navedenim iznosima, pa sud zaključuje da je isti ispunio svoju ugovornu obvezu, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja usluga tužitelja do raskida ugovora, a što je bilo dužan kao sudionik obveznog odnosa sukladno odredbi članka 9. ZOO u vezi s člankom 41. ZEK. Naime, iako u prigovori tvrdi da je podmirio sve obveze do raskida, nije priložio nijedan dokaz u prilog tome.

27. Dakle, kako je tuženik do 30. rujna 2020. bio u pretplatničkim odnosima s tužiteljem i koristio njegove usluge, a nije platio račune za izvršenu uslugu, dužan je podmiriti tužitelju tu tražbinu, pa je tužbeni zahtjev za iznos od 1.543,66 EUR valjalo prihvatiti.

28. Tužitelju je prema odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO valjalo dosuditi i zakonske kamate na pojedine dospjele iznose.

29. Odredbom članka 451. stavka 3. ZPP je propisano da će u odluci o glavnoj stvari, sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili ukida.

30. Stoga je sukladno prethodno cit. odredbi ZPP platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, održan na snazi za iznos glavnice od 1.543,66 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

31. Za preostali dio koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 1.358,81 EUR s pripadajućim kamatama, platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi je ukinut, a tužbeni zahtjev za taj dio odbijen iz već spomenutih razloga.

32. U odnosu na ovršni trošak s pripadajućim kamatama kako je priznat rješenjem o ovrsi, treba reći da se prema zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., o tom trošku odlučuje presudom zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka.

33. O parničnim troškovima sud je donio odluku na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP.

34. Tužitelj je u ovom sporu uspio za 53 % pa mu je sukladno tom uspjehu dosuđen trošak. Njemu je priznat parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i to za trošak sastava prijedloga za ovrhu zajedno sa PDV-om iznosi 165,90 EUR, čemu je valjalo pribrojiti trošak javnobilježničke nagrade uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 24,89 EUR, sukladno odredbama članka 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku. Tužitelju nije priznat trošak daljnjih dostava obzirom da isti nisu dokazani. Tužitelju je nadalje priznat trošak sastava podneska od 25. studenog 2024. – 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) i pristup ročištu od 17. prosinca 2024. – 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), što uvećano za PDV od 25% i opravdani trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 77,87 EUR, ukupno iznosi 577,87 EUR. Kada se prethodnom iznosu pribroji obračunati trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR, ukupni parnični trošak koji je priznat tužitelju iznosi 768,66 EUR. Međutim, kako je tužitelj samo djelomično uspio u sporu za 53%, to mu pripada parnični trošak u iznosu od 407,38 EUR. Nadalje je tuženik popisao trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi uvećano za PDV u visini od 165,90 EUR i plaćenu sudsku pristojbu na prigovor u visini od 75,48 EUR što ukupno iznosi 241,38 EUR, a kako je uspio u sporu za 47% to mu sukladno istom pripada parnični trošak u iznosu od 113,44 EUR. Kada se prebiju iznosi od 407,38 EUR (trošak tužitelja) i 113,44 EUR (trošak tuženika) proizlazi iznos od 293,94 EUR koji je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

35.Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Longin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku.