Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3617/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-876/2022-7 od 17. lipnja 2024., dana 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-876/2022-7 od 17. lipnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 517,72 eura, s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. lipnja 2013. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja .2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Pod točkom II izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 839,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 17. lipnja 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku, kao i troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 517,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. lipnja 2013. pa do isplate, s osnove ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

6. Budući da se presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, te se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP-a (ukidanje prvostupanjske presude radi pravilnog utvrđivanje činjeničnog stanja), što je propisano odredbama čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a, to ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom predmetu.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer žalitelj smatra da se u ovoj pravnoj stvari radi o "klasičnom primjeru presuđene stvari" iz čl. 333. st. 2. ZPP-a, i to iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku presude.

8. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je Općinski sud u Osijeku u predmetu poslovni broj P-804/2018 donio dana 16. listopada 2020. presudu pod poslovnim brojem P-804/2018-24, koja je postala pravomoćna i ovršna, u kojoj je pod točkom I izreke utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 061027302704 AE koji je sklopljen dana 27. listopada 2006. između tužitelja ES i tuženika OTP banke Hrvatska d.d. Zadar potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OU-2346/06 dana 30.10.2006., a koja u čl. 1. st. 1. glasi: "…CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate…"; u čl. 1. st. 3. glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule."; u čl. 1. st. 4. glasi: "Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta."; u čl. 3. st. 2. glasi: "Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje."; a u čl. 6. st. 3. glasi: "…za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.". Pod točkom II izreke navedene presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-804/2018 od 16. listopada 2020. je naloženo tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. isplatiti tužitelju ES iznos od ukupno 35.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku 15 dana.

U točki III izreke navedene presude je naloženo tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. naknaditi tužitelju ES prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.300,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 16. listopada 2020. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

9. Nadalje, polazeći od utvrđenja:

- da je u predmetu poslovni broj P-804/2018 provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dariju Dumančiću, dipl.oec., kojim je utvrđeno da je tužitelj zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 27. listopada 2006. u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli preplatio tuženiku ukupno iznos od 38.900,75 kn (razlika tečaja 28.711,00 kn plus razlika kamate 10.179,75kn),

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke u predmetu poslovni broj P-804/2018 razvidno da stavka od 10. lipnja 2013. sadrži izračunatu preplatu i to po osnovu razlike tečaja u iznosu od 8.160,63 kn plus razlika zbog povećanja kamatne stope u iznosu od 811,67 kn – ukupno iznos od 8.972,30 kn (str. 121 navedenog spisa), od kojeg iznosa je tužitelj u predmetu P-804/18 zatražio specificiranim tužbenim zahtjevom od 10. rujna 2019. iznos od 5.071,55 kuna,

- da je tužitelj u predmetu poslovni broj P-804/2018 u tužbi pod točkom II. postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa od 75.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (str. 4 spisa), te je na ročištu 4. listopada 2018. (str 61 spisa) naveo da smanjuje tužbeni zahtjev u točki II. tužbe s iznosa od 75.000,00 kn na iznos od 35.000,00 kn, a nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke je specificirao tužbeni zahtjev u pisanom podnesku od 10. rujna 2019. (str. 125 navedenog spisa) tj. specificirao točku II. tužbenog zahtjeva i zatražio isplatu ukupno iznosa od 35.000,00kn (preplaćene kamate u iznosu od 10.179,75 kn plus razlika dijela preplaćenog tečaja 24.820,25 kn te naveo da stavku od 10. lipnja 2013. potražuje samo djelomično), sa pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 804/2018-24 utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 061027302704 AE koji je sklopljen dana 27. listopada 2006. između tužitelja i tuženika, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te je naloženo tuženiku platiti tužitelju preplaćene iznose po osnovu povećanja kamatne stope i razlike tečaja u iznosu od 35.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

sud prvog stupnja je zaključio da nije osnovan prigovor presuđene stvari koji je istakao tuženik, s obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji identitet zahtjeva za isplatu dijela preplaćenog iznosa od 517,72 EUR (3.900,75 kn), jer navedeni iznos nije bio utužen u navedenom parničnom postupku, te o kojem nije odlučeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-804/2018-24 od 16. listopada 2020.

10. Opisani zaključak prvostupanjskog suda je pravilan te ga tuženik nije uspio dovesti u sumnju, i to iz sljedećih razloga.

11. Prigovor „presuđene stvari“ ili „ne dva puta o istome“ može se s uspjehom istaknuti u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a, prema kojoj: "Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.", ako kumulativno postoji: 1./ identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi (subjektivni identitet spora), 2/ identitet zahtjeva i 3./ identitet činjenične osnove (objektivni identitet spora).

12. U konkretnom slučaju nedvojbeno postoji identitet stranaka i identitet činjenične osnove, ali ne postoji identitet zahtjeva za isplatu iznosa od 3.900,75 kn, koji se odnosi na dio preplaćenog anuiteta kojeg je tužitelj uplatio 10. lipnja 2013., budući da je u parničnom postupku vođenom pod poslovnim brojem P-804/2018 tužitelj na ime preplate tog anuitete potraživao iznos od 5.071,55 kn, koji mu je pravomoćnom presudom i dosuđen, dok je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj imao pravo na isplatu iznosa od 8.972,30 kn (razlika tečaja 8.160,63 i razlika kamate 811,67 kn) pa o isplati ovdje utuženog iznosa od 3.900,75 kn nije odlučeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-804/2018-24 od 16. listopada 2020. te se ne radi o presuđenoj stvari.

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u kojima tuženik opetovano ističe da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari (res iudicata). Tuženik je eventualno mogao tijekom postupka istaknuti neki drugi prigovor materijalne prirode (npr. zastara), ali to nije učinio, dok jedini prigovor koji je isticao (res iudicata) nije osnovan.

14. Imajući u vidu da je u ovom sporu utvrđeno kako je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P- 804/2018 izračunato da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli preplatio ukupno iznos od 38.900,75 kn (razlika tečaja 28.711,00 kn plus razlika kamate 10.179,75 kn), te da su pravomoćnom presudom poslovni broj P-804/2018-24 utvrđene ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te naložena isplata preplaćenih iznosa od ukupno 35.000,00 kn, to je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju i preostali iznos od 517,72 eura (3.900,75 kn), visina kojeg iznosa među strankama nije sporna, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2013., a obzirom da je zadnja uplata po predmetnom ugovoru o kreditu izvršena 10. lipnja 2013., što također nije sporno te je razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko- knjigovodstvene struke u predmetu broj P-804/2018 (čl. 1115. ZOO; čl.29. ZOO). Budući da je pravomoćno utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, kao i odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, a kako je sve navedeno pravilno utvrdio i ocijenio prvostupanjski sud.

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

16. Slijedom navedenoga i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

17. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke presude).

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Sudac:

Diana Preglej