REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2307/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. protiv tuženika Općina Gradec, Gradec, Gradec 134, OIB: 16296383026, kojeg zastupa punomoćnik Filip Ivan Ćavar, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-406/2024-2 od 16. travnja 2024., 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana ovršenikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-406/2024-2 od 16. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-406/2024-2 od 16. travnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Račkog, poslovni broj Ovrv-3348/2022 od 25. travnja 2022. u dijelu kojem je određena ovrha, ukinute su pravne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv pravnog naloga (točka I. izreke), upozorene su stranke na rokove iz odredbe čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i na iznošenje novih činjenica i dokaza u skladu s odredbom čl. 461. st. 6. ZPP-a (točke II. i III. izreke), pozvane su stranke da se u roku od 30 dana očituju na navode protivne strane (točka IV. izreke), naloženo je strankama da dostave pisane iskaze svjedoka i stranaka u skladu s odredbama čl. 492.c i 248. ZPP-a (točka V. izreke), određeno je da će sud na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu osim ako to nije moguće zbog okolnosti iz odredbe čl. 461.a st. 6. ZPP-a (točka VI. izreke) te su upozorene stranke da prigovore stvarne i mjesne nenadležnosti mogu istaknuti sve dok se ne upuste u raspravljanje (točka VII. izreke). Tako je odlučio prvostupanjski sud na temelju odredbi čl. 287., čl. 282. st. 3. i čl. 58. ZPP-a jer je ovršenik podnio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi.

3. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prava. Ističe da je već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi iznio navode, a koje sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijanog rješenja. Smatra da predmet ovrhe ne može biti „općenito na imovini“, nego samo stvari i prava koji su sastavni dio ostavine (ošasna imovina), a ne općenito imovina ovršenika. U tom smislu ističe pogrešnu primjenu odredbu čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) koja određuje da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ovrhovoditeljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Da se radi upravo o takvoj imovini razvidno je iz Rješenja o nasljeđivanju. U prilog svojih tvrdnji dostavlja i sudsku praksu i to presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1512/22 od 9. veljače 2023. te poslovni broj Gž Ovr-338/19 od 25. rujna 2019. Slijedom navedenog, predlaže ukinuti pobijano rješenje uz naknadu troškova ovršnog postupka.

4. Ovrhovoditelj podnosi odgovor na žalbu u kojem navodi da je žalba neosnovana jer je ovršenik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u cijelosti te, nadalje, izlaže navode kojima obrazlaže osnovanost tužbenog zahtjeva.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 52. spisa) ovršenik navodi da pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti iz svih predviđenih razloga, a ponajprije zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a (ograničena mogućnost ovrhe na predmetu ovrhe) jer nisu navedeni pojedini predmeta i sredstva ovrhe u skladu s odredbom čl. 139. st. 6. ZN-a. U povodu prigovora ovršenik je predložio da prvostupanjski sud ukine pobijano rješenje o ovrsi i sve provedene radnje te odbaci prijedlog za ovrhu te naloži ovrhovoditelju naknadu troškova ovršnog postupka, dok podredno predlaže staviti izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinuti provedene radnje i postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

8. Prema odredbi čl. 58. st. 4. OZ-a ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu u kojem je određena ovrha daljnji postupak nastavit će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave. Međutim, iz prigovora ovršenika proizlazi da ovršenik ne pobija rješenje o ovrsi samo u dijelu u kojem je određena ovrha, nego ga pobija u cijelosti bez obzira na to što „ponajprije“ ističe navode koje se odnose na dopuštenost predmeta ovrhe.

9. U skladu s navedenim pozivanje na odredbu čl. 139. st. 6. ZN-a odnosi se na dopuštenost, odnosno opseg predmeta ovrha, a koje će biti relevantno za ovršni postupak i samu provedbu ovrhe, ali ne i u ovom slučaju u kojem proizlazi da je ovršenik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u cijelosti. Pritom se na temelju odredbe čl. 58. st. 3. OZ-a stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojem je određena ovrha i ukidaju se provedene radnje kako pravilno odlučuje prvostupanjski sud. Navedeno će biti relevantno tek kada ovrhovoditelj na temelju presude donesene u ovom predmetu kao ovršne isprave zatraži ovrhu. U tom smislu valja imati u vidu da ovršenik niti ne navodi da pobija predmetno rješenje o ovrsi samo u dijelu u kojem je određena ovrha kada bi se valjalo postupiti u skladu s odredbom čl. 58. st. 4. OZ-a, odnosno nastaviti postupak kao po žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave i u kojem bi slučaju njegovi navodi o dopuštenosti predmeta za ovrhu bili od utjecaja. Na takvu situaciju se odnosi i sudska praksa na koju se ovršenik poziva, ne i na situaciju o kojoj je ovdje riječ.

10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 58. st. 3. OZ-a s obzirom na to da je podnesen prigovor protiv rješenja o ovrsi donio pobijano rješenje. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a i odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović