Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-229/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antee Pekić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠJ, zbog kaznenog djela iz članka 323. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, pod brojem K-233/2017 od 3. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda okrivljeni ŠJ je temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 70/17 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protupravne naplate u pokušaju iz članka 323. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11.

1.2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju analize i ocjene svih provedenih dokaza, i to svakog pojedinačno i međusobno ih povezujući zaključio kako nije dokazano da bi optuženi počinio kazneno djelo iz članka 323. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, odnosno pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka ZJ i RJ, te iskaz optuženog ŠJ kao vjerodostojne i istinite.

7. Naime, nije sporno u ovom predmetu da je oštećeni HJ zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja ispod i iznad lijevog uha, kao i donjeg ruba donje čeljusti, natučenja u predjelu hrbta i lijevog krila nosa kao i obraza ispod lijevog oka, natučenja središnjeg dijela desne strane gornje usnice, nedostatka lijevog gornjeg lateralnog sjekutića i desnog gornjeg prvog pretkutnjaka, natučenja desne strane prsnog koša, natučenja trbuha i natučenja desne potkoljenice, tako da je bilo potrebno utvrditi je li navedene ozljede zadobio dana 21. svibnja 2015. u jutarnjim satima od strane optuženog.

8. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženog da je oštećeni HJ tog jutra, samo jednom bio u trgovini "[obrt]", budući je ista u suglasnosti s iskazima svjedoka ZJ, i RJ. Naime, svjedok ZJ koji je u iskazu naveo da poznaje optuženika i oštećenika navodi da je tog dana u nekoliko navrata, 2-3 puta dolazio u trgovinu da skrati vrijeme, jer mu je automobil na parkingu bio zagrađen, te da nije vidio HJ u trgovini, već ga je iz trgovine vidio kako prolazi ispred kafića i trgovine i ulazi u automobil. Isto tako, svjedok JJ navodi da je HJ vidio jednog dana u trgovini kada je pitao za cijenu pilića i tada su u trgovini bili oštećeni HJ, optuženi ŠJ i on i tada je ŠJ spomenuo dug, rekao da je pokrenuta ovrha i zbog glasnije reakcije HJ, istome rekao da napusti trgovinu, što je sve u suglasnosti s obranom optuženog u kojoj navodi da je HJ samo jednom tog dana bio u trgovini, da ga je potjerao iz trgovine zbog njegovih riječi i da ga nije udarao.

9. Oštećeni HJ u iskazu od 30. studenog 2017. navodi kako je taj događaj u trgovini, od kada ga je optuženi uvukao u trgovinu, do izlaska iz trgovine trajao pola sata, te da trgovinu, od kafića u kojem je pio kavu dijeli samo jedan zid. Ovaj sud smatra neživotnim navode oštećenika da ga je optuženi uvukao u trgovinu i udarao pola sata i da nitko od kupaca u tom vremenu nije ušao u trgovinu, niti su to čuli gosti susjednog kafića.

10. Nadalje, HJ u iskazu od 22. siječnja 2018. navodi kada je izašao iz trgovine u kojoj ga je optuženi udarao, krenuo je prema svom vozilu, koji nije htio upaliti, pa ga je upalio na kablove, a kada je već upalio svoje vozilo do njega je došao optuženik sa svojim vozilom da mu pomogne upaliti vozilo, jer je vidio da ima problema sa pokretanjem vozila, što je također neživotno i nelogično da osoba koja je, kako svjedoči oštećeni do prije par trenutaka udarala oštećenika i nanijela mu dosta ozljeda i prijetila oštećenom da će ga ubiti, da će ubiti njegovog oca i sve članove njegove obitelji, da će pobiti djecu koju će imati, objesiti kćer njegove sestre, da će ih sve zaklati, te psovala ustašku majku, dakle da će ta osoba, nakon nekoliko trenutaka otići do oštećenika, kako bi mu pomogla pokrenuti vozilo.

11. U prilog shvaćanju ovog suda o neistinitosti iskaza oštećenog HJ ukazuje i iskaz od 30. studenog 2017. u kojem navodi da nikada prije nije imao problema sa zubima niti ih je liječio prije tog događaja, dok iz zdravstvenog kartona oštećenika proizlazi da je u više navrata od 2010. pa tako i 13. studenog 2014. i 20. studenog 2014. liječen kod liječnice dentalne medicine CJ. Uzevši u obzir navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je iskaz oštećenika HJ nevjerodostojan i neistinit, jer je isti neuvjerljiv i nelogičan.

12. Dakle, prvostupanjski sud je dao u svemu određene i potpune razloge koji nisu opovrgnuti žalbenim navodima i koje kao valjane i uvjerljive prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja od povreda predviđenih u članku 476. stavak 1. ZKP/08 to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić