Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-464/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Klaudije Grubišić, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Vesne Vrkić Perak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika ŠA i II. okrivljenog Trgovačkog društva Gravia d.o.o. za graditeljstvo, proizvodnju, trgovinu i usluge Osijek, zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u članku 222. stavku 4. u vezi članka 222. stavka 3. i članka 215. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 222. stavku 4. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, te I. okrivljenika podnesene putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-497/2024-10 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i I. okrivljenika ŠA, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-497/2024- 10 od 25. listopada 2024., I. okrivljenik ŠA proglašen je krivim zbog kaznenog djela, opisanog po točki 1. izreke presude, protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u članku 222. stavku 4., u vezi članka 222. stavka 3. i članka 215. stavka 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavku 4. KZ/11., a II. okrivljena pravna osoba Trgovačkog društva Gravia d.o.o. Osijek, zbog kaznenog djela, opisanog pod točkom 2. izreke presude, protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u članku 222. stavku 4., u vezi članka 222. stavak 3. članka 215. stavka 2. i 3. KZ/11, i u vezi članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Narodne novine, broj: 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12 - dalje: Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela), a kažnjivo po članku 222. stavka 4. KZ/11, u vezi članka 3. stavak 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, pa je sud na temelju istih zakonskih propisa, članka 44. stavak 1. KZ/11, i članka 3. stavak 1., te članka 10. stavak 3. Zakona odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, I. okrivljenika ŠA osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu temeljem članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, a II. okrivljenoj pravnoj osobi Trgovačkom društvu Gravia d.o.o. za graditeljstvo, proizvodnju, trgovinu i usluge Osijek, Osijek, Gundulićeva 65, OIB: 80381365828, temeljem istih zakonskih propisa, te članka 3. stavka 1. i članka 10. stavak 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, osudio na novčanu kaznu u iznosu od 33.000,00 eura na (slovima: trideset tri tisuće eura), koje je II. okrivljena pravna osoba Trgovačko društvo Gravia d.o.o. za graditeljstvo, proizvodnju, trgovinu i usluge Osijek, Osijek, Gundulićeva 65, OIB: 80381365828, dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

1.1. Ako II. okrivljena pravna osoba Trgovačko društvo Gravia d.o.o. za graditeljstvo, proizvodnju, trgovinu i usluge Osijek, Osijek, Gundulićeva 65, OIB: 80381365828, ne plati u određenom roku novčanu kaznu, novčana kazna će se naplatiti prisilno.

1.2. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17- dalje: ZKP/08), svaki od okrivljenika ponaosob je obvezan da na ime paušala plati iznos od 400,00 eura (četiri stotine eura), u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, te na ime ostalih troškova kaznenog postupka solidarno naknadi iznos od 2.209,44 eura (dvije tisuće dvije stotine devet eura i četrdeset četiri centa), sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni i odluke o uvjetnoj osudi (članak 471. stavak 1. ZKP/08), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i okrivljenike osudi na strože kazne.

3. Žalbu je pravodobno podnio I. okrivljeni ŠA, po branitelju Zdravku Dumančiću, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. I. okrivljeni ŠA zatražio je da ga se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnesen je od strane I. okrivljeni ŠA, te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

6. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.

7. Žalbe državnog odvjetnika i I. okrivljenika ŠA, nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

8. Državni odvjetnik, smatra kako se u odnosu na I. okrivljenika, prijetnjom uvjetnom osudom, a u odnosu na II. okrivljeno trgovačko društvo, blažim novčanim kažnjavanjem neće na adekvatan način izraziti osuda i ukazati na neprimjerenost takvog ponašanja, zbog čega drži svrhovitim okrivljenike osuditi na strože kazne, kojima bi se na primjeren način izrazila društvena osuda za počinjeno kazneno djelo. 9. Što se pak tiče žalbenih razloga vezanih na odluku o kazni državnog odvjetnika, vijeće ovoga suda je, temeljem članka 471. ZKP/08, ispitalo odluku o kazni, koja je u ovom predmetu izrečena okrivljenicima.

10. Vijeće ovog drugostupanjskog suda, izrečene kazne prema okrivljenicima smatra primjerenim, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. Prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti I. okrivljenom cijenio činjenicu da se radi o obiteljskom čovjeku, oženjenom i ocu jednog mlt. djeteta, njegovu dosadašnju neosuđivanost, iskreno žaljene zbog smrti oba oštećenika i nastanka štete velikih razmjera, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađe životne dobi, kao i činjenicu da su u nastanku tragičnih posljedica znatno doprinijeli i oštećenici koji su u teško pijanom upravljali finišerom, odnosno nalazili se na njemu, te nisu mogli postupati kao prosječne i trijezne osobe koje bi uočavanjem opasnosti izbjegle posljedice bilo napuštanjem finišera ili prolaskom njime kroz rampu za što su imali dovoljno vremena i mogućnosti, a što je također utvrđeno tijekom postupka. Otegotnih okolnosti na strani I-okrivljenika sud nije našao.

11. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela i ne smije biti odmazda za to.

12. Imajući u vidu izložene olakotne okolnosti, kao i nepostojanje otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena uvjetna osuda I. okrivljenom, dakle samo prijetnja kaznom zatvora s rokom provjeravanja od 4 godine primjerena težini počinjenog kaznenog djela, okolnostima u kojima je okrivljeni živio prije počinjenja djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima kako prije, tako i nakon počinjenja kaznenog djela, te da je dostatna radi ostvarenja svrhe kažnjavanja. Naime, ovaj sud nalazi da činjenica da je I. okrivljeni neosuđivan, što znači da je inače živio urednim životom, činjenica da je u cijelosti plaćena šteta oštećenicima, što znači da je pokazao jedan kritični odnos prema tom kaznenom djelu, činjenica da je od izvršenja tog kaznenog djela prošlo više od devet godina, ipak u svojoj ukupnosti opravdavaju primjenu uvjetne osude, pa se može cijeniti i očekivati da se i bez izvršenja kazne zatvora može postići svrha izricanja kaznenopravnih sankcija, te je ovakva kaznena sankcija, tj. uvjetna osuda za počinjeno kazneno djelo dostatno jamstvo da I. okrivljeni neće više činiti ovakva kaznena djela.

13. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno kod odmjeravanja kazne, II. okrivljenom Trgovačkom društvu Gravia d.o.o. za graditeljstvo, proizvodnju, trgovinu i usluge Osijek, uzeo u obzir težinu kaznenog djela, granice zapriječene kazne, stupanj krivnje odgovorne osobe, stupanj povrede zaštićenog dobra, te neosuđivanost pravne osobe do sada, činjenicu da su oštećenici potpunosti obeštećeni, ocjenjujući da je upravo odmjerena kazna primjerena slučaju, da će se njome postići proklamirana opća i posebna svrha kažnjavanja.

U odnosu na žalbu I. okrivljenika ŠA.

14. Što se tiče žalbenih navoda I. okrivljenika, a kojima se prvostupanjska presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, ovaj sud je našao da su isti neosnovani.

15. Nasuprot tvrdnjama I. okrivljenika, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da je dokazano da je upravo I. okrivljenik, počinio kazneno djelo za koje je optužen.

16. Dakle, u pobijanoj presudi, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, izneseni razlozi o tome zbog čega sud ne vjeruje obrani I. okrivljenika i zbog čega je upravo na temelju ocjene svih izvedenih dokaza tijekom postupka, a napose nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Gorana Ivkovića, utvrdio da se predmetna vrsta radova smatra posebno opasnom, te da je izvođač morao izraditi plan izvođenja radova i izraditi pravila zaštite na radu, tim više što su radovi trajali neko određeno vrijeme, a uz to i da poslodavac odgovara za sigurnost svojih radnika.

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da I. okrivljeni nije naložio provođenje radnih postupaka pri izvođenju građevinskih radova u blizini pružnog pojasa i željezničkog pružnog prijelaza na siguran način, kojim neće biti ugrožena sigurnost i zdravlje radnika i putnika podredno i prouzročenje štete velikih razmjera, a što mu je bila obveza predviđena člankom 44. Zakona o zaštiti na radu i člankom 13. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i pokretnim gradilištima, a koji propust kao takav je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa smrću dva radnika i nastankom štete velikih razmjera na željezničkoj infrastrukturi. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitanih svjedoka IA, ĆA, ČA, ŽA i ZA, čije iskaze je s pravom prihvatio kao istinite i vjerodostojne, utvrdio je da je I. okrivljeniku bilo poznato i da je bio prisutan na gradilištu u vrijeme izvođenja radova, da su se radovi izvodili neko vrijeme kako u blizini pruge, tako i na samom pružnom prijelazu za vrijeme prometovanja vlakova.

17.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je I. okrivljeni za potrebu izvođenja tih radova, o takvoj situaciji bio dužan izvijestiti tvrtku Reincon, radi dopune plana privremene regulacije prometa na dijelu gdje se izvode radovi, što nije učinio, niti je takav plan I. okrivljenik izradio u ime svoje tvrtke Gravia - izvođača tih radova, a niti je o vremenu i trajanju tih radova izvijestio Hrvatske željeznice, kako bi se organizirao promet vlakova na tom dijelu pruge i osigurala privremena regulacija prometa kako bi se radovi mogli odvijati na siguran način, a uz to nije radnike koji su izvodili te radove niti I-okrivljenik, niti bilo tko od odgovornih osoba II-okrivljenika obavijestio u kojem terminu nailaze vlakovi.

18. Dakle, sagledavajući gore utvrđeno činjenično stanje, te ga dovodeći u svezu sa pravnim propisima, konkretno s člankom 44. Zakona o zaštiti na radu i člankom 13. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i pokretnim gradilištima koji reguliraju predmetnu materiju ne stoji žalbena tvrdnja I. okrivljenika da su činjenični navodi optužnog akta nerazumljivi zbog činjenice da činjeničnim navodima optužnog akta se ne navode stavci i točke zakona, te pravilnika koji je svojim postupanjem povrijedio I. okrivljenik.

19. Razlozi koje u obrazloženju prvostupanjske presude iznosi sud, nisu nejasni i nerazumljivi, a kako to u svojoj žalbi tvrdi I. okrivljeni. Pobijajući presudu iz ove zakonske osnove I. okrivljeni zapravo osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, kao i pravilnost izvedenih zaključaka, dakle, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Stoga niti ne postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju ukazuje I. okrivljeni u svojoj žalbi. Također, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, nije utvrđeno ni postojanje drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20.1. Nadalje, neosnovano I-okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći prvenstveno da ne postoji šteta u konkretnom slučaju jer je dug u međuvremenu u cijelosti podmiren, te da stoga za državni proračun nije nastupila nikakva šteta, a samim time nema niti kaznenog djela.

21. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice važne za utvrđenje I. okrivljenikove kaznene odgovornosti, naime, prvostupanjski sud je iz dokaza provedenih tijekom postupka utvrdio da su se kritične zgode izvodili građevinski radovi polaganja završnog sloja asfalta, te da su se ti radovi obavljali pod nadzorom inženjera gradilišta ŠA i poslovođe IA, da je mjesto izvođenja tih radova bilo je u zoni pružnog pojasa i zoni željezničke pruge gdje postoji ugrađeno sintetičko popločenje, tzv. strail i asfaltno uklapanje na dijelu kolnika, da je rješenjem Gravie d.o.o. Osijek, od 7. prosinca 2014. I. okrivljeni imenovan inženjerom gradilišta broj 242/14, II. okrivljene pravne osobe Gravie d.o.o. Osijek, na građevini obnova državne ceste D", kroz naselja Našički Markovac, Jelisavac, Našička Breznica i Koška, a za naručitelja Hrvatske ceste Zagreb.

22. Zaključno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, temeljem nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Gorana Ivkovića, posebno u dijelu kada navodi da je Gravia d.o.o. Osijek građevinske radove na asfaltiranju završnog sloja državne ceste obavljala u području pružnog pojasa bez prethodne suglasnosti upravitelja Infrastrukture, da je izvođač radova tj. TD Gravia d.o.o. Osijek, bila dužna upravitelju željezničke infrastrukture dostaviti tehnološke postupke gradnje i mjere zaštite željezničke infrastrukture, željezničkog prometa i radnika pri građenju u infrastrukturnom pojasu željezničke pruge, da TD Gravia d.o.o. nije izradila svoj plan izvođenja radova propisanih odredbom članka 7. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, a što je bila dužnost svakog poslodavca koji izvodi radove dulje od pet dana, što je u konkretnom slučaju i ostvareno. Vještak je također zaključio da je I. okrivljeni na kojeg je TD Gravia d.o.o. prenijela ovlaštenje za provođenje mjera zaštite na radu bio dužan poduzimati mjere kojima se osigurava provedba, kako Zakona o zaštiti na radu, tako i drugih propisa iz zaštite na radu, te da je prije izvođenja radova izvođač trebao napraviti plan izvođenja radova, koji je propisan Pravilnikom o zaštiti na radu na privremenim pokretnim gradilištima, a s obzirom da su se i radovi izvodili u pružnom pojasu takav jedan projekt je trebalo izraditi po posebnim propisima, odnosno propisima koji se tiču željezničkog prometa.

23. Dakle, na stoji žalbena tvrdnja I. okrivljenog da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je I. okrivljeni bio upoznat i svjestan da je Planom izvođenja građevinskih radova bilo predviđeno izvođenje građevinskih radova - asfaltiranja ceste, samo do željezničke pruge u Našičkom Markovcu i da će se za to vrijeme željeznički promet tom željezničkom prugom odvijati na uobičajeni način.

24. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio i na osnovu takvog utvrđenja izveo pravilne zaključke, što je valjano u svim odlučnim činjenicama obrazložio u svojoj presudi.

25. Zbog svega izloženog, pravilnim se u cijelosti ukazuje i zaključak prvostupanjskog suda, kako je s potpunom sigurnošću dokazano da je upravo I. okrivljeni počinio kazneno djelo za koje je optužen.

26. Neosnovana je žalba I. okrivljenika zbog odluke o kazni.

27. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje olakotnih okolnosti i ne postojanje otegotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da izrečena uvjetna osuda nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa takvom kaznom, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

28. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba I. okrivljenika, zbog naprijed navedenih razloga.

29. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

30. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Klaudija Grubišić