Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-908/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu - Građansko upravni odjel u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-358/2024- 33 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-358/2024-33 od 26. rujna 2024. u točkama II i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju VO iz [adresa], po osnovu neplaćenog dodatka za aktivno dežurstvo u razdoblju 06.12.2012. - 31.05.2014.g. naknadu u bruto iznosu od 146,61 € (slovima: stočetrdesetšesteurašezdesetjedancent) sa zateznim kamatama i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 7,90 €/59,51 kn od 16.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 27,64 €/208,28 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 111,07 €/836,83 kn od 16.05.2014.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju VO iz [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], po osnovu neplaćenih sati aktivne pripravnosti 4 sata po redovnoj cijeni sata rada isplati naknadu u bruto iznosu od 29.617,24 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 203,43 €/1.532,72 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 185,74 €/1.399,44 kn od 16.07.2014. g. pa do isplate

- na iznos od 203,43 €/1.532,72 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 194,17 €/1.463,00 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 185,74 €/1.399,44 kn od 16.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 213,57 €/1.609,16 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 185,74 €/1.399,44 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 195,03 €/1.469,44 kn od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 214,54 €/1.616,44 kn od 16.02.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 195,03 €/1.469,44 kn od 16.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 195,03 €/1.469,44 kn od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 186,56 €/1.405,60 kn od 16.07.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 204,32 €/1.539,44 kn od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 139,31 €/1.049,60 kn od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 250,75 €/1.889,28 kn od 16.10.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 87,57 €/659,76 kn od 16.11.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 293,13 €/2.208,80 kn od 16.12.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 205,21 €/1.546,16 kn od 16.02.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 187/37 €/1.411,76 kn od 16.03.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 205,21 €/1.546,16 kn od 16.04.2016.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju VO iz [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], po osnovu neplaćene naknade za 2 dana i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu u razdoblju od 06.12.2012-25.04.2016.g. isplati naknadu u bruto iznosu od 16.840,80 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, , izuzev kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 154,46 €/1.163,76 kn od 16.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 162,91 €/1.227,41 kn od 16.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 162,91 €/1.227,41 kn od 16.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 150,43 €/1.133,39 kn od 16.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 137,37 €/1.035,01 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 157,96 €/1.190,18 kn od 16.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 137,37 €/1.035,01 kn od 16.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 150,43 €/1.133,39 kn od 16.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 137,37 €/1.035,01 kn od 16.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 72,32 €/544,90 kn od 16.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 74,57 €/561,82 kn od 16.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 143,61 €/1.082,02 kn od 16.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 137,98 €/1.039,58 kn od 16.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 158,65 €/1.195,38 kn od 16.02.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 151,12 €/1.138,59 kn od 16.03.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 145,77 €/1.098,03 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju VO iz [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], po osnovu dodatka za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje isplati naknadu u bruto iznosu od 5.853,23 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.09.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.12.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.02.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.07.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.10.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.11.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.12.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,00 €/233,55 kuna od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.02.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.03.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 €/255,44 kuna od 16.04.2016.g. pa do isplate, u roku od 15 dana, te da tužitelju namiri parnični trošak od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

kao neosnovani.

III. Nalaže se tužitelju VO naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, za MORH trošak parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 €, u roku od 15 dana.”

2. Protiv te presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga koji traži i naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14 i 70/19), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Isto tako, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika- Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (dalje u tekstu: tuženik), kao djelatnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO).

U obavljanju svog rada tužitelj je u okviru svog redovnog radnog vremena odradio veliki broj dana rada kao član posade borbenog dvojca na borbenom dežurstvu. Borbeno dežurstvo traje 7 dana po 24 sata, a tužitelj nakon sedmodnevnog dežurstva ostvaruje pravo na 7 slobodnih dana sukladno članku XI. stavak 2. odluke o rasporedu tjednog dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika namještenika.

Tuženik u razdoblju od 6. prosinca 2012. do 30. svibnja 2014. nije tužitelju za sedmodnevno borbeno dežurstvo (petak 14 sati - petak 14 sati dežurstvo 7 × 24 sata) odobravao korištenje 7 slobodnih dana već 5 dana te neradnu subotu i nedjelju, tako da tužitelj potražuje naknadu za subotu i nedjelju nakon borbenog dežurstva, koji dani nisu neradni, a tuženik je tužitelju neradne dane vodio kao slobodne dane. Drugim riječima, tuženik nije tužitelju isplaćivao naknadu za cjelokupno 24 satno borbeno dežurstvo, tako da tužitelj potražuje isplatu neisplaćenog iznosa za obavljena borbena dežurstva.

Odlukom o rasporedu radnog vremena klasa: 023-03714-03/1, urudžbeni broj: 512- 01-14-382, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. u članku 18. određeno je da se dežurstvo djelatnih vojnih osoba odvija neprekidno u trajanju od 24 sata, a da se djelatna vojna osoba koja obnašala službu dežurstva oslobađa svih obveza prvi sljedeći radni dan.

Budući da tužitelj obnaša službu borbenog dežurstva 7 × 24, tužitelj smatra da mu pripada nakon svakih 7 dana borbenog dežurstva 7 slobodnih dana, a tuženik odobrava samo 1 i to za subotu i nedjelju, koji dani su svima neradni dani. Sukladno navedenom, potražuje naknadu za 4 slobodna dana nakon svakog borbenog dežurstva.

Člankom 14. odluke o rasporedu radnoga klasa 023-03714-03/1, urudžbeni broj:

512-01-14-382 od 28. svibnja 2014., propisano je da djelatna vojna osoba za vrijeme borbenog dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada - dežuranu.

Budući da je tužitelj dežuran 7 × 24 sata i vrijeme rada odvija se na isti način i u istom prostoru.

Stoga traži da mu se dežurstvo plate kao dežurstvo u punom iznosu od 24 sata sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaća.

Članak 15. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba pobrojani su poslovi za koje djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak, za otežane uvjete rada te utvrđen dodatak na plaću u iznosu od 5 %.

Obzirom da tužitelj za vrijeme rada dolazi u dodir s otrovnim tvarima, gorivima mazivima, a izložen je i buci od više stotina decibela i zračenju avionskog radara, u obvezi je svake 3 godine pristupiti na liječnički pregled, dok ostali pripadnici, koji nisu izloženi prilikom rada štetnom utjecaju, liječnički pregled obavljaju svakih 5 godina. Stoga traži da mu se počevši od dana primjene pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba isplaćuje 5 % naknade za otežane uvjete rada.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su dodaci na plaću isplaćivani sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, te da stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

U podnesku od 7. kolovoza 2020. tuženik dalje navodi da je tužitelj u utuženom periodu bio raspoređen u Satniji za zrakoplovno-tehničko opsluživanje i održavanje. Tužitelj je u utuženom periodu obavljao dežurstva dežurnog borbenog dvojca koje traje sedam dana u kontinuitetu 24 sata dnevno.

Nakon stupanja na snagu Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09; dalje u tekstu: Odluka) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08, 142/08, 118/09), regulirano je radno vrijeme za vrijeme borbenog dežurstva na način da djelatnici rade u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva.

Sukladno čl. XI Odluke tužitelju nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu pripada pravo na 24-satni odmor (slobodan dan) u omjeru 1:1.

U Odluci nije precizirano radi li se o slobodnom radnom danu ili slobodnom danu kao odmor od dežurstva.

Tužitelj je koristio slobodne dane u dogovoru sa zapovjednikom Eskadrile borbenih aviona, što je prikazano u dnevnoj evidenciji radnog vremena.

U vremenskom periodu od stupanja na snagu Odluke pa do veljače 2012., 24-satno dežurstvo prikazivano je kao 12 sati redovnog rada i 12 sati aktivnog dežurstva. Počevši od ožujka 2012. sukladno Uputi uprave za personalne poslove, svaki dan borbenog dežurstva od ponedjeljka do petka djelatnicima je plaćen kao 8-sati redovnog rada i 16 sati aktivnog dežurstva, a subota i nedjelja po 24 sata aktivnog dežurstva.

Prema Uputi koja se odnosi na borbeno dežurstvo od 26. ožujka 2012., a u primjeni je od 1. travnja do 31. svibnja 2012., djelatnicima je za svaki dan borbenog dežurstva od ponedjeljka do petka plaćano po 8 sati redovnog rada i 16 sati aktivnog dežurstva, za dežurstvo subotom plaćeno je 2 sata rada subotom i 22 sata aktivnog dežurstva, a za dežurstvo nedjeljom 6 sati rada i 18 sati aktivnog dežurstva.

Počevši od 1. lipnja 2012. pa nadalje u primjeni je III. Uputa od 20. lipnja 2012. kojom je propisano da djelatnicima za svaki dan dežurstva pripada 8 sati rada i 16 sati aktivnog dežurstva, uključujući subotu, nedjelju i blagdan.

Obzirom na navedeno tužitelju je nakon borbenog dežurstva isplaćen dodatak za aktivno dežurstvo, a uvećanje plaće iz točke XIII Odluke nije isplaćeno, budući isto ne pripada tužitelju za vrijeme aktivnog dežurstva.

Slijedom iznesenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Također se protivi potraživanju prije siječnja 2013. obzirom da je navedeno već isplaćeno.

7. Sud prvog stupnja ocijenio je tužiteljev zahtjev iz točke I izreke prvostupanjske presude osnovanim, a iz točke II izreke prvostupanjske presude neosnovanim, i to iz slijedećih razloga.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće po osnovi dodatka na plaću za aktivno dežurstvo, po osnovi neiskorištenih slobodnih dana, po osnovi dodatka na plaću za obavljeno borbeno dežurstvo, te po osnovi dodatka za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje.

8.1. Među strankama je nesporno da je tužitelj radio, u utuženim razdobljima kao tehničar u Eskadrili borbenih aviona, te je pored redovnih zadaća svog radnog mjesta obavljao i dežurstva dežurnog borbenog dvojca kao tehničar u sastavu Snaga brzog odgovora.

8.2. Među strankama je sporna i pravna osnovanost tužbenih zahtjeva i visina tužbenih zahtjeva.

8.3. Na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu (DVO), u pogledu radnog vremena, isplate plaća i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali su se podzakonski akti, koji su doneseni temeljem Zakona o službi u oružanim snagama RH.

8.4. U pogledu radnog vremena, isplate plaća i dodataka na plaću tužitelju, s obzirom na utužena razdoblja, razlikuju se dva razdoblja s obzirom na zakonske i pod zakonske akte koji su u tim periodima bili na snazi.

8.4.1. Prvo razdoblje odnosi se na period od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014., kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena DVO, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09, 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009.

Naprijed navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH, te pravo na povećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09) bilo je regulirano pitanje dodatka za rad u turnusu kao i dodatka za dežurstvo i stražarsku službu.

8.4.2. Drugo razdoblje odnosi se na period od 1. siječnja 2014. nadalje, odnosno na razdoblje od stupanja na snagu Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 73/13, 75/15), s tim da je navedeni Zakon donesen dana 26. lipnja 2013., te Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/15) i Pravilnika o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15).

Člankom 136. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15) propisano je da se plaća DVO sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću. Plaća se određuje odlukom o rasporedu.

U članku 137. stavak 1. i 4. istog Zakona, propisano je da osnovna plaća DVO je umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža. Osnovica za obračun plaće DVO jednaka je osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika.

Nadalje, u članku 139., istog Zakona, propisano je da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju DVO za posebne uvjete vojne službe, te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima DVO. Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Dodaci se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

U članku 153. istog Zakona propisano je da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je DVO obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

U članku 155. istog Zakona, propisano je da DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. toga Zakona, nego DVO ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15).

Dakle, temeljem Zakona o službi u oružanim snagama RH doneseni su podzakonski akti kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada, te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/15) i Pravilnikom o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15), koji su stupili na snagu dana 1. lipnja 2014.

Točkom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. propisano je da DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću DVO, odnosno dodatke propisane navedenim Pravilnikom iz 2014.

Navedena Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni su na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, koji Zakon je lex specialis za DVO, u pogledu pitanja koje uređuju te Zakon i podzakonski akti imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a koje se ne primjenjuju na DVO kao posebnu kategoriju osoba.

8.5. Sud prvog stupnja tužbeni zahtjev s osnove (neisplaćenog) dodatka za aktivno dežurstvo u razdoblju od 6. prosinca 2012. do 31. svibnja 2014. prihvatio je, a kako se tuženik nije žalio protiv ovog dijela presude suda prvog stupnja, to je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna i ovršna.

8.6. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove neplaćenih sati aktivne pripravnosti sud prvog stupnja navodi sljedeće.

8.6.1. Tužitelj u tužbenom zahtjevu pod točkom II./1. potražuje za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 25. travnja 2016. isplatu razlike plaće za vrijeme rada u dežurstvu i to za 4 sata provedena u stanju aktivne pripravnosti po redovnoj cijeni sata rada.

8.6.2. U točki XIV. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14) navodi se da za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. te Odluke (dežurstvo DVO neprekidno u trajanju od 24 sata), DVO može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad.

Pod stanjem aktivne pripravnosti za rad smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio.

Za vrijeme aktivne pripravnosti DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuju pravo na dodatke na plaću DVO.

Iz kartice djelatnika za tužitelja koja se odnosi na mjesec lipanj 2014. vidljivo je da je tuženik tužitelju isplatio dodatak za vojnu službu u visini od 14%.

Isto se odnosi i na razdoblje od srpnja 2014. do ožujka 2016.

S obzirom na naprijed navedeno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju kao DVO za vrijeme aktivne pripravnosti za rad ne pripada pravo na uvećanje plaće nego za to ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu sukladno Pravilniku o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14, 53/14, 114/14, 72/15).

Iz potvrde tuženika od 18. svibnja 2009. vidljivo je da je tužitelj DVO sa činom stožernog narednika te je isti u navedenom razdoblju ostvarivao dodatak za vojnu službu (kao u ostalom i sve osobe raspoređene na dužnost DVO) u visini od 14% koji mu je dodatak u utuženom razdoblju i uredno isplaćivan.

Nakon 1. lipnja 2014., donošenjem Pravilnika o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14) ukinuto je pravo na isplatu dodatka za aktivno dežurstvo, te je umjesto istoga propisan fiksni dodatak na vojnu službu koji je tužitelju isplaćen svaki mjesec uz plaću u utuženom razdoblju.

Stoga je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na zahtjev tužitelja da mu se isplati razlika plaće za sate aktivne pripravnosti.

9. Pravilo je sud prvog stupnja odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na razliku plaće zbog rada u dežurstvu i to za 4 sata provedena u stanju aktivne pripravnosti po redovnoj cijeni sata rada.

9.1. Naime, tužitelj nije dokazao da je u razdoblju od lipnja 2014. radio protivno Odluci o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14) prema kojoj je tijekom dežurstva neprekidno u trajanju od 24 sata radio više od 12 sati dnevno, odnosno ukupno 16 sati dnevno. Zbog navedenoga nije moguće primijeniti uputu zapovijednika koju spominje u žalbi, a koja je donesena za vrijeme važenja ranijih propisa, propisa koji su bili na snazi do 1. lipnja 2014.

10. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove neisplaćene naknade za dva dana, i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu za razdoblje od 6. prosinca 2012. do 25. travnja 2016. sud prvog stupnja navodi sljedeće.

10.1. Tužitelj u tužbenom zahtjevu pod točkom II./2. potražuje od tuženika isplatu razlike plaće po osnovi neplaćene naknade za dva dana, i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu za razdoblje od 6. prosinca 2012. do 25. travnja 2016.

10.2. U članaku XI. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena DVO, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. navodi se, pored ostaloga da nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik oružanih snaga RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

Prema članku XVIII. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., dežurstvo DVO, uređeno u skladu s propisom kojim se uređuje služba u oružanim snagama, odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a DVO koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza u pravilu prvi sljedeći radni dan.

Svaki dan proveden u službi dežurstva koje je uređeno u skladu s propisom kojim se uređuje služba u oružanim snagama i slobodan dan (slobodno vrijeme) nakon dežurstva, u smislu redovitog mjesečnog fonda radnih sati smatraju se danima redovnog radnog vremena.

Od lipnja 2012. i nadalje u 91. ZB primjenjuje uputa klasa: 113-01/12-01/01, urbroj:

3046S1-02/01-12-662, od 20. lipnja 2012. koja pojašnjava evidenciju radnog vremena za vrijeme dežurstva SBO.

Ista je i u skladu s odgovorom Uprave za ljudske resurse klasa: 030-01/13-01/13, urbroj: 512M2-020101-13-2, od 24. listopada 2013.

Tom uputom propisano je da djelatnicima za svaki dan dežurstva pripada 8 sati rada i 16 sati aktivnog dežurstva, uključujući subotu, nedjelju i blagdan.

Zbog upisivanja 8 sati rada u subotu i 8 sati rada u nedjelju izvršena je preraspodjela radnih sati u omjeru 1:1 odnosno dva radna dana nisu dolazili na posao što je vidljivo iz stupca 3 i 4 Dnevne evidencije radnog vremena, a ti dani su predstavljali odmor od dežurstva, kao i slobodni radni dani od dežurstva od ponedjeljka do petka. Slobodni radni dani nakon dežurstva (odmor) u zbirnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena (MJIZ_1) i pojedinačnoj dnevnoj/mjesečnoj evidenciji radnog vremena prikazani su kao Sd/prv te u te dane djelatnici nisu dolazili na posao što je vidljivo iz stupca 3. i 4.

Djelatnici su ukupno koristili sedam dana odmora od dežurstva.

Oni su korišteni u dogovoru s zapovjednikom Eskadrile borbenih aviona sukladno potrebama službe uvažavajući potrebe djelatnika.

Uz tabelarni prikaz dežurstva SBO, prikazani su i slobodni radni dani (sd) i dani korišteni od preraspodjele radnih sati (prv.).

Iz dostavljene evidencije prikazanih slobodnih dana vidljivo je da je tužitelj iskoristio sve slobodne dane (odmor) od dežurstva SBO.

Uvidom u evidencije radnog vremena i zapovjedi za angažiranje utvrđeno je da je tužitelj u periodu od 6. prosinca 2012. do 31. svibnja 2014. proveo 105 dana na dežurstvu te je koristio 116 slobodnih dana od dežurstva (102 slobodnih dana do 31. svibnja 2014. te još 14 slobodnih dana u zaključno s 22. rujnom 2014.). U navedenom periodu nisu izrađivani nalozi/odluke o korištenju slobodnih dana od dežurstva obzirom da nije postojala obveza vođenja istih.

Tuženik je dostavio i očitovanje zapovjednika Eskadrile borbenih aviona o iskorištenim slobodnim danima ostvarenim do 31. svibnja 2014. na dežurstvu SBO za sve djelatnike Eskadrile borbenih aviona.

Slijedom navedenoga, zapovjednik 91. ZB postupao je u skladu sa navedenom Odlukom ministra te je u periodu od 6. prosinca 2012. do 31. svibnja 2014. pripadnicima 91. ZB nakon dežurstva SBO isplaćivao uvećanje plaće za prikazan rad subotom, nedjeljom i blagdanom, te prikazane sate aktivnog dežurstva sukladno članku 17b. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće.

Isto je vidljivo u zbirnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena (MJIZ_1), mjesečnom izvješću ostvarenih posebnih dodataka (MJIZ_2) i kartici primanja djelatnika koju izdaje Operativni odjel financija Zagreb.

Od 1. lipnja 2014. stupanjem na snagu nove Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14) zapovjednik HRZ i PZO regulirao je radno vrijeme i rad za vrijeme dežurstva na razini HRZ i PZO, a time i u 91. Zrakoplovnoj bazi novom zapovijedi.

Točka 3.3.1. njegove zapovjedi klasa: 023-03/14-08/01, urbroj: 3044-01-14-402, od 13. lipnja 2014. regulira angažiranje snaga iz eskadrile borbenih aviona u sastavu SBO u skladu sa točkom XIX. Odluke ministra.

Dežurstvo traje sedam dana, a rad za vrijeme dežurstva borbenog dvojca reguliran je prema posebnom rasporedu (Glava III. Radno vrijeme prema posebnom rasporedu – Odluke ministra obrane) te djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan dežurstva jedan slobodan dan.

Iz navedenog proizlazi da nakon sedam dana dežurstva ostvaruju pravo na tri slobodna radna dana.

Odluka u točki XVI. također propisuje da „Jedan dan rada prema posebnom rasporedu smatra se u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati jednim danom redovnoga radnog vremena.“

Obzirom na navedeno u zbirnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena se svim djelatnim vojnim osobama prikazuje samo redoviti mjesečni fond radnih sati, a u pojedinačnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena djelatnih vojnih osoba prikazuju se stvarna prisutnost na radu.

Od stupanja na snagu nove Odluke ministra obrane (1. lipnja 2014.) vode se novi obrasci pojedinačnih mjesečnih evidencija radnog vremena djelatnih vojnih osoba i zbirna mjesečna evidencija radnog vremena.

Pisane upute o vođenju navedenih evidencija nisu zaprimljene od nadređenih. Slobodni dani od dežurstva prikazuju se u pojedinačnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena djelatnih vojnih osoba (novi obrazac) kao SS u stupcu broj 9, a u stupcu broj 10 upisuje se 8 sati.

Navedeni sati se također prikazuju i u zbirnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena u stupcu broj 6. ISKOR.OSS (upisuju se iskorišteni slobodni dani u tekućem mjesecu izraženi u satima ostvareni za rad prema posebnom rasporedu).

Na taj način se isti prikazuju i na plaći.

Za korištenje slobodnih dana od svih oblika dežurstva odnosno rada po posebnom rasporedu te od prekovremenog rada izrađuju se nalozi počevši od 1. lipnja 2014. Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13 i 75/15) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., člancima 153. -155. definirano je radno vrijeme kao i rad za vrijeme dežurstva.

Člankom 155. propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu.

Dodatak za vojnu službu sukladno članku 6. stavka 1. podstavak 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 114/14 i 72/15) iznosi 14% za dočasnike i časnike raspoređene u eskadrile.

Obzirom da je stožerni narednik BO dočasnik, isti ostvaruje vojni dodatak u iznosu od 14% od osnovice za obračun plaće.

Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj za dežurstva u sastavu SBO iskoristio sve pripadajuće slobodne radne dane ostvarene do 31. svibnja 2014. Tužitelj je odradio ukupno 105 dana dežurstva SBO u periodu od 6. prosinca 2012. do 31. svibnja 2014. te je slobodne dane od navedenih dežurstava iskoristio do 22. rujna 2014., dakle ukupno 116. slobodnih radnih dana.

U periodu od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2015. odradio je 118 dana na dežurstvu, te je iskoristio 74 slobodna radnih dana od navedenih dežurstava i rada po posebnom rasporedu, odnosno sve pripadajuće slobodne dane.

Pregledom dokumentacije utvrđeno je da je tužitelju za dan 24. prosinca odobreno korištenje slobodnog dana (8 sati SS) iako nije ostvario pravo na 3,2 sata te da je koristio slobodni dan 3. svibnja 2016. koji također nije ostvario radom po posebnom rasporedu.

Sve navedeno evidentirano je i u pojedinačnim mjesečnim evidencijama kao i u zbirnim mjesečnim evidencijama.

Slobodne dane koje je koristio tužitelj, tužitelj je koristio u radne dane od ponedjeljka do petka, te u njih nisu uračunate subote i nedjelje.

Nalozi za korištenje slobodnih dana ostvarenih temeljem naprijed navedene Odluke ministra obrane izrađuju se počevši od 1. lipnja 2014., te su iste dostavljene u spis. Stupanjem na snagu Odluke o naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva po zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. klasa: 023-03/15- 03/1, urbroj: 512-01-15-941, od 28. prosinca 2015., djelatnim vojnim osobama se isplaćuje novčana naknada za svaki dan angažiranja. Sukladno točci IV. navedene Odluke ne ostvaruju pravo na prekovremeno sate i slobodne dane.

10.3. Slijedom naprijed navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja i s ove utužene osnove kao neosnovan jer je utvrđeno da je tužitelj iskoristio sve slobodne dane koji su mu pripadali po osnovi dežurstva s time da je te slobodne dane koristio u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, a ne subotom i nedjeljom kako to tvrdi tužitelj.

11. Pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži razliku plaće do lipnja 2014. po osnovi neisplaćene naknade za dva dana, i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu.

Naime, tužitelj nije dokazao da nije iskoristio slobodne dane kako je to naveo tuženik, a sud prvog stupnja prihvatio.

Tužitelj nije dokazao niti da mu nakon dežurstva nije isplaćivana uvećana plaća za rad subotom, nedjeljom i blagdanom, a niti da nije iskoristio slobodne dane kako to navodi tuženik, pa je pravilno sud prvog stupnja kao neosnovan odbio i ovaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku plaće po osnovi naknade za subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu.

Prema navodima tuženika i dostavljene dokumentacije za dežurstva od lipnja 2014. tužitelj je slobodne dane koristio u radne dane od ponedjeljka do petka, te u njih nisu uračunate subote i nedjelje, a od 28. prosinca 2015., djelatnim vojnim osobama se isplaćuje novčana naknada za svaki dan angažiranja dok ne ostvaruju pravo na prekovremeno sate i slobodne dane.

11.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako je sud prvog stupnja nekritički prihvatio odnosno citirao navode tužene, treba istaknuti da iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude zaista proizlazi da je sud prvog stupnja prihvatio navode tuženika i na njima temeljio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali navedeno ne dovodi do zaključka da je sud prvog stupnja pogrešno i/ili nepotpuno utvrdio činjenilno stanje odnosno pogrešno primijenio materijalno pravo. Isto tako, time nije počinjena niti neka bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Tužitelj je bio dužan dokazati svoje navode, a isto nije učinio, pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja temeljem navoda i dokaza tuženika.

12. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove dodatka za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje ljudi za razdoblje od lipnja 2014. do travnja 2016. sud prvog stupnja navodi sljedeće.

12.1. Tužitelj u tužbenom zahtjevu pod točkom II./3. potražuje od tuženika isplatu razlike plaće po osnovi dodatka za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje ljudi za razdoblje od lipnja 2014. do travnja 2016.

U članku 15. Pravilnika o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14) koji je na snazi od 1. travnja 2014. propisano je da DVO koja je raspoređena na ustrojbeno mjesto na kojem kao svoju osnovnu dužnost izvršava poslove prilikom čega je izložena djelovanju štetnih utjecaja fizičke, atmosferske, kemijske ili biološke prirode i čije se štetno djelovanje ne može u potpunosti spriječiti zaštitnim sredstvima i mjerama, pripada dodatak za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje u iznosu od 5%. Izvršavanjem poslova šetnih po zdravlje, smatra se rad s otrovnim tvarima I. skupine, rad na formiranju, punjenju i održavanju akumulatora u akumulatorskoj postrojbi, rad rukovatelja i tehnologa materijalne imovine klase III i klase V u namjenskim objektima za skladištenje, čuvanje i održavanje materijalne imovine klase III i V, rad na ispitivanjima kemijske postojanosti baruta, goriva i maziva, rad na radarskim sustavima s utvrđenim elektromagnetskim zračenjem, rad u hiperbaričnim i hipobaričnim komorama, rad na sustavima elektroničkog izviđanja i rad u podzemnim vojnim lokacijama.

Tužitelj je radio kao tehničar u sastavu Snaga brzog odgovora (SBO). Po činu je stožerni narednik.

Svjedok RO, neposredno nadređeni tužitelju, zapovjednik Eskadrile borbenih aviona, iskazao je, između ostaloga, kao osoba koja je imala neposredna saznanja o poslovima koje je obavljao tužitelj BO u utuženom razdoblju, da tužitelj, u utuženom razdoblju nije obavljao poslove propisane čl. 15. Pravilnika o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14).

12.2. Zbog navedenoga je i tužbeni zahtjev tužitelja s osnove dodatka za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje sud prvog stupnja odbio kao neosnovan.

13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za isplatu dodatka za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje za razdoblje od lipnja 2014. do travnja 2016. nije osnovan.

13.1. Iz provedenog dokaznog postupka poizlazi da tužitelj kao svoju osnovnu dužnost nije izvršavao poslove prilikom kojih bi bio izložen djelovanju štetnih utjecaja fizičke, atmosferske, kemijske ili biološke prirode i čije se štetno djelovanje nije moglo u potpunosti spriječiti zaštitnim sredstvima i mjerama, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 15. Pravilnika o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14) koji je na snazi od 1. travnja 2014.

S obzirom na navedeno, pravilno je sud kao neosnovan odbio i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

13.2. U odnosu na žalbene navode tužitelja treba dodati da je tužitelj mogao dokazivati drugim dokazima da je u utuženom razdoblju obavljao poslove propisane člankom 15. Pravilnika o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14) koji bi imali i jaču dokaznu snagu od iskaza svjedoka na čijem iskazu je sud temeljio odluku u ovom dijelu. Pri tome se prvenstveno misli na dokaz odgovarajućim vještačenjem sa sudskim vještakom odgovarajuće struke. Naime, sud ne raspolaže odgovarajućim znanjima da bi sam mogao ocijeniti koji poslovi potpadaju pod poslove propisane člankom 15. Pravilnika o dodacima na plaću DVO (Narodne novine broj 33/14) pa je s obzirom na provedene dokaze sud jedino mogao zaključiti da tužitelj nije dokazao da mu pripada pravo na dodatak za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje.

14. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena.

15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević