REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. P-2083/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, zastupan po odvjetnicima iz OD Jureško i Buntak iz Zagreba, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Zagreba u OD Olujić, Pezić i partneri , radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 na ime naknade štete ukupan iznos od 774,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.09.2021.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB do dana 31. prosinca 2022.g., od 1. siječnja 2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“ kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 843,75 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 21.01.2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 23. kolovoza 2021.g. na 019,400 km autoceste A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac), dionici d5 (Lučko-Buzin) došlo do prometne nezgode na način da je osobno vozilo nepoznatih registarskih oznaka naletjelo na prometnu signalizaciju na cesti (sporednu lampu signalnog trčećeg niza „BUS“ i montažni rubnjak nespojivi dimenzija 90x100x27) te prometni znak C01- C131, dimenzija 90x135 cm) kojom prilikom su isti oštećeni. Tužitelj je s tuženikom kao osigurateljem dana 16. ožujka 2021.g. sklopio Ugovor o osiguranju imovine čiji sastavni dio su Opći uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika i Opis predmeta nabave kojima su propisani osigurani rizici.

Odmah po saznanju za predmetni štetni događaj djelatnici tužitelja pristupili su sanaciji štete kako bi osigurali nesmetan promet te su tužitelju radi sanacije štete nastale u predmetnom štetnom događaju nastali troškovi u ukupnom iznosu od 5.835,76 kn koji troškovi su specificirani u troškovniku. Nakon nastanka opisanog osiguranog slučaja tužitelj se dana 08. rujna 2021.g. obratio tuženiku prijavom štete koju je tuženik zaprimio najkasnije 16. rujna 2021.g. te je dopisom od dana 11. studenog 2021.g. izvijestio tužitelja kako odbija odštetni zahtjev u cijelosti kao pravno neosnovan. Tužitelj stoga u ovom postupku na ime troškova nastalih povodom osiguranog slučaja od dana 23. kolovoza 2021.g. potražuje isplatu iznosa od 5.835,76 kn koji iznos predstavlja ukupan trošak sanacije sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2021.g. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik, u bitnom, osporava sam nastanak štetnog događaja budući isto nije potkrijepljeno nikakvim dokazima, odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između oštećenja navedenih u dostavljenoj dokumentaciji i opisanog štetnog događaja, osnovu i visinu štete koju isti potražuje. Osporava i da su radovi sanacije i izvedeni. Ističe i da tužitelj nije postupio sukladno čl.14. Uvjeta za osiguranje imovine imovine na način da nije izlazila policija na mjesto događaja kao i da odmah po štetnom događaju nije obavijestio tuženika o nastanku osiguranog slučaja.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to u: Zapisnik tužitelja broj 1238 s fotografijama (list 5-7 spisa), Dnevnik rada i putni radni list (list 9-10 spisa), Ophodarski dnevnik (list 12 spisa), Troškovnik (list 13 spisa), HAC- Troškovnik (list 17-23 spisa), Ugovor o osiguranju imovine i Opis predmeta nabave (list 25- 60 spisa), Opći uvjeti za osiguranje o požara i nekih drugih rizika (list 62- 66 spisa), , Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 77-82 spisa, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CŽ (list 89 spisa) te te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke Nevenu Erešu (list 99- 100 spisa).

4. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 dalje u tekstu ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan,

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za osigurani slučaj na temelju police o osiguranju imovine u iznosu od 774,93 eur / 5.835,76 kn.

6. Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu osiguranja imovine u smislu odredbe čl.948. i 949.ZOO te da su imale sklopljenu policu osiguranja za štetu uslijed uslijed, između ostalog i udara nepoznatog motornog vozila u osigurani građevinski objekt.

7. Između stranka je sporan osnov i visina štete, nastanak štetnog događaja, odgovornost i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastalih oštećenja.

8. Uvidom u Dnevnik rada i dovodeći ga u vezu sa Ophodarskim dnevnikom i putnim radnim listom sud je utvrdio da se dana 23.08. 2021.g. oko 13:00 sati na 019,400 km autoceste A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac), dionici d5 (Lučko-Buzin) dogodio štetni događaj prilikom koje je oštećena imovina osiguranika, vidljivo je koji su dijelovi imovine oštećeni kao i osoba koja je štetni događaj evidentirala.

9. Iz Zapisnika o prometnoj nesreći tužitelja broj 1238 sa fotografijama proizlazi da se dana 23.08.2011. godine na lijevoj strani kolnika autoceste A3 kod 19,4. km naletom nepoznatog vozila u prometnoj nesreći oštećena prometna signalizacija za privremenu regulaciju prometa. U Zapisniku su navedene šifre i opisi oštećenja, da nije obavljen očevid od strane policije te je priloženo 8 fotografija koje se nalaze na listovima 7-8 spisa.

10. Iz Troškovnika (list 13-14 spisa) koji se odnosi na predmetnu prometnu nesreću sud je utvrdio da je izrađen prema navedenom Zapisniku o prometnoj nesreći tužitelja broj 1238., a u Troškovniku su specificirani radovi koji trebaju biti obavljeni kao posljedica nastanka predmetne prometne nesreće i otklanjanja nastalih oštećenja na prometnoj signalizaciji za privremenu regulaciju prometa tužitelja.

11. Na listovima 17-24 spisa nalazi se HAC TROŠKOVNIK radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća u kojemu su specificirane vrste, količine i cijene radova.

12. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka CŽ (list 89 spisa) te prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu.

13. Iz iskaza svjedoka CŽ (list 89 spisa) sud je utvrdio da je isti u sporno vrijeme bio ophodar, da je evidentirao prometnu nezgodu i utvrdio koja je šteta napravljena, da je štetni događaj i fotografirao te da sve što je evidentirano napisano i u Ophodarskom dnevniku te je preneseno u Zapisnik o prometnoj nezgodi.

14. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanog svjedoka ovaj je sud prihvatio njegov iskaz u cijelosti kao istinit i uvjerljiv s obzirom da se podudara s dokumentacijom priloženom u spis te o predmetnom štetnom događaju ima neposrednih saznanja jer je evidentirao štetni događaj na temelju koje je i sastavljen Zapisnik..

15. Iz iskaza svjedoka i dokumentacije u spisu čiji je sadržaj u iskazu potvrdio i saslušani svjedok sud je utvrdio da se štetni događaj nedvojbeno dogodio, da je uzrok štete nalet vozila na prometni signalizaciju i prometni znak, da je zbog toga naleta oštećena imovina tužitelja, te da se dostavljeni troškovnik odnosi na popravke koji su prouzročeni štetnim događajem odnosno da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i štete radova sanacije opise u Troškovniku.

16. Sud je radi utvrđivanja visine štete na imovini tužitelja izveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 07.04.2024.(list 99-100 spisa) te usmeno na ročištu od 14.01.2025. sud je utvrdio da usporedba Zapisnika o prometnoj nesreći i Troškovnika pokazuje da su svi obavljeni radovi na otklanjanju posljedica predmetne prometne nesreće prema Troškovniku tužitelja na listovima 17-18 spisa u skladu s HAC TROŠKOVNIKOM radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća i Zapisnikom o prometnoj nesreći osim stavke „Postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj B- osiguranje mjesta nesreće“ koja je u Troškovniku tehnički neobjektivno obračunata 2 puta u pojedinačnom iznosu od 303,43 kn, a što predstavlja iznos od 303,43 kn za koji je potrebno umanjiti obračunate troškove, pa je stoga visina troškova tužitelja na otklanjanju posljedica predmetne prometne nesreće bez PDV-a iznosi 5.532,33 kn. U odnosu na nastala oštećenja montažni rubnjak, lampa signalnog niza te prometni znak navodi da iz fotografija koje se nalaze u predmetnom spisu ne može se zaključivati o opsegu nastalih oštećenja na predmetnim dijelovima niti o tome gdje se ta oštećenja nalaze te da li je njihov opseg bio takav da je predmetne dijelove prometne signalizacije bilo potrebno zamijeniti. Ističe da je u nalazu samo usporedio da li stavke iz troškovnika su sukladne HAC troškovniku koji na neki način predstavlja cjenik potrebnih radova dok troškovnik u tehničkom smislu predstavlja nekakav izvid štete kojim je definiran vrsta i opseg potrebnih radova na otklanjanju štete te da u spisu nemam elemenata kako bi mogao sa sigurnošću zaključivati da su svi radovi prema troškovniku tužitelja bili doista izvedeni i kada. Navodi i da su cijene iz HAC troškovnika primjerene navodim te da su i manje od nekakvih realnih tržišnih cijena.

18. Sud prihvaća takav izračun vještaka koji se temelji na cijenama koje su

propisane HAC Troškovnikom.

Na listovima 17-24 spisa nalazi se HAC TROŠKOVNIK radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća u kojemu su specificirane vrste, količine i cijene radova.

19. Ovaj sud slobodnom ocjenom činjenica smatra da je cijena radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća koji su specificirani u HAC Troškovniku primjerena naknada za izvođenje radova sanacije. Dakle, sud smatra da cijena radova nije neprimjereno visoka, a vještak je naveo da su cijene i niže od realnih tržnih cijena što zasigurano kao stručna osoba može procijeniti, dakle cijene su primjerene, a tuženik nema dokaz o suprotnom. Na temelju odredbe iz čl. 223. a ZPP-a u sporovima čija vrijednost predmeta spora u postupku pred trgovačkim sudovima ne prelazi 50.000,00 kuna sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. U skladu s navedenom odredbom, provođenje vještačenja po vještaku prometne struke na okolnost primjerene visine cijene radova bilo bi povezano sa nerazmjernim teškoćama i troškovima, a imajući u vidu da bi trošak vještačenja bio veći od utužene glavnice te da bi doveo do daljnjih parničnih troškova.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti sačinjen sukladno pravilima struke, i jer je valjan ,obrazložen i argumentiran, na primjedbe tuženika vještak se dodatno očitovao čime je po uvjerenju suda sve navedene primjedbe u cijelosti otklonio, na što posebice ukazuje i činjenica da nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka na glavnoj raspravi dana 14.01.2025. stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

20. Dakle, iz tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da visina štete iznosi 5.532,33 kn/734,26 eur bez PDV-a.

S obzirom na utvrđenja vještaka o umanjenju štete tužitelj je podneskom od 22.04.2024. smanjio tužbeni zahtjev na 734,26 eur. S obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je primoran o povučenom dijelu odlučiti meritorno.

21. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije postupi po čl.14. Uvjeta za osiguranje imovine sud ga je ocijenio irelevantnim.

Prema čl.14. Općih uvjeta kada nastane osigurani slučaj osiguranik je obvezan odmah poduzeti sve što je u njegovoj moći da se ograniče štetne posljedice osiguranog slučaja, obavijestiti osiguratelja o nastupu osiguranog slučaja u roku od tri dana od dana kada je doznao, dalje najkasnije u roku od tri dana pismeno potvrditi prijavu učinjenu usmeno, telefonom, brzojavom ili na koji drugi način, a stavkom.3. istog članka propisano je da ako osiguranik ne ispuni obvezu obavještavanja osiguratelja u određeno vrijeme dužan je naknaditi osiguratelju štetu koju bi on zbog toga imao.

Prema shvaćanju ovog suda iz citiranih odredbi proizlazi, kao prvo da nije predviđeno kao uvjet isplate osigurnine intervenciju policije niti je propisana obveza tužitelja prijaviti osigurani slučaj nadležnoj policijskoj postaji, a drugo, proizlazi da nepravovremeno obavještavanje (odmah po štetnom događaju) niti u kojem slučaju nema i ne može imati za posljedicu gubitak prava na osigurninu već je istim člankom regulirano da bi i osiguranik zbog propusta bio dužan naknaditi eventualnu štetu osiguratelju, ukoliko bi ona nastala. U ovom konkretnom slučaju tuženik nije niti isticao činjenicu da mu je nastala šteta niti je iznosio činjenice koje bi ukazivale na to da postoje pretpostavke odgovornosti za štetu zbog eventualnog propusta tužitelja niti u tom smislu postoji zahtjev tuženika. U svakom slučaju navedeni članak Općih uvjeta niti u kojem slučaju nema za posljedicu gubitak prava na osigurninu.

22. Naime, odredbom čl. 942. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

23. Člankom 942. ZOO-a ograničena je sloboda uređivanja ugovornih odnosa u pogledu osiguranikovih dužnosti poslije nastanka osiguranog slučaja. Naime, ugovorom o osiguranju ili uvjetima osiguranja redovito su propisane brojne osiguranikove dužnosti poslije nastanka osiguranog slučaja, kao što je dužnost npr.: poduzimanja mjera spašavanja, osiguranja prava na naknadu štete od osobe odgovorne za štetu, prijave štete tijelima državne uprave, pridržavanja liječničkih uputa i dr.. Uz svaku od propisanih ili ugovorenih dužnosti redovito su propisane ili ugovorene pravne posljedice za slučaj povrede tih dužnosti. Sukladno odredbi čl. 942. ZOO-a odredbama ugovora ili uvjetima osiguranja nije moguće na pravno valjani način propisati gubitak prava na naknadu za štetu ili svotu osiguranja za slučaj propuštanja pojedinih dužnosti, jer bi svaka takva odredba bila pravno ništetna. Naravno, to ne znači da nije na pravno valjani način moguće ugovoriti sankcije za slučaj povrede propisanih ili ugovorenih dužnosti, već se zabrana odnosi isključivo na pravo na osigurninu. Dakle, jasno je da osiguratelj zbog povrede osiguranikovih dužnosti može pretrpjeti štetu, pa se na pravno valjani način može ugovoriti dužnost osiguranika da osiguratelju nadoknadi štetu koju bi on zbog njegova propusta pretrpio, ili pravo osiguratelja da smanji isplatu osigurnine za iznos pretrpljene štete. Takvo je pravo osiguratelja zbog propusta osiguranika propisano primjerice člankom 941. i 950 ZOO- a. Međutim, kao što je gore navedeno, osim što tuženik takve činjenice nije isticao, isto nema za posljedicu gubitak prava na osigurninu. U tom smislu sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka na okolnost da li je tužitelj odmah prijavio štetu djelatniku tuženika jer je isto ocijenio irelevantnim.

24. Prema odredbi 949. st.1. ZOO, osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila na imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, a prema odredbi st.2. istog članka iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

25. Međutim, tijekom postupka tuženik je osporavao da su ti radovi doista i izvedeni odnosno da je tužitelju nastala šteta vidu troškova za sanaciju štete koju potražuje u ovom postupku.

26. Iz nalaza  i mišljenja  vještak  kao i usmeno na raspravi naveo je da u spisu

nema elemenata da bi se utvrdilo da su radovi prema troškovniku tužitelja doista i izvedeni.

27. Naime, troškovnik je samo predložak po kojem se daje ponuda za radove, odnosno dokument u kojem su po stavkama opisani radovi koji se izvode, materijali i uvjeti iz kojih i po kojima se ti radovi izvode, i sl. i on treba postojati kako bi se mogla pratiti razlika između planiranog i stvarno utrošenog materijala i opsega radova j ali troškovnik nije dokaz da su ti radovi zaista i izvedeni. Iz iskaza svjedoka (list 89 spisa ) moglo se utvrditi da se štetni događaj dogodio ali niti iz iskaza svjedoka nije se moglo utvrditi da su radovi doista izvedeni, a tužitelj daljnje dokaze na tu okolnost nije predlagao( primjerice svjedoke koji su radove izveli).

28. Teret dokaza utvrđenja činjenice da je tužitelj radove i izveo ili sanirao oštećenja leži na tužitelju koji je tu činjenicu iznio i kojem ista ide u prilog. Prema pravilima o teretu dokazivanja, svaka je stranka dužna dostaviti dokaze u prilog tvrdnji koje iznosi tijekom postupka i koje joj idu u prilog. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 221. a. ZPP-a, sud je navedenu činjenicu da su radovi izvršeni utvrdio ne-dokazanom i posljedično ne-postojećom.

29. Prema čl. 2. Uvjeta za osiguranje od požara i drugih rizika i prema Opisu predmeta nabave udar nepoznatog motornog vozila u osigurani građevinski objekt predstavlja osnovni osigurani rizik, te su, kada se isti ostvari, osiguranjem pokrivene štete od oštećenja osigurane stvari, kao i nužni troškovi koje je osiguranik učinio kada je osigurani slučaj nastao na osiguranoj stvari propisani čl. 22. Uvjeta i Opisom predmeta nabave.

30. Prema čl. 22. st. 1. na ime troškova učinjenih za raščišćavanje i rušenje u svezi s nastalim osiguranim slučajem na osiguranoj stvari, osiguratelj naknađuje nužne izdatke za raščišćavanje i rušenje do svote za to navedene u polici, samo ako se to posebno ugovori i navede u polici kao zasebna stavka- troškovi raščišćavanja. U troškove raščišćavanja spadaju – nakon štete nadoknadive osiguranjem – razumni i nužni izdaci za raščišćavanje i čišćenje mjesta na kojem je šteta nastala, kao i izdaci za odvoz ogorina, šute i mulja do najbližeg mjesta dopuštenog istovara. U troškove rušenja spadaju nužni troškovi koje osiguranik ima nakon nastanka osiguranog slučaja za rušenje preostalih oštećenih neuporabljivih dijelova i njihovo odnošenje do najblažeg dopuštenog mjesta istovara. Osiguratelj naknađuje nužne troškove koje je ugovaratelj osiguranja učinio kad je osigurani slučaj nastao na osiguranoj stvari, za mjere poduzete radi otklanjanja i smanjenja štete, pa i onda kad te mjere nisu bile uspješne, ali ako se drugačije ne ugovori, najviše do 3 % ( tri postotka) od stvarne vrijednosti oštećene stvari u trenutku nastanka štete. ( st.2.).

31. Dakle, u smislu odredbe čl.22. Općih uvjeta da bi osiguratelj bio dužan nadoknaditi štetu potrebno je da su ti troškovi doista i nastali.

32. Slijedom navedenog kako se nisu ispunile pretpostavke za naknadu štete po osnovi ugovora osiguranju-polica osiguranja jer nema dokaza da su radovi izvedeni i da su tužitelju i nastali troškovi sanacije odnosno da je tužitelj štetu pretrpio, nije niti nastala obveza tuženika da tužitelju isplati svotu osiguranja, u ovdje utvrđenom iznosu.

33. Stoga je sud uz primjenu pravila o teretu dokazivanja temeljem čl. 221. (Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim i presudio kao u toč. I izreke presude.

34. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 18.09.2023. u iznosu od 75,00 EUR (Tbr. 9/2 OT), za zastupanje na ročištu 22.11.2023. i 14.01.2025. u iznosu od po 150,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 29.04.2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 843,75 EUR.

35. Tuženik je odbijen za razliku od zatraženog do priznatog iznosa za zastupanje na ročištu 18.09.2023. u iznosu od 75,00 EUR, s PDV om od 25% jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, te je odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu, 21. siječnja 2025. godine

S u d a c:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.